Vlada Srpske dala je saglasnost javnom preduzeću „Šume Republike Srpske“ za kreditno zaduženje od 15 miliona maraka.

U posljednjem broju Službenog glasnika RS objavljeno je da Vlada Srpske bezuslovno garantuje plaćanje dospjelih, a neplaćenih obaveza prema ugovoru koji će se zaključiti između „Šuma RS“ i poslovnih banaka Nova banka i Atos banka.

U Službenom glasniku je objavljeno i pod kojim uslovima će se zaključiti ugovor o kreditnom zaduženju.

– Iznos kredita 15 miliona KM, period otplate 60 mjeseci, grejs period šest mjeseci, otplata u jednakim mjesečnim anuitetima, fiksna kamatna stopa od sedam odsto godišnje i troškovi obrade kredita 0,5 odsto ili 75.000 KM – glase uslovi kredita.

Dalje se kaže da je namjena kreditnog zaduženja finansiranje prenesenih obaveza iz prethodnog perioda, kao i da će „u slučaju dospjelog, a neplaćenog anuiteta od strane Šuma RS, Republika Srpska izvršiti plaćanje svih dospjelih, a neplaćenih obaveza izu budžeta Srpske“.

Za sprovođenje ove odluke zaduženi su Ministarstvo finansija i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, a resorni ministri su zaduženi da potpišu garanciju Republike Srpske za kredit i ugovor o regulisanju međusobnih obaveza, navodi Capital.

I dok sindrom sagorijevanja na radnom mjestu uzima maha, većina građana kod psihologa dolazi kad je problem već uzeo maha, odnosno kad je tijelo počelo da se “buni”.

No, iako se, za razliku od prije nekoliko godina, građani Srpske sada češće odlučuju potražiti pomoć, oni ipak ne dolaze na vrijeme.

Mladen Golić, psiholog u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja Doma zdravlja Banjaluka, za “Nezavisne” pojašnjava da je burnout sindrom stanje emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovano pretjeranim i dugotrajnim stresom.

“Događa se kada se osjećate preopterećeno i ne možete zadovoljiti stalne zahtjeve. Kako se stres nastavlja, vi počinjete gubiti interes ili motivaciju koja vas je dovela na određenu ulogu u vašem poslu. Burnout smanjuje produktivnost i iscrpljuje energiju, ostavljajući vam osjećaj da ste nemoćni, beznadežni, cinični i ogorčeni. Na kraju se možete osjećati kao da nemate ništa ponuditi. Većina nas ponekad osjeća dosadu, preopterećenost ili se osjeća nepriznato, ali ako se tako osjećate većinu vremena, to može biti poziv na oprez jer vodi ka izgaranju”, pojašnjava Golić.

Kako kaže, iz prakse primjećuje da se klijenti više javljaju, ali to ne znači da se povećao njihov broj.

“To znači samo da se danas lakše odlučuju za razgovor, kao i zbog činjenice da je odlazak kod psihologa prestao biti tabu tema u društvu. Nažalost, većina njih dolazi kada je problem već uzeo maha, odnosno kada je tijelo počelo da se ‘buni’, kad već imaju oboljenja štitne žlijezde, želuca, srca, hipertenziju, i kada pored psihičkog funkcionisanja više ne mogu adekvatno funkcionisati ni fizički”, ističe Golić.

Pojašnjava da se sindrom sagorijevanja na poslu kod osobe manifestuje u vidu gubitka kontrole, nesposobnosti, zaboravnosti, otpornosti na prijedloge, osjećaja zarobljenosti, teškoća pri koncentraciji, dosade, gubitka smisla za humor, poricanja, izolacije, tuge, zabrinutosti, frustracije i sl.

Prema njegovim riječima, istraživanja pokazuju da su ovom sindromu posebno izloženi oni čija je profesija briga o drugima, a najugroženiji su zaposleni u zdravstvu, tj. doktori, medicinske sestre i tehničari, psiholozi, socijalni radnici itd.

“Bitno je prepoznati simptome prije nego se pojave zdravstveni problemi i raditi na prevenciji, odnosno izbjegavati pretjeran rad i opterećenje na poslu, ne raditi više od 40 sati sedmično, praktikovati odmaranja tokom vikenda, a ne rad od kuće, te praviti pauze tokom posla, obavljati aktivnosti na poslu savjesno i pošteno, ali ne presavjesno i sa pretjeranom brigom”, dodao je.

Dom zdravlja Doboj trenutno organizuje radionice o sindromu sagorijevanja na radnom mjestu, a jedna od njih je održana u četvrtak u dobojskoj Ekonomskoj školi.

Kako je tom prilikom kazala Mladenka Milovanović, psiholog u Centru za mentalno zdravlje Doboj, ovaj sindrom ima tri faze, a preporučljivo je reagovati već u prvoj.

“Prva faza je kada osjetimo da odlazimo na radno mjesto, a imamo određene tegobe – da smo u strahu, tužni, neraspoloženi ili ljuti unaprijed, a mogu se javiti i fiziološke reakcije ili nam se ne ide na posao. Već tada treba zatražiti stručne savjete”, rekla je Milanovićeva, dodajući da se druga faza manifestuje potrebom dokazivanja na poslu preuzimanjem na sebe previše obaveza, što dugoročno dodatno iscrpljuje, dok u trećoj fazi dolazi do depresije, impulsivnosti ili bijesa, odnosno do funkcionalne nesposobnosti
Nezavnisne novine

Konobari, trgovci, kuvari, stolari, obućari, bravari, medicinski tehničari, zavarivači, tesari, pekari, vozači kamiona, mesari, obućari i zidari našli su se na listi onih za koje su poslodavci najčešće prijavljivali probleme sa zapošljavanjem, a najčešći razlog koji je zadavao muke jeste nedostatak kadra sa traženim zanimanjem.

Pokazuju to podaci istraživanja Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, a od ukupnog broja ispitanih poslodavaca, njih čak 40,5 odsto imalo je poteškoće prilikom zapošljavanja.

“Najčešći razlozi zbog kojih su poslodavci imali poteškoće prilikom zapošljavanja jesu nedostatak kadra sa traženim zanimanjem, nezainteresovanost pojedinaca za rad na konkretnom radnom mjestu, nedostatak kadra s odgovarajućim radnim iskustvom, nedostatak kadra sa stručnim znanjem i vještinama potrebnim za radno mjesto, kao i nezadovoljstvo kandidata ponuđenom visinom plate”, navode iz ZZZ RS.

Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca RS, ističe za “Nezavisne novine” da smo u proteklom periodu imali odliv radne snage prema svim zemljama zapadne Evrope.

“Upravo smo došli u jaz gdje je kvalifikovana radna snaga upravo ono što nam najviše nedostaje, ali moram napomenuti da nam na tržištu rada nedostaje i značajno inženjerskog kadra i nekvalifikovane radne snage”, kaže Škrebić.

Jedan od problema jeste i upisna politika u srednje škole, a kako objašnjava Škrebić, proces reforme srednjoškolskog obrazovanja je nešto što mora imati bržu dinamiku i kaže da rezultate ne možemo očekivati tako brzo.

“Međutim, ono što je realan problem o kojem donekle na neki način i ne razmišljamo jeste da škole, kada šalju zahtjeve u vezi s upisnom politikom, šalju uglavnom kombinacije škola za koje su oni u mogućnosti organizovati nastavu zbog nastavnog osoblja, opremljenosti kabineta i tako dalje”, navodi on za “Nezavisne novine”.

Kako su se na listi radnika našli i konobari i kuvari, odnosno ugostiteljski radnici, za komentar smo pozvali i Gorana Kurtinovića, člana Upravnog odbora Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma Republike Srpske “HoReCa”, koji u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da je do takve situacije dovelo mnogo faktora, među kojima je i upisan politika u srednje škole, atraktivnost bavljenja tim poslovima, kao i odlazak radnika na sezone.

“To je težak posao, rad sa ljudima, rad u smjenama, rade se praznici… Kada se svi odmaraju, mi radimo. Da bi se bavio čovjek tom profesijom, potrebno je puno ljubavi. Sve je manje ljubavi, sve je samo gledanje interesa, pa mnogi nađu druga zanimanja koja su im na neki način prihvatljivija. Takođe, sezonski rad, odlazak u Crnu Goru i Hrvatsku u ljetnim mjesecima je isto jedan od velikih problema. Sigurno je da će nam i ove godine veliki broj radnika otići. Treća stvar, možda je, kada je bilo radnika, bio pogrešan odnos prema njima”, kaže Kurtinović.

Kako dodaje, period kada odlaze sezonski radnici iz godine u godinu je veoma težak.

“Svi mi uspijemo naći radnike, ali znanje tih radnika je u velikom dijelu upitno. Čovjeka koji želi da radi i voli taj posao koji radi, zlatom plaćate”, ističe on za “Nezavisne novine”.

Lazo Šešić, predsjednik Zanatsko-preduzetničke komore Republike Srpske, ističe da su glavni problem male plate, zbog čega mlade zanatlije obično odlaze vani.

“Nije da mi nemamo školovanog kadra, ali oni, kada završe, ovdje se malo zadrže, godinu ili dvije, i odlaze vani. Kada odu, jedni druge povlače. Kada sam razgovarao s njima, kažu da idu da zarade. Oni tamo rade, a ne troše. Kada to ostvare, obično planiraju da se vratiti ovdje. Naši ljudi, kada ovdje završe zanate, mogu raditi bilo gdje u svijetu”, kaže Šešić za “Nezavisne novine” i dodaje da je slična situacija i u zemljama okruženja.

Nezavisne novine