Gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor odgovorio na otvoreno pismo neformalne grupe građana „Prijedor se budi“

U odgovoru na otvoreno pismo neformalne grupe građana „Prijedor se budi“ gradonačelnik je istakao da je pažljivo pročitao i analizirao sve navode i zahtjeve iz njihovog dopisa. Dodao je da su svi oni opravdani i da ih podržava, međutim, istakao je da je od svih šest zahtjeva rješavanje samo jednog je u nadležnosti Grada Prijedora, dok je za rješavanje svih ostalih zahtjeva nadležne su više instance u okviru svog zakonskog djelovanja.
Jedini zahtjev čije rješavanje je u nadležnosti grada Perijedora jeste izgradnja vodovodne mreže na lokalitetu Bukova Kosa. Javor je članove neformalne grupe građana „Prijedor se budi“ obavijestio da je tenderska procedura za izgradnju vodovodne mreže na Bukovoj Kosi završena, izabran je izvođač, a njegovo uvođenje u radove očekuje se u najskorije vrijeme, u skladu s vremenskim prilikama. Za realizaciju ovog projekta iz budžeta grada Prijedora izdvojeno je 160.000 KM.

Kada je riječ o ostalim zahtjevima, Javor je u odgovoru na otvoreno pismo objasnio zbog čega Grad Prijedor nije nadležan za njihovo rješavanje:
1) Kada je riječ o zatvaranju rudnika na Bukovoj Kosi, gradonačelnik je istakao da su oblast dodjele koncesija, nadležnost za dodjelu koncesija, način i postupak za dodjelu koncesija i drugi momenti od značaja za eksploataciju mineralnih sirovina u nadležnosti Vlade Republike Srpske, shodno Zakonou o koncesijama Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 59/13, 16/18, 70/20 i 111/21). Dakle, Grad Prijedor nije nadležan za davanje koncesija niti za zatvaranje rudnika, već je navedenim zakonom jasno propisano da je koncedent Vlada Republike Srpske.

2) Pitanje rekultivacije zemljišta i njegovog eventualnog povratka u pređašnje stanje definisano je članom 79. Zakona o rudarstvu Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 62/18), gdje stoji da je koncesionar dužan da u toku i po završetku izvođenja radova na eksploataciji mineralne sirovine, a najkasnije u roku od godinu dana od dana završetka radova na površinama na kojima su rudarski radovi završeni, privede zemljište na eksploatacionom polju prvobitnoj ili drugoj namjeni, u skladu sa projektom rekultivacije koji je sastavni dio odobrenog glavnog ili dopunskog rudarskog projekta.

Za sveukupnu primjenu Zakona o rudarstvu nadležno je resorno ministarstvo u korespondenciji sa zainteresovanim subjektima iz oblasti rudarstva, a za inspekcijski nadzor Tehnička inspekcija Inspektorata Republike Srpske, čiji je djelokrug rada kontrola izvođenja radova u rudarstvu, projektovanja, eksploatacije i prerade mineralnih sirovina, izgradnje i održavanja rudarskih objekata, postrojenja i uređaja, bezbjednosti na radu i zaštite zdravlja u oblasti rudarstva i drugi zahtjevi propisani Zakonom o inspekcijama Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske broj 18/20).

3) Pošumljavanje priobalja rijeke Sane predstavlja pitanje koje nije u nadležnosti Gradske uprave iz niza razloga. Naime Zakonom o vodama Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 50/26, 92/09, 121/2012 i 74/17) određen je način integralnog upravljanja vodama u Republici Srpskoj, te je definisana i obala kao skup zemljišnih čestica ili njihovih dijelova koje su u prostoru između linije malih voda i linije voda vodotoka do vjerovatnoće pojave jedanput u 50 godina, a za akumulacije, do najviše kote voda. Međutim, Zakonom o stvarnim pravima (Službeni glasnik Republike Srpske broj 124/08, 3/09 – ispr., 58/09, 95/11, 60/15, 18/26 – Odluka US, 107/19, 1/21 – Odluka US i 119/21 – Odluka US) kao krovnim zakonom u oblasti imovinskog prava, definisan je pojam nepokretne stvari, koji označava česticu zemljišne površine, zajedno sa svim onim što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drugačije definisano. Istim zakonom definisan je i pojam i sadržaj prava svojine, način raspolaganja i korišćenja njime kao i nosioci prava svojine i drugih stvarnih prava.

Iz navedenog je jasno da Gradska uprava može uslovno da upravlja samo nepokretnostima koje su u njenoj svojini, što je u slučaju priobalja rijeke Sane apsolutno zanemariva površina. Najveći broj nepokretnosti uz samu obalu rijeke Sane, od njenog ulaza iz Oštre Luke do njenog izlaza u Novi Grad, jeste u vlasništvu fizičkih lica i ne postoji pravni ili neki drugi mehanizam kojim lokalna zajednica može da utiče na odluku bilo kojeg imaoca prava svojine o njegovom upravljanju i raspolaganju nepokretnom imovinom izvan zakonskih okvira. Konkretno, Gradska uprava ne može da prisili vlasnike zemljišta uz obalu da svoju imovinu pošume.

4) Problem Ribnjaka Saničani nije jednostavan i isti iziskuje složeno sistemsko i proceduralno rješavanje. Zakonom o stečaju Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske 16/16) definisan je stečaj kao posebna vrsta sudskog postupka koji se vodi radi pravednog i efikasnog namirenja povjerilaca. Ustavna rješenja podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast aposlutno ne dozvoljavaju miješanje jedne vlasti u djelokrug rada druge, što bi u svakom slučaju predstavljao bilo koji vid požurivanja ili usmjeravanja stečajnog postupka od strane Gradske uprave. Naši apeli su se zadržali isključivo na informisanju javnosti o značaju stečajnog postupka po bezbjednosni, hidrološki, privredni i socijalni značaj obnavljanja rada privrednog društva Ribnjak Saničani. Ovdje napominjemo da okončanje postupka stečaja neće značiti automatsko rješavanje sveukupnog problema već samo prvi korak u definisanju pravnog statusa preduzeća i njegove imovine, nakon čega bi uslijedilo rješavanje pitanja vlasništva i funkcionalnog oblikovanja pravnog sljednika preduzeća.

Sama složenost ovog pitanja proizlazi iz veoma komplikovane vlasničke strukture, nejasnih imovinsko-pravnih odnosa, nedefinisane stečajne mase, postojanja kolizije između privatnog i javnog interesa te neizbježne upletenosti JU Vode Srpske, koja zakonski mora da bude uključena u svaki oblik regulisanja ili izmjene statusa vodnog dobra što u ovome slučaju predstavlja ribnjak kao vještačka akumulacija rijeke Gomjenice.

Stav Grada Prijedora je da je osim značaja s hidrološkog aspekta, ribnjak Saničani izuzetan privredni potencijal. Shodno tome pokrenuo je inicijativu da nakon okončanja postupka, Vlada Republike Srpske otkupi ribnjak Saničani i preda ga gradu Prijedoru na upravljanje.

5) Problem zaštite Grada Prijedora od poplava. Javor je istakao da je i ovaj, za Prijedor najvažniji projekat, u potpunosti u nadležnosti republičkog nivoa vlasti, konkretno JU „Vode Srpske“. Nakon zastoja u stečajnom postupku, 8. maja procedura je ponovo počela, a već u narednim danima procedura bi trebalo da bude završena, nakon čega počinju intenzivni radovi na terenu. Oni će podrazumijevati izgradnju sistema objekata odbrane od poplava – parapetni zid u dužini od 1.080 metara u Tukovima, u naselju Gomjenica kombinacija nasipa i parapetnog zida u dužini od 2.100 metara, nasip u Mjesnoj zajednici Raškovac dužine 1.100 metara, nivelacija krivine nasipa u Gomjenici i proširenje po 300 metara obala Sane s obje strane uzvodno od mosta u Brezičanima. Vrijednost ovih radova je 5.500.000 KM. Takođe, nakon završetka ovog projekta pristupiće se i produbljivanju korita rijeke Sane na čitavoj teritoriji Republike Srpske, a vrijednost tog projekta biće 10.000.000 KM. Grad Prijedor pomno prati čitavu proceduru u vezi s ovim projektam koji je za nas od krucijalne važnosti.

Javor je istakao da iako nema ovlaštenja za rješavanje ovih pitanja, Grad Prijedor kontinuirano čini sve što je u njegovoj moći kako bi pomogao, ubrzao i pospiješio sve te procese, na dobrobit svih građana. Dodao je da su republičkim institucijama u proteklim danima, mesecima, pa i godinama upućene su stotine dopisa, inicijativa, predstavki i zahtjeva, upravo s ciljem da se ubrza i podstakne rješavanje svih navedenih problema. Poručio je da je Gradska uprava Grada Prijedor je uvijek radila u interesu svojih građana, njihovog zdravlja i imovine, istrajno i odgovorno, u djelokrugu svojih ovlaštenja, kao što je uvijek imala sluha za probleme i držala svoja vrata otvorenim.
Gradonačelnik je istakao da je opredjeljenje Grada Prijedora otvoren dijalog o svim pitanjima i problemima. Ponovo je uputio poziv organizatorima protesta i članovima neformalne grupe građana “Prijedor se budi”, kao i svim zainteresovanim građanima da u narednih mjesec dana sami odrede termin sastanka s njim, na mjestu koje im odgovara. On je rekao da je cilj da se kroz konstruktivan dijalog pokuša zajednički odrediti pravac djelovanja u narednom periodu.

Dodao je da Gradska Uprava i članovi neformalne grupe građana „Prijedor se budi“ nisu na suprotnim stranama, već naprotiv, da imaju isti cilj – zdrav i bezbjedan život u našem gradu, za našu djecu i za sve nas

Kabinet gradonačelnika Prijedora

Uvidom u Inspekcijski nalaz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove (broj: UP-1-14-12-34-10476/22 od 29. jula 2022. godine), koji potpisuju prosvjetne inspektorice Dženita Zorlak i Dalila Hakalović, otvaraju se brojna pitanja o načinu na koji je Elmedin Koanković pohađao i završio Visoku sportsku školu u Sarajevu.

Nalaz ukazuje na niz procedurnih, administrativnih i zakonskih nepravilnosti — kako na strani samog studenta, tako i institucije.

Jedno od ključnih pitanja na koje inspektori nisu dali odgovor je: Na osnovu čega je Elmedin Koanković uopšte upisan na Visoku sportsku školu? U arhivi fakulteta, prema nalazu, ne postoji nijedan dokaz o upisu. Niti je inspekciji naknadno predočen ikakv validan dokument kojim bi se potvrdilo da je Koanković zakonito postao student.
Samim tim se nameće pitanje da li su inspektori i po čijem nalogu godinama svjesno krili sve ovo?

Polagao ispite unazad?

U Matičnoj knjizi studenata, pod brojem dosijea EK 839, navodi se da je upisan 15. novembra 2004. godine. No, nedostaju svi kasniji ključni zapisi — nema evidencije o datumima upisa u semestar II, III i IV, kao ni njihovih ovjera. Zabilježeni su samo datumi polaganja ispita, što po pravilima visokoškolskih ustanova nije dovoljno za validan studijski proces.
Još više nelogičnosti pokazuje redoslijed kojim su ispiti polagani.

Koanković je, prema inspekcijskom nalazu, prvo polagao ispite iz četvrtog semestra, da bi tek potom polagao one iz trećeg. Ovo je u direktnom nesaglasju sa važećim nastavnim planom i programom.

Na primjer, ispite iz IV semestra polagao je između 8. i 14. juna 2006. godine, dok su ispiti iz III semestra polagani nakon toga — između 16. i 22. juna iste godine.

Uprkos tome, prema nalazu, Koanković je diplomirao 24. juna 2006. godine, svega dva dana nakon što je položio posljednji ispit iz III semestra. Tim je jasno prekršen redoslijed nastavnog procesa, piše portal Provjereno info.

Iako je iz budžeta Republike Srpske za otkup kompanije “Comsar Energy Republika Srpska” već dato 58,67 miliona KM, još se, bar zvanično, ne zna koliko novca će Srpska ukupno morati da isplati ruskom oligarhu Rašidu Serdarovu da bi od njega preuzela pomenutu kompaniju.

Podsjetimo, krajem marta ove godine, Vlada Republike Srpske je na posebnoj sjednici prihvatila da se iz budžeta Republike uplati “Comsaru” 58 miliona maraka, a tada je rečeno da se radi o prvoj tranši otkupa, te da će Preduzeće za gasne projekte GAS-RES, kome su ranije dali ovlaštenje da pregovara sa Serdarovom, posao završiti do kraja.

Međutim, ni tada, ni danas, od predstavnika Vlade Srpske niti od pregovarača, nismo dobili potvrdu koliko novca uopšte traži kiparski “Comsar”, inače vlasnik srpskog “Comsara”.

Cifra koja već mjesecima kruži kao ona koju je zacrtao Serdarov je 150 miliona evra, odnosno nešto manje od 300 miliona KM, a to bi, pretpostavlja se, trebalo da bude dovoljno da se ne ide u arbitražu i da GAS-RES u svoje ruke preuzme koncesiju za izgradnju termoelektrane Ugljevik 3 i koncesiju za eksploataciju uglja sa ležišta Ugljevik – Istok 2.

Ovo su, radi podsjećanja, projekti koje je Serdarov dobio prije skoro 15 godina, ali koje nije ispunio. To mu nisu zamjerili u Vladi RS, jer sporne koncesione ugovore nisu raskinuli.

I ne samo to, “Comsar Energy” je u više navrata čak dobijao i produženje trajanja koncesija za ove poslove, a dobili su dozvolu i da ugalj ne moraju isključivo koristiti za proizvodnju električne energije, već da ga mogu i izvoziti.

Situacija u ovom trenutku tapka u mjestu, jer ako je vjerovati tvrdnjama predstavnika GAS-RES-a, ni oni ne znaju koliko novca traži Serdarov.

“Zaista ne znam”, kaže za “Nezavisne novine” Nikica Vranješ, v.d. direktora GAS-RES-a.

Na pitanje da li je iznos oko 300 miliona KM, on odgovara:

“Sve su to neke paušalne informacije. Ja nemam tu informaciju koliko je neko nešto tražio.”

Ništa nismo dobili ni od Siniše Majstorovića, izvršnog direktora “Comsar Energy Republike Srpske”. Za “Nezavisne” je kratko poručio da ne može da komentariše.

Pitanja smo poslali i na adresu Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske, ali do zaključenja ovog broja “Nezavisnih novina” nismo dobili odgovor.

Ali, ćutanje sa svih strana i držanje priče da se ne zna koliko novca mora da se isplati “Comsar Energy Limited Groupu” za dvije koncesije, otvara pitanje zašto je onda već isplaćeno skoro 60 miliona maraka u prvoj tranši. A sama činjenica da je navedeno kako se radi o prvoj tranši, nedvosmisleno znači da je Serdarov tražio mnogo više.

Ipak, Nikica Vranješ iz GAS-RES-a ponavlja da je neozbiljno izlaziti sa procjenama.

“U toku je procedura izbora najboljeg ponuđača koji će raditi sve analize i studije procjene za finalnu cijenu. Te analize će pokazati koliko to vrijedi. To će raditi konsultantska kuća koja ima licencu i koja radi po međunarodnim metodologijama i faktorima i zaista je paušalno i neozbiljno davati procjene. U ovom trenutku se ne zna ništa”, naveo je Vranješ.

O svemu nije želio da govori ni Diko Cvijetinović, v.d. direktora RiTE Ugljevik.

“Mi smo u kapitalnom remontu. Imamo određenih informacija o toj temi, ali to je posao koji vode Vlada RS i GAS-RES i oni su adresa”, rekao je Cvijetinović za “Nezavisne”.

Nakon što bude završen kapitalni remont, a to je početkom juna, za RiTE će biti od velikog značaja da li će imati mogućnost da sa radnim mašinama uđu u ležište uglja Ugljevik – Istok 2, a koje je trenutno u rukama “Comsara”. Ukoliko tako ne bude, rad jednog od najvećih proizvođača električne energije u Srpskoj biće krajnje neizvjestan.

Odlično upućeni u ovaj slučaj tvrde da je propusta bilo sa svih strane.

“Nama su izvori potvrdili da je ‘Comsar’ zaista tražio 300 miliona KM za otkup koncesije, ali i da se na to nije pristalo bez analize i revizije. U taj izvor nemamo nikakve sumnje da je pouzdan”, kaže Andrijana Pisarević, novinarka portala “Capital”.

Odluka Vlade RS da isplati “Comsaru” 58 miliona KM rezultat je, kaže, nesposobnosti.

“Nesposobni da planiraju ili loši rukovodioci, dopustili su da elektrana ostane bez uglja, a onda upali u koncesiono polje i krenuli da kopaju ugalj samo da bi održali proizvodnju. Ovo je navodno primarni razlog zbog čega su morali da odriješe kesu građana i dobro plate dio i to na neviđeno”, navodi Pisarevićeva.

“Nezavisne” su više puta pisale da se “Comsar” posljednjim aneksima ugovora koje je potpisao sa Vladom RS zaštitio od mogućnosti da Srpska jednostrano raskine ugovor ukoliko on ne ispunjava svoje obaveze, te da bi eventualno pokretanje arbitražnog spora Republiku Srpsku koštalo i milijardu maraka. Ipak, pojedini smatraju da su se ugovori i te kako mogli raskinuti, pogotovo ako jedna ili nijedna od strana ne izvrši svoje obaveze.

Pitanja o tome još u februaru smo poslali i Pravobranilaštvu RS, ali odgovore nismo dobili.

“Vlada RS je mnogo puta davala pogodnosti i produžavala rokove izgradnje ‘Comsaru’, a sada im pogoduje otkupljujući od njih ono što je u osnovi već naše. Niko tu nije ispravan, ni Vlada, ni investitor, a ceh plaćaju građani”, ističe Pisarevićeva.

Kompletan slučaj, po mišljenju mnogih, ima dodatnu težinu zbog činjenice da je u priču u određenom svojstvu upleten i Duško Perović, šef Predstavništva Republike Srpske u Rusiji.

Naime, Perović je bio zastupnik u preduzeću “Comsar Energy Republika Srpska”, a sada je u Nadzornom odboru GAS-RES-a.