Hakerske prevare u kojima kriminalci presreću poslovnu komunikaciju kompanija i lažnim zahtjevima mijenjaju podatke za uplatu postale su i u BiH dobro poznat oblik privrednog kriminala.

Posljedice se mjere stotinama hiljada, pa i milionima maraka.

Nedavni slučaj u kojem je kompanija “Igman” iz Konjica ostala bez 1,5 miliona KM nikako nije usamljen, pričaju sagovornici CAPITAL-a, koji objašnjavaju da se u posljednje vrijeme dogodilo više takvih situacija u kojima su velike kompanije ostale bez ozbiljnih sredstava, dok su samo rijetki uspjeli da otkriju prevaru prije nego što je novac prebačen.

Viša analitičarka Globalne inicijative Anesa Agović Đozo kaže da se jednoj domaćoj kompaniji koja ostvaruje milionske prihode nedavno dogodila gotovo ista situacija, sa tom razlikom da je neko primijetio nelogičnosti.

Radnik prepoznao pokušaj prevare
Kompanija iz Tešnja je trebalo da uplati više od 400.000 dolara jednoj turskoj firmi, ali je u par sati od slanja fakture do plaćanja stigao e-mail u kojem je partner tražio promjenu računa.

-Poruka je izgledala potpuno autentično, bila je izuzetno uvjerljiva, adresa pošiljaoca gotovo identična originalnoj, a razlika se svodila na jednu jedinu izmijenjenu oznaku u e-mail adresi i novi broj računa.

Upravo je ta mala razlika pobudila sumnju zaposlenika, koji je odmah kontaktirao poslovnog partnera i banku, te tako spriječio prevaru vrijednu gotovo milion maraka – objasnila je Agović Đozo za CAPITAL.

Radi se o Business E-mail Compromise prevari (BEC). Ovaj slučaj, kao “Igman”, pokazuju da sajber kriminalci danas više ne napadaju isključivo računarske sisteme, već prije svega iskorištavaju ljudsko povjerenje.

Umjesto tehnički složenih napada danas oni koriste socijalni inženjering, pažljivo prikupljaju informacije o kompanijama i njihovim poslovnim partnerima, prate komunikaciju ili je uvjerljivo imitiraju, kako bi naveli zaposlenike da novac uplate na račun pod njihovom kontrolom.

-Zato je veoma važno da nijedna promjena bankovnih podataka ne smije biti prihvaćena isključivo na osnovu e-mail poruke. Sve to mora da se potkrijepi i telefonskim pozivom i direktnim kontaktom sa odgovornom osobom -kaže Agović Đozo.

Za razliku od klasičnih predstava o hakerskim napadima, cilj ovih prevara nije proboj u bankarski sistem, već kompromitovanje poslovne komunikacije između dvije kompanije i iskorištavanje povjerenja zaposlenih koji odobravaju plaćanja.

Napadač dugo boravi u sistemu
Ovakav primjer pokazuje da nije presudna sofisticiranost napada, već i pažnja zaposlenika. Upravo zato se danas, uz tehničke mjere zaštite, najveći naglasak stavlja na edukaciju zaposlenih i uspostavljanje internih procedura za provjeru promjena u finansijskim transakcijama.

Stručnjak za sajber bezbjednost i digitalnu forenziku Branko Petrović kaže da se ovakve stvari non-stop dešavaju, ali da se ponekad desi da neki zainteresovani zaposleni primijeti promjenu i na vrijeme spriječi katastrofu.

Petrović navodi da dva velika trgovačka lanca iz Republike Srpske nisu uspjela na vrijeme otkriti prevaru i da su ostala bez više od pola miliona maraka.

-U Konjicu se desila standardna prevara. Firma u Tešnju prošla je bolje jer je neko shvatio da nije sve čisto. Trgovački lanci koji su ostali bez novca to nisu uspjeli da primijete ranije. Najbitnije je znati, a to se često zaboravlja, da je napadač bio dugo prije toga u sistemu ili jedne ili druge firme, da je pratio njihovu prepisku i čekao momenat plaćanja da iskoristi trenutak – kaže Petrović.

Radilo se o “phishing” napadu u kojem je korištena “man-in-the-middle” situacija, u kojem napadač presreće komunikaciju između dvije strane i predstavlja se svakoj od njih kao legitimni sagovornik.

Krađa se može zaustaviti
-Jedna od te dvije firme je sigurno hakovana, ili ova u BiH ili ona u Turskoj. U momentu plaćanja napadač je znao kada treba da pošalje obavještenje sa lažnim izgovorom da su greškom poslali stari račun ili da imaju novi. To se ne može raditi bez “boravka” u sistemu firme i praćenja njihovog rada – kaže Petrović.

Kada se transakcija i dogodi, ona se može zaustaviti, a novac vratiti preko nadležnih organa i mehanizama zaštite. Petrović kaže da kriminalci često koriste račune otvorene u bankama u Španiji, Poljskoj i Holandiji, gdje je, prema njegovim riječima, moguće otvoriti račun na daljinu.

-Zato se tamo često otvaraju računi sa lažnim dokumentima kupljenim preko darkweba, a novac se izvlači kupovinama preko interneta. Takvih primjera smo imali u protekloj godini. Ovo se može spriječiti ili otkriti blagovremeno ako firma ima bezbjednosne mehanizme, pazi na logovanje, lokacije i slično – kaže Petrović.

Dodaje da ako se prati logovanje na njihovim serverima, onda se u svakom trenutku zna ako je u sistem pokušao da uđe neko ko nije na poznatoj lokaciji ili koristi VPN koji nije poznat i koji je postavio bezbjednosni tim.

Trend koji bilježe domaći stručnjaci potvrđuju i međunarodna istraživanja.

Globalni indeks organizovanog kriminala za 2025. godinu upozorava da finansijski kriminal danas predstavlja najrasprostranjenije kriminalno tržište u svijetu, pri čemu se među najsofisticiranijim oblicima sajber-omogućenih prevara izričito navode i Business E-mail Compromise (BEC) prevare.

Njihova privlačnost za organizovane kriminalne grupe leži u činjenici da zahtijevaju relativno male troškove, nose nizak rizik otkrivanja, a mogu rezultovati milionskim finansijskim gubicima.

Capital

Zdravko Šarenac iz Trebinja nedavno je doživio neprijatnost kada mu je na kućnu adresu stigla plava koverta, a u njoj rješenje za sudsku naplatu dugovanja za RTV taksu iz 2012. godine.

Srećom, imao je sačuvanu uplatnicu za sporni period staru 14 godina, a on upozorava sugrađane da budu oprezni jer po njegovim saznanjima, ovakvih slučajeva ima još mnogo.

Veći broj građana prema našim saznanjima dobijaju rješenja o sudskoj naplati dugovanja za RTV taksu iz 2012. godine iako je od prijedloga izvršenja od strane javnog servisa Republike Srpske prošlo 13 godina.

Isti slučaj dogodio se Zdravku Šarencu koji je srećom imao sačuvanu uplatnicu za sporni period iz 2012. godine, a ostaje otvoreno pitanje kako će blagovremenu uplatu dokazati oni građani koji nisu sačuvali uplatnice, a za šta nisu ni obavezni.

‘-Račune sam dobio 2012. godine, koje sam izmirio u roku od 7 dana i još zahvaljujući mojoj inteligenciji, tako da kažem, odnio sam jedan primjerak da dostavim od ova tri primjerka. Međutim, evo nakon 12-13 godina dolazi mi sudsko rješenje za oduzimanje imovine u slučaju da ne izmirim obaveze koje sam tada izmirio. Otišao sam juče na sud sa ovom dokumentacijom i kopirao sam im.

Pogledali su me i nisu mogli da vjeruju, da li je moguće da postoji čovjek koji 14 godina čuva račune. Apelujem na moje građane da se raspitaju koliko je vjerodostojno 14 godina čuvanja ovog dokumenta jer kad bi sve račune čuvali, trebala bi jedna hladnjača velika, ogromna da se to složi, a opet bi trebalo godinu dana da se nađe taj papir’ – kaže Zdravko Šarenac.

Zdravko tvrdi da je ovaj slučaj dokaz stanja u kojem se nalazi javni servis i da je sramotno da se na ovakav način pokušavaju izvući iz krize koja je uzrokovala i blokadu računa javnog servisa.

‘-Naplaćuju po dva puta ljudima račune da bi skupili jedan dinar, ovo je sitno i ovo je jedno ruglo i jedna bruka ove naše države na šta su spali, na 100 maraka po drugi put da naplate građanima da bi se izvukli iz krize’ – zaključuje Zdravko.

Podsjećamo, od 7. jula tekuće godine svih 15 računa RTRS-a je blokirano, a iako nije objavljeno ko je pokrenuo izvršenje niti po kojem osnovu, pretpostavlja se da je sve povezano sa sporom oko raspodjele RTV takse koji godinama traje između BHRT-a i RTRS-a, a BHRT tvrdi da mu javni servis Republike Srpske duguje više od 100 miliona prikupljene RTV takse.

Tokom 2026. godine je doneseno više pravosnažnih presuda u korist BHRT-a, pa se pretpostavlja da je upravo neka od ovih presuda dovela do blokade računa RTRS-a. Da li će ceh ponovo platiti građani?!

BNTV

Proizvođači voća iz Potkozarja nekoliko dana od početka berbe ranih sorti kruške suočili su se sa nerješivim problemom otkupa.

Grane se polomile od roda

Grane su se polomile od roda, voće ubrzano zri zbog visokih temperatura i opada, a berači čekaju da otkupljivači otvore kapije.

O cijenama niko i ne govori

Voćari smatraju da institucije Republike Srpske i BiH nisu učinile dovoljno za plasman voća. O cijenama za sada niko i ne govori, jer su one u sadašnjim okolnostima postale manje važne.

Mirko Petrović iz Trebovljana, jedan od najvećih proizvođača voća, ubrao je 20 tona kruške butira, koja sada propada zato što je nema kome prodati.

U krajnjoj situaciji prinuđen je dati u bescijenje.

Velike količine kruške mogle bi propasti

“Imam još 300 tona kruške santa marija. Berba ove sorte počeće za nekoliko dana. Beračima iz Srbije, za koje sam obezbijedio smještaj, otkazao sam dolazak. Ne znam šta da radim. Ukoliko se hitno ne pronađe rješenje u Ministarstvu poljoprivrede i Vladi Republike Srpske, velike količine kruške će propasti”, kazao je Petrović za “Nezavisne novine”.

Ovaj dugogodišnji proizvođač voća navodi da na području Gradiške, najviše u Podgradcima, Jablanici, Miloševom Brdu, Sovjaku, Grbavcima, Turjaku i drugim selima, za desetak dana počinje berba 2.000 tona kruške. Ukoliko se hitno ne pronađe rješenje za otkup, šteta će biti nemjerljiva.

I drugi proizvođači voća u ovom kraju imaju isti problem kao Mirko Petrović. Oni naglašavaju da se time moraju baviti sve strukture vlasti, od lokalnih, preko republičkih do državnih.

Šansa u manjim otkupljivačima

Mirko Bjelovuk, predsjednik Udruženja voćara Gradiške, šansu vidi u manjim otkupljivačima, trgovačkim centrima i nakupcima iz Federacije BiH, ali samo za krušku prve klase.

“Dogovorili smo sastanak sa velikim trgovačkim lancem iz BiH. Postoji mogućnost da u njihove prodavnice plasiramo dio voća, ali samo prve klase. Za treću klasu, koja u pojedinim voćnjacima čini i do 40 odsto, ne vidim rješenje. Neophodno je proizvoditi što veći procenat prve klase, jer se za kvalitetno voće može pronaći tržište”, matra Bjelovuk.

Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske, ne dijeli takav stav.

On je za “Nezavisne” kazao da za 2.500 tona voća u Potkozarju, najviše kruške, šljive i jabuke, za sada nema rješenja. On smatra da se Republika Srpska i BiH moraju više angažovati i obezbijediti plasman. Od toga zavisi status poljoprivrednika i potkozarskih sela.

“Postoji više mjera. To su ograničenje uvoza i stimulisanje postojećih te izgradnja tvornica za preradu. Imamo intenzivne razgovore u institucijama Republike Srpske. Za sada ne prepoznajem efikasan napredak. Vrijeme prolazi, a voće propada”, razočaran je Dojčinović.

Voćnjake odbranili od mraza, grada, suše

On podsjeća da su voćnjake odbranili od mraza, grada, suše, ali se sada, kada treba da naplate svoj trud, ispriječio nerješiv problem otkupa.

“To urušava selo i seljaka, odnosno poljoprivrednika, koji su sposobni da proizvedu kvalitetno voće, ali kada treba da reaguje država, tu nema dovoljno inicijative ni akcije. Ovaj i slični problemi urušavaju republiku i državu, to tjera omladinu iz sela, gasi svaku pomisao o ulaganjima u poljoprivredu, a posebno voćarsku proizvodnju. O tome treba razgovarati i tražiti rješenja. Ovako sve se ponavlja, a napretka nema. Problem je kada nema voća, a još veći kada rodi, kao ove godine”, uvjerava Dragoja Dojčinović.

Odgovor iz Ministarstva poljoprivrede u petak nismo dobili.

Nezavisne