Sabina Silajdžić, redovna profesorica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, objavila je na društvenim mrežama osvrt koji je nazvala: Obraćanje “pro-bosanskim snagama” – propitivanje i svjedodžba istini.

– Poštovani ‘pro-bosanski’ dužnosnici, Dozvolite mi da vam se obratim sa namjerom da vas, svjedočeći istini glede važnih datuma u novijoj historiji ove države, pozovem na zdrav razum i moral. Riječ je o istinama, dakle historijskim činjenicama glede 1. marta i 9. januara, koje je presudno bitno spoznati prije nego li nastavite klicati da je ‘počinjena agresija na BiH’, i slaviti svoje pomno probrane nacionalne spasitelje, kao mirotvorce i svece, navodi na početku Sabina Silajdžić.

Njenu objavu prenosimo u cijelosti:

– Da je među vama imalo naklonjenosti istini, u političkom diskursu prestali biste obmanjivati javnost slaveći predratne ‘pro-bosanske’ snage kao pravedne, kao protagoniste prosvjetiteljskog duha državnosti BiH koji uvriježava prava sviju, svih njenih naroda i građana. Kako, zašto? Jednostavno, čitajte kako slijedi:

Shvatili biste da je obilježavanje 1. marta kao Dana nezavisnosti BiH trn u oku jednom narodu u BiH, baš kao što je obilježavanje 9. januara kao Dana RS žig na ranu onim narodima u BiH! Shvatili bi ste da oba ova datuma neumoljivo svjedoče JEDNO – da su onomad, te ‘92 i jedni i drugi (i treći) IZABRALI RAT, kao sredstvo ostvarenja dvaju legitimnih, dočim posve suprostavljenih političkih ciljeva: otcjepljenje i put u nezavisnu BiH vs. ostanak u YU i put u prisvajanje dijela teritorije BiH s ciljem pripajanja YU. Oba puta su, zbog svoje suprotnosti, vodila ka istom – bratoubijanju i krvoproliću neslućenih razmjera.

Shvatili bi ste da je ‘Rezolucija o proglašenju Republike Srpskog naroda na teritoriji BiH’ izraz legitimne političke volje jednog naroda u BiH da živi u Jugoslaviji, i da, u teritorijalnom smislu jedan dio te zemlje postane federalna jedinica u sastavu YU! Shvatili bi ste da je ova Rezolucija bila ‘politička mjera posljednjeg utočišta’, da je predstavljala izraz političke volje Srpskog naroda u BiH,- ista je donesena od strane legitimnih predstavnika srpskog naroda, izabranih voljom naroda na prvim demokratskim parlamentarnim izborima u BiH. Donesena u okvirima ‘novih’ institucija, jer unutar ondašnjih institucionalnih okvira SRBiH bijahu preglasani, ‘odstranjeni’ voljom većine, ne imadoše onomad mehanizam zaštite ‘vitalnog nacionalnog interesa’, svi se oglušiše na njihovu ‘volju’, na ‘opomene’, i na ‘prijetnje’, zar se ne sjećate!?

Shvatili bi ste, vrlo prostom logikom, da je političko organiziranje na tragu ethnosa, kojeg su zdušno zagovarali baš ti ‘sveci’ koje vi slavite kao ‘mirotvorce’ i ‘pravednike’, slaveći kult ličnosti Alije Izetbegovića, stvorio političke uvjete neminovnosti dogovora o budućnosti BiH na tragu poštivanja volje svakog od triju ‘naroda’. Pravo na samoopredjeljenje svakog od naroda, pravo na izbor karaktera uređenja te države, obavezu pregovaranja i dogovora na tragu konsenzusa, postala je tako, temeljna okosnica zadovoljenja pravde. Umjesto pravednosti, i jedni i drugi su izabrali ‘samovolju’ , dakle RAT! Jedni posegnuli za Referendumom i proglašenjem nezavisnosti, gdje su silom ‘prava’ željeli postići cilj – Nezavisne građanske republike BiH, uređene na principu jedna čovjek, jedan glas-, čime su svjesno, s predumišljajem i bez obzira na posljedice željeli NAMETNUTI Srbima u BiH u kakvoj će državi živjeti. Politički predstavnici Srba umjeli su, bez dvojbi, ‘vješto’ odgovoriti na pomenute namete. Žalosnu istinu o tomu znamo.

Shvatili bi ste da je Odluka o Referendumu uslijedila i nakon usvajanja pometnute Rezolucije, 9. januara, te da pomenuta Odluka predstavlja, explicitno pravno-formalno oprijedeljenje druga dva naroda u BiH na odstupanje od mirovnih pregovora i ignoriranje volje srpskog naroda! Rada bih vas podjsetila da su sve bitne odluke iz tog vremena donesene metodom preglasavanja ili glasanja u odsustvu ‘kvoruma naroda’ , jer isti tada, nije ni postojao! Rada bih vas podsjetila da, glede statistike koja se odnosi na ishode glasanja o Referendumu, ne postoji politički legitimitet o većinskoj volji građana u smislu ‘reprezentativnosti naroda’, jer isti nije uvažavao princip pravde na temelju jednakih prava naroda! Fragmentacija podataka na tragu etničke pripadnosti glasača, govori u prilog nedovoljnoj zastupljenosti građana iz reda srpskog naroda, što uopće i ne čudi, jer je Srpski narod u BiH bio pozvan da bojkotuje Referendum. Drugim riječima, ‘Mačku o rep’ možete slobodno objesiti politički legitimitet Referenduma, na tragu kojeg je donesena Odluka o Proglašenju nezavisne RBiH, jer su se upravo tim činom, pogazili principi pravednosti triju naroda u BiH. Učinjeno je tako od strane ondašnjih predstavnika ‘pro-bosanskih’ snaga, uzgred Rezoluciji usvojenoj 9. januara, čime se svjesno ušlo u sukob, i u rat do ‘istrebljenja’.

Shvatili biste vi makar danas, 30 godina kasnije, da je Rezolucija, usvojena 9. januara, uslijedila nakon više od godine dana propalih pregovaranja i dogovora o budućnosti i uređenju BiH! Pomenuta Rezolucija je pandan Odluci o Referendumu! Na papiru izražene dvije političke volje koje su, kao u ogledalu, odraz svoje suprotnosti. Obe su politički legitimne, ali su zbog svoje suprotnosti zahtijevale KOMPROMIS i odricanje od principa ‘Maxima’, od ‘ideala’ i obavezivala sve tri strane na postizanje KONSENZUSA! Jah…

U vezi sa posljednjim, presudno bitnim se čini, podcrtati činjenicu da su ondašnje pro-bosanske snage, (preciznije govoreći da je predstavnik u ‘Bošnjaka’), zdušno odbile svaki prijedlog riješenja koji je podrazumijevao administrativnu podjelu BiH, čak i u uslovima prijedloga mirovnog sporazuma koji je podrazumijevao nezavisnu Republiku BiH i centralne ovlasti države. U duhu historijskih činjenica koje govore o prijedlozima Riješenja za uređenje BiH u slučaju ostanka u Yu, kao i prijedlozima i mirovnim Rješenjima o mogućim administrativnim podjelama BiH u uslovima njene nezavisnosti zna se mnogo. Nego ondašnje probosanke snage izabraše politiku nameta i ignoriranja političke volje jednog naroda, baš kao što vi danas pomno čuvate tu tradiciju slaveći 1. mart kao Dan nezavisnosti BiH, dok istodobno klikćete kudeći obilježavanje 9. januara kao dana RS. Čuvate vi tradiciju i danas slaveći priloge i govore koji su se prelamali u Holiday Inn hotelu, ‘93. Govori kojim se iznova, čak i u nemogućim i zastrašujućim ratnim uvjetima odbija prijedlog zaustavljanja rata i mirovnog riješenja o podjeli BiH. Bože sveti!

Shvatiti znači srcem razumjeti! Kad u ovoj državi bude namjesnika i vladara koji će istinu gledati u oči, tad će narodi i ljudi na ovim prostorima ugledati ljepše sutra!

Epilog “shvaćanja” – upit o svetosti i pravednosti “pro-bosanske” politike?

Glede gore pomenutih istorijskih činjenica, mnogo štošta preostaje, a što bi danas ‘probosanske’ snage trebale propitati, umjesto što vješto propagiraju svetost političkih stremljenja pro-bosanskih snaga odvajkada! Konačno, sagledavajući gore pomenute historijske okolnosti, politički kontekst i prirodu ‘spora’ koji je prethodio sukobu, odista se pitam, s kojim moralnim kredibilitetom kličete i dan danas da je počinjena agresija na BiH? Ponekad mi se čini da zaboravljate, ko se protiv koga borio u ovom ratu! Vojnu i inu podršku iz Srbije, (i ne zaboravite ni na onu iz Hrvatske), morate odvojiti od činjenice da se narodi, -politički predstavnici ‘u njiha’, dakle ‘čovjeci’ koji odvajkad žive u BiH nisu razumjeli, da su oni, žalosno je reći, baš u tom ratu, jedni drugima krv prolijevali!

Na stranu moral, toga ovdje oduvijek ‘manjka na pretek’, kako si još dopuštate da se pozivate na međunarodno pravo kad hipotetizirate ‘agresiju’? Dobro znate ko je donio, i gdje je donesena Rezolucija o proglašenju Republike Srpskog naroda u BiH. Pa polazite li vi od Istine, ili od SMUTNJE!? Rezolucija o proglašenju Republike Srpskog naroda u BiH, donesena ovdje u Bosni, na Palama, nadomak Sarajeva. Donesena je od legitimno izabranih političkih predstavnika Srpskog naroda u BiH, koji su posegnuli graditi paralelne institucije u BiH. Možete li mi objasniti o kakvoj ‘agresiji’ je odista riječ!?

Treba li još jednom da vam se ‘nacrta i oboji’ da Srbi koji žive u Bosni nisu željeli da se otcijepe od Jugoslavije, nisu želili granicu na Drini! Ne neki vanzemaljci, ne građani neke druge države, nego naši zemljaci. Nisu, zašto bi!? Konačno, zaboravljate da su politički predstavnica Srba bili spremni pregovarati o različitim oblicima političke autonomije za Srpski narod u BiH, u uslovima proglašenja nezavisnosti Republike BiH, i da su pregovarali mjesecima! ‘Probosanske’ snage su te, koje su pravno-formalno odustale od pregovora!, i pohrlile da donesu Odluku o Nezavisnosti, bez ogleda na posljedice!

Kako vidim, umjesto da progledate srcem ISTINU, ‘pro-bosanske snage’ evoluiraju s vremenom! Danas kako primjetim, se i na ‘nauku’ pozivate sa namjerom da dokazujete čin agresije i planirani čin genocida shodno pomenutoj Rezoluciji i shodno inim Odlukama. Iskreno, ovim povodom, osim populizma i kiča kojeg predvodite na tom skupu koji je organiziran 9.januara ‘24 u Narodnom pozorištu u Sarajevu, pitam se, imate li vi i trun pameti i trun razuma, ili je zaista tako teško doprijeti do definicije agresije shodno Međunarodnom pravu!

Na posljetku, s kojim moralnim kredibilitetom očekujemo i nadamo se danu, u kojem će se u ‘Skupštini’ BiH i RS usvojiti Rezolucija o Srebrenici? Ukoliko ‘pro-bosanske’ snage ne odstupe od ideološke indoktrinacije koja govori u prilog svetosti protagonista Referenduma i građanske BiH protivno volji Srpskog naroda, ukoliko ne odstupe od teze o počinjenoj agresiji, jer je ista i pravno i suštinski neutemeljena, onda trebaju shvatiti da imaju pravni osnov, ali nemaju ni moralni, ni politički legitimitet zahtijevati izglasavanje Rezolucije o Srebrenici? Do tada, Ces’t la Vie!, svak zadovoljan sa ‘istinom’ koju ‘propovjeda’.

‘Nada posljednja umire’!?

Pitam se, zarad budućnosti BiH, zarad naše djece, možemo li na skoriju istoriju makar gledati na tragu minimuma konsenzusa, a to je da prihvatimo činjenice o ratu u BiH sažete u Sudskim presudama Međunarodnog suda u Hagu (ICJ-YU). Kad shvatimo da nije bilo ‘svetaca’ tih devedesetih, da svi mi možemo biti ‘sveci’ svjedočeći istini, pozivajući na dobro i dobročinstvo namjesto zazora, ugledati će djeca brdovitog Balkana svjetlost našeg, a ne tuđeg neba! Budi Bog s nama. Svako dobro svima – zaključila je Sabina Silajdžić.

Kao “post scriptum”, Sabina Silajdžić je dodala tri citata iz Kurana:

“O vi koji vjerujete, bojte se Boga i govorite istinu.” (Kur’an, 9:119.) “Bog neće uputiti na pravi put onoga ko je sklon pretjerivanju i laži.“ (109: 28)

“O vjernici dužnosti prema Bogu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja, koju osjećate prema nekim ljudima, nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti. I bojte se Boga, jer Bog dobro zna ono što činite.“ (Kur`an, 5:8)

“O vi koji vjerujete, postupajte pravedno, svjedočeći Bogu makar i protiv samih sebe ili protiv roditelja i bližnjih rođaka, bio on bogat ili siromašan – ta, Bog im je najpreči. Stoga nemojte slijediti strasti nauštrb pravednosti. Ako se pak budete izmicali pravednosti, ili se okretali od nje, Bog je obavješten o onome što radite!” (Kur’an, 4:135)
Banjaluka.net