Connect with us

Društvo

DJECA U DIGITALNOM SVIJETU Od nerazvijanja govora do poremećaja u ponašanju

Stručnjaci u oblastima obrazovanja i zdravstva svjedoče da prekomjerna izloženost djece digitalnim platformama od rođenja preko predškolstva do adolescencije, nosi rizike i izaziva posljedice sa kojima roditelji teško mogu da se bore bez sistemske podrške i pomoći.

Vaspitači, pedagozi, psiholozi, logopedi i psihijatri posljednjih se godina, a naročito nakon početka pandemije zbog koje su djeca bila vezana za digitalne uređaje više nego ikad prije, susreću sa pojavama koje su moguće posljedice bilo prekomjerne upotrebe ekrana, bilo izloženosti štetnim sadržajima na internetu.

Dječiji i adolescentni psihijatar u Bolnici “Doktor Mladen Stojanović” Prijedor Sanja Škrbić Jarić navela je da je u najranijem uzrastu najvidljivije pogođen govor i da dijete koje ima ekran pred sobom uopšte nema potrebu za živom komunikacijom, te je socijalno izolovano.

“Imala sam u ordinaciji dijete od tri i po godine. Roditelji nemaju autoritet i ni ne trude se, štaviše i oni su na telefonu, čak i za vrijeme pregleda. Imala sam i dijete od 2,5 godine nerazvijenog govora kao posljedice izloženosti ekranu. Uključene su sve relevantne struke i došlo se do napretka. Što se ranije jave, efikasnije će se problem riješiti, te bi dobro bilo i da kolege pedijatri ne čekaju sa upućivanjem logopedu, defektologu, psihologu i psihijatru”, rekla je Škrbić Jarić.

Ona pojašnjava da djeci koja su dugo vremena pred ekranom nedostaje samopouzdanje jer su bila lišena stimulacije, ekran im je zamjena za sve, pruža im osjećaj sigurnosti, a oduzimanje uređaja nerijetko vodi do histerije.

Vaspitač u Dječijem vrtiću “Radost” Prijedor Biljana Pavlović kaže za da su velike promjene nagore u razvoju govora kod djece danas u odnosu na period od prije desetak godina, ali da se ne može dijete okriviti za ranu i pretjeranu izloženost digitalnim sadržajima, budući da ih nameću odrasli i socijalna sredina.

“Nedovoljno razvijen govor, nepravilno izgovaranje glasova, oskudan rječnik, destruktivno ponašanje i oponašanje likova iz crtanih filmova i video igara najčešći su pokazatelji pretjerane upotrebe multimedijalnih sredstava. Nemoguće je dijete izolovati od digitalnog svijeta, jer ga on okružuje gotovo svuda, ali se može kontrolisati od koje godine će mu biti izložen i dostupan”, istakla je Pavlovićeva.

Školski pedagog Bojana Vučenović rekla je da djeca koja smisleno koriste internet imaju strukturisano vrijeme, dobro su organizovana i imaju društveni život, a da ona koja i po sedam-osam časova provedu za ekranom imaju pad uspjeha i promjene u ponašanju poput pospanosti, odlutanosti, pretjeranog korištenja slenga.

“Najveća je odgovornost na roditeljima, a i prosvjetnim radnicima je potrebna edukacija i sistemska podrška. Odgovor je potrebno osmisliti, pa neka traje i godinu dana, ali da se uradi, jer su promjene toliko brze da ih ne možemo pratiti”, ističe Vučenovićeva.

Ona je naglasila da ima dobrih primjera gdje su zajednički i na istoj strani bili i stručna služba škole i odjeljenjski starješina i roditelji i da u takvoj situaciji rezultat ne može izostati.

“Listajući dnevnik, kod jedne učenice primijetila sam da su ocjene sa stabilne četvorke pale na dvojku. Intenzivnom komunikacijom i sa njom i sa roditeljima, na kraju i sa policijom, došli smo do toga da je bila meta muškarca od 50 i više godine koji joj se predstavio kao momak od 25 godina i sa kojim je bila u neprestanom kontaktu onlajn. Za otvaranje je trebalo dosta vremena, ali sam ponosna na povjerenje i na prijateljski odnos sa đacima uz, naravno, postavljene granice. Kritika je uvijek podsticajna, nikad optužujuća”, rekla je Vučenovićeva.

Logoped Mirjana Simić kaže da se u posljednje vrijeme povećava broj djece koja imaju teškoće u razvoju govora i da istraživanja pokazuju da je to posljedica ekranizma, a da je ona u svojoj praksi najčešće imala dvogodišnjake koji uopšte ne govore, što je veliki alarm.

“U prve tri godine, u tom periodu intenzivnog razvoja, dijete treba da ima konstantnu živu interakciju, komunikaciju, stimulaciju, a to je najbolje u porodici i sa vršnjacima. Bez toga, u najboljem slučaju razvoj će `samo` kasniti, a u težim slučajevima imamo razvojne smetnje i poteškoće. Dijete pred ekranom je u jednom položaju, komunikacija je jednosmjerna, ali se posljedice ponekad primijete tek pred polazak u školu”, pojašnjava Simićeva.

Ona je naglasila da ekranizam nije zabluda i da će biti sve veći problem ukoliko se pristup roditelja ne bude mijenjao, a da bi i pedijatri ranije morali upućivati djecu logopedima, defektolozima, psiholozima, jer se ranijom intervencijom rezultati postižu brže i bolje.

“Nikako da se shvati da mi nismo bauk, već smo prijatelji razvoja. Ne treba nas se plašiti. Krajnje je vrijeme da roditelj preuzme odgovornost, da se više interesuje, da sazna što više o razvojnom periodu, da bi mogao da prati i uoči odstupanja. Moraju da krenu od sebe jer se danas o tome mnogo govori i ne može izgovor biti da se nema gdje potražiti pomoć”, rekla je Simićeva Srni.

Psiholog u Centru za socijalni rad Prijedor Sanja Topić kaže da izlaganje djeteta virtuelnom svijetu u najranijem uzrastu na račun žive komunikacije neminovno vodi problemima u živoj komunikaciji i dovodi do manjka empatije.

“Dijete nije naučeno na osjećanja drugih jer telefon ne daje povratnu informaciju o tome. I škole i roditelji nam se obraćaju zbog sajber bulinga, sve prisutnijeg oblika vršnjačkog nasilja. Počinioci se ne bi isto ponašali kada bi fizički bili u prisutvu žrtve. Imali bi osjećaj kako je tom djetetu, vidjeli bi ga kako plače, tuguje, ne spava, ne jede i sigurno bi drugačije reagovali nego kada su za te informacije uskraćeni”, dodaje Topićeva.

Ona za Srnu pojašnjava da rano izlaganje djeteta ekranu dovodi do disharmoničnog razvojnog poremećaja, do poremećaja iz autističnog spektra i usporenog razvoj govora, a da ekranizam u kasnijem uzrastu dovodi do promjena u ponašanju, odražava se na uspjeh u školi i negativno utiče na socijalizaciju.

(Srna)

Related Topics:

Društvo

MUŠKARCU BANKOMAT SKINUO NOVAC SA RAČUNA ALI NIJE ISPLATIO: Evo šta treba da uradite u takvoj situaciji

Bankomat nije isplatio novac, iako je određena suma skinuta sa računa korisnika.

Na društvenoj mreži Reddit nedavno se pojavila objava korisnika koji je podijelio situaciju u kojoj se našao kada je otišao da podigne novac na bankomatu. Naime, iako se rijetko dešava, bankomat mu je skinuo novac sa računa, ali mu ga nije isplatio.

“Maloprije mi je bankomat skinuo pare sa računa, a nije mi dao novac. Je li imao neko istu situaciju”, napisao je jedan korisnik, što je odmah izazvalo brojne reakcije.

Mnogi su podijelili svoja iskustva i ukazali da je novac u takvim slučajevima moguće povratiti, ali uz malo strpljenja.

“Bez brige, bankomat vodi svoj zapis (log), novac će ti biti vraćen čim dođe tehničar i popravi bankomat. Ne moraš ići u banku”, glasio je jedan od odgovora.

Drugi korisnici su prenijeli da su postupkom reklamacije uspjeli da povrate sredstva, bilo da se incident dogodio na bankomatu sopstvene ili druge banke.

“Nazvao sam svoju banku, poslali su mi obrazac na mejl koji sam ispunio i vratio. Za nedjelju dana novac mi je vraćen”, napisao je drugi korisnik.

Ipak, ne ide uvijek sve glatko. Neki su iskusili i duže čekanje.

“Čekao sam 15 dana u jednoj banci da mi vrate novac. Nakon toga sam zatvorio račun jer sam predugo čekao”, navodi se.

Kako postupiti u ovakvim situacijama?
Sačuvajte potvrdu o transakciji, ako je bankomat izda.
Zapišite tačan datum, vrijeme i lokaciju gdje se sve dogodilo.
Odmah kontaktirajte svoju banku – putem telefona, aplikacije ili lično u filijali.
Zatražite i popunite obrazac za reklamaciju.
Pratite status prijave i raspitajte se o roku rješavanja.
Ukoliko ne dobijete odgovor u razumnom roku, možete se obratiti finansijskom regulatoru ili udruženju za zaštitu potrošača.

Nastavi čitati

Društvo

FRUSTRACIJE, IZAZOVI I LAJKOVANJE OPASNOSTI: Mračne strane dječije radoznalosti

Porodični problemi, vršnjački pritisak i hormoni doprinose agresiji kod mladih, a internet ih uči da ismijavaju tragedije, upozorava psihijatar Slobodan Nogo.

Nogo je rekao da mladi ljudi mogu iskoristiti mnoge prednosti interneta i društvenih mreža, ali je ključno da nauče kako se zaštititi od potencijalnih izazova.

“Nisu svi sadržaji na internetu istiniti ili pouzdani. Trebalo bi da provjeravaju izvore, traže dodatne potvrde i budu svjesni manipulativnih tehnika. Podaci koje objavljuju trebalo bi da budu vidljivi samo osobama kojima vjeruju”, ukazao je Nogo.

Upozorio je da se mladi nikada ne smiju sastajati s osobama koje su upoznali onlajn bez pratnje odrasle osobe kojoj vjeruju.

Nogo je istakao da su u većini slučajeva mladi kreativni i imaju odlične ideje koje usljed nepažnje odraslih budu zanemarene i to kod njih stvara u nekoj mjeri frustracije, koje u tom uzrastu ispoljavaju agresivnim ponašanjem.

“U Centar za mentalno zdravlje se javljaju mladi uglavnom zbog vršnjačkog nasilja ili nasilja u porodici. Često se više `otvore` u direktnom razgovoru sa profesionalcem nego u prisustvu roditelja”, rekao je Nogo.

Prema njegovim riječima, nedostatak interakcije sa porodicom, prijateljima i širom zajednicom uči mlade da ne prepoznaju i ne reaguju na emocije drugih ljudi.

Pojasnio je da se putem interneta prenosi veliki broj informacija koji nije praćen emocijom i često se nesrećni događaji ismijavaju.

Osnivač neformalne grupe žena “Kutak za dame Istočno Sarajevo” Aleksandra Matić nedavno je uputila dopis osnovnim školama s apelom da se razgovara sa učenicima o različitim viralnim izazovima koji su im dostupni putem društevnih mreža, a nakon što joj je desetogodišnjak namjerno istrčao ispred automobila u vožnji.

“Samo zahvaljujući brzoj reakciji uspjela sam da zakočim i izbjegnem tragediju. Dječak nije trčao za loptom, niti je bio u panici, njegov čin djelovao je kao izazov ili igra, jer se nakon pretrčavanja okrenuo s osmijehom, kao da je testirao da li će uspjeti”, navela je Matićeva.

Ona je dodala da se na društvenim mrežama, gdje je ovo podijelila kao upozorenje, javilo više svjedoka sličnih situacija.

“Djeca očigledno to doživljavaju kao nešto uzbudljivo, a moguće je da se radi o trendu s `Tiktoka` ili drugih društvenih mreža koje imaju snažan uticaj na djecu”, upozorila je Matićeva.

Predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola Sarajevsko-romanijske i gornje-podrinjske regije Jelena Čančar istakla je da škole imaju formirane timove multisektorskog rada, kojima se kao problem javljaju razni izazovi sa društvenih mreža.

Čančareva je istakla da se u posljednje vrijeme često susreću sa izazovima u vezi sa upotrebom interneta i društvenih mreža.

“U školama smo imali slučajeve određenih izazova među učenicima u vezi sa `Tiktokom` i sličnim društvenim mrežama. Mi se trudimo da u saradnji sa policijom i umrežavanjem, razmjenom informacija, preventivno djelujemo”,navela je Čančareva.

Čim se primijeti nešto neobično, Čančareva je naglasila da se razgovara sa učenicima i njihovim roditeljima.

“Pokušavamo maksimalno da djelujemo preventivno, ali nije uvijek to moguće. Nekada nešto i promakne. Na svu sreću dosad bez nekih većih posljedica, ali smo uvijek na oprezu”, dodala je Čančareva.

Čančareva je pojasnila da sve škole koriste resurse koje pruža multisektorski tim koji čine stručnjaci iz različitih oblasti, te da se organizuju različita predavanja za učenike, ali i njihove roditelje, kao preventivna mjera u vezi sa različitim izazovima današnjice.

“Prevencija je jako važna, da se ne reaguje samo kada se nešto desi. To u vremenu u kojem živimo nije očigledno dovoljno i mislim da se stalno može raditi bolje i više na prevenciji i da nam to mora biti osnovni cilj”, navela je Čančareva.

U Centru za socijalni rad Istočna Ilidža naglasili su da je jedna od najznačajnijih uloga savjetodavni rad i psihosocijalni tretman koji se ogledaju u radu sa porodicom koji podrazumijeva edukaciju roditelja o opasnostima sajber nasilja.

“To podrazumijeva osnaživanje porodice da prepozna i reaguje na nasilje, te da pruži adekvatnu podršku djetetu”, navode u Centru.

Nastavi čitati

Društvo

„YUGOHRANA“ IZ TUZLE: Nova platforma protiv bacanja hrane u BiH

U Tuzli je pokrenuta digitalna platforma Yugohrana s ciljem da se smanji bacanje hrane i pomogne onima koji sebi teško mogu priuštiti obrok.

Dok se u Bosni i Hercegovini svakodnevno baca ogromna količina hrane, mnogi građani ne mogu sebi priuštiti ni jedan obrok. Taj zabrinjavajući trend prisutan je širom svijeta, pogotovo u vremenu kada su resursi za proizvodnju hrane sve oskudniji, a klimatske promjene dodatno otežavaju situaciju, piše Klix.

Ipak, sve je više inicijativa koje se bore protiv ovog problema. Jedna od njih je Yugohrana, digitalna platforma nastala u Tuzli, iza koje stoji Maid Huremović. Osim što povezuje one koji imaju višak hrane s onima kojima je potrebna, Yugohrana je zamišljena i kao pokret solidarnosti i empatije.

Inspirisana danskom aplikacijom Too Good To Go, Yugohrana funkcioniše tako što partneri – supermarketi, pekare, restorani – svakodnevno unose pakete hrane koja im ostane na kraju radnog dana. Ti paketi, i dalje svježi i bezbjedni za konzumaciju, dostupni su korisnicima po značajno nižim cijenama. Neki partneri ih čak doniraju besplatno.

„Spajamo dvije strane koje se često mimoilaze – one koji imaju višak i one kojima je hrana potrebna, ali im je često nedostupna“, kaže Huremović, koji se nada da će Yugohrana okupiti što veći broj partnera širom zemlje.

Korisnici platforme, među kojima su najčešće studenti, mlade porodice i penzioneri, mogu ostavljati recenzije i time doprinijeti kvalitetu usluge i transparentnosti.

Prema podacima UN-ovog Programa za zaštitu životne sredine (UNEP), u BiH se godišnje baci 273.000 tona hrane. Najčešće se baca lako kvarljiva hrana: voće, povrće, mliječni i pekarski proizvodi. Uzroci su brojni – od prekomjerne kupovine i lošeg planiranja obroka do nepoznavanja stvarnog roka trajanja.

„Ne smijemo dozvoliti da nam komšija bude gladan dok mi bacamo višak hrane“, upozorava Huremović.

On građanima savjetuje da planiraju kupovinu, pravilno skladište namirnice i koriste ostatke obroka. Platforma Yugohrana će uskoro nuditi i konkretne savjete kako da se hrana sačuva i iskoristi.

„Hrana nas povezuje. Ako možemo da pomognemo – pomozimo. Ako možemo da spasimo obrok – spasimo ga“, poručuje Huremović.

Nastavi čitati

Aktuelno