Bosna i Hercegovina se suočava sa rastućim klimatskim rizicima, uključujući poplave, suše i šumske požare, sa značajnom posljedičnom ekonomskom štetom. To je navedeno u dokumentu “BiH i Ujedinjene nacije – Okvir saradnje za održivi razvoj za period 2026. do 2030”.

Dokument je objavilo Ministarstvo inostranih poslova BiH

Klimatske promjene

“Klimatske promjene predstavljaju značajne rizike, sa čestim katastrofama, prvenstveno poplavama i šumskim požarima, otkrivajući slabosti u pripravnosti za katastrofe i politikama koje se odnose na životnu sredinu”, navedeno je u ovom dokumentu.

Naglašeno je da degradacija vode, vazduha, šuma i poljoprivrednog zemljišta, u kombinaciji sa gubitkom biodiverziteta i klimatskim promjenama, ugrožava ekonomsku stabilnost, javno zdravlje i sigurnost hrane.

“Opasnosti povezane s klimom, kao što su poplave, klizišta i šumski požari, predstavljaju sve veći rizik za poljoprivredu, infrastrukturu i sredstva za život. Jačanje upravljanja rizicima od katastrofa, unapređenje spremnosti zajednice i ulaganje u strategije prilagođavanja i ublažavanja klimatskih promjena od ključne su važnosti za zaštitu života i ekonomskih resursa”, naglašeno je u dokumentu.

Povećan broj elementarnih nepogoda

Boris Trninić, v.d. direktora Republičke uprave civilne zaštite, kaže da je očigledno da u posljednje vrijeme imamo povećan broj elementarnih nepogoda, i to u apsolutno svakom godišnjem dobu.

“Da li su to kiše, požari, poplave, snjegovi… U zadnje dvije godine smo imali velike požare u Hercegovini, potom poplave na području Prijedora, Laktaša… U FBiH je bila velika tragedija u Jablanici. Da li moramo da se u narednom periodu dodatno posvetimo zaštiti i spasavanju, te prevenciji, odnosno smanjenju rizika? Apsolutno”, ističe Trninić za “Nezavisne novine”.

Poznato je, dodaje, koje su slabe tačke kada je riječ o Republici Srpskoj i na tome će se, uvjerava, u narednom periodu raditi.

“Što se tiče konkretno požara, moramo da uradimo posebne sisteme za rano upozoravanje od požara. Kada je riječ o poplavama, moraju da se urede korita rijeka, slivovi, te da se podigne i svijest, što je možda najbitnije”, naglašava Trninić.

Srbija je, kaže, ogromna sredstva uložila u sistem zaštite i spasavanja te imaju devet helikoptera za gašenje požara, a u jednom danu su imali registrovanih 680 požara.

U Bijeljini u jednom danu 25 požara

“U Bijeljini je u jednom danu zabilježeno 25 požara. U većini slučajeva je bio u pitanju ljudski faktor. A i kod poplava… Znate onu staru narodnu: u vodu sve što bacite voda će vam vratiti. Osnovno je da se mora podići svijest svih nas, a onda i svi mi da zajedno dodatno radimo”, naglašava Trninić.

Baš kako je naveo, u Semberiji je 7. jula ove godine buknulo 25 požara. I budimo precizniji, ne u jednom danu, već u tri i po sata – od 13.30 do 17 časova.

Toliki broj požara u tako kratkom periodu ne pamti Mile Spasojević, starješina Teritorijalne vatrogasno-spasilačke jedinice Bijeljina, koji se ovim poslom bavi 32 godine.

“Godine 2007. bilo je 16-17 požara, isto u popodnevnim satima, ali 25 nije bilo nikada”, priča Spasojević za “Nezavisne novine”.

Svake godine će, očekuje, biti sve više intervencija te dodaje da imaju dovoljno vatrogasaca, a zadovoljni su i opremom.

“Ali, hoću da vam kažem – ne možemo mi nabaviti, pa i da smo radili neki plan, ne bismo mogli predvidjeti da će u tri sata biti 25 aktivnih požara. U tom momentu ja sam digao kompletnu jedinicu, sva vozila. Ljudi zovu, a ja kažem: ‘Nemam šta poslati’. Sreća je što niko nije nastradao. Ali je takav vjetar duvao da je vatru nosilo prema kućama i autima. Naravno, bude panike”, prisjeća se Spasojević.

Česte poplave

Pored požara, česte su i poplave, pogotovo u nekim lokalnim zajednicama. Poplave u oktobru 2024. godine, kako je istaknuto u spomenutom dokumentu, dodatno su naglasile potrebu za smanjenjem rizika od katastrofa i mjerama klimatskog prilagođavanja, a koje treba usvojiti na različitim nivoima vlasti.

Podsjetimo, u noći sa 3. na 4. oktobar 2024. godine u kataklizmi koja je u Donju Jablanicu sa sobom donijela bujicu kamenja i vode stradalo je 19 osoba, pišu Nezavisne novine.

Radnici RiTE Ugljevik predali su Sindikalnom odboru i predsjedniku Sindikata tog preduzeća jasne zahtjeve koji, kako je navedeno, imaju obavezu da, kao predstavnici radnika, iznesu Vladi Republike Srpske, saznaje BN.

Radnici RiTe Ugljevik od Vlade Republike Srpske traže:

– Da Koncesiono polje “Ugljevik Istok 2 bude u vlasništvu RiTE Ugljevik, u cjelosti, bez naknade i to ODMAH

– Smjenu KOMPLETNE UPRAVE PREDUZEĆA RiTE Ugljevik

– OSTAVKU resornog ministra Petra Đokića

– Upućuju hitan poziv predsjedniku Vlade Republike Srpske Savi Miniću da dođe u Ugljevik i lično radnicima objasni šta se dešava

– Da se ne angažuuju treća lica u RiTE Ugljevik u bilo kom obliku

– Poštovanje Kolektivnog ugovora i povećanje koeficijenata proizvodnim radnicima

– Investicije u RJ “Ugljevik” – mehanizacija, eksproprijacija, rezervni dijelovi…

Dok se ovi zahtjevi ne ispune, radnici poručuju da obustava rada ostaje na snazi!

Na papiriću koji najviše liči na poleđinu računa, veličine taman toliko da se može sakriti u ruci, napisano je dovoljno da pokaže u kakvoj državi živimo i odgovori na pitanje zašto mladi sve češće odlaze.

Ime institucije, šifra kandidata, bodovi na konkursu, datum intervjua i ime ovlaštenog – sve ovo je stalo na ceduljicu koja je prošla od ruke do ruke kako bi se završilo ili bar ubrzalo zaposlenje u ne bilo kakvu instituciju u FBiH, već, ni manje ni više, nego Sudsku policiju.

Kakva je uloga Nikšića?

A da stvar bude još poraznija, umiješane prste u ovo imao je, kako prenosi portal Istraga, premijer Federacije BiH Nermin Nikšić i to kao jedan od ključnih ljudi.

S tim u vezi, nemoguće je u ovom slučaju ponovo ne pitati – koliko je BiH zaista korumpirana država i može li se ikada stati na kraj ovim stvarima?

Koliko je BiH zaista korumpirana?

“Nepotizam, zloupotreba položaja i korupcija odavno su postali svakodnevna praksa u Bosni i Hercegovini. Iza privida institucionalnog poretka krije se mreža ličnih, rodbinskih i partijskih interesa, u kojoj se zapošljavanje, napredovanje i osnovna egzistencija građana određuju političkom lojalnošću i poslušnošću, a ne znanjem i sposobnošću”, odgovara Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava.

Sve u BiH, dodaje, počelo je da se gleda kao privatno vlasništvo, pogotovo ukoliko postoje ikakve šanse da se dođe do novca i moći. To, ističe, dovodi do ovakvih slučajeva.

“U većini institucija – od ministarstava do regulatornih tijela, od državnog do lokalnog nivoa – zapošljavanje i napredovanje se odvija iza zatvorenih vrata, prema listama ‘preporučenih’ kandidata koje dostavljaju politički moćnici. Rijetki konkursi koji se raspisuju služe samo kao formalno pokriće za unaprijed donesene odluke. Takva praksa je dovela do potpunog gubitka povjerenja građana u institucije i stvorila atmosferu beznađa u kojoj mladi, obrazovani ljudi ne vide budućnost u zemlji”, naglašava Todorović.

Da stvar bude gora, tvrdi on, korupcija više ne podrazumijeva samo novac i političke usluge.

Zapošljavanje “po zasluzi”

“Sve češće svjedočimo zapošljavanju ‘po zasluzi’ u ljubavnim, rodbinskim ili partijskim vezama. Takvi slučajevi, koji bi u svakoj demokratskoj državi izazvali ostavke i istrage, kod nas prolaze uz ćutnju i cinične komentare odgovornih”, kaže Todorović za “Nezavisne”.

Model ponašanja

Potpuno srozavanje svega s čime se suočava sistem u BiH, ocjenjuju iz Helšinskog odbora, jeste što se u ovakvim slučajevima ne radi više o pojedinačnim aferama, već je sve praktično usvojeno kao model ponašanja.

Identičnog stava je i Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava.

“Nažalost, kod nas stranačko-kadrovska logika, prijateljstva, kumstva i rodbinski odnosi često potiskuju merit sistem”, ističe Lučka te dodaje da se o ovakvim stvarima priča svakodnevno, ali da one dolaze do izražaja tek kada određene afere postanu javne.

“Međutim, sve se uglavnom i završava na priči, a mislim da je glavni problem što nedostaju konkretni ishodi na osnovu priča, odnosno nezavisne istrage koje se završe odlukama i sankcijama, kao i trajne promjene procedura zapošljavanja, od što je više pravičnih, javnih i bodovno rangiranih konkursa (uz objavu kompletne dokumentacije i zapisnika) do digitalnog traga svake kadrovske odluke, konkretne zaštite za uzbunjivače, kao i vanjske revizije zapošljavanja, gdje se god plaćanja vrše sa novcem građana”, poručuje Lučka za “Nezavisne novine”.

Slične primjere, podsjeća Damjan Ožegović, iz “Transparensi internešnela BiH”, imali smo i u prethodnom periodu.

“Brojni su primjeri takvog dogovaranja, od zapošljavanja u Graničnoj policiji, gdje je predsjedavajući Komisije za izbor priznao koliko je koje mjesto koštalo, u ‘Elektroprivredi’, a sjetimo se i ministra odbrane, koji je u jednoj emisiji javno priznao da je posredovao preko Agencije za državnu službu u zapošljavanju jedne osobe koja ga je nazvala i tvrdila da nije uspjela pronaći zaposlenje preko nekih političkih stranaka”, navodi Ožegović.

Javna tajna

Kada u javnosti isplivaju detalji neke koruptivne afere, poput slučaja “Nikšić – Sudska policija FBiH”, građanima BiH koji znaju da je javna tajna da takve stvari postoje, šalju se, prema Ožegovićevim riječima, dvije poruke, a obje su pogubne po ovdašnje društvo.

“Prva je da to djeluje dodatno demotivišuće na ljude koji bi možda mogli vjerovati u javne konkurse, a druga je da se ovakva dogovaranja više i ne rade skriveno, usmeno, već na način da ostavljaju trag, bez obzira na eventualno otkrivanje. Pogotovo treba imati u vidu da je riječ o visokorangiranim funkcionerima, pa će biti zanimljivo ispratiti da li će biti i kakve biti reakcije pravosudnih institucija”, zaključio je Ožegović u razgovoru za “Nezavisne novine”.