Kapije nekoliko dojučerašnjih privrednih giganata u Bosni i Hercegovini su zauvijek zatvorene, a hiljade radnika ovih preduzeća Praznik rada, 1. maj, dočekuju na birou rada.

Stala proizvodnja
Naime, u samo nekoliko mjeseci ove godine stala je proizvodnja u “Koksari” Lukavac, Novoj Željezari Zenica, kao i u Novoj Ljubiji u Prijedoru, čime je dodatno pogoršana ionako teška situacija u domaćoj industriji.

Zatvaranje i prekid proizvodnje u ovim preduzećima ostavilo je veliki broj radnika bez posla i porodica bez prihoda, dok se mnogi od njih suočavaju sa neizvjesnom budućnošću i potragom za novim zaposlenjem i prekvalifikacijom, često i van granica Bosne i Hercegovine.

Ugrožena egzistencija
Dario Antonić, predsjednik Sindikata preduzeća Nova Ljubija iz Prijedora, kazao je za “Nezavisne novine” da je u ovom preduzeću zvanično otvoren stečaj, što je dodatno pogoršalo položaj radnika i njihovu egzistencijalnu sigurnost.

“Ono što je ove godine posebno zanimljivo povodom obilježavanja Praznika rada jeste to da najveći broj radnika ovog preduzeća 1. maj dočekuje na birou rada”, kazao je Antonić.

On je pojasnio da se trenutno više od 450 radnika nalazi na evidenciji zavoda za zapošljavanje, te da Praznik rada dočekuju u neizvjesnosti, bez jasne perspektive o budućem zaposlenju.

Radnici se suočavaju sa teškom situacijom
“Radnici se suočavaju sa teškom situacijom jer je veliki broj njih ostao bez posla. Ljudi koji su godinama radili u ovom preduzeću sada su na birou i čekaju bilo kakvu priliku da ponovo dođu do zaposlenja”, rekao je Antonić.

On ističe da su ranijih godina radnici 1. maj obilježavali kroz sindikalna okupljanja, druženja i protestna okupljanja sa ciljem ukazivanja na njihov položaj, dok ove godine, kako kaže, praznik dočekuju u znatno težim uslovima i sa mnogo više neizvjesnosti.

Šta i kako dalje
“Radnici razmišljaju šta i kako dalje, šta ih čeka u narednom periodu, da li će uspjeti da pronađu novo zaposlenje, te da li će ostati u BiH i Republici Srpskoj ili će biti primorani da odlaze u inostranstvo”, naveo je on.

Prema njegovim riječima, posebno zabrinjava da veliki broj mlađih radnika već uveliko traži posao u zemljama Evropske unije.

“Radnici traže zaposlenje u Hrvatskoj, Sloveniji i drugim zemljama EU, a čini mi se da Hrvatska polako postaje ‘obećana zemlja’ za naše radnike”, zaključio je Antonić.

Ermin Halilović, predsjednik Sindikata radnika “Koksare” iz Lukavca, kazao je da se nakon gašenja proizvodnje u februaru u ovom preduzeću na birou rada nalazi nešto manje od 500 radnika, dok je oko 300 uspjelo da pronađe novo zaposlenje.

“Oko 28 radnika je penzionisano”, naveo je Halilović.

On ističe da, i pored toga što postoji određena potražnja za radnicima, situacija na tržištu rada i dalje nije jednostavna.

“Teško je naći posao u ovom trenutku”, kazao je Halilović.

Zatvaranje “Koksare”, Nove Ljubije, kao i problemi u Novoj Željezari Zenici imaju posljedice i na druge sisteme, uključujući i “Željeznice Republike Srpske”, kazao je Dragan Peulić, predsjednik Sindikata saobraćajno-transportne djelatnosti “Željeznica Republike Srpske”.

“Trenutna situacija izaziva zabrinutost kod radnika. Mi smo zatvaranjem ‘Koksare’ i Nove Željezare Zenica ostali bez 65 odsto prihoda, tako da generalno strepimo zbog ove situacije. Radnici dolaze na posao, a bukvalno nemaju šta da rade”, kazao je Peulić i dodao da je u ŽRS zaposleno oko 680 radnika.

Podsjetimo, gašenjem peći u lukavačkoj “Koksari” bez posla je ostalo oko 800 radnika. Otvaranjem stečaja u preduzeću Nova Ljubija, nekadašnjem “ArcelorMittalu” Prijedor, bez posla je ostalo oko 600 radnika.

Prema podacima preduzeća Nova Željezara Zenica, oni trenutno imaju više od 1.900 direktno zaposlenih, te 12.000 indirektno zaposlenih putem saradnje.

Kičma BiH
Kako je za “Nezavisne novine” kazao ranije Rašid Fetić, predsjednik Sindikata Nove Željezare Zenica, ako su spremni da ugase nešto što traje 133 godine, što je kičma Bosne i Hercegovine, što je preživjelo tri rata i od čega zavisi više od 11.000 ljudi i brojne firme, onda je jasno koliko je situacija ozbiljna.

Naime, 22. aprila u sedam sati obustavom rada pogona Aglomeracije započeo je proces gašenja integralne proizvodnje u kompaniji “Nova Željezara Zenica”, čime su direktno ugrožene desetine hiljada radnih mjesta.

Fetić je istakao da su zaposleni suočeni s neizvjesnom budućnošću, ali da još postoji tračak nade.

Naglasio je da su tražili od uprave da se Visoka peć ostavi u toplom režimu, kako bi postojala mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje, ali da je sada, potpunim prekidom rada, praktično došao kraj.

Radnici su, kako kaže, već posljednjih pet mjeseci svjesni da situacija ne ide u dobrom smjeru.

“I raniji vlasnici su poslovali s gubicima, ali je tada bila riječ o kooperaciji koja je mogla nadoknaditi sredstva iz drugih izvora, dok sadašnji vlasnik to nije u mogućnosti i ne želi praviti dodatne minuse, što direktno pogađa oko 1.900 radnika”, kazao je Fetić.

Propast preduzeća
Nova Ljubija iz Prijedora, nekadašnji “ArcelorMittal”: stečaj je pokrenut početkom marta jer je vlasnik Gordan Pavlović obavijestio radnike da nema drugog izlaza nego da mora otvoriti stečaj u ovom preduzeću.

Pavlović je tada procijenio “da mu se ne isplati poslovati u Novoj Ljubiji te da mu to svakodnevno donosi gubitke”.

U junu prošle godine, konzorcijum “Pavgord” iz Foče i “H&P” iz Zvornika u vlasništvu Gordana Pavlovića kupio je kompaniju “ArcelorMittal” od indijskog biznismena Lakšmija Mitala za 20,8 miliona maraka.

“Koksara”: sa dugovanjima većim od pola milijarde maraka nije mogla da nastavi da radi. Alarm da “Koksara” tone upalio se kada je Željezara Smederevo otkazala saradnju. Posljednja nada bila je firma “Pavgord”, koja je pokušala preuzeti proizvodnju, ali je brzo napustila “brod koji tone”, nakon čega je uslijedila odluka o gašenju.

Nova Željezara Zenica: nedavno donijeli odluku da 22. aprila ugase proizvodnju čelika, jer su naveli da je nastavak integralne proizvodnje ekonomski neodrživ, pa su obustavu ocijenili neminovnom.

Uprava ovog preduzeća je tada podsjetila da se zahtjev za zaštitu domaće proizvodnje čelika vodi već šest mjeseci.

Uprkos tome, Savjet ministara BiH je u martu u dva navrata odbio predloženu uredbu, dok su nakon toga izostale bilo kakve konkretne reakcije ili odgovori na upućene inicijative i pozive. S obzirom na izraženu nekonkurentnost na tržištu, kompanija više ne može ulaziti u dodatne finansijske gubitke, te Uprava zaključuje da je nastavak integralne proizvodnje neodrživ i da je njeno gašenje naredni korak.

Humanitarac Marko Nikolić ispred fondacije “Zajedno možemo” na svom Instagram profilu podijelio je još jednu tešku priču.

Ovog puta riječ je o malenoj Nataliji koja u teškim i nehumanim uslovima živi sa majkom, bakom i dekom.

Marko je uz dirljiv video snimak uputio i apel svim dobrim ljudima da pomognu namučenoj djevojčici da uskoro, kao i sve njene vršnjakinje ima normalan dom. Da je život surov, mala Natalija saznala je vrlo mlada, jer je se, kako piše Marko, rođeni otac odrekao, pa se njena majka od tada svakog dana bori da ona ne bude gladna.

“Mala Natalija. Dijete koje nije biralo svoju sudbinu. Otac je nikada nije priznao. Ostala je uz majku — ženu koja se svakog dana bori da zaradi za parče hljeba, da joj dijete ne legne gladno”, kaže Marko i dodaje:

“Žive zajedno sa bakom, dekom i ujakom. Svi u dve prostorije. Bez privatnosti. Bez sigurnosti. Bez osnovnih uslova za život. I ima dana kada zaista nemaju šta da jedu. Ali ono što najviše boli — nije ni glad, ni hladnoća, ni težina života. To je činjenica da jedno dijete odrasta u borbi za preživljavanje, umjesto u bezbrižnosti”.

View this post on Instagram

A post shared by Marko Nikolic (@markonikolic86)

Međutim, dodaje on, Natalija se i pored svih nedaća smije.

“A opet…ona se smije. Taj mali osmijeh, u takvim uslovima —nije samo osmijeh. To je snaga. To je prkos. To je nada. I zato ne smijemo da okrenemo glavu. Jer nečije malo — nekome znači sve. Ako možemo da pomognemo, pomozimo”, piše na kraju humanitarac Marko.

Kako možemo da pomognemo:

Račun za donacije 265411031000227596

Devizni račun -IBAN

RS35265100000112450017

SWIFT CODE RZBSRSBG

Paypall: ZAJEDNOMOZEMO

Primalac humanitarna fondacija zajedno možemo

Svrha uplate: Za Nataliju

SMS: Za Nataliju na 3855, piše Telegraf.

Širom svijeta danas se obilježava Praznik rada, 1. maj. Na današnji dan 1886. godine održane su demonstracije radnika u Čikagu, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a pet njih je osuđeno na smrt.

Devetnaesti vijek bio je obilježen iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, pa čak i 18 časova, kako za odrasle tako i za djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uslove rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.

Oko 40.000 radnika protestovalo je u Čikagu 1. maja 1886. godine, ističući zahtjeve simbolizovane u tri osmice: 8 časova rada, 8 odmora i 8 kulturnog obrazovanja. Policija je trećeg maja intervenisala i ubila nekoliko demonstranata, a ranila oko 50 radnika. Brojni demonstranti su uhapšeni, a vođe su izvedene pred sud. Petoro ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

Tri godine kasnije, 1889. na prvom kongresu Druge internacionale odlučeno je da će se svakog 1. maja održavati demonstracije dok god radnici i radnice ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sljedeće godine taj dan se slavi kao međunarodni dan opšte solidarnosti radništva.

Nakon boljševičke revolucije, Prvi maj je postao državni praznik u SSSR-u, a potom i u drugim nastalim jednopartijskim državama. U jednopartijskim režimima i nerazvijenim državama radnički pokret je bio zaštićen samo deklarativno, a u stvarnosti je bio dirigovan i kontrolisan za boljitak birokratske elite.

Zbog kasnijih povezivanja sa jednopartijskim sistemom i boljševičkim komunizmom, Sjedinjene Američke Države pomjerile su proslavu 1. maja na septembar.

Nakon pada bloka jednopartijskih režima, Prvi maj dobija novu afirmaciju kao dan borbe za radna i ljudska prava razvojem sindikalizma i nastankom nove ljevice, koja je demokratska, te se protivi autoritarnosti.

Međunarodni praznik rada obilježava se velikim marševima, akcijama i demonstracijama, koje organizuju različiti pripadnici i simpatizeri radničkog, sindikalnog i širokog antikapitalističkog pokreta.

U BiH 1. i 2. maj neradni, uveden policijski čas
Zbog pandemije koronavirusa, ove godine Prvi maj će biti obilježen nešto drugačije nego inače.

Iako su u našoj zemlji, kao i u brojnim drugim, prethodnih godina mnogobrojni ljudi slavili Prvi maj provodeći vrijeme u prirodi, roštiljajući i družeći se sa drugim ljudima, zbog trenutne epidemiološke situacije, ove godine vlasti su zabranile okupljanja.

Vlasti RS donijele su odluku o uvođenju policijskog časa danas, sutra i prekosutra. Građani će tokom ova tri dana moći izaći iz kuće samo u periodu od 05.00 do 12.00 časova.

U Federaciji BiH, mjere su nešto blaže, te će policijski čas biti na snazi od 22.00 do 05.00 sva tri dana, a prema odluci Federalnog štaba civilne zaštite, zabranjuje se okupljanje više od pet ljudi.

U oba bh. entiteta, 1. i 2. maj proglašeni su neradnim danima.