Connect with us

Politika

Ekonomista izračunao: Ove godine imamo rekordan “višak” glasača na izborima, čak 513.509!

Na 41. sjednici održanoj danas Centralna izborna komisija je zaključila i potvrdila Centralni birački spisak za Opše izbore 2022. godine.

Ukupan broj birača upisanih u izvode iz Centralnog biračkog spiska za Opše izbore 2022. godine, sa stanjem na dan 18.08.2022. godine u 24.00 sata, je 3.368.666 ili ili 13.237 više nego što ih je bilo na izborima 2018. godine.

Ekonomista Faruk Hadžića je ova vijest CIK-a iznenadila jer je i bez urađene analize zaključio da nema ni teorijske šanse da toliko osoba danas, prvo živi u Bosni i Hercegovini, a drugo da ima pravo glasa.

Zbog toga je uradio analizu I pokušao doći do podatka koliko zaista građana ima pravo glasa i koliko je osoba viška na biračkom spisku. Ovi podaci su, naglasio je vrlo bitni, jer se kroz tu razliku stvara ogroman prostor za manipulacije i moguće lažiranje biračke volje u Bosni i Hercegovini.

“Prvi i logičan korak za procjenu tačnog broja osoba koje mogu biti na biračkom spisku jeste Popis stanovništva iz 2013. godine. Ako se krene od samog Popisa stanovništva Bosne i Hercegovine iz 2013. godine, onda znamo da je tada prikazan broj od 3.531.159 stanovnika. Dobra strana Popisa jeste što je naveden tačan broj stanovnika po godinama, što nam omogućava da precizno znamo koliko je tada građana bilo u dobnoj skupini 0-17, koja nema pravo glasa. Sabiranjem dolazimo do sume od 692.701 stanovnika u ovoj dobnoj skupini koji nije mogao glasati jer je bio maloljetan. U konačnici, broj stanovnika starijih od 18 godina, a ujedno i sa pravom glasa, iznosio je 2.838.458. Da su se te godine održali izbori, to bi bio broj osoba koje su mogle biti potencijalni glasači”, naveo je Hadžiću analizi objavljenoj na Nomad.ba.

Kako bih izračunao maksimalni potencijalni broj glasača na izborima svake dvije godine, koristio je podatke sa Popisa, dodajući broj novorođenih, oduzimajući broj umrlih, te računajući pomjeranje broja osoba za svaku dobnu skupinu u narednu za svaku godinu.

Uglavnom, podaci za 2014. godinu pokazuju da je maksimalni broj stanovnika mogao biti 3.525.582, mladih u dobnoj skupini 0-17 670.545, što znači da je broj mogućih glasača mogao biti 2.855.037. Međutim, tada je objavljeno da pravo glasa ima 3.278.908, što je razlika od čak 423.871! Evo čak i da dodamo broj osoba koje su mogle glasati iz inostranstva, opet je razlika nerealno visoka”, naveo je Hadžić.

Na isti način, ažurirao je podatke za svaku narednu godinu, pa je tako u 2016. godini razlika je bila nešto manja- maksimalni broj stanovnika mogao je biti 3.511.164, mladih u dobnoj skupini 0-17 631.148, što znači da je broj mogućih glasača mogao biti 2.880.016, ali je pravo glasa imalo 3.203.228, što je razlika od 323.212.

U 2018. godini broj stanovnika u Bosni i Hercegovini se smanjio na 3.496.236, dok je zvanično pravo glasa imalo 3.352.933, što je razlika od 464.707.

“Kako je za dvije godine došlo do velikog povećanja broja osoba sa pravom glasa, velika je misterija. Ova razlika je opet smanjena 2020. godine na 399.584 i onda dolazimo do izbora ove godine”, pita se Hadžić I dodaje

Za ove izbore, objavljeno je da pravo glasa ima rekordnih 3.368.666 osoba. U 2022. godini ipak, broj stanovnika će na kraju biti oko 3.417.759, gdje je broj mladih bez prava glasa 562.602, a onih sa pravom glasa 2.855.157. Razlika za ove izbore je rekordna i iznosi 513.509! Dakle, kada uključite i broj osoba koje glasaju iz inostranstva, opet je razlika preko 450.000 osoba koje imaju pravo glasa prema biračkom spisku i osoba kojih ima zaista u Bosni i Hercegovini. Ovaj broj upravo otvara nekoliko novih pitanja i mogućnosti za manipulacije”.

ZAŠTO SE MANIPUILIŠE

Više je razloga za ovu manipulaciju navodi Hadžić- a sve one koriste političarima na vlasti.

Prva je izlaznost, navodi, koja se prema zvaničnoj statistici kreće nešto preko 50%.

Međutim ako bi se ona uporedila do podataka do kojih je Hadžić u analizi došao ona bi iznosila preko 62,% što nije ni tako malo.

Statistika je ta koja prikazuje malu izlaznost, koja na terenu i nije takva. Ako bismo otišli korak dalje, uračunali broj izdatih dozvola za naše državljane u EU, te preračunali na ovaj broj stanovnika sa Popisa, izlaznost u Bosni i Hercegovini stanovnika koji tu zaista žive bi bila preko 80%”, navodi Hadžić.

Drugi problem koji se javlja jeste kontrola biračkih odbora i zloupotreba izbora glasača. Trgovine članovima biračkih odbora su moguće kroz veliki broj političkih stranaka, koje onda, kada učestvuju u izbornom procesu, imaju pravo da dobiju određen broj mjesta u biračkim odborima širom države. Ipak, veliki broj stranaka su stranke koje nemaju nikakav potencijal i tu su samo radi ove funkcije.

Analiza poslovanja političkih subjekata sa prošlih izbora je pokazala da od 117 stranaka koje su učestvovale na prethodnim parlamentarnim izborima 2018. godine, njih 46 je imalo prijavljen godišnji prihod od 1.000 KM i manje! Drugim riječima, na svakih 5 stranaka, 2 su imale ovaj prihod. Ako bismo gledali ostvareni prihod do 10.000 KM, onda u tu kategoriju spada čak 60% svih prijavljenih stranaka”, ističe Hadžić navodeći da su ovi podaci nepoznati građanima, ali politici su itekako poznati i koriste se maksimalno za ostvarivanje vlastitog cilja – kontrolu budžetskih sredstava. U konačnici, zaključuje, nije uopšte bitno koliko ljudi živi u Bosni i Hercegovini i glasa, već je bitno samo ono što je prikazano od strane politike. I tako, od izbora do izbora.

buka

Politika

Sjednica Doma naroda pokazala da u BiH NIŠTA NE FUNKCIONIŠE

Sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, na kojoj su pali predloženi zakoni, pokazala je još jednom da u ovom trenutku većina na nivou BiH ne postoji i da, ako je suditi po glasanju, SNSD ne mari za odluke Narodne skupštine Republike Srpske.

“Nemoguće je objasniti, to je najveći problem u ovom trenutku. Nema definisane većine na nivou BiH koja će preuzeti odgovornost za donošenje i evropskih zakona i odluka i svega onoga što treba donositi na nivou BiH. S jedne strane imate SNSD iz Republike Srpske, s druge strane opoziciju iz Republike Srpske, imate trojku iz FBiH koja jasno kaže da neće sa SNSD-om, imate SDA kojoj odgovara ovakva pozicija, niti su dio većine, niti nose neku odgovornost, imate HDZ koji je u partnerstvu sa SNSD-om i vrlo teško će biti razlučiti ko je tu s kim”, rekao je Ilija Cvitanović, delegat u Klubu Hrvata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Inače, na sjednici Doma naroda nisu prošle izmjene Zakona o finansiranju institucija BiH koje su ranije usvojene u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, a podršku nije dobio ni zakon o VSTS-u koji je predložio Savjet ministara BiH. Za oba ova zakona glasala su tri delegata HDZ-a, jedan HDZ 1990 i tri delegata SNSD-a, dok je ostalih osam delegata bilo protiv. Ako je suditi po glasanju u Domu naroda, novu većinu čine SDA, NiP, DF, SBiH, PDP, SDS i ZnG, međutim u gotovo svim nastupima SDA se deklariše kao opozicija i navodi da im u ovom trenutku ne pada na pamet da ulaze u bilo kakvu vlast. Zanimljivo je da od svih ovih partija koje imaju “kontrolni paket” u Domu naroda, jedino NiP ima svog ministra u Savjetu ministara BiH, dok SNSD i HDZ, čiji glasovi su nedovoljni za bilo kakvo donošenje odluka, u Savjetu ministara BiH imaju čak četiri ministra.

Što se tiče zakona o VSTS-u, njegovo usvajanje je jedan od uslova za evropski put BiH, a nakon što on nije prošao Dom naroda, političari su jedni druge počeli da optužuju da su protiv EU. Posebno su opozicione partije iz Republike Srpske optužile SNSD da ima dvostruke standarde i da su pogazili odluke Narodne skupštine Republike Srpske jer su u Domu naroda glasali za zakon o VSTS-u, iako je NS RS donijela Prijedlog zakona o VSTS-u Republike Srpske i, između ostalih i VSTS-u BiH zabranili djelovanje na teritoriji Republike Srpske.

“Još kada je SNSD zbog ličnih interesa i političkih igara Milorada Dodika donosio Zakon o VSTS Republike Srpske upozoravali smo da će to biti samo mrtvo slovo na papiru i da SNSD nema stvarnu namjeru da radi nešto po tom pitanju. Kada ste suspendovali rad VSTS-a sa nivoa BiH, takođe. Oba puta ste nas nazivali izdajnicima, jer nismo slijepo pratili i nijemo gledali vaše igranje politike. Istinu ste ogoljeli svojim potezima”, rekao je Želimir Nešković, delegat SDS-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Na prozivke da su glasajući za zakon o VSTS-u BiH pogazili odluke NS RS reagovao je samo Radovan Kovačević, delegat SNSD-a u Domu naroda, koji je tokom sjednice rekao: “Raskrinkali ste nas, dokazali ste da smo konstruktivni i racionalni, da smo za evropski put BiH, što mi svi tvrdimo da jesmo”.

I Draško Stanivuković, predsjednik PDP-a, obrušio se na SNSD zbog glasanja o ovom zakonu, navodeći da se radi o nakaradnoj politici i da je sva priča o vraćanju nadležnosti lažna.

“Prenijeli bi nadležnost na Bangladeš samo da sebi produže vrijeme na vlasti. Sutra bi potpisali da Republika Srpska postane 51. država SAD ako vide da tako mogu da osvoje još jedan mandat”, rekao je Stanivuković, navodeći i to da su delegati SNSD-a počinili krivično djelo, istovremeno se pitajući da li to što je usvojeno u NS RS važi samo za građane, ali ne i za ljude iz vlasti.

Ipak, i pored toga što opozicione partije zamjeraju SNSD-u zbog glasanja o zakonu o VSTS BiH, činjenica je da je Zakon o VSTS-u Republike Srpske, ali i svi ostali zakoni koji se odnose na rad institucija na nivou BiH, stavljeni van snage odlukom Ustavnog suda BiH.

Nastavi čitati

Politika

PATRIOTE I IZDAJNICI: Može li opozicija u Srpskoj skinuti etiketu “KOLABORACIJE” sa strancima i Sarajevom

Već godinama svaka kritika vlasti, drugačiji politički stav ili javno iskazano mišljenje koje je u suprotnosti sa stavovima i narativom koji protežira aktuelna vlast u Srpskoj, automatski se proglašava izdajom

Iako su SNSD i stranke vladajuće koalicije u Republici Srpskoj , uz kraće prekide, skoro 20 godina u vlasti na nivou BiH, da su u tom periodu zajednički formirali Savjet ministara što sa SDA Bakira Izetbegovića, što sa strankama bošnjačke ljevice koju predvodi SDP – bilo kakav pokušaj opozicije da umjesto SNSD preuzme vlast na nivou BiH odmah se proglašava „izdajom“.

Isto tako, kada najviši funkcioneri SNSD imaju javne ili tajne sastanke s predstavnicima međunarodne zajednice, kada su se u nedavnoj prošlosti nasmijani slikali pored šefova OHR, ambasadora SAD, Velike Britanije i drugih, danas „mrskih“ zapadnih zemalja, to je tada predstavljano kao vrhunski čin patriotizma i „državničke mudrosti“. Kada danas to isto rade predstavnici opozicije, to se automatski prikazuje kao ultimativni dokaz „izdaje“ i „podaništva“.

Kada SNSD pravi vlast i dijeli ministarske i direktorske fotelje u Sarajevu zajedno s Bošnjacima i Hrvatima, to nije koalicija, već „partnerstvo“. Kada to isto pokušava da napravi opozicija, to je „veleizdaja“ u režiji „poturica“ i „stranih plaćenika“.

Može li i treba li uopšte opozicija u Republici Srpskoj da pokušava skinuti etiketu navodnih izdajnika, koju im „prišiva“ vlast uz svesrdnu pomoć ogromne većine medija koji se nalaze pod njihovom kontrolom, pitali smo za mišljenje analitičare i dobre poznavaoce ovdašnjih političkih prilika.

Politički analitičar Tanja Topić smatra da se opozicija u Srpskoj skoro dvije decenije nalazi u defanzivnom položaju, uporno i bespotrebno se braneći od etikete da su izdajnici i strani plaćenici.

Za to vrijeme, oni koji su im lijepili etikete uspješno sarađuju i vladaju sa strancima i predstavnicima etničkih skupina, koje su, kad sarađuju sa opozicijom, neprijatelji Republike Srpske – ističe Topićeva za Srpskainfo.

Aktuelna vladajuća stranka u Republici Srpskoj je, prema njenim riječima, oblikovala spin prema kojem su se postavili kao ekskluzivni zaštitnik srpskih nacionalnih interesa, stavljajući tapiju na patriotizam.

Opozicija je godinama trošila energiju da se odbrani od toga, umjesto da je, po mom mišljenju, stvarala drugačiji narativ i bolje društvo. Takva stigmatizacija jeste opasna u ovakvim društvima, ali je opasnije pristati na uvođenje kantara za izdaju i patriotizam. Takve nebulozne narative trebalo je odavno dekonstruisati – zaključuje Topićeva.

Narativ o domaćim izdajnicima i stranim plaćenicima, prema mišljenju komunikologa Mladena Bubonjića, nije nastao sada, već postoji već dugo. Čak i prije ratova iz devedesetih godina prošlog vijeka, ali tada je, prema njegovim riječima, inteziviran.

– U suštini, nije toliko važno ko je na kojoj funkciji, ko je na mjestu vlasti, a ko je u opoziciji. Bitno je da se svi neistomišljenici i svi koji postupaju drugačije u odnosu na dominantan narativ etiketiraju kao izdajnici. I sama opozicija, ako se sjetimo nekih ranijih vremena, bila je sklona da vlast proglašava izdajnicima, tako da su sami pribjegavali tom narativu, iako je to bilo neuspješno – kaže Bubonjić za Srpskainfo.

Oni koji imaju moć, dodaje on, mnogo lakše pronose taj narativ i svi koji im se suprotstavljaju predstavljaju „izdajnike“.

– To je već decenijama prisutno i ne vidim način da opozicija može čak ni da limitira taj narativ, a kamoli da ga iskorijeni. Nastaviće se taj trend i to je samo jedan od segmenata koji će uticati na sljedeći izborni poraz opozicije, uz pretpostavku da ne dođe do tektonskih poremećaja u smislu neke baš velike intervencije međunarodne zajednice, nametanja nekih novih sankcija, zakona, potezanja bonskih ovlaštenja ili nečeg sličnog – smatra Bubonjić.

Ističe da u sadašnjoj situaciji vlast kontroliše narativ o tome ko su patriote, a ko izdajnici, te da ima „monopol na spasavanje naroda“.

– Poznato je već duži period da vlast ima sve poluge moći, kad je u pitanju ne samo prikupljanje glasova, već i da ucjenama usmjeravaju izbornu volju stanovništva. Zbog toga ne vidim način da se u postojećoj konstelaciji nešto značajnije može promijeniti uz, ponavljam, pretpostavku da ne dođe do miješanja stranog faktora, što bi dovelo do nesagledivih posljedica – ocjenjuje Bubonjić.

Nastavi čitati

Politika

Zeljković i kompanija na sudu već tri godine: Korona ugovori bez kraja, a milionske zloupotrebe se još istražuju!

Suđenju Branislavu Zeljkoviću, bivšem direktoru Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske i kadru Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića, i ostalima, u predmetu „korona ugovori“, ne nazire se kraj.

Već tri godine saslušavaju se svjedoci, iznose se dokazi, dokumentacija i beskonačni izvještaji na stotinama stranica. Proces će, po mišljenju advokata potrajati još dugo.

Na današnjem ročištu saslušana su dva svjedoka, stručnjaka u oblasti informacionih tehnologija. Milanu Tomazoviću, koji je svjedočenje počeo na prethodnom ročištu, zadatak, po naredbi Tužilaštva bio je vještačenje mobilnih telefona i forenzičkih kopija, ali odbrana se ponovo protivila i tražila da se ne uvaži svjedočenje.

Naročito im je zasmetalo analiziranje poziva i poruke Zeljkoviću, od strane Nenada Stevandića, predsjednika Ujedinjene Srpske.

„Navode se imena i lica koja se ne nalaze u samoj optužnici i odakle uopšte ta komunikacija u izvještaju, ko je taj Nenad Stevandić i po kojoj naredbi je to izdvojeno? Svjedok je preuzeo ulogu vještačenja vještaka. On je iznio rezultate svoje analize, a da se ne zna koje je hard diskove pregledao, nema brojeva tih hard diskova, ne možemo ih pratiti“, rekao je advokat optuženog Aleksandar Jokić.

Tužilac Sanja Tadić Stojisavljević rekla je da je Tomazović stručno lice koje je bilo dio tužilalkog tima i da je njegov zadatak bio jasan. Istakla je da listingom poziva dokazuju komunikaciju.

Naredni svjedok bio je Dražen Petrović, policijski službenik u odjeljenju za visokotehnološki kriminalitet. On je vršio pretresanje telefona optuženih.

„Dobio sam naredbu Suda za pretresanje telefona dva lica, Zeljkovića i Markovića. Pojedine aplikacije kriptuju podatke, tako da nisu čitljivi. Na Markovićevim telefonima pronađena je komunikacija između njega i Zeljkovića, koja se odnosi na ponudu medicinske opreme Institutu za javno zdravstvo, sertifikate, vrste prevoza, dinamiku i realizaciju posla, plaćanje, vrstu opreme koja se traži, ponudu sa sertifikatima i fotografijama zaštitne opreme, te korigovanu ponudu 8.4.2020. Zatim ugovor između Instituta i agencije Travel for fan, informacija o isporuci robe, dokumentacija o 20.000 odijelia, proizvodnja Turska“, kazao je Petrović.

Nastavak suđenja je 19. juna, kada će biti donesena konačna odluka o dokazima, na koje je odbrana imala prigovor. Podsjećamo u predmetu “Korona ugovori” optužnicom su sem Zeljkovića, obuhvaćeni i  direktori firme „Procontrol“ Slavko Bojić i “Promeding” Dragan Dubravac i bivši direktor „Sineks laboratorija“ Sani Crljić.

Optužnica ih tereti da su u vrijeme pandemije virusa korona počinili zloupotrebe pri nabavci medicinske i zaštitne opreme te oštetili budžet Republike Srpske za više od 1,3 miliona maraka. Direktor agencije „Travel 4 fun“ Saša Marković u međuvremenu je  priznao krivicu.

Nastavi čitati

Aktuelno