Connect with us

Politika

DANI DOMINACIJE SU PROŠLOST? PSS postao noćna mora SNSD, Stanivuković jedini ima energiju!

Najveća prednost SNSD-a u ovoj izbornoj kampanji nije ni slogan, ni vizuelni identitet, pa čak ni pojedinačni kandidat. Njegova najveća prednost jeste uverenje dela javnosti da se, bez obzira na nezadovoljstvo, ništa suštinski ne može promeniti. U sistemima dugotrajne dominacije jedne stranke apatija nije politički neutralna: ona gotovo uvek radi u korist vlasti.
Upravo takav utisak ostavljaju prvi dani kampanje u Republici Srpskoj. Slogani i vizuali većine stranaka deluju stereotipno, bez naročite kreacije i energije, kao da su napravljeni po obavezi, gotovo „preko volje“. Ne oseća se veće uzbuđenje među građanima, ali ni među partijama. Kampanja se uglavnom odrađuje, umesto da se zaista vodi.

Za SNSD je takva atmosfera gotovo idealna. Stranka koja ima razvijenu infrastrukturu, disciplinovano biračko telo, lokalne odbore, koalicione partnere i prednost dugogodišnjeg upravljanja ne mora proizvesti veliki entuzijazam. Dovoljno joj je da svoje sigurne birače izvede na izbore. Opozicija, međutim, ne može pobediti na isti način. Njoj je potrebna veća izlaznost, osećaj da je promena moguća i politička energija koja će pokrenuti ljude koji su odavno odustali od izbora.

U dosadašnjem toku kampanje samo jedan akter pokušava da tu atmosferu promeni, pokret „Sigurna Srpska“ i njen lider Draško Stanivuković.

Dok drugi čekaju da kampanja nekako prođe, on obilazi Republiku Srpsku, poziva na izlaznost, proizvodi događaje i u najboljem smislu te reči, „luduje“ po terenu. Kamperi, neposredni susreti sa građanima, pokretljivost i stalno stvaranje novih slika možda nekome deluju kao puki politički marketing.

Međutim, u mrtvoj kampanji i sama energija postaje važan politički resurs. Stanivuković se, za razliku od većine konkurenata, ponaša kao da veruje da se izbori mogu dobiti.

Zato je potrebno razlikovati dva pitanja. Branko Blanuša, kao zajednički opozicioni kandidat, može neposredno pobediti Savu Minića u trci za predsednika Republike Srpske. Ali SNSD nije samo njegov predsednički kandidat. To je čitav sistem političke moći.

Ako se pitamo ko taj sistem može ozbiljnije ugroziti i promeniti odnos snaga u Narodnoj skupštini, onda se kao najozbiljniji odgovor nameće Pokret „Sigurna Srpska“. Za to postoji nekoliko razloga.

Pre svega, „Sigurna Srpska“ raspolaže kombinacijom političkih profila kakvu trenutno nema nijedna druga opoziciona organizacija. Draško Stanivuković donosi mladalačku harizmu, prepoznatljivost i sposobnost mobilizacije. Njegove pobede u Banjoj Luci 2020. i 2024. godine pokazale su da popularnost sa društvenih mreža može pretvoriti u stvarne glasove i da SNSD može pobediti i kada vlast uloži ozbiljne resurse u kampanju.

Igor Radojičić donosi ono što Stanivukoviću prirodno nedostaje: institucionalno iskustvo, upravljačku kompetenciju i sposobnost komunikacije sa umerenijim, starijim i politički opreznijim biračima. Njegova prošlost u SNSD-u za deo opozicione javnosti predstavlja teret, ali je istovremeno i njegova strateška vrednost.

SNSD se ne može poraziti samo okupljanjem građana koji su oduvek bili protiv njega. Potrebno je pridobiti i takozvane „meke“ birače vlasti – ljude koji žele promenu, ali ne žele neizvesnost. Radojičić upravo njima može ponuditi siguran izlaz iz dosadašnjeg političkog obrasca.

Dejan Kojić donosi lokalno uporište i vezu sa istočnim delom Republike Srpske. Njegova pobeda na Palama 2024. godine pokazala je da se SNSD može pobediti i izvan velikih urbanih centara.

Uz Branislava Borenovića, koji poseduje veliko parlamentarno i organizaciono iskustvo, „Sigurna Srpska“ više nije samo banjalučki projekat okupljen oko jednog popularnog gradonačelnika. Pokret je kandidovao liste u svih devet izbornih jedinica za Narodnu skupštinu i u sve tri izborne jedinice za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, što potvrđuje ambiciju da postane organizacija republičkog obima.

Posebno važna bila je odluka Stanivukovića i Pokreta da odustanu od sopstvenih kandidatura za dve inokosne funkcije i podrže Branka Blanušu za predsednika Republike Srpske i Marinka Božovića za srpskog člana Predsedništva BiH. Time je izbgenuto dodatno cepanje opozicionih glasova. Za novu političku organizaciju koja želi da se nametne kao vodeća opoziciona snaga, to je bio čin strateškog samoodricanja, ali i dokaz koalicionog potencijala.

Jedinstvena šansa opozicije proizlazi i iz promenjenog položaja SNSD-a. Ovo su prvi opšti izbori posle pravosnažne zabrane Miloradu Dodiku da obavlja javnu funkciju. Iako ne može biti kandidat, njegovo ime i lik i dalje nose kampanju SNSD-a. To istovremeno pokazuje snagu njegovog političkog brenda i slabost stranke koja još nije pronašla samostalnog naslednika.

Da je vlast ranjivija nego ranije pokazali su i prevremeni predsednički izbori. Posle ponovljenog glasanja Siniša Karan osvojio je 50,54 odsto, a Branko Blanuša 48,09 odsto glasova. Razlika je iznosila manje od 11 hiljada glasova. SNSD, dakle, više nije nedostižan. Međutim, tesna razlika sama po sebi neće proizvesti promenu. Potrebna je organizacija sposobna da nezadovoljstvo pretvori u izlaznost i parlamentarnu većinu.

Tu se nalazi i najveći izazov za „Sigurnu Srpsku“. Energija kampanje nije dovoljna ako ne bude praćena kontrolom biračkih mesta, snažnim lokalnim odborima, uverljivim ekonomskim programom i jasnim dogovorom opozicije o formiranju vlasti.

Poruka „Sigurno premijer“ politički je efektna jer parlamentarne izbore personalizuje i građanima nudi prepoznatljivo lice buduće izvršne vlasti. Ipak, predsednika Vlade građani ne biraju neposredno. Stanivuković može postati premijer samo ako iza njega bude stajala skupštinska većina. Zato Pokret mora objasniti ne samo ko bi vodio Vladu, već i ko bi je činio, na kojim prioritetima bi počivala i iz kojih sredstava bi finansirala obećane mere.

Postoji i opasnost preterane personalizacije. Ako se „Sigurna Srpska“ svede isključivo na Stanivukovićevu popularnost, ona može ponoviti upravo model koji kritikuje kod SNSD-a. Njena stvarna prednost nije jedan lider, već mogućnost da spoji Stanivukovićevu energiju, Radojičićevo iskustvo, Kojićev lokalni legitimitet, Borenovićevu političku infrastrukturu i nova lica koja mogu pokazati da postoji tim sposoban da upravlja Republikom Srpskom.

Istraživanje Koalicije „Pod lupom“ pokazuje zanimljiv paradoks: 73,9 odsto građana BiH smatra da izbori nisu slobodni i pošteni, ali 73,5 odsto ipak tvrdi da će glasati. To je prostor između nepoverenja i još uvek postojeće spremnosti na političko učešće. Ko uspe da građane uveri da njihov glas ovoga puta zaista može nešto promeniti, taj može promeniti i izborni rezultat.

Zato odgovor na pitanje ko može ugroziti SNSD nije samo ime jednog protivkandidata. Blanuša može pobediti Minića, ali „Sigurna Srpska“ ima najveću šansu da ugrozi samu strukturu dugogodišnje dominacije SNSD-a. Ona trenutno jedina pokušava da mrtvoj kampanji nametne tempo, da opozicionom biraču vrati samopouzdanje i da promenu predstavi kao realnu, a ne samo poželjnu mogućnost.

SNSD neće biti poražen još jednim opozicionim plakatom, saopštenjem ili rutinskom tribinom. Može biti poražen tek onda kada dovoljan broj ljudi poveruje da promena nije unapred izgubljena i zbog toga izađe na izbore. Za sada, „Sigurna Srpska“ jedina vodi kampanju kao da je tu jednostavnu činjenicu zaista razumela.
Za portal BN TV:

Stefan Surlić, vanredni profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu

Politika

BURA ZBOG PENZIONISANJA U SIPA! Tjeraju li inspektore koji su „željeli uhapsiti Dodika“ ili je sve po slovu zakona?

Direktor SIPA Darko Ćulum ne može uticati na ubrzanje penzionisanja policijskih službenika, poručili su iz Agencije, reagujući na medijske napise da se vrši pritisak na policijske strukture kako bi u penziju otišli i službenici koji su željeli uhapsiti Milorada Dodika.

SIPA: U pitanju je zakonska obaveza, a ne volja direktora

Iz SIPA navode da su pojedini portali objavili tvrdnje prema kojima Ćulum navodno vrši pritisak na Federalnu upravu policije i kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova da uplate doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje policijskih službenika Agencije, kako bi se ubrzalo penzionisanje Bošnjaka, piše Srpskainfo.

U saopštenju su takve navode odbacili, ocjenjujući ih kao zlonamjerne i tendenciozne.

– Zbog interesa javnosti, a povodom zlonamjernih tekstova koje objavljuju pojedini portali, u kojima se direktor SIPA Darko Ćulum optužuje da vrši pritisak na Federalnu upravu policije i kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova da uplate doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje policijskim službenicima Agencije, kako bi ubrzao penzionisanje Bošnjaka, posebno onih koji su „željeli uhapsiti Dodika“, dužni smo samo radi objektivnog i istinitog informisanja javnosti, uputiti demant na ovakve tendenciozne tekstove – poručili su iz SIPA.

Iz Agencije podsjećaju da je Zakonom o doprinosima propisana obaveza poslodavca da prilikom svake isplate plate i drugih primanja obračuna i uplati doprinose zaposlenom.

– Dakle, u pitanju je zakonska obaveza, a ne „protokol“ ili volja poslodavca – navodi se u saopštenju.

Kada policijskom službeniku prestaje radni odnos?

Iz SIPA objašnjavaju da je Zakonom o policijskim službenicima BiH propisano da policijskom službeniku prestaje radni odnos kada navrši 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života, ili kada napuni 65 godina i ostvari propisani broj godina penzijskog staža.

Istraži Karte

Kako navode, nadležna služba SIPA utvrdila je da pojedini policijski službenici imaju navršene godine staža koje predstavljaju osnov za prestanak radnog odnosa po sili zakona.

Zbog toga je Agencija uputila dopise ministarstvima unutrašnjih poslova u kojima su ti službenici ranije bili zaposleni, kako bi ih podsjetila na obavezu uplate nedostajućih doprinosa.

Iz SIPA tvrde da su uočene i nepravilnosti u evidencijama uplata.

– Dešavalo se da su pojedini MUP izvršili uplate doprinosa, ali da u određenim periodima iste nisu evidentirane, zatim da od strane istog MUP i za isti period, za pojedine policijske službenike su evidentirane sve uplate dok za druge nisu i tako dalje – navodi se u saopštenju.

„Nema nikakve veze sa nacionalnom pripadnošću“

Iz Agencije ističu da postupanje u vezi sa doprinosima nema veze sa nacionalnom, etničkom, entitetskom ili bilo kojom drugom pripadnošću policijskih službenika.

– Žalosno je da se upravo insistiranje na jednakom i zakonitom postupanju proglašava nezakonitim. Upravo suprotno postupanje otvorilo bi pitanje zloupotreba i nezakonitog postupanja – poručili su iz SIPA.

Naglašavaju da direktor Agencije ne može ubrzati penzionisanje niti uticati na ostvarenje staža osiguranja bilo kog policijskog službenika.

– Policijskom službeniku prestaje radni odnos kad ispuni propisane uslove, po sili zakona, a ne po volji direktora, bez obzira o kome se radi i bez obzira da li je i koga želio uhapsiti – navodi se u saopštenju, prenosi Srpskainfo.

Iz SIPA dodaju da je svako rješenje o prestanku radnog odnosa zbog ispunjavanja uslova za penzionisanje podložno preispitivanju po žalbi pred drugostepenim organom, kao i pred nadležnim sudom.

Tvrde i da policijski službenici koji se spominju u medijskim napisima ne osporavaju da su ispunili zakonske uslove za prestanak radnog odnosa, već da je cilj objavljenih tekstova diskreditacija Agencije i njenog direktora.

Srpskainfo

Nastavi čitati

Politika

UGOVOR IZ PAKLA! Zašto Srpska daje 100 miliona evra Rufiju za ugalj koji može “sahranjuje” TE Ugljevik?

 Firma „Drvo-Eksport“ iz Teslića iza koje stoji odbornik SNSD-a Srđan Klječanin Rufi sklopila je ugovor sa Elektroprivredom RS o isporuci milion tona uglja Rudniku i Termoelektrani Ugljevik po masnoj cijeni od sto evra po toni sa PDV-om, što znači da će na isporuci uglja inkasirati sto miliona evra, otkriva CAPITAL.

Ono što je mnogo veći problem je što ugalj iz ležišta Bukova Kosa kod Prijedora kojim raspolaže Rufijeva firma ne samo da nije nikakvo spasonosno rješenje za RiTE, već zbog svojih tehničkih karakteristika može da izazove ekocid i tehničko samoubistvo Termoelektrane Ugljevik.

Prema tvrdnjama inženjera rudarstva sa dugogodišnjim iskustvom, ugalj iz Bukove Kose u ugljevičkom pogonu može napraviti totalnu havariju i trajno uništiti preduzeće.

„TE Ugljevik je projektovana za čvršći domaći mrki ugalj sa niskom unutrašnjom vlagom. Ugalj iz Bukove Kose je lignit prepun vlage i strukture obične gline ili blata. Kada takvo blato uđe u drobilice i mlinove, ono se bukvalno lijepi i umjesto finog ugljenog praha, mlinovi se guše, mehanički stradavaju i ispadaju sa mreže“, objašnjava naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti.

On kaže da svaki inženjer, tehnolog i radnik u RiTE Ugljevik zna da bi ugalj iz Bukove Kose napravio totalnu havariju i da jedini ugalj osim uglja iz Ugljeviku koji se može koristiti jeste onaj iz rudnika Kamengrad kod Sanskog Mosta kojim gazduje firma „Lager“ iz Posušja.

„Problem je što je firma ‘Drvo-Eksport’ iz Teslića iza koje stoji odbornik SNSD-a Srđan Klječanin Rufi već sklopila ugovor o isporuci milion tona uglja RiTE Ugljeviku. To znači da ugalj iz Kamengrada koji se jedini može ložiti, a da ne izazove ekocid i havariju, može ulaziti u RiTE Ugljevik samo preko Rufijeve firme i to ako iz firme ‘Lager’ pristanu da posluju sa Rufijem“, objašnjavaju naši sagovornici.

On postavlja pitanje zašto se o nabavci tog uglja nije pregovaralo direktno sa firmom „Lager“, jer bi se sigurno postigla povoljnija cijena.

„Na ovaj način će se Rufijevoj firmi omogućiti da izvuče ekstraprofit. Ne zna se da li je to urađeno svjesno, ali se zna da je na prošlonedjeljnom sastanku u Banjaluci premijer Srpske Savo Minić najviše insistirao na tome da se ugalj uzima od Rufija“, tvrdi naš sagovornik.

On dalje objašnjava da ugalj iz Bukove Kose ima anomalijski procenat sumpora od sedam do čak 13 odsto, dok je sistem za odsumporavanje u RiTE Ugljevik koji je plaćen preko 80 miliona evra projektovan za maksimalno pet odsto sumpora.

„Ako u kotao pustite sirovinu sa 10 ili 13 odsto, koncentracija SO2 skače za 200–300 odsto iznad maksimalno projektovane. U toj situaciji, sistem za odsumporavanje bi se automatski ugasio ili potpuno raspao“, objašnjava on.

Pošto lignit iz Prijedora ima drastično manju kalorijsku vrijednost, naš sagovornik objašnjava da to znači da za megavat struje morate spržiti skoro duplo više uglja, što stvara ogromne količine pepela i šljake.

„Postojeći elektrofilteri i transportni sistemi nemaju propusnu moć za toliki otpad zbog čega će doći do prepunjavanja filtera, a tone pepela će otići direktno kroz dimnjak“, upozorava naš sagovornik.

On podsjeća da se ugalj iz Bukove Kose zbog svog sastava konstantno samozapaljivao na otvorenim deponijama.

„Stanovnici oko Bukove Kose godinama su se gušili u toksičnom dimu i smradu sumpora, a sada se ta ekološka bomba prebacuje na Ugljevik i regiju. Kada se taj sumpor i pepeo nađu u vazduhu, ljudi u toj cijeloj regiji će direktno udisati kisele kiše i otrove“, upozorava inženjer.

Kada je u pitanju zdravlje, on ističe da će najveći ceh platiti radnici koji će u pogonima raditi u nemogućim uslovima i biti stalno izloženi pojačanim toksičnim isparenjima i gasovima.

„Umjesto redovnog posla, radnici će svakodnevno čistiti polomljene mlinove i zagušene elektrofiltere, a kada se elektrana zbog havarija trajno onesposobi, hiljade radnika ostaće bez hljeba“, kategoričan je naš sagovornik.

On na kraju kaže da fiziku, hemiju i projektne parametre pogona ne možete prevariti političkim ugovorima o nabavci.

„Pokušaj da se TE Ugljevik spasi loženjem uglja sa Bukove Kose je kao da u benzinski motor sipate lož-ulje pomiješano sa blatom i očekujete da auto ide. Neće ići, motor će eksplodirati, a oko njega će ostati samo otrovana zemlja i uništena budućnost radnika“, poručuje naš sagovornik.

RiTE Ugljevik od danas posluje bez kompletne uprave

RiTE Ugljevik od danas posluje bez kompletne uprave, jer je Nadzorni odbor prihvatio ostavke troje izvršnih direktora ovog preduzeća.

Nadzorni odbor danas je na dva mjeseca produžio mandat  v.d. direktora Žarka Novakovića i v.d. izvršnog direktora za Termoelektranu Željka Milanovića.

Istovremeno, zbog podnošenja neopozivih ostavki razriješeni su dužnosti v.d. izvršna direktorica za opšte i pravne poslove Danijela Lukić, v.d. izvršni direktor za finansije Milan Nikolić i za poslove Rudnika Nebojša Cvjetković.

V.d. direktora RiTE Ugljevik Žarko Novaković nije odgovarao na naše pozive i poruke, ali je navode našeg sagovornika potvrdilo još nekoliko bivših i sadašnjih zaposlenika RiTE Ugljevik koji su takođe insistirali na anonimnosti.

Podsjećamo, Republika Srpska je preko firme „Gas-Res“ isplatila ruskom oligarhu Rašidu Serdarovu 240 miliona KM za njegovu firmu „Comsar Energy RS“ kako bi otkupila koncesiju za ležište „Ugljevik Istok 2“ i omogućila nesmetan rad RiTE Ugljevik, a sada domaćem tajkunu iz Teslića daje sto miliona evra za ugalj sumnjivog kvaliteta.

Capital

Nastavi čitati

Politika

REKORDNA KASA ZA BANJALUKU! Nacrt budžeta težak čak 300 miliona KM – Stanivuković okupio sve odbornike

U Gradskoj upravi Banjaluka održan je sastanak gradonačelnika Draška Stanivukovića i predstavnika svih odborničkih klubova.

“Ovo su bile konsultacije. Moja namjera je bila da pozovem sve odbornike i da ih pitam kako smatraju da trebamo raditi. Pričali smo o nacrtu i rebalansu budzeta”, rekao je Stanivuković.

Nacrt budžeta za 2027. godinu trebalo bi da iznosi oko 300 miliona KM, rekao je Stanivuković.

“Kolegijum ćemo održati krajem sljedeće sedmice. Nakon toga, sredinom novembra održaćemo sjednicu Skupštine sa 30 do 50 tačaka”, najavio je Stanivuković.

Gradonačelnik Banjaluke najavio je angažovanje konsultantske firme koja će izvršiti analizu poslovanja “Eko toplana”, kako bi se razmotrila mogućnost kupovine privatnog dijela kapitala.

Stanivuković kaže da će pored vraćanja oblasti gradskog grijanja u potpunu nadležnost grada, biti razgovora i o preuzimanju oblasti javnog prevoza.

“Te stvari su strateške, ne može preko noći. O njima će građani da se pitaju”, rekao je Stanivuković.

(BN) Foto: BN

Nastavi čitati

Aktuelno