Connect with us

Društvo

Da li djeca treba da idu na sahrane: Šta kažu psiholozi i sveštenici

Dilema velikog broja roditelja je da li djecu treba da vode na sahrane?

Sahrana britanske kraljce Elizabete Druge gedala se je širom planete. Nakon što se u javnosti pojavila informacija da će sahrani kraljice Elizabete prisustvovati njeni praunuci princ Džordž i princeza Šarlot, a naročito poslije jučerašnjih fotografija uplakne princeze Šarlot, ljudi su počeli da se pitaju da li je djeci mjesto na sahranama.

O ovoj temi u emisiji “Mi danas” na televiziji K1 diskutovali su Manja Grčić i Ivon Jafali sa svojim gostima, sveštenikom Borislavom Petrićem i pshološkinjom Draganom Ivanović.

“Crkva o tom pitanju promišlja, ali konkretnog odgovora nema. Svako u svom domu treba da uzme u obzir uzrast djeteta i činjenicu da li su djeca za to spremna. Da li bi ih prisustvo sahrani moglo dodatno povrijediti ili produbiti tugu. Kao sveštenik mislim da ne postoji ta neka donja granica koju treba da odredimo, od četiri, šest ili deset godina, već promišljati lično i individualno”, kaže sveštenik Borislav Petrić i dodaje:

“Moja parohijska iskustva su takva da su djeca često mnogo zrelija, odgovornija, samostalnija, ozbiljnija i na svaki način spremnija od odraslih da se uhvate u koštac sa takvim temama. U svom domu sam morao davati odgovor na takva pitanja i svaki put se iznenadim i pozitivno zaprepastim koliko su moja deca ili njihovi vršnjaci spremni da razgovaraju o smrti. Ne vidim problem u tome da decu pripremamo da je smrt dio života, to smo dužni i kao roditelji, a tek kao crkva. Da promišljamo da ih vodimo na groblje, opela, sahrane… da bi i oni mogli da se suočavaju i daju svoj odgovor na takva pitanja.”

Prema riječima psihološkinje Dragane Ivanović, o smrti bi sa djecom trebalo da se razgovara.

“Trebalo bi da pričamo o tome, jer je smrt dio života. Nema pravila koje bi trebalo slijediti. Nekada se od djece sakrije smrt bliskog člana porodice i tako se napravi greška. U praksi sam imala slučajeve da se djeci kaže da je neko od članova porodice na putu, a ne da je preminuo. Djeca onda saznaju o smrti bliske osobe ne od svojih najbližih nego od nekih ljudi sa strane, i dožive šok i traumu. Čak i veću nego da smo im odmah rekli da je neko preminuo. To mogu da budu velike traume kada je riječ o gubitku”, istakla je ona i dodala:

“Sve je do procjene roditelja, do toga kako će razgovarati sa djetetom i pripremiti ga. Važno je i kakav odnos prema smrti ima sam roditelj, prema sahranama, kakva su njegova uvjerenja. Koliko god djeca bila mala ona sve primjećuju i uočavaju. Sa njima se mora razgovarati na jednostavan način, jer kod djece nije formirano apstraktno mišljenje. Razgovarati jednostavno ali uvijek iskreno.

Petrić je naglasio da sveštenike često zovu da ih pitaju smije li trudnica da dođe na sahranu.

“Pitaju nas: ‘Da li valja da se ide?’ To se tako definiše i tu se zapravo vraćamo na niže nivoe duhovnosti. Tradicija je jedna čudna stvar. Crkvena osveštana tradicija koja vodi poreklo od Jevanđelja je jasna, ali to nisu propisi. Crkva je živa stvar i svaki dan se na neki način modifikuje spram kanona i spram svakodnevnog života. Tradicija se od sela do sela i grada do grada razlikuje i mi sveštenici se prilagođavamo da ne povrijedimo nečija osjećanja. Imamo u Istočnoj Srbiji neke neobične običaje i propise ko iz kuće smije da dođe na sahranu. Na svima nama je da utičemo da se neke stvari promjene. Bilo je nekih opela i sahrana gdje je i meni kao svešteniku bilo jako teško pa tu nema potrebe dovoditi djecu i izlagati ih događajima sa kojima ni odrasli ne mogu da se izbore”, kazao je sveštenik.

On je dodao i to da roditelji ne bi trebalo da djeci prećutkuju stvari.

“Ako roditelji nešto prećute djeca će smatrati da je to nešto opasno. Razmišljaće: ‘Čim mama i tata o tome ne pričaju, to je nešto strašno’. Isto tako, ne treba tjerati dječje suze. Pustite ih da plaču ako su tužni. Ljubav je jedina mjera u crkvi i u životu. Ako je osjećaj da bi djeca iz ljubavi prema pokojniku trebalo da prisustvuju sahrani – onda je to dobra odluka. I mi bi više trebalo da budemo kao djeca – bezazleni i radosni”, rekao je sveštenik na K1 televiziji.

Ivanović je objasnila kako djeca doživljavaju smrt.

“Ne može se izbjeći tema smrti, jer će dijete vidjeti neku životinju koja je uginula, kućnog ljubimca, čuće na vijestima da je neko umro. Kada su manji, uzrasta od tri ili četiri godine, oni misle da će se taj neko vratiti. Sljedeći nivo, kada su nešto stariji, je da znaju da je smrt konačna ali ne shvataju to lično, često misle da je osoba postala anđeo. Sa oko deset godina shvataju šta je gubitak i da se ta osoba neće vratiti. To su faze razvoja, i faze zaključivanja i razmišljanja. O svemu sa djecom možete i trebate razgovarati, ali je potrebno prilagoditi način na koji to radite, da bi mogli da vas razumiju. Govorite istinu i budite iskreni”, savjetuje ona.

Related Topics:

Društvo

GRADONAČELNIK BIJELJINE PORUČIO DA JE UMJETNOST VJEČNA: “Klavir ne kupuje Petrović, već grad”

Posljednjih mjesec dana gotovo da nema portala a da nije prenio vijest pod naslovom “Petrović kupuje klavir od pola miliona maraka”.

Ovo je na društvenim mrežama objavio gradonačelnik Bijeljine, Ljubiša Petrović, navodeći da je “ovakva formulacija vrlo zlonamjerna”.

– Klavir ne kupuje Petrović, već Grad Bijeljina. Klavir neće Petrović odnijeti ni svojoj kući, ali ni u grob, klavir ostaje našem Gradu, našoj djeci, našim profesorima, klavir će nadživjeti sve nas zajedno, jer mi smo prolazni, ali umjetnost je vječna i ona će pobijediti – istakao je Petrović.

Iako je ova javna nabavka, prema njegovim riječima, čista kao dječija suza, i svakome ko se samo malo razumije u muzičku umjetnost biće dovoljan podatak da u Bijeljinu dolazi klavir marke Steinway & Sons D 274, pa da vidi koliko klavir košta i da zna da Bijeljina dobija najbolji koncertni klavir na svijetu koji krasi najveće svjetske dvorane.

– Grad svakako na osnovnu cijenu klavira mora platiti i PDV i ostale poreze, transport, a pored toga u sklopu cijene ulazi i petogodišnje održavanje i ugrađivanje posebne vrste podešavanja za jednu pedalu klavira, koje će biti obavezno za sve Steinway klavire od 2026. godine. Svako od vas ima svoje sopstveno mišljenje i stav, od toga da je javna nabavka klavira nepotrebna, da ista nije bila prioritet, da nije trenutak za nabavku koncertnog klavira, da se neko ne dao Bog “ugradio” u ovu javnu nabavku, da je Petrović bolestan i tako u nedogled – naveo je Petrović.

Imate prava na to, ističe on, društvene mreže su, nažalost, omogućile svakome da komentariše i bez znanja, i bez dokaza i bez osnova, na kraju krajeva i bez prava i obraza za isto.

– S obzirom da je meni lično priča o nabavci koncertnog klavira za naš grad definitivno najljepša priča u 2025. godini, ovu nedjelju posvetiću lijepim pričama o koncertnom klaviru, a sada dajem svima vama koji ste nezadovoljni, kivni, tužni, bijesni, ogorčeni, da svoj bijes izrazite kroz negativne kritike i loše komentare ispod ove objave – istakao je Petrović.

Dakle, kako je dalje naveo, ispod ove objave dozvoljeno vam je sve, da vrijeđate, psujete, kunete, klevetate, nijedan komentar neće biti obrisan, a on (Petrović) se nada da će poslije takvog komentarisanja biti lakše, da će se kritičari osjećati bolje, da će biti srećniji i da će im to pomoći u životu.

– Ali, isto tako naglašavam da svaki negativni komentar na tekstove o nabavci koncertnog klavira koje ćemo objaviti u nedjelju biće obrisan, svi oni koji vrijeđaju biće blokirani, jer vam neću dozvoliti da ono što je čisto, lijepo i dobro kaljate na bilo koji način. Dakle, slobodno sada, izvolite, iskažite svoje nezadovoljstvo, imate priliku! Živi i zdravi mi bili – poručio je Petrović.

Nastavi čitati

Društvo

ŽIVOTNA PRIČA PASTIRA IZ BiH! Kad vidim oženjene, drago mi je što se nisam ženio (VIDEO)

U novoj reportaži “Glasa Hercegovine” video-novinara Maria Brkića, javnost je upoznala Stipu Šimića iz Ružića kod Gruda, skromnog čuvara ovaca koji živi sam, ali, kako kaže, nikako nije usamljen.

Stipe se nikada nije ženio, a uz smijeh priznaje da mu brak nikada nije bio privlačan.

“Nisam se ženio… bolje ovako. Kad vidim kako je oženjenima, drago mi je!”, priča on. Dane provodi uz svoje ovce, kojih ima petnaestak, i u miru koji mu je najvažniji. Snaga, kaže, polako popušta, ali još uvijek sve stiže obaviti.

S tugom govori o selima koja se prazne i radu koji je nekad bio svakodnevica. “Prije je ovdje sve bilo obrađeno… danas zapušteno. Nema više nikoga”, govori on.

Ipak, uprkos samoći, Stipe živi spokojno i bez žaljenja. Njegove jednostavne riječi i vedar humor podsjećaju na vrijeme koje polako nestaje, ali i na ljude koji su u jednostavnosti pronašli svoju slobodu.

BL-PORTAL

Nastavi čitati

Društvo

SERDAROV SPUSTIO RAMPU: Četvrtina “Comsar Energy RS” još u njegovim rukama

Vlada Republike Srpske, posredstvom Preduzeća za gasne projekte “Gas-RES” nije završila kompletno preuzimanje preduzeća “Comsar Energy Republika Srpska” od strane “Comsar Energy Group Limiteda” sa Kipra, vlasnika Rašida Serdarova, jer mu još nije uplatila 60 miliona KM, koliko je preostalo od 240,5 miliona KM, a dok se to ne dogodi, Serdarov ostaje vlasnik četvrtine udjela u vlasništu nad tom firmom.

Ovo je predviđeno odlukom o izmjeni Osnivačkog akta Društva “Comsar Energy RS”, o kojoj će se izjasniti Skupština akcionara Rudnika i termoelektrane (RITE) Ugljevik na sjednici koja je zakazana za 17. decembar 2025.

Prema toj odluci, kaže se da će članovi Društva, odnosno oni koji imaju udio u kapitalu “Comsar Energy RS”, koji iznosi 72,5 miliona KM, ubuduće biti “Gas-RES” sa 74,4 odsto, što je u novcu 54.003.721,53 KM, zatim “Comsar” sa Kipra sa 24 odsto (17.420.419,64 KM), te RiTE Ugljevik sa ranijih 1,6 odsto, odnosno 1.161.506,05 KM.

Ovakvo stanje ostaće sve dok se preostali novac ne prebaci na račun Serdarovu, što je za portal “Capital” potvrdio i Nikica Vranješ, prvi čovjek firme “Gas-RES”.

“Firmi sa Kipra preostalo je da se isplati još 30 miliona evra, te su oni, shodno tome, zadržali svoj udio. Nakon što se u potpunosti isplati kupoprodajna cijena, jedini vlasnik preduzeća će biti država, odnosno mi i RiTE Ugljevik”, rekao je Vranješ.

A kada će Serdarov biti isplaćen u potpunosti, predstavnici izvršne vlasti u Srpskoj ne znaju.

O tome nije bilo riječi na ni sjednici Vlade Republike Srpske održanoj 4. decembra.

“Na ovoj sjednici Vlade nije bilo riječi o tome niti je to bila tačka dnevnog reda. Skupština akcionara ima sjednicu 17. decembra i poslije toga će vjerovatno biti konkretna odluka Vlade”, kazao je za “Nezavisne novine” Zoran Stevanović, ministar saobraćaja i veza RS.

Zašto kompletan posao još nije završen, zašto novac nije uplaćen te zašto rudarske mašine RiTE Ugljevik nisu ušle u eksploataciono polje “Ugljevik – istok 2”, pitanja su koja vješto izbjegava i resorni ministar za energetiku i rudarstvo Petar Đokić.

I on se prije nekoliko dana “vadio” na Skupštinu akcionara.

“Skupština akcionara RiTE Ugljevik još nije donijela sve potrebne odluke. Oni na sjednici moraju da izraze inicijativu da preuzmu to koncesiono polje. Da nije te formalne obaveze, mi bismo do sada mogli imati zaključen ugovor i već vršiti eksploataciju”, tvrdi Đokić.

Dodaje da nakon što se održi sjednica Skupština akcionara, kreću u akciju.

“Kada se održi sjednica Skupštine RiTE, oni će obavijestiti Gas RES, a Gas RES će resornom ministarstvu uputiti zahtjev za vođenje koncesionog postupka. Mi smo predsjednicu Komisije za koncesije obavezali da upozna članove komisije o tom predmetu da bi ga što brže razmotrili. Kada Komisija za koncesije donese odluku, ona obavještava Ministarstvo, a mi sačinjavamo ugovor i šaljemo Pravobranilaštvu RS na davanje mišljenja. Nakon toga predmet ide u Vladu RS, koja donosi konačnu odluku i na kraju se zaključuje ugovor. Za sve te aktivnosti, nakon što Skupština akcionara donese odluku, potrebno je do pet dana”, tvrdi dalje Đokić.

Inače, do odluke da se promijeni vlasnička struktura “Comsar RS” došlo je 18. novembra 2025, kada je “Comsar Energy Group Limited” sa Kipra pristao da prenese 74,4 odsto od 98,4 odsto svog vlasništva nad “Comsar RS”, jer mu je Vlada Srpske putem preduzeća “Gas-RES” isplatila 180,5 miliona KM. Ostalo je neisplaćeno još 60 miliona KM.

Ako se i to završi, onda se otvara novo pitanje – kako će se “Gas-RES” i RITE dogovoriti o korištenju koncesije “Ugljevik – istok 2” (iako sad tvrde da su se već dogovorili).

Treba podsjetiti da je rukovodstvo ERS i Vlade RS još početkom novembra ove godine najavilo da će rudarske mašine RiTE Ugljevik u roku od nekoliko dana ući u koncesiju “Ugljevik – istok 2”, u skladu sa dogovorom sa “Comsarom”, ali ni nakon mjesec dana se to nije desilo.

RiTE je u međuvremenu zbog nedostatka uglja već nekoliko puta ispadala iz mreže.

Luka Petrović, generalni direktor MH “Elektroprivreda Republike Srpske”, vratio se na 2013. godinu, dakle, prije nego što je sa “Comsarom” i Serdarovom potpisan sporazum o koncesiji, rekavši da je još tada rad i iskop uglja za RiTE Ugljevik loše planiran.

Navodi da se u ovom trenutku zbog toga, ali i cjelokupne situacije koja pogađa ovo preduzeće, ne može očekivati da RiTE ima kontinuiranu nabavku uglja do 1. maja 2026.

Ipak, ponovo najavljuje da će u narednih sedam dana RiTE Ugljevik ući u koncesiono polje “Ugljevik – istok 2” (iako ono još neće biti potpuno u vlasništvu “Gas-RES” i RITE).

“Oni već deset dana ulaze tamo, ali treba uraditi eksproprijaciju nekoliko kuća, što nije lako, to je nekoliko kilometara vode i vodovodne mreže, a za to treba bar pola godine. Zato kažem da će do 1. maja naredne godine biti sve u redu, da će se tada imati kontinuiran kop i veće količine”, dodao je Petrović.

Nastavi čitati

Aktuelno