Zajednička komisija Narodne skupštine Republike Srpske i Vijeća naroda Republike Srpske za usaglašavanje zakona, propisa i akata je danas održala sjednicu na kojoj nije postigla saglasnost o Zakonu o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti, pa je taj zakon upućen na odlučivanje Vijeću za zaštitu vitalnog interesa u Ustavnom sudu Republike Srpske.

U saopštenju koje su nakon toga istog dana prenijeli domaći mediji između ostalog je navedeno da je „jedna trećina delegata u Klubu Bošnjaka, koji je pokrenuo mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa, smatrala da nema povrede, dok je pet delegata iz istog kluba, ili dvije trećine, smatralo da je povrijeđen vitalni interes bošnjačkog naroda, zbog čega se ovaj zakon našao na usaglašavanju na Zajedničkoj komisiji“.
– S tim u vezi javnosti treba pojasniti da svaki od klubova konstitutivnih naroda u Vijeću naroda Republike Srpske ima po osam delegata, a da su na današnjoj sjednici tog vijeća troje delegata iz reda bošnjačkog naroda glasala da predmetnim Zakonom o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti nije povrijeđen vitalni nacionalni interes Bošnjaka – napisao je u kolumni profesor ustavnog prava Milan Blagojević.

Kolumnu prenosimo u cijelosti:

U odnosu na osam, kao ukupni broj bošnjačkih delegata, troje tih delegata nije jedna trećina, kako su prenijeli mediji, nego više od jedne trećine. Stoga ni pet bošnjačkih delegata, koliko ih je glasalo suprotno od ostalih troje bošnjačkih delegata, nije dvotrećinska većina u odnosu na broj osam, već manje od toga.

Iz tih razloga zahtjev tih petoro delegata nije dvotrećinska većina koju propisuje Ustav Republike Srpske kao potrebnu da bi se mogla pokrenuti ne samo parlamentarna procedura za zakone koji se odnose na vitalni nacionalni interes, nego i procedura pred Ustavnim sudom Republike Srpske.

Naime, saglasno Amandmanu LXXVII na Ustav Republike Srpske, procedura za zakone koji se odnose na vitalni nacionalni interes može biti pokrenuta u Vijeću naroda, a zatim i u Zajedničkoj komisiji tog vijeća i Narodne skupštine, ukoliko je tako odlučila dvotrećinska većina jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Vijeću naroda.

U konkretnom slučaju to znači da navedena većina ne postoji ako nju od ukupno osam delegata čini samo pet, jer je preostalih troje bošnjačkih delegata, što je više od jedne trećine od broja osam, glasalo da predmetnim zakonom nije povrijeđen vitalni nacionalni interes Bošnjaka.

Ista pravila važe i za obraćanje Ustavnom sudu Republike Srpske, jer Amandman LXXVII na Ustav Republike Srpske propisuje da se tom sudu može obratiti u ovakvim situacijama samo u slučaju da to traži dvije trećine jednog od klubova konstitutvnih naroda u Vijeću naroda. A te većine u pogledu navedenog zakona nema u Klubu Bošnjaka, jer je troje bošnjačkih delegata, što je više od jedne trećine od ukupno osam bošnjačkih delegata u Vijeću naroda, glasalo da predmetnim zakonom nije povrijeđen vitalni nacionalni interes Bošnjaka.

Zato u ovom slučaju Ustavni sud Republike Srpske (Vijeće tog suda za za zaštitu vitalnog interesa) navedeni zahtjev pet bošnjačkih delegata treba da odbaci kao nedopustiv.

Kao pandan svemu rečenom može poslužiti stav o dvotrećinskoj većini u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Tamo svaki od konstitutivnih naroda ima pet svojih delegata, ali u svakom od klubova tih naroda od ukupno pet delegata nisu dovoljna tri, već četiri glasa delegata da bi postojala dvotrećinska većina. Zato, pored već iznesenih razloga, i zbog toga nema valjanog pravnog osnova da se za pet delegata kaže da su dvije trećine od osam, jer se onda u sličnim, gotovo identičnim situacijama, postupa nejednako prema ljudima.

A to onda ne samo što nije pravno nego nije ni pravedno. Sve to tim više što preostala tri delegata nisu jedna trećina nego više od jedne trećine u odnosu na ukupan broj od osam delegata, koliko svaki od klubova konstitutivnih naroda ima u Vijeću naroda Republike Srpske.
Novosti.ba