Radnici javnog servisa RTRS uputili su pismo upravi u kojem traže odgovornost zbog “urušavanja iznutra” te su istakli odgovornost generalne direktorice i direktorice programa, piše Klix.ba. Između ostalog, poručili su da je etika zamijenjena poslušnošću.

“Da li je ovo javni servis ili privatna televizija nekolicine rukovodilaca? Da li je sindikalno djelovanje razlog za smjenu i progon? Ko je dao pravo pojedincima da gaze zakone i ljude u instituciji koja pripada svim građanima? Pozivamo nadležne institucije, inspekciju rada, novinarska udruženja, međunarodne organizacije i cjelokupnu javnost da reaguju. Ćutanje u ovom slučaju znači odobravanje.

Javni servis koji progoni sopstvene radnike, kažnjava sindikate i uništava profesionalni standard, prestaje da bude javni. Vrijeme je da se prekine praksa straha, da se zaštite oni koji čine okosnicu svakog medija – novinari i tehničko osoblje i da RTRS ponovo postane servis građana, a ne političkih i ličnih interesa”, navode u pismu.

Radnici javnog servisa RTRS uputili su pismo upravi u kojem traže odgovornost zbog “urušavanja iznutra” te su istakli odgovornost generalne direktorice i direktorice programa.

Između ostalog, poručili su da je etika zamijenjena poslušnošću.

“Da li je ovo javni servis ili privatna televizija nekolicine rukovodilaca? Da li je sindikalno djelovanje razlog za smjenu i progon? Ko je dao pravo pojedincima da gaze zakone i ljude u instituciji koja pripada svim građanima?

Pozivamo nadležne institucije, inspekciju rada, novinarska udruženja, međunarodne organizacije i cjelokupnu javnost da reaguju. Ćutanje u ovom slučaju znači odobravanje. Javni servis koji progoni sopstvene radnike, kažnjava sindikate i uništava profesionalni standard, prestaje da bude javni.

Vrijeme je da se prekine praksa straha, da se zaštite oni koji čine okosnicu svakog medija – novinari i tehničko osoblje i da RTRS ponovo postane servis građana, a ne političkih i ličnih interesa”, navode u pismu.

“Odgovornost za ovakvo stanje snose generalna direktorica RTRS-a i direktorica programa, koje su RTRS pretvorile u privatni feud u kojem se odluke donose samovoljno, bez poštovanja procedura, kolegijalnih tijela, zakona i elementarnog ljudskog dostojanstva.

Umjesto upravljanja institucijom, svjedočimo vladavini straha, kažnjavanja i selektivne ‘lojalnosti’. Novinari su izloženi stalnim pritiscima, prijetnjama degradacijom, skrajnutošću sa programa, uskraćivanjem radnih zadataka i otvorenim verbalnim ponižavanjima.

Profesionalna etika zamijenjena je poslušnošću, a strah je postao osnovni mehanizam upravljanja. Na RTRS-u se funkcije ne dijele po znanju, iskustvu i odgovornosti, već po volji i hiru pojedinaca”, navode.

Kažu kako je sistem pretvoren u “privatnu prćiju u kojoj se fotelje raspoređuju ‘kako ko hoće’ bez ikakvih kriterijuma, javnosti ili objašnjenja”.

“Danas ste urednik, sutra više niste – ne zato što ste loše radili, već zato što niste ‘podobni’ ili dovoljno bliski krugu moći”, navode.

Tvrde kako radnici “jedva sastavljaju kraj s krajem uz mizerne plate”, a da rukovodstvo “bez ikakve zadrške troši desetine hiljada maraka na reprezentaciju ručkove, večere, putovanja i bahatost”.

Kažu i kako je oprema ovog javnog servisa zastarjela, neispravna i da je “improvizacija postala pravilo, a ne izuzetak”.

“Posebno je ponižavajuće i skandalozno to što je oko generalne direktorice formiran uski porodični krug – jedna familija koja drži ključne pozicije u kući. Funkcije se dijele rođački, a ne profesionalno.

Direkcija, sekretarice, pa čak i uloga ličnog dostavljača doručka, sve je koncentrisano u rukama bliskih ljudi, kao da je RTRS porodično preduzeće, a ne javni servis koji finansiraju građani.

Ovako upravljanje nije samo neodgovorno – ono je uvreda za sve radnike koji godinama nose ovaj sistem na leđima, za sve novinare, tehničare i produkcijske radnike koji, uprkos malim platama i lošim uslovima, i dalje rade svoj posao.

RTRS se ne urušava zbog radnika, već zbog samovolje, nepotizma i bahatosti onih koji su ga prisvojili. Ovo nije pitanje sujete, već opstanka javnog servisa. I što se duže ćuti, šteta je veća, a odgovornost jasnija”, navodi se u njihovom pismu, između ostalog.

(Mediji)