Politika
DODIK DVA DANA PRIJE “AKUTNIH BOLOVA” prenio ovlašćenja za potpisivanje ukaza o proglašenju zakona na Pranjića! KAKO JE TO MOGUĆE?

Generalni sekretar predsjednika Republike Srpske je 20.12.2024. godine saopštila da je Milorad Dodik ovlastio Davora Pranjića, potpredsjednika Republike Srpske, samo za, kako je istog dana u poslijepodnevnim časovima prenio portal RTRS, “donošenje ukaza kojima se proglašavaju zakoni koje je usvojila Narodna skupština”.
Iz tog saopštenja se vidi da je Dodik navedeno ovlašćenje dao 6.12.2024. godine, što znači da je trebalo gotovo pola mjeseca da bi javnost bila uopšte obaviještena o svemu tome.
Međutim, iz saopštenja se može, kada se pažljivo iščitava, uočiti nekoliko važnih stvari, koje razbijaju kako maglu kojom je obavijen boravak Milorada Dodika u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Beogradu, tako i neustavan način na koji obavlja funkciju predsjednika Republike.
U vezi sa maglom Dodikovog boravka u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Beogradu treba krenuti od toga da je postupajući sudija Suda BiH u krivičnom predmetu protiv Dodika i Miloša Lukića na posljednjem ročištu održanom početkom decembra, dakle prije 6.12. ove godine, istakla da:
“Sud više neće uvažavati bilo kakve razloge za odgodu ročišta, odnosno da se neće uvažavati bilo kakvi privatni ili poslovni razlozi za odgodu ročišta”.
Nakon što je to sudija izjavila početkom decembra ove godine, ubrzo zatim javnost u Republici Srpskoj je putem portala RTRS 8.12.2024. godine obaviještena da je Milorad Dodik u poslijepodnevnim časovima tog dana “zbog akutnih bolova pregledan i hospitalizovan u Beogradu”.
Iz ovog saopštenja se vidi da se radi o “akutnim bolovima” zbog kojih je Dodik tog 8.12.2024. hospitalizovan u Beogradu.
Odmah se postavlja pitanje zašto je onda Dodik, dva dana prije toga, 6.12. iste godine, prenio ovlašćenja za potpisivanje ukaza o proglašenju zakona na jednog od potpredsjednika Republike Srpske, kada je tek 8.12. medicinski pregledan i hospitalizovan u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Beogradu.
Sva ljudska, a ne samo pravna logika, govori da je to ovlašćenje mogao prenijeti jedino nakon pregleda i hospitalizacije, a nikako prije toga.
Ovo nam u stvari govori da Dodik kao da je znao 6.12. ove godine da će se iznenada (akutno) razboliti i da će samo dva dana kasnije biti prevezen i hospitalizovan u Beogradu, pa je zbog toga 6.12.2024. godine potpisao svoju Odluku, broj 01-010-4433/24 od 6.12.2024. godine, kojom je ovlastio Davora Pranjića samo za “donošenje ukaza kojima se proglašavaju zakoni koje je usvojila Narodna skupština”.
Kada se upravo rečeno poveže sa činjenicom da je Dodik odvezen u Beograd 8.12. ove godine, dan pred nastavak suđenja koje mu je u Sudu BiH trebalo biti održano 9.12. te kada se to poveže sa činjenicom da je samo par dana prije toga postupajući sudija, početkom decembra, istakla da Sud BiH u tom predmetu više neće uvažavati bilo kakve razloge za odgađanje ročišta, postaje jasno zašto je Dodik hospitalizovan u Beogradu 8.12. i zašto je u stvari dva dana prije toga potpisao navedenu Odluku, broj 01-010-4433/24 od 6.12.2024. godine, o ograničenom ovlašćenju za Davora Pranjića.
O postojanju te Odluke javnost saznaje tek 20.12. ove godine iz saopštenja generalnog sekretara predsjednika Republike.
Međutim, javnosti nije saopšteno, a trebalo je, da ta Odluka nije objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske, iako je na osnovu Ustava Republike Srpske morala biti objavljena da bi proizvodila pravno dejstvo.
Naime, članom 109. stav 2. Ustava Republike Srpske propisano je da se prije stupanja na snagu opšti akti državnih organa objavljuju (znači moraju se objaviti) u odgovarajućem službenom glasilu.
To odgovarajuće glasilo je Službeni glasnik Republike Srpske kada se radi o opštim aktima predsjednika Republike.
Dakle, Ustav propisuje obavezu da se opšti akti državnih organa moraju najprije objaviti u Službenom glasniku da bi tek nakon toga mogli stupiti na snagu i proizvoditi pravno dejstvo.
To je ustavna obaveza, a ne stvar lične volje bilo koga.
Nesumnjivo je da je navedena Odluka od 6.12.2024. godine opšti pravni akt, jer je njome Dodik kao predsjednik Republike na opšti način, sa važnošću za neodređeni broj slučajeva, ovlastio Davora Pranjića da kao potpredsjednik Republike potpisuje sve ukaze o proglašenju svih zakona, a ne samo jednog zakona.
Zato je ta Dodikova Odluka od 6.12.2024. godine prema Ustavu morala najprije biti objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske, pa je tek nakon toga Davor Pranjić mogao, sve dok je ta Odluka na snazi, da potpisuje ukaze o proglašenju zakona.
Nažalost, ta Odluka do ovog trenutka nije objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske pa je zbog toga ona neustavna, usljed čega je neustavan i ukaz kakav je, recimo, Ukaz Davora Pranjića, broj 01-020-4482/24 od 12.12.2024. godine o proglašenju Zakona o podsticajima u privredi Republike Srpske, objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske, broj 107/24.
Usljed toga je i taj zakon neustavan sa stanovišta njegove formalne neustavnosti, pa bi Ustavni sud Republike Srpske po službenoj dužnosti trebao reagovati, na šta ga obavezuju i Ustav i Zakon o tom ustavnom sudu, te proglasiti taj zakon neustavnim iz navedenih razloga.
Ali, sigurno je da to taj sud neće učiniti.
Ovdje se čovjek treba ograditi, ostavljajući mogućnost, jer ovdje su sva čuda moguća, da sve ovo vrijedi pod uslovom da moćnici u međuvremenu ne uspiju da nas obmanu da im je i to pošlo za rukom, pa da prikažu da je Dodikova Odluka od 6.12. i objavljena u Službenom glasniku od 6.12. ove godine ili nekog drugog dana prije pisanja ovog teksta.
E za taj slučaj, a i inače, treba reći da je Dodikova Odluka od 6.12. ove godine neustavna i zbog još jednog razloga.
Naime, kada nam je njegov generalni sekretar onako samo usmeno saopštila o postojanju te Odluke, rekla je i da ta Odluka ovlašćuje Davora Pranjića samo na “donošenje ukaza kojima se proglašavaju zakoni koje je usvojila Narodna skupština”.
Međutim, Ustav Republike Srpske propisuje sasvim suprotno od toga, jer je Amandmanom XL tačka 3. propisano da:
“predsjednik Republike određuje koji će ga potpredsjednik Republike zamjenjivati u slučaju privremene spriječenosti da obavlja svoje funkcije”.
Dakle, ova ustavna odredba, a ona je jedina koju Ustav propisuje za ovakve slučajeve, ne dozvoljava predsjedniku Republike da kaže da potpredsjednika Republike ovlašćuje samo na potpisivanje ukaza o proglašenju zakona, jer je tom ustavnom odredbom propisano da se odlukom predsjednika Republike, kojom određuje koji će ga potpredsjednik zamjenjivati u slučaju privremene spriječenosti, određuje i da ga taj potrpedsjednik zamjenjuje u obavljanju svih predsjedničkih poslova, a ne samo nekih od njih.
U protivnom, ako predsjednik Republike samo ne može da potpisuje ukaze, a može sve ostalo, onda može i da prisustvuje na suđenju pred Sudom BiH, pa makar i putem video linka.
Sve u svemu, sekvence iz sivila naše stvarnosti koje su opisane u ovom tekstu govore prilično toga, ako ne i sve, o tome kako je Republika Srpska zarobljeno društvo i entitet, svojevrsni feud jednog lica na kojem to lice, poput feudalca iz doba feudalizma, suvereno vlada, neograničen bilo kakvim, pa ni ustavnim normama.
U tom pogledu on je, kazano rječnikom feudalizma, sizeren, a svi drugi na njegovom feudu su njegovi vazali, prije svega oni koji se okupljaju u Sarajevu pred zgradom Suda BiH svaki put kada je suđenje njihovom sizerenu, ili dajući izjave koje su milozvučne za njihovog sizerena, znajući da se, ako njihov sizeren prestane to biti, ni njima i njihovim raznim sinekurama koje su stekli na sizerenovom feudu ne piše dobro.
U tome je suština kako sizerenove moći, tako i položaja njemu poslušnih vazala, dok u svemu tome, nažalost, stradava Republika Srpska.
Dr Milan Blagojević
Politika
Sjednica Doma naroda pokazala da u BiH NIŠTA NE FUNKCIONIŠE

Sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, na kojoj su pali predloženi zakoni, pokazala je još jednom da u ovom trenutku većina na nivou BiH ne postoji i da, ako je suditi po glasanju, SNSD ne mari za odluke Narodne skupštine Republike Srpske.
“Nemoguće je objasniti, to je najveći problem u ovom trenutku. Nema definisane većine na nivou BiH koja će preuzeti odgovornost za donošenje i evropskih zakona i odluka i svega onoga što treba donositi na nivou BiH. S jedne strane imate SNSD iz Republike Srpske, s druge strane opoziciju iz Republike Srpske, imate trojku iz FBiH koja jasno kaže da neće sa SNSD-om, imate SDA kojoj odgovara ovakva pozicija, niti su dio većine, niti nose neku odgovornost, imate HDZ koji je u partnerstvu sa SNSD-om i vrlo teško će biti razlučiti ko je tu s kim”, rekao je Ilija Cvitanović, delegat u Klubu Hrvata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Inače, na sjednici Doma naroda nisu prošle izmjene Zakona o finansiranju institucija BiH koje su ranije usvojene u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, a podršku nije dobio ni zakon o VSTS-u koji je predložio Savjet ministara BiH. Za oba ova zakona glasala su tri delegata HDZ-a, jedan HDZ 1990 i tri delegata SNSD-a, dok je ostalih osam delegata bilo protiv. Ako je suditi po glasanju u Domu naroda, novu većinu čine SDA, NiP, DF, SBiH, PDP, SDS i ZnG, međutim u gotovo svim nastupima SDA se deklariše kao opozicija i navodi da im u ovom trenutku ne pada na pamet da ulaze u bilo kakvu vlast. Zanimljivo je da od svih ovih partija koje imaju “kontrolni paket” u Domu naroda, jedino NiP ima svog ministra u Savjetu ministara BiH, dok SNSD i HDZ, čiji glasovi su nedovoljni za bilo kakvo donošenje odluka, u Savjetu ministara BiH imaju čak četiri ministra.
Što se tiče zakona o VSTS-u, njegovo usvajanje je jedan od uslova za evropski put BiH, a nakon što on nije prošao Dom naroda, političari su jedni druge počeli da optužuju da su protiv EU. Posebno su opozicione partije iz Republike Srpske optužile SNSD da ima dvostruke standarde i da su pogazili odluke Narodne skupštine Republike Srpske jer su u Domu naroda glasali za zakon o VSTS-u, iako je NS RS donijela Prijedlog zakona o VSTS-u Republike Srpske i, između ostalih i VSTS-u BiH zabranili djelovanje na teritoriji Republike Srpske.
“Još kada je SNSD zbog ličnih interesa i političkih igara Milorada Dodika donosio Zakon o VSTS Republike Srpske upozoravali smo da će to biti samo mrtvo slovo na papiru i da SNSD nema stvarnu namjeru da radi nešto po tom pitanju. Kada ste suspendovali rad VSTS-a sa nivoa BiH, takođe. Oba puta ste nas nazivali izdajnicima, jer nismo slijepo pratili i nijemo gledali vaše igranje politike. Istinu ste ogoljeli svojim potezima”, rekao je Želimir Nešković, delegat SDS-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Na prozivke da su glasajući za zakon o VSTS-u BiH pogazili odluke NS RS reagovao je samo Radovan Kovačević, delegat SNSD-a u Domu naroda, koji je tokom sjednice rekao: “Raskrinkali ste nas, dokazali ste da smo konstruktivni i racionalni, da smo za evropski put BiH, što mi svi tvrdimo da jesmo”.
I Draško Stanivuković, predsjednik PDP-a, obrušio se na SNSD zbog glasanja o ovom zakonu, navodeći da se radi o nakaradnoj politici i da je sva priča o vraćanju nadležnosti lažna.
“Prenijeli bi nadležnost na Bangladeš samo da sebi produže vrijeme na vlasti. Sutra bi potpisali da Republika Srpska postane 51. država SAD ako vide da tako mogu da osvoje još jedan mandat”, rekao je Stanivuković, navodeći i to da su delegati SNSD-a počinili krivično djelo, istovremeno se pitajući da li to što je usvojeno u NS RS važi samo za građane, ali ne i za ljude iz vlasti.
Ipak, i pored toga što opozicione partije zamjeraju SNSD-u zbog glasanja o zakonu o VSTS BiH, činjenica je da je Zakon o VSTS-u Republike Srpske, ali i svi ostali zakoni koji se odnose na rad institucija na nivou BiH, stavljeni van snage odlukom Ustavnog suda BiH.
Politika
PATRIOTE I IZDAJNICI: Može li opozicija u Srpskoj skinuti etiketu “KOLABORACIJE” sa strancima i Sarajevom

Već godinama svaka kritika vlasti, drugačiji politički stav ili javno iskazano mišljenje koje je u suprotnosti sa stavovima i narativom koji protežira aktuelna vlast u Srpskoj, automatski se proglašava izdajom
Iako su SNSD i stranke vladajuće koalicije u Republici Srpskoj , uz kraće prekide, skoro 20 godina u vlasti na nivou BiH, da su u tom periodu zajednički formirali Savjet ministara što sa SDA Bakira Izetbegovića, što sa strankama bošnjačke ljevice koju predvodi SDP – bilo kakav pokušaj opozicije da umjesto SNSD preuzme vlast na nivou BiH odmah se proglašava „izdajom“.
Isto tako, kada najviši funkcioneri SNSD imaju javne ili tajne sastanke s predstavnicima međunarodne zajednice, kada su se u nedavnoj prošlosti nasmijani slikali pored šefova OHR, ambasadora SAD, Velike Britanije i drugih, danas „mrskih“ zapadnih zemalja, to je tada predstavljano kao vrhunski čin patriotizma i „državničke mudrosti“. Kada danas to isto rade predstavnici opozicije, to se automatski prikazuje kao ultimativni dokaz „izdaje“ i „podaništva“.
Kada SNSD pravi vlast i dijeli ministarske i direktorske fotelje u Sarajevu zajedno s Bošnjacima i Hrvatima, to nije koalicija, već „partnerstvo“. Kada to isto pokušava da napravi opozicija, to je „veleizdaja“ u režiji „poturica“ i „stranih plaćenika“.
Može li i treba li uopšte opozicija u Republici Srpskoj da pokušava skinuti etiketu navodnih izdajnika, koju im „prišiva“ vlast uz svesrdnu pomoć ogromne većine medija koji se nalaze pod njihovom kontrolom, pitali smo za mišljenje analitičare i dobre poznavaoce ovdašnjih političkih prilika.
Politički analitičar Tanja Topić smatra da se opozicija u Srpskoj skoro dvije decenije nalazi u defanzivnom položaju, uporno i bespotrebno se braneći od etikete da su izdajnici i strani plaćenici.
Za to vrijeme, oni koji su im lijepili etikete uspješno sarađuju i vladaju sa strancima i predstavnicima etničkih skupina, koje su, kad sarađuju sa opozicijom, neprijatelji Republike Srpske – ističe Topićeva za Srpskainfo.
Aktuelna vladajuća stranka u Republici Srpskoj je, prema njenim riječima, oblikovala spin prema kojem su se postavili kao ekskluzivni zaštitnik srpskih nacionalnih interesa, stavljajući tapiju na patriotizam.
Opozicija je godinama trošila energiju da se odbrani od toga, umjesto da je, po mom mišljenju, stvarala drugačiji narativ i bolje društvo. Takva stigmatizacija jeste opasna u ovakvim društvima, ali je opasnije pristati na uvođenje kantara za izdaju i patriotizam. Takve nebulozne narative trebalo je odavno dekonstruisati – zaključuje Topićeva.
Narativ o domaćim izdajnicima i stranim plaćenicima, prema mišljenju komunikologa Mladena Bubonjića, nije nastao sada, već postoji već dugo. Čak i prije ratova iz devedesetih godina prošlog vijeka, ali tada je, prema njegovim riječima, inteziviran.
– U suštini, nije toliko važno ko je na kojoj funkciji, ko je na mjestu vlasti, a ko je u opoziciji. Bitno je da se svi neistomišljenici i svi koji postupaju drugačije u odnosu na dominantan narativ etiketiraju kao izdajnici. I sama opozicija, ako se sjetimo nekih ranijih vremena, bila je sklona da vlast proglašava izdajnicima, tako da su sami pribjegavali tom narativu, iako je to bilo neuspješno – kaže Bubonjić za Srpskainfo.
Oni koji imaju moć, dodaje on, mnogo lakše pronose taj narativ i svi koji im se suprotstavljaju predstavljaju „izdajnike“.
– To je već decenijama prisutno i ne vidim način da opozicija može čak ni da limitira taj narativ, a kamoli da ga iskorijeni. Nastaviće se taj trend i to je samo jedan od segmenata koji će uticati na sljedeći izborni poraz opozicije, uz pretpostavku da ne dođe do tektonskih poremećaja u smislu neke baš velike intervencije međunarodne zajednice, nametanja nekih novih sankcija, zakona, potezanja bonskih ovlaštenja ili nečeg sličnog – smatra Bubonjić.
Ističe da u sadašnjoj situaciji vlast kontroliše narativ o tome ko su patriote, a ko izdajnici, te da ima „monopol na spasavanje naroda“.
– Poznato je već duži period da vlast ima sve poluge moći, kad je u pitanju ne samo prikupljanje glasova, već i da ucjenama usmjeravaju izbornu volju stanovništva. Zbog toga ne vidim način da se u postojećoj konstelaciji nešto značajnije može promijeniti uz, ponavljam, pretpostavku da ne dođe do miješanja stranog faktora, što bi dovelo do nesagledivih posljedica – ocjenjuje Bubonjić.
Politika
Zeljković i kompanija na sudu već tri godine: Korona ugovori bez kraja, a milionske zloupotrebe se još istražuju!

Suđenju Branislavu Zeljkoviću, bivšem direktoru Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske i kadru Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića, i ostalima, u predmetu „korona ugovori“, ne nazire se kraj.
Već tri godine saslušavaju se svjedoci, iznose se dokazi, dokumentacija i beskonačni izvještaji na stotinama stranica. Proces će, po mišljenju advokata potrajati još dugo.
Na današnjem ročištu saslušana su dva svjedoka, stručnjaka u oblasti informacionih tehnologija. Milanu Tomazoviću, koji je svjedočenje počeo na prethodnom ročištu, zadatak, po naredbi Tužilaštva bio je vještačenje mobilnih telefona i forenzičkih kopija, ali odbrana se ponovo protivila i tražila da se ne uvaži svjedočenje.
Naročito im je zasmetalo analiziranje poziva i poruke Zeljkoviću, od strane Nenada Stevandića, predsjednika Ujedinjene Srpske.
„Navode se imena i lica koja se ne nalaze u samoj optužnici i odakle uopšte ta komunikacija u izvještaju, ko je taj Nenad Stevandić i po kojoj naredbi je to izdvojeno? Svjedok je preuzeo ulogu vještačenja vještaka. On je iznio rezultate svoje analize, a da se ne zna koje je hard diskove pregledao, nema brojeva tih hard diskova, ne možemo ih pratiti“, rekao je advokat optuženog Aleksandar Jokić.
Tužilac Sanja Tadić Stojisavljević rekla je da je Tomazović stručno lice koje je bilo dio tužilalkog tima i da je njegov zadatak bio jasan. Istakla je da listingom poziva dokazuju komunikaciju.
Naredni svjedok bio je Dražen Petrović, policijski službenik u odjeljenju za visokotehnološki kriminalitet. On je vršio pretresanje telefona optuženih.
„Dobio sam naredbu Suda za pretresanje telefona dva lica, Zeljkovića i Markovića. Pojedine aplikacije kriptuju podatke, tako da nisu čitljivi. Na Markovićevim telefonima pronađena je komunikacija između njega i Zeljkovića, koja se odnosi na ponudu medicinske opreme Institutu za javno zdravstvo, sertifikate, vrste prevoza, dinamiku i realizaciju posla, plaćanje, vrstu opreme koja se traži, ponudu sa sertifikatima i fotografijama zaštitne opreme, te korigovanu ponudu 8.4.2020. Zatim ugovor između Instituta i agencije Travel for fan, informacija o isporuci robe, dokumentacija o 20.000 odijelia, proizvodnja Turska“, kazao je Petrović.
Nastavak suđenja je 19. juna, kada će biti donesena konačna odluka o dokazima, na koje je odbrana imala prigovor. Podsjećamo u predmetu “Korona ugovori” optužnicom su sem Zeljkovića, obuhvaćeni i direktori firme „Procontrol“ Slavko Bojić i “Promeding” Dragan Dubravac i bivši direktor „Sineks laboratorija“ Sani Crljić.
Optužnica ih tereti da su u vrijeme pandemije virusa korona počinili zloupotrebe pri nabavci medicinske i zaštitne opreme te oštetili budžet Republike Srpske za više od 1,3 miliona maraka. Direktor agencije „Travel 4 fun“ Saša Marković u međuvremenu je priznao krivicu.
-
Politika3 dana ago
RTRS UGOSTIO ĐAJIĆEVOG AĐUTANTA! MILENKO LETIĆ – reketaš, lažni inspektor i NEPRIJATELJ SPC!
-
Banjaluka3 dana ago
STANIVUKOVIĆ ODGOVORIO NA PITANJE O TV DUELU: Nisam za to, bolje da radimo, nego da se svađamo
-
Banjaluka2 dana ago
STANIVUKOVIĆ PORUČIO SNSD-u: Ne možete me pobijediti na izborima, zato pokušavate preko MUP-a!
-
Banjaluka3 dana ago
MILIONSKA “POKRETNA” GARAŽA KOD UKC-a NIJE ZAVRŠENA: Šeranić optužuje Đajića za propast projekta
-
Politika3 dana ago
NEŠTO MI GOVORI DA DIKTATURA TEK POČINJE! Ovo što mi živimo se zove obmana, nema minimuma objektivnosti!
-
Politika2 dana ago
MAJA DRAGOJEVIĆ STOJIĆ: Prijedor je pretvoren u crnu rupu Srpske, sistemski je UNIŠTAVAN GODINAMA
-
Banjaluka3 dana ago
STANIVUKOVIĆ “APSURD BEZ PRESEDANA, zatvorili bazen, pa poslali inspekciju da vide zašto ne radi!”
-
Svijet2 dana ago
ZELENSKI IZNENADIO SVIJET “Spreman sam na prekid vatre, PUTIN SAMO DA ODREDI DAN”