Connect with us

Svijet

DIJAGNOZE ZA BOGATE: Trećina studenata na prestižnim američkim fakultetima ima “posebne potrebe”

Na elitnim američkim univerzitetima vlada epidemija “posebnih potreba”. Po trećina studenata, navodno, ima “dijagnozu”. Barem dio toga može da se objasni modom ovog vremena i imetkom roditelja.

Na Stenfordu, jednom od najprestižnijih univerziteta na svijetu, 38 odsto studenata je registrovano kao osobe sa teškoćama. Na Amherstu 34 odsto, na Harvardu i Braunu više od 20 odsto. To nije greška u kucanju. To je stvarnost koju niko nije predvidio, piše Vreme.

Ukoliko vam dodijele dijagnozu mentalnih poteškoća, univerzitet vam omogućava razna prilagođavanja poput dodatnog vremena na ispitima, fleksibilnih rokova i odvojenih prostorija za polaganje, što vam dozvoljava da radite svojim tempom i pokažete znanje bez vremenskog pritiska. Uz to dobijate i mogućnost snimanja predavanja i pristup mirnijem okruženju za testiranje.

Prije petnaest godina, udio osoba sa smetnjama bio je ispod pet odsto. Na lokalnim koledžima koji primaju studente bez obzira na ocijene ili porodični budžet, udio je i dalje na stabilnih 3-4 odsto. Šta se dogodilo? I zašto se dogodilo samo na elitnim univerzitetima?

BROJEVI KOJI NEMAJU SMISLA
Postoji nešto veoma čudno u ovim podacima. Jer ako je varijetet biološka realnost, ako je hiperaktivni poremećaj (ADHD) genetska predispozicija, ako je anksioznost poremećaj mozga… onda bi stopa tih teškoća trebalo da bude otprilike ista svuda. Možda malo viša kod siromašnijih koji nemaju pristup zdravstvenoj njezi. Možda malo viša kod ljudi izloženih traumama.

Ali ne bi trebalo da bude deset puta viša kod bogatijih, privilegovanih, akademski najuspešnijih mladih ljudi u zemlji. Pa ipak, jeste. Student na Stenfordu ima deset puta veće šanse da bude registrovan kao osoba sa smetnjama u odnosu na studenta na lokalnom koledžu. Ne zato što je bolesniji. Ne zato što ima veće teškoće u učenju. Razlog je mnogo komplikovaniji. I mnogo tužniji.

Prvi faktor je promjena dijagnostičkih kriterijuma. Godine 2013. izašao je DSM-5, nova verzija psihijatrijskog priručnika. Snižen je kriterijum za ADHD sa šest na pet simptoma. Proširena je starosna granica za početak simptoma sa 7 na 12 godina.

Zvuči beznačajno, zar ne? Ali istraživanja pokazuju da je ta tehnička promjena kvalifikovala dodatnih 5,2 odsto studenata za dijagnozu. To nisu novi slučajevi. To su isti ljudi kod kojih su primijenjena drugačija mjerila.

Drugi faktor je relaksiranje standarda za dokumentaciju. Nakon 2008. godine, kada su izmijenjeni zakoni o invaliditetu u Americi, univerzitetima je preporučeno da daju veću težinu ličnim pričama studenata, a manju medicinskim dokazima. Istraživanje Univerziteta u Džordžiji iz 2013. pokazuje da većina univerziteta zahtijeva samo potvrdu ljekara za specijalne uslove studiranja zbog ADHD-a. Samo potvrdu. Ne detaljnu procjenu. Ne objektivne testove.

Treći faktor je realan: mentalno zdravlje studenata se zaista pogoršalo. Istraživanje iz 2023. godine pokazuje da je 44 odsto studenata prijavilo simptome depresije, 37 odsto anksioznosti, 15 odsto je razmišljalo o samoubistvu. To su užasavajuće brojke. I one jesu realne.

Ali evo paradoksa – mentalno zdravlje se pogoršalo svuda, i na elitnim univerzitetima i na lokalnim koledžima. A stopa registracije smetnji porasla je samo na elitnim univerzitetima.

PRIČA O NOVCU
Uzmimo ovako: Džejmsovi roditelji mogu da priušte privatnog psihijatra, a on naplaćuje 2.000 dolara za procjenu. Psihijatar preporuči dodatno vrijeme na ispitima, mogućnost pauza, fleksibilne rokove.

Marija pohađa lokalni koledž. Osjeća istu anksioznost. Ima iste teškoće sa koncentracijom. Ali njena porodica nema 2.000 dolara za privatnu procjenu. Univerzitet nema resurse da pruži besplatne procjene. Marija nastavlja bez prilagođene nastave.

Ko je od njih dvoje osoba sa poteškoćama? Ko zaslužuje pomoć? Sistem je odlučio: Džejms zaslužuje, Marija ne. Ne zato što je Džejms bolesniji već zato što je bogatiji.

Profesorka Elison Herison sa Univerziteta Kvins izvela je mali eksperiment – napravila je lažni neuropsihološki izvještaj. Student u izvještaju ima normalne rezultate na svim kognitivnim testovima. Nijedan objektivan dokaz problema. Ali izvještaj sadrži dvosmislene formulacije koje sugerišu ADHD: jezik koji zvuči stručno a zapravo ništa ne kaže. Poslala je taj izvještaj odjeljenjima za podršku studentima sa posebnostima u razvoju na različitim univerzitetima.

Rezultat? Sto odsto odobrenja. Svaki univerzitet je dao studentu dodatno vrijeme na ispitima. Za studenta koji nema nijedan dokaz stvarnog problema.

STRAH KOJI UPRAVLJA ODLUKAMA
Univerziteti su zastrašeni tužbama. Ako odbiju studenta, a taj student može da potvrdi diskriminaciju, univerzitet može da izgubi milione dolara u sudskim postupcima.

Ako pak odobre studentu kojem možda ne treba pomoć, tada nema posljedica. Možda malo više posla za profesore. Možda komplikovanije ocjenjivanje. Ali nema tužbe. Pa šta racionalan administrator radi? Odobrava sve. Najbolje je igrati na sigurno.

Jedan profesor je na Redditu anonimno napisao: “Trošim više vremena brinući o potrebama studenata van učionice nego u njoj”.

Zamislite da vodite kurs sa sto studenata. Od njih sto, čak 38 ima priznate poteškoće. To znači: 38 različitih pravila za ispite. Nekima treba dodatno vrijeme, nekima posebne prostorije, nekima čitači, drugima pauze. Neki mogu da odlože esej bez najave. Neki mogu da traže ponovno ocjenjivanje. Neki dolaze u vašu kancelariju plačući dok objašnjavaju zašto nisu mogli da urade zadatak.

I univerzitet vam kaže: vaša odgovornost. Brinite o njima. Budite empatični. Uzimajte časove obuke o “prvoj pomoći za mentalno zdravlje”.

Ali niko ne pita šta kada profesor pukne od preopterećenja! Ko brine o njemu?

ISTRAŽIVANJA KOJA KOMPLIKUJU SVE
Studija Univerziteta Kvins iz 2021. pokazuje: studenti koji su imali više posebnih uslova u srednjoj školi imali su značajno niže ocjene na univerzitetu. Kako sad to? Zar posebni uslovi ne podstiču razvoj učenika?

Moguća objašnjenja: prilagođavanja nastave uopšte ne rade ono što mislimo da rade. Prilagođavanja pomažu tokom škole, ali ne pripremaju studente za realnost. Studenti sa više posebnih uslova možda zaista imaju teže probleme, ali je moguće da (i ovo je nelagodno) posebni uslovi u učionici čak štete napretku.

Neki univerziteti predlažu novo rješenje: univerzalni dizajn. Umjesto da se prilagođavaju nekima, da dizajniraju nastavu i ispite tako da budu pristupačni svima. Fleksibilni rokovi za sve. Više načina da prikažete znanje. Audio i vizuelni materijali. Tehnologija koja pomaže svima.

Ali onda se postavlja pitanje: ako svi mogu da odlažu eseje, šta je poenta roka? Ako svi mogu da biraju kako će biti testirani, šta diploma potvrđuje? Ako nema zajedničkih standarda, kakvo značenje ima sertifikat? I ponovo smo na istom mjestu: balansiranje između pomoći i standarda.

ODNOS PREMA MENTALNOM ZDRAVLJU
Generacija studenata odrasla je vjerujući da mentalno zdravlje treba tretirati jednako ozbiljno kao fizičko zdravlje. Da traženje pomoći nije slabost. Da specijalne potrebe nisu sramota. To je napredak. To je dobro.

Ali ta ista kultura promjene stvorila je okruženje gdje je normalno reći “imam anksioznost” nakon teškog ispita. Gde je normalno reći “moj ADHD” kada se teško koncentrišete. Gde samodijagnostikovanje postaje novi identitet.

Granica između kliničkog poremećaja i ljudskih poteškoća postala je toliko nejasna da čak ni kliničari ne mogu da se slože gde se nalazi.

Related Topics:

Svijet

UMRO NAKON SUSRETA SA ZELENSKIM! Uticajni senator preminuo po povratku iz posjete Ukrajini

Američki republikanski senator Lindzi Grejem preminuo je u 71. godini, poslije kratke i iznenadne bolesti, samo dva dana nakon posjete Ukrajini.

Grejem je neposredno prije smrti boravio u Ukrajini, gdje se sastao sa ukrajinskim zvaničnicima i ponovo tražio nastavak snažne američke podrške Kijevu i dodatno pooštravanje sankcija Rusiji.

Lindzi Grejem bio je jedan od najupornijih zagovornika vojne pomoći Ukrajini u američkom Kongresu. Od početka rata više puta je posjećivao Kijev, podržavao isporuke američkog naoružanja i zahtijevao snažnije mjere protiv ruskog energetskog i finansijskog sektora.

Bio je među glavnim pokretačima zakona kojim su predlagane veoma visoke carine i sankcije državama koje nastave da kupuju rusku naftu, gas i druge energente.

Zbog izjava tokom posjete Ukrajini Rusija je 2023. godine izdala nalog za njegovo hapšenje, dok ga je Moskva godinama predstavljala kao jednog od najagresivnijih zagovornika sukoba sa Rusijom.

Više od dvije decenije u Senatu

Grejem je rođen 9. jula 1955. godine u gradu Sentral u Južnoj Karolini. U Senat Sjedinjenih Američkih Država izabran je 2002. godine, a mandat je preuzeo u januaru 2003. Prije toga je osam godina bio član Predstavničkog doma.

Bio je dugogodišnji član i nekadašnji predsjednik Odbora Senata za pravosuđe, a u posljednjem sazivu predvodio je Odbor za budžet. Važio je za jednog od najuticajnijih republikanaca u pitanjima spoljne politike, odbrane i nacionalne bezbjednosti.

Prije političke karijere služio je u Ratnom vazduhoplovstvu Sjedinjenih Američkih Država kao vojni pravnik. Aktivnu službu i rezervni sastav napustio je sa činom pukovnika.

Grejem je godinama bio blizak pokojnom republikanskom senatoru Džonu Mekejnu, sa kojim je deijlio tvrdu spoljnopolitičku liniju prema Rusiji, Iranu i drugim američkim protivnicima.

Njegov odnos sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom prolazio je kroz oštre sukobe i političko približavanje. Nakon što je tokom republikanskih izbora 2016. bio jedan od Trampovih kritičara, kasnije je postao njegov važan saveznik u Senatu i podržao njegov povratak u Bijelu kuću.

Grejem je svega nekoliko nedjelja pre smrti pobijedio na republikanskim unutarstranačkim izborima u Južnoj Karolini i pripremao se za kampanju za peti mandat u Senatu. Njegova smrt ostavlja upražnjeno jedno od najvažnijih republikanskih mjesta u gornjem domu američkog Kongresa.

Nastavi čitati

Svijet

SUSRET OD NEKOLIKO SEKUNDI! Mađar otkrio kako je zaista izgledalo njegovo upoznavanje sa Donaldom Trampom!

– Mađarski premijer Peter Mađar izjavio je da podržava direktan izbor predsednika države.

Odgovarajući na pitanje tokom Reddit sesije “Ask Me Anything” da li smatra da predsednika treba da bira parlament ili građani, Mađar je odgovorio da je odluka na narodu.

“Želimo da uključimo sve u ustavni proces. Ja sam za to da predsednika biraju građani”, rekao je on, prenosi MTI.

Povodom učešća na nedavnom samitu NATO-a u Turskoj, Mađar je rekao da je “najbolje savete dobio od premijera Belgije i Poljske”, dok je susret sa američkim predsednikom Donaldom Trampom opisao kao veoma kratak.

“Zvanično upoznavanje sa Donaldom Trampom trajalo je svega nekoliko sekundi”, rekao je.

Mađar je dodao da vlada ne planira da oduzima pravo glasa Mađarima koji žive u inostranstvu i istakao da sebe za osam godina vidi u profesorskom poslu.

Govoreći o finansiranju sporta, Mađar je istakao da sredstva neće biti smanjena, ali da će sistem biti transparentniji.

“Finansiranje sporta biće transparentno i podložno nadzoru kroz budžet. Novac za sport neće biti smanjen”, rekao je premijer Mađarske.

Dodao je da će vlada raditi na smanjenju kamata na studentske kredite, kao i da će domaćinstva tokom 2026. godine moći da konkurišu za sredstva namenjena unapređenju energetske efikasnosti.

Mađar je naveo da će radna mesta u ministarstvima biti popunjavana putem javnih konkursa i da bi mogla da bude preispitana ranija zabrana pojedinih sajtova za sportsko klađenje, kao i sistem koncesija za prodavnice duvana.

Najavio je i da vlada radi na smanjenju PDV-a na lekove, voće, povrće i drugu zdravu hranu.

(Tanjug) Foto: AP

Nastavi čitati

Svijet

OBRT KOJI JE ZAPALIO BLISKI ISTOK! Iran poslao brutalan ultimatum Vašingtonu “Nema razgovora dok NE URADITE OVO!”

Teheran ne planira da sarađuje sa američkom stranom dok ona ne promijeni svoj pristup, javila je danas agencija Fars, pozivajući se na neimenovane izvore. Iran nije tražio pregovore sa Sjedinjenim Američkim Državama i neće ih biti dok Vašington ne odustane od svojih stavova, navodi se u izvještaju agencije.

Izvor blizak iranskom pregovaračkom timu odbacio je kao lažne izvještaje u nekoliko medija povezanih sa izraelskim režimom koji tvrde da je Teheran tražio pregovore sa Sjedinjenim Državama, rekavši da Iran neće ući u bilo kakve pregovore ukoliko Vašington prvo ne promijeni svoje trenutne stavove.

U razgovoru za novinsku agenciju Fars, izvor upućen u situaciju opisao je izvještaje koje je objavilo nekoliko medija bliskih izraelskom režimu kao “lažne”. Prema njegovim riječima, mjerilo za takvu promjenu politike je sprovođenje već postignutih dogovora. To uključuje osnivanje posebne radne grupe za Liban sa ciljem okončanja rata i olakšavanja povlačenja, rješavanje plovidbe kroz Ormuski moreuz u skladu sa aranžmanima koje traži Iran, i obnavljanje iranskog izvoza nafte i protoka nafte u normalne uslove.

Izvor je dodao da je svaka spekulacija o početku pregovora prije nego što se ovi uslovi ispune neosnovana i nije u skladu sa postojećom realnošću.

Nastavi čitati

Aktuelno