dlučio sam da napustim posao u jednom od javnih preduzeća, jer sam procijenio da daleko više mogu zaraditi sa privatnom firmom, koju sam otvorio, a koja se bavi zanatsko-molerskim i keramičarskim radovima. Posla ima preko glave i mogu da biram šta ću raditi.

Sada mjesečno mogu lagano da zaradim pet, do šest puta više nego u preduzeću u kom sam radio donedavno.

Kaže ovo za “Glas Srpske” Dragan K. iz okoline Banjaluke, navodeći da se jedno vrijeme dvoumio koji naredni korak da napravi, jer je trebalo porodicu prehraniti. To je, kako kaže, bilo sve teže, jer žena nije radila, a on je imao platu koja se kretala oko 1.200 maraka, iako je završio višu saobraćajnu školu. Onda je odlučio da krene sa dopunskim poslom, te je vikendom obavljao razne zanatsko-građevinske poslove.

Kada je uvidio da u Banjaluci postoji veliki manjak ljudi koji se bavi ovim poslovima, odlučio je da prvo registruje firmu, a onda i donese odluku da napusti posao u državnoj firmi.

– Sada drugare iz nekadašnje firme, s kojima sam ostao u kontaktu, s vremena na vrijeme zovem i vodim sa sobom kao ispomoć, da zarade nešto novca. Vidim da i među njima ima sve više zagrijanih da se okrenu ovakvom i sličnom privatluku, jer posla stvarno ima, a može se i dobro zaraditi, ko hoće da radi. Prezadovoljan sam. Koliko sam primijetio veliki deficit je i vodoinstalatera, ali i električara. Šta će biti u budućnosti, vidjećemo. Mislim da je pogrešno kada se jedan čovjek veže za jednu firmu i razmišlja samo da mu je plata redovna. I ja sam jedno vrijeme tako razmišljao, jer su mi roditelji uvijek govorili uči da ne bi radio težak posao. U međuvremenu se sve promjenilo i od zanatskog rada zaista se može natprosječno živjeti. Nije ni puno naporno kada je čovjek mlad. Pri tome nemam potrebu da se nešto reklamiram, jer jedan posao jednostavno vuče drugi – navodi Dragan K.

Direktor Zanatsko-preduzetničke komore Republike Srpske Jovica Bratić, potvrđuje Draganove riječi, ističući da na ovdašnjem tržištu već jedno izvjesno vrijeme postoji veliki deficit majstora raznih profila, a što je rezultat kako odlaska određenog broja radnika u inostranstvo, tako i upisne politike, odnosno odluka roditelja da svoju djecu vrlo rijetko upisuju da završe neki zanat. Onda, kako ističe, ne treba da čudi trenutno stanje na tržištu i veliki manjak zanatlija, majstora, pogotovo onih kvalitetnih. To je, uzročno-posljedično podiglo i cijenu njihovog rada, pa se zarade u određenim zanatskim djelatnostima sve češće porede sa inženjerskim i menadžerskim poslovima.

– Svi zanati postali su deficitarni. I nije nikakva tajna da dobri majstori mjesečno mogu da zarade više od recimo pojedinih doktora ili direktora. Sve se promijenilo, jer kao i na svakom drugom tržištu rada i ovdje je na sceni princip ponude i potražnje. Kako je malo dobrih majstora, oni onda mogu više da naplate posao koji obave. Veliki deficit je ne samo molera, već i zidara, električara, vodoinstalatera, tesara… Svi se žale da nema dobrih majstora, koji su danas u prilici da biraju plaćenije poslove, odnosno da izbjegavaju neke manje intervencije. Nema više ni majstora koji rade na dnevnicu, već pogađaju poslove recimo po kvadratu. U današnjim vremenima, zaista se isplati registrovati manju firmu za određene popravke i intervencije ili građevinske radove – kaže Bratić.

Fuš majstori

Prema riječima direktora Zanatsko-preduzetničke komore Republike Srpske Jovice Bratića nažalost na tržištu rada prisutan je i jedan broj, kako ih je nazvao, “fuš majstora”, koji koriste ovu priliku da dobro zarade.

– Oni čak naplaćaju i svoj dolazak, gorivo koje potroše. Ali to im i nije neka dobra reklama. Pročuje se to vrlo brzo. Dobri majstori u današnje vrijeme čekaju se na dolazak i po par sedmica. Postoji lista čekanja. Posla je mnogo, a malo ih je. Zato i zarađuju dobro, jer ljudi neće fuš, već dobre majstore. I vjerujem da bi ovo moglo promijeniti određene stvari kod nas, jer zanat nije teško savladati i naučiti – kaže Bratić.