Connect with us

Društvo

DJECA U DIGITALNOM SVIJETU Od nerazvijanja govora do poremećaja u ponašanju

Stručnjaci u oblastima obrazovanja i zdravstva svjedoče da prekomjerna izloženost djece digitalnim platformama od rođenja preko predškolstva do adolescencije, nosi rizike i izaziva posljedice sa kojima roditelji teško mogu da se bore bez sistemske podrške i pomoći.

Vaspitači, pedagozi, psiholozi, logopedi i psihijatri posljednjih se godina, a naročito nakon početka pandemije zbog koje su djeca bila vezana za digitalne uređaje više nego ikad prije, susreću sa pojavama koje su moguće posljedice bilo prekomjerne upotrebe ekrana, bilo izloženosti štetnim sadržajima na internetu.

Dječiji i adolescentni psihijatar u Bolnici “Doktor Mladen Stojanović” Prijedor Sanja Škrbić Jarić navela je da je u najranijem uzrastu najvidljivije pogođen govor i da dijete koje ima ekran pred sobom uopšte nema potrebu za živom komunikacijom, te je socijalno izolovano.

“Imala sam u ordinaciji dijete od tri i po godine. Roditelji nemaju autoritet i ni ne trude se, štaviše i oni su na telefonu, čak i za vrijeme pregleda. Imala sam i dijete od 2,5 godine nerazvijenog govora kao posljedice izloženosti ekranu. Uključene su sve relevantne struke i došlo se do napretka. Što se ranije jave, efikasnije će se problem riješiti, te bi dobro bilo i da kolege pedijatri ne čekaju sa upućivanjem logopedu, defektologu, psihologu i psihijatru”, rekla je Škrbić Jarić.

Ona pojašnjava da djeci koja su dugo vremena pred ekranom nedostaje samopouzdanje jer su bila lišena stimulacije, ekran im je zamjena za sve, pruža im osjećaj sigurnosti, a oduzimanje uređaja nerijetko vodi do histerije.

Vaspitač u Dječijem vrtiću “Radost” Prijedor Biljana Pavlović kaže za da su velike promjene nagore u razvoju govora kod djece danas u odnosu na period od prije desetak godina, ali da se ne može dijete okriviti za ranu i pretjeranu izloženost digitalnim sadržajima, budući da ih nameću odrasli i socijalna sredina.

“Nedovoljno razvijen govor, nepravilno izgovaranje glasova, oskudan rječnik, destruktivno ponašanje i oponašanje likova iz crtanih filmova i video igara najčešći su pokazatelji pretjerane upotrebe multimedijalnih sredstava. Nemoguće je dijete izolovati od digitalnog svijeta, jer ga on okružuje gotovo svuda, ali se može kontrolisati od koje godine će mu biti izložen i dostupan”, istakla je Pavlovićeva.

Školski pedagog Bojana Vučenović rekla je da djeca koja smisleno koriste internet imaju strukturisano vrijeme, dobro su organizovana i imaju društveni život, a da ona koja i po sedam-osam časova provedu za ekranom imaju pad uspjeha i promjene u ponašanju poput pospanosti, odlutanosti, pretjeranog korištenja slenga.

“Najveća je odgovornost na roditeljima, a i prosvjetnim radnicima je potrebna edukacija i sistemska podrška. Odgovor je potrebno osmisliti, pa neka traje i godinu dana, ali da se uradi, jer su promjene toliko brze da ih ne možemo pratiti”, ističe Vučenovićeva.

Ona je naglasila da ima dobrih primjera gdje su zajednički i na istoj strani bili i stručna služba škole i odjeljenjski starješina i roditelji i da u takvoj situaciji rezultat ne može izostati.

“Listajući dnevnik, kod jedne učenice primijetila sam da su ocjene sa stabilne četvorke pale na dvojku. Intenzivnom komunikacijom i sa njom i sa roditeljima, na kraju i sa policijom, došli smo do toga da je bila meta muškarca od 50 i više godine koji joj se predstavio kao momak od 25 godina i sa kojim je bila u neprestanom kontaktu onlajn. Za otvaranje je trebalo dosta vremena, ali sam ponosna na povjerenje i na prijateljski odnos sa đacima uz, naravno, postavljene granice. Kritika je uvijek podsticajna, nikad optužujuća”, rekla je Vučenovićeva.

Logoped Mirjana Simić kaže da se u posljednje vrijeme povećava broj djece koja imaju teškoće u razvoju govora i da istraživanja pokazuju da je to posljedica ekranizma, a da je ona u svojoj praksi najčešće imala dvogodišnjake koji uopšte ne govore, što je veliki alarm.

“U prve tri godine, u tom periodu intenzivnog razvoja, dijete treba da ima konstantnu živu interakciju, komunikaciju, stimulaciju, a to je najbolje u porodici i sa vršnjacima. Bez toga, u najboljem slučaju razvoj će `samo` kasniti, a u težim slučajevima imamo razvojne smetnje i poteškoće. Dijete pred ekranom je u jednom položaju, komunikacija je jednosmjerna, ali se posljedice ponekad primijete tek pred polazak u školu”, pojašnjava Simićeva.

Ona je naglasila da ekranizam nije zabluda i da će biti sve veći problem ukoliko se pristup roditelja ne bude mijenjao, a da bi i pedijatri ranije morali upućivati djecu logopedima, defektolozima, psiholozima, jer se ranijom intervencijom rezultati postižu brže i bolje.

“Nikako da se shvati da mi nismo bauk, već smo prijatelji razvoja. Ne treba nas se plašiti. Krajnje je vrijeme da roditelj preuzme odgovornost, da se više interesuje, da sazna što više o razvojnom periodu, da bi mogao da prati i uoči odstupanja. Moraju da krenu od sebe jer se danas o tome mnogo govori i ne može izgovor biti da se nema gdje potražiti pomoć”, rekla je Simićeva Srni.

Psiholog u Centru za socijalni rad Prijedor Sanja Topić kaže da izlaganje djeteta virtuelnom svijetu u najranijem uzrastu na račun žive komunikacije neminovno vodi problemima u živoj komunikaciji i dovodi do manjka empatije.

“Dijete nije naučeno na osjećanja drugih jer telefon ne daje povratnu informaciju o tome. I škole i roditelji nam se obraćaju zbog sajber bulinga, sve prisutnijeg oblika vršnjačkog nasilja. Počinioci se ne bi isto ponašali kada bi fizički bili u prisutvu žrtve. Imali bi osjećaj kako je tom djetetu, vidjeli bi ga kako plače, tuguje, ne spava, ne jede i sigurno bi drugačije reagovali nego kada su za te informacije uskraćeni”, dodaje Topićeva.

Ona za Srnu pojašnjava da rano izlaganje djeteta ekranu dovodi do disharmoničnog razvojnog poremećaja, do poremećaja iz autističnog spektra i usporenog razvoj govora, a da ekranizam u kasnijem uzrastu dovodi do promjena u ponašanju, odražava se na uspjeh u školi i negativno utiče na socijalizaciju.

(Srna)

Related Topics:

Društvo

ZASTRAŠUJUĆE! Za devet mjeseci u Srpskoj na radnom mjestu SMRTNO STRADALO 12 RADNIKA!

Republička uprava za inspekcijske poslove evidentirala je nepravilnosti u 40 odsto kontrola iz oblasti zaštite na radu.

To je istakla Nataša Vukoje, inspektor Republičke uprave za inspekcijske poslove, na dvodnevnoj panel-diskusiji “Zaštita na radu i mediji u Republici Srpskoj – stanje, problemi i perspektive”, održanoj u Tesliću.

Ona je dodala da poslodavci nizom aktivnosti, koje ne predstavljaju velike troškove, mogu uticati na povećanje stepena bezbjednosti na radnom mjestu.

Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske, istakao je da svaki poslodavac zna da treba da isplati plate i doprinose, te da je neprihvatljivo da posluje 10 godina i tek onda “sazna” da postoji Zakon o zaštiti na radu i da mora da ga poštuje.

Stanković je istakao da je neophodno unaprijediti propise iz oblasti zaštite na radu, te podsjetio na primjer radnika koji se kod poslodavca zaposlio na mjestu sa povećanim rizikom bez uvida u njegovo zdravstveno stanje, a koji je tokom epileptičkog napada smrtno stradao na radnom mjestu.

Predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske je naglasio da su povrede na radu česte, te je ukazao i na značaj usvajanja centralnog registra povreda na radu.

-Unazad nekoliko mjeseci Savez sindikata je pokrenuo niz aktivnosti da se oblast zaštite zdravlja na radu vrati na mjesto koje joj pripada. Mi insistiramo na izmjeni niza zakonskih propisa iz oblasti zaštite na radu- rekao je Stanković.

Prema njegovim riječima, za devet mjeseci ove godine smrtno je nastradalo 12 radnika i potrebno je pooštriti kazne u ovoj oblasti.

-Kazne je pojela inflacija. One su u rasponu od 1.500 do 15.000 maraka, s tim da inspektor može da propiše samo minimalnu kaznu i ona može da se plati u iznosu od 50 odsto- naveo je Stanković.

Privrednici koji su učestvovali na panel-diskusiji su, međutim, upozorili da postoje radnici koji neće da koriste zaštitnu opremu, dok kada odu u inostranstvo dosljedno poštuju svaki propis iz oblasti zaštite na radu.

Jedna od ključnih poruka sa ove panel-diskusije, koju je organizovao Savez sindikata, jeste i da je potrebno unaprijediti kvalitet obuka radnika za bezbjedan rad.

Istaknut je i značaj uvođenja obaveznih preventivnih pregleda radnika, kao i potrebe da se detaljnije odrede propisi koji definišu rad na izrazito visokim temperaturama.

Na dvodnevnoj panel-diskusiji, održanoj u Banji Vrućici u Tesliću, uz ostale učestvovali su i predstavnici Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Udruženja inženjera zaštite na radu, Zavoda za medicinu rada i sporta, medija, te članovi Saveza samostalnih sindikata Srbije i Ujedinjenog granskog sindikata “Nezavisnost” iz Srbije.

Nastavi čitati

Društvo

APSURD: Krcate institucije BiH traže još stotine radnika

Ako je suditi po sistematizaciji radnih mjesta, institucijama Bosne i Hercegovine nedostaju stotine, pa i hiljade radnika, što je apsurd ako uzmemo u obzir da u javnoj službi, koja je po raznim osnovama neefikasna, ima višak zaposlenih.

Naime, odgovarajući na jedno od poslaničkih pitanja institucije BiH dostavile su odgovor iz kojeg se može zaključiti da niti jedna institucija nema popunjen broj radnih mjesta predviđen sistematizacijom.

Recimo, u Ministarstvu spoljnih poslova BiH sistematizovano je 658 radnih mjesta, a popunjeno “svega” 487. Po ovim podacima, u ovo ministarstvo treba zaposliti još 171 radnika. Dalje, u Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa sistematizovano je 260 mjesta, a popunjeno 187.

Slična situacija je i u ostalim ministarstvima, i ako je suditi po dostavljenim podacima – u BiH ne postoji institucija koja ima višak zaposlenih radnika.

“Tako je po sistematizaciji koja je nekad pravljena. Po toj sistematizaciji u 80 odsto institucija fali radnika. E sad, koliko je realna potreba za tim radnicima – to je drugo pitanje. Na kraju, ne možete vi primiti nekoga ako nije budžetom planirana plata za tog radnika. Može se zaposliti onoliko radnika koliko ih ode u penziju, ali ni to se ne radi. U institucijama BiH velika je smjena generacija i vjerujte da ima institucija iz kojih godišnje 15 pa i 17 ljudi ode u penziju”, rekao je za “Nezavisne” Radenko Mirković, predsjednik Samostalnog sindikata zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine.

On kaže da je u nekim institucijama problem nedostatka radnika posebno izražen, navodeći kao primjer Graničnu policiju BiH. U toj instituciji sistematizovano je 3.120 radnih mjesta, ali je popunjeno samo 1.839, što znači da im nedostaje još 1.281 radnik. Ništa bolja situacija nije ni u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), u kojoj je sistematizovano 955 radnih mjesta, a upražnjeno 238.

Što se tiče pravosudnih institucija, u Sudu BiH sistematizovano je 58 sudija i 300 zaposlenih, a trenutno u toj instituciji rade 44 sudija i 230 radnika. Malo bolja situacija je sa Ustavnim sudom BiH, u kojem je sistematizovano 48 radnih mjesta sa 115 izvršilaca, a popunjena su 43 radna mjesta sa 92 izvršioca.

Među institucijama koje su najbliže ispunjenju sistematizacije je Fond za povratak, u kojem je sistematizovano 13 radnih mjesta, a upražnjeno samo jedno, dok je u Kancelariji koordinatora za reformu javne uprave, u kojoj je sistematizovano 41 radno mjesto, upražnjeno svega dva radna mjesta. Dobra situacija je i u Ministarstvu transporta i komunikacija BiH, u kojem je sistematizovano 115 radnih mjesta, a upražnjeno “svega” osam.

Inače, institucije BiH još od 2013. godine bile su u obavezi da usklade svoje pravilnike o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta sa Odlukom o načelima unutrašnje organizacije uprave BiH koju je donio Savjet ministara BiH. Kako nezvanično saznajemo, veliki broj institucija BiH do danas nije uradio taj posao, niti Savjet ministara BiH, kako nam je rečeno, “pretjerano” insistira na tome jer im odgovara ovakva situacija.

Nastavi čitati

Društvo

“NEKADA BILO SAD SE SPOMINJE” Evo koliko je koštala mala porcija ćevapa 2002. godine

nternetom kruži račun iz popularne sarajevske ćevabdžinice Željo iz 2002. godine.

Mala porcija ćevapa tada je koštala dvije KM, a porcija od sedam ćevapa bila je samo tri KM.

Na računu iz Ćevabdžinice Željo, koji je iznosio 10 maraka, moglo se kupiti tri porcije ćevapa i dvije Koka kole, objavio je Večernji.ba.

Poređenja radi, danas porcija od pet ćevapa u toj istoj ćevabdžinici košta sedam KM, a velika porcija iznosi 14KM.

“Sad je maramica uz ćevap 2 KM”, “Sad je 2 KM ćevap”, “Nekad bilo sad se spominjalo”, neki su od komentara ispod objave.
BLINK

Nastavi čitati

Aktuelno