Poslanik PDP/PSS-a tvrdi da SNSD preko „produženih ruku u opoziciji“ pokušava podijeliti opozicione glasove pred izbore.

Narodni poslanik PDP/PSS-a Bojan Kresojević odgovorio je na sve žešće prozivke unutar opozicionog bloka, postavljajući pitanje zbog čega pojedini opozicioni kandidati, kako tvrdi, imaju podršku medija bliskih vlasti.

Kresojević je poručio da javnost još nije dobila odgovor na pitanje zašto „režimski mediji podržavaju kandidaturu Nebojše Vukanovića i Ljubiše Petrovića“, ocijenivši da su političke procjene i odnosi unutar opozicije postali veoma neobični.

„Čudne su procjene da su najveći opozicionari oni koji ne vole BN televiziju, a rado sarađuju sa RTRS-om, ATV-om i Herceg televizijom. Možda je tako, možda samo mi to ne razumijemo“, naveo je Kresojević.

Prozvao Aleksandru Pandurević

On smatra da je „napad najbolja odbrana“ te je za aktuelne sukobe unutar opozicije prozvao članicu SDS-a Aleksandru Pandurević.

Kresojević je istakao da nije čuo njen komentar na izjavu bivšeg predsjednika SDS-a Milana Miličevića, koji je rekao da je „ponosan što već 13 godina lijepo sarađuje sa Vladom i predsjednikom Republike Srpske“.

„Da je Draško Stanivuković prije nekoliko dana primio ministra poljoprivrede, to bi bio dokaz saradnje sa režimom, ali kada to uradi Ljubiša Petrović, onda se to drugačije tumači. Kakvi su to dvostruki aršini?“, upitao je Kresojević.

„Cilj je podjela opozicionih glasova“

Poslanik PDP/PSS-a tvrdi da je SNSD svjestan pada podrške među građanima i da zbog toga pokušava izazvati podjele unutar opozicionog bloka.

„SNSD-u je jasno da nemaju podršku naroda i čine sve da svojim produženim rukama u opoziciji podijele glasove opozicije“, poručio je Kresojević.

Petar Simić iznio teške optužbe na račun Nebojše Vukanovića i poručio da se u njegovoj organizaciji ljudi odbacuju čim postanu politički teret.

Političke tenzije unutar opozicionog bloka Republike Srpske ne jenjavaju, a novi žestok napad na lidera Liste za pravdu i red Nebojšu Vukanovića stigao je od bivšeg člana njegove organizacije Petra Simića.

Simić, koji je isključen iz stranke i sada je kandidat za odbornika, u javnoj objavi iznio je niz optužbi na račun nekadašnjeg političkog saveznika, tvrdeći da se u Listi za pravdu i red ljudi koriste dok su potrebni, a potom odbacuju.

„Rugala se ruga, pa postala druga“

Pod naslovom „Rugala se ruga, pa postala druga“, Simić je poručio da je godinama javno zastupao stavove koje je, kako tvrdi, i sam Vukanović podržavao, ali da su se ti stavovi promijenili kada su se promijenili politički interesi.

– Postoji trenutak kada čovjek shvati da nije bio prevaren zato što nije vidio istinu, već zato što je vjerovao riječima više nego djelima – naveo je Simić.

On tvrdi da posjeduje prepisku u kojoj je Vukanović ranije negativno govorio o pojedinim političkim partnerima, ističući da su preko noći promijenjeni stavovi postali politička nužnost.

„U politici pobjeđuje računica“

Prema njegovim riječima, najveći problem unutar organizacije jeste to što se, kako kaže, odluke donose u uskom krugu ljudi, dok članovi koji iznose drugačije mišljenje postaju višak.

– Organizacija ne jača tako što se ljudi plaše da iznesu svoje mišljenje. Jača kada ljudi imaju osjećaj da vrijede više od jednog potpisa ili jednog glasa – poručio je Simić.

On je naveo da su sličnu sudbinu, prema njegovom mišljenju, doživjeli i pojedini bivši članovi Liste za pravdu i red iz više gradova Republike Srpske.

„Velike ambicije bez organizacije ostaju samo lične ambicije“

Simić upozorava da politička organizacija u kojoj se ljudi „troše brže nego što se stvaraju“ dugoročno ne može opstati.

– Velike ambicije bez velike organizacije ostaju samo lična ambicija. Organizacija u kojoj se ljudi troše brže nego što se stvaraju, na kraju ostaje sama sa sobom – naveo je on.

Njegova objava dolazi u trenutku kada opozicioni blok prolazi kroz ozbiljna pregrupisavanja i kada su odnosi među nekadašnjim saveznicima sve zategnutiji uoči predstojećih izbora.

Da li će ove optužbe izazvati novi odgovor Nebojše Vukanovića i dodatno produbiti podjele unutar opozicije, ostaje da se vidi u danima koji dolaze.

Ekonomski sistem Bosne i Hercegovine, a time i Republike Srpske, zasnovan je na konceptu „samokolonizacije” kroz mehanizam valutnog odbora i fiksnog deviznog kursa, što domaćoj vlasti omogućava prekomjerno zaduživanje bez obaveze pokretanja vlastitog razvoja, ocijenio je prof. dr Aleksa Milojević u svojoj naučno-ekonomskoj analizi pod nazivom „Smaknuće dugom”.

​Milojević upozorava da je Republika Srpska odavno prešla kritičnu granicu održivosti duga za nerazvijene zemlje, te da realni ekonomski pokazatelji ukazuju na potpunu nemogućnost otplate obaveza iz vlastitih izvora. Zbog toga je uputio hitan apel za donošenje Zakona o zabrani daljeg zaduživanja, po potrebi i putem referenduma.

​Realna zaduženost iznosi 120 odsto BDP-a

​U analizi se ističe metodološka nedosljednost u zvaničnim statistikama koje mjere javni dug u odnosu na nominalni Bruto domaći proizvod (BDP).

Milojević objašnjava da kada se BDP obračuna u stalnim cijenama (iz 2021. godine), on za 2024. godinu iznosi 13,6 milijardi KM, dok je javni dug iznosio 6,7 milijardi KM, što predstavlja učešće od 49 odsto.

Ukoliko se tome dodaju i krediti podignuti na osnovu vladinih garancija (1,4 milijarde KM), stopa zaduženosti se penje na 60 odsto.

​„Prema metodologiji Svjetske banke i MMF-a, maksimalna granica za siromašne zemlje sa skromnim mogućnostima otplate je 35 odsto, što znači da smo odavno prezaduženi”, navodi se u tekstu.

​Profesor Milojević ide i korak dalje, tvrdeći da se polovina statistički iskazanog BDP-a uopšte ne zasniva na domaćoj produktivnosti, već na prilivu inostranih sredstava kroz dugove i doznake dijaspore (ukupno 6,3 milijarde KM u 2024. godini).

Kada se BDP umanji za profite koje su strani investitori iznijeli iz zemlje (oko milijardu KM), dolazi se do podatka da stvarna stopa zaduženosti iznosi čak 120 odsto realnog BDP-a.

​Otplata duga iz vlastitih sredstava iznosi svega 4,5 odsto

​Prema iznesenim podacima, ukupan dugoročni i kratkoročni dug u 2024. godini iznosio je 1,45 milijardi KM, dok su obaveze po osnovu otplate glavnice i kamata iznosile 1,05 milijardi KM. Istovremeno, godišnji prirast BDP-a iznosio je 416 miliona KM.

​Analiza pokazuje da je neto poslovni višak za 2024. godinu statistički iznosio 96 miliona KM (9 odsto u odnosu na iznos otplate duga), ali se u realnim okvirima smanjuje na svega 208 miliona KM prirasta, odnosno 4,5 odsto mogućnosti vlastitog vraćanja duga.

To znači da se postojeći dugovi, pa čak i kamate, podmiruju isključivo novim zaduživanjima, čime se ulazi u opasnu dužničku spiralu.

​Milojević kritikuje i strukturu potrošnje, navodeći da je budžet gotovo u cjelini potrošački, s obzirom na to da je za podsticaje poljoprivredi i tekućoj proizvodnji u 2024. godini izdvojeno ukupno 256 miliona KM, što je svega 4,4 odsto budžeta koji iznosi 5,79 milijardi KM.

​Fiksni kurs kao instrument „stabilnosti u propadanju”

​U radu se posebno apostrofira uloga valutnog odbora. Dok u razvijenim tržišnim ekonomijama vlast mora stimulisati proizvodnju kako bi spriječila inflaciju i očuvala vrijednost novca, sistem fiksnog kursa u BiH omogućava „stabilnost u propadanju”.

​„Moguće je propadati u najveće siromaštvo, a da se cijene značajnije ne mijenjaju. Nema razvoja, ali ima stabilnosti, što vlast pripisuje vlastitoj sposobnosti i time vara narod”, upozorava Milojević. On dodaje da strani povjerioci svjesno nastavljaju kreditiranje kako bi, nakon potpune nemogućnosti otplate, preuzeli prirodna bogatstva zemlje.

​Zahtjev za potpunu zabranu daljeg zaduživanja

​Kao jedini izlaz iz trenutne situacije, koju opisuje kao pitanje biološkog i ekonomskog opstanka naroda, Milojević predlaže hitno angažovanje svih društvenih snaga radi donošenja Zakona o zabrani zaduživanja.

​Prema njegovom prijedlogu, buduće kreditno zaduživanje trebalo bi dozvoliti isključivo privatnim preduzećima i to bez ikakvih vladinih garancija. U suprotnom, autor predviđa masovni egzodus stanovništva, duboko siromaštvo i potpuni gubitak ekonomskog i državnog suvereniteta.

(BN)