Jedna od najvećih kompanija u BiH, Arcelor Mital Zenica uskoro bi trebao dobiti novog vlasnika, fočanskog biznismena Gordana Pavlovića. Iako je ova vijest mnoge zatekla, zapravo sama odluka o prodaji nije toliko iznenađujuća.

Arcelor Mital je u posljednje dvije godine “neprepoznatljiv” i nalazi se u veoma teškoj situaciji. Prihodi kompanije drastično padaju, finansijski gubitak se gomila a broj radnika smanjuje.

Ova firma je donedavno imala godišnje prihode od preko milijardu KM i nekoliko godina zaredom je bila najveći izvoznik iz naše zemlje.

Prošle godine je ArcelorMittal poslovao s gubitkom od preko 117 miliona KM, piše BiznisInfo.ba. Ovo se nadovezuje na minus od 159 miliona KM godinu ranije. Dakle za dvije godine firma je izgubila čak 276 miliona maraka, što bi malo koje preduzeće moglo podnijeti.

Kada je riječ o prihodima, oni su lani pali na 608 miliona KM sa 732 miliona KM godinu ranije. Podsjetimo da su 2022. godine, posljednje u kojoj je firma poslovala pozitivno, prihodi bili milijardu i 54 miliona maraka, što znači da je za dvije godine došlo do pada za skoro pola milijarde maraka.

Arcelor Mital Zenica je na kraju prošle godine imao 1.924 zaposlena, što je za 250 manje nego prije dvije godine.

Razni faktori su doveli do pada prihode kompanije što je na kraju natjeralo vlasnike da prodaju firmu.

Kompanija je imala problema zbog niske cijene čelika na svjetskom tržištu te da se suočavala s velikim izazovima u poslovanju. Ranije su takođe kao probleme navodili rast cijena struje i visoke troškova plata.

Između ostalog, prošle godine su odlučili obustaviti proizvodnju koksa, te su tada poručili da je ovo samo jedan od koraka koje planiraju poduzeti u tom smislu. Mitalova Koksara zapošljavala je ukupno 200 radnika, podsjeća BiznisInfo.ba.

Ne treba zaboraviti ni da je kompanija u prošloj godini bila pogođena obustavom željezničkog saobraćaja sa lukom Ploče.

Osim Zenice, grupacija ima kompaniju i u Prijedoru, ali postoji još čitav lanac preduzeća i kompanija s kojima sarađuju.

– Mi znamo da jedan radnik u metalskoj industriji na sebe vuče bar još četiri radnika u sekundarnim i tercijarnim djelatnostima. Radi se o 10.000 radnika koji rade u lancu koji se zove Arcelor Mital i ako to pomnožite sa 3-4 člana porodice i to je 40.000 ljudi – rekao je jednom ranijom prilikom Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca ZDK.

U prijedorskom Arcelor Mitalu ranije ove godine je dolazilo do potpune obustave rada zbog nepostizanje dogovora poslodavca i sindikata o povećanju plate i ličnih primanja za 2025. godinu.

Na regionalnom simpozijumu “Elektroprivrede Crne Gore”, koji je održan u Budvi, zvanično je predloženo Evropskoj komisiji da produži prelazni period za primjenu CBAM-a do 1. januara 2027. godine.

Podsjećamo, CBAM je Mehanizam za prekogranično prilagođavanje ugljenika čija bi taksa trebalo da počne sa primjenom 1. januara 2026. godine, te predstavlja dodatni namet na uvoz cementa, željeza, čelika, aluminijuma, đubriva i električne energije u Evropsku uniju iz zemalja koje ne oporezuju emisije CO2.

Sanel Buljubašić, generalni direktor “Elektroprivrede BiH”, kazao je na ovom simpozijumu da je na državi da hitno donese zakone o regulisanju emisije ugljenika u međunarodnoj trgovini, kako privreda, a posljedično i stanovništvo, ne bi imali još veće troškove i probleme.

“Izvoznici iz Bosne i Hercegovine od 1. januara 2026. godine moraju plaćati CBAM taksu za svaki evro proizvoda koji se iz BiH izvoze u zemlje EU. Zajedničkim djelovanjem prema Energetskoj zajednici i Evropskoj komisiji zemlje grupe WB6, odnosno šest zemalja regiona zapadni Balkan, mogu omogućiti bolje uslove za održivu tranziciju i postizanje obavezujućih ciljeva”, naglasio je Buljubašić.

Tako je zbog toga Evropska mreža operatora prenosnih sistema električne energije (ENTSO-E) predložila Evropskoj komisiji da produži prelazni period za primjenu CBAM do 1. januara 2027. godine.

Luiđi Soreka, ambasador EU u BiH, kazao je ranije u intervjuu za “Nezavisne novine” da će se CBAM primijeniti na Bosnu i Hercegovinu od 1. januara 2026. godine, s tim da se njegova primjena može odgoditi do 2030. godine ako BiH preduzme određene mjere.

Ranije je i na sastanku Energetske zajednice u Beču, koji je održan 12. decembra prošle godine, Bosna i Hercegovina tražila da se preko ove organizacije traži od Evropske komisije odgađanje ove primjene.

Uvođenje ove takse pogodilo bi firme iz Albanije, BiH, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i samoproglašenog Kosova koje izvoze robu u EU.

Kada je u pitanju BiH, najveći problem je izvoz električne energije, te bi dodatni nameti na izvoz učinili domaću struju preskupom za evropsko tržište, odnosno nekonkurentnom, te bi to povećalo cijenu struje za domaće stanovništvo.

Stručnjak za energetiku iz Sarajeva Almir Bečarević rekao je ranije za “Nezavisne novine” da BiH nije spremna za uvođenje ove takse.

“Ona bi drastično uticala na povećanje cijena električne energije. Koliko će to biti uspješno, odnosno da li će se uvažiti ovaj zahtjev, teško je reći. Jedna veoma bitna stvar je ta da mi ništa ne radimo i da se uopće ne pripremamo za to, a takse će sigurno doći jednog dana, sad da li 1. januara 2026. godine ili nekog drugog datuma”, kazao je Bečarević.

Na pitanje da li BiH može ispuniti uslove za izvoz električne energije u EU, a da ne plaća ove takse ukoliko se CBAM bude primjenjivao od 2030. godine, Bečarević odgovara da je to nemoguće.

“Mi smo još bazirani na termoelektrane na ugalj, posebno ‘Elektroprivreda BiH’, gdje se sada već 80 odsto struje proizvodi iz uglja, a 20 odsto ili čak manje iz hidroenergije. Teško je očekivati da obnovljivi izvori energije zamjene ugalj u tako kratkom periodu, jer 2030. godina nije daleko, to je veoma blizu. Takse će doći kad-tad i one će biti u proizvodnoj cijeni svake elektroprivrede i logično je da će onda ići dalje sa povećanjem cijena električne energije”, naglasio je Bečarević.

Prema „časovniku zločina“, u Republici Srpskoj tokom 2023. godine svakih 6,5 sati zabilježen je jedan slučaj porodičnog nasilja, odnosno tri slučaja dnevno.
Iako se ukupni kriminalitet u Republici Srpskoj u posljednjoj deceniji značajno smanjio, broj krivičnih djela čije su žrtve žene – posebno nasilje u porodici – pokazuje zabrinjavajući trend rasta. Prema podacima Fondacije „Udružene žene“, broj ukupno prijavljenih krivičnih djela u Srpskoj od 2014. do 2024. godine opao je za 50%, dok se u istom periodu broj slučajeva nasilja nad ženama povećao za isti procenat.

Zabrinjavajući udio ubistava žena

U Republici Srpskoj posebno se izdvaja visok udio ubijenih žena u ukupnom broju žrtava ubistava – od 30% do čak 50%, što značajno odstupa od globalnog prosjeka gdje žene čine do 20% žrtava. Iako je ukupan broj ubistava u opadanju, prosječno se godišnje u Srpskoj zabilježi oko pet femicida, odnosno rodno zasnovanih ubistava žena (ukupno 51 od 2014. do 2024. godine), stoji u Publikaciji Statistički pokazatelji i trendovi Nasilja u porodici i nasilja nad ženama u Republici Srpskoj za period 2014-2024.

Ekspanzija porodičnog nasilja

Krivično djelo nasilja u porodici pokazuje stalan rast, i po broju prijava i po broju prijavljenih lica. Tako je 2014. godine ovo djelo činilo 4,12% svih prijavljenih krivičnih djela, dok je u 2024. godini ta brojka porasla na 17,02%. Svako peto prijavljeno krivično djelo danas se odnosi na nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, što se djelimično pripisuje izmjenama zakona koji su ovo ponašanje jasno inkriminisali.

Prema „časovniku zločina“, u Republici Srpskoj tokom 2023. godine svakih 6,5 sati zabilježen je jedan slučaj porodičnog nasilja, odnosno tri slučaja dnevno.

Statistika – ko su izvršioci, a ko žrtve?

U više od 90% slučajeva nasilje počine muškarci (92,92% u 2024. godini), a najčešće su to osobe između 30 i 50 godina. Isti starosni raspon preovladava i među žrtvama. Više od 67% svih žrtava su žene, a taj udio je u pojedinim godinama premašivao i 75%. Najčešće su to supruge, bivše supruge i partnerke, a značajan broj žrtava su i majke i kćerke.

Zabrinjava i podatak da se udio djece kao žrtava porodičnog nasilja povećava – trenutno čine do 20% ukupnog broja žrtava. Među maloljetnim žrtvama oba pola su jednako zastupljena.

Oblici nasilja – dominira fizičko, raste psihičko

Najzastupljeniji oblik porodičnog nasilja je fizičko, kome je izložena svaka druga žrtva. Istovremeno, uočava se porast psihičkog nasilja – ono je poraslo za 50% tokom posmatranog perioda, a 2024. godine je svako treće prijavljeno djelo imalo psihološku komponentu.

Seksualno nasilje u porodici ostaje najmanje prijavljivani oblik, što ukazuje na ozbiljan problem neprijavljivanja ili neprepoznavanja ovog vida zlostavljanja.

Socioekonomski profil žrtava

Žrtve nasilja u porodici dolaze iz različitih socijalnih slojeva, ali zabrinjava činjenica da je svaka druga žrtva nezaposlena. Ipak, bilježi se pad ovog udjela – sa 67,3% nezaposlenih punoljetnih žrtava u 2014. godini na 51,16% u 2023. godini.

Niska stopa procesuiranja

Uprkos velikom broju prijavljenih slučajeva, svega jedno od šest prijavljenih lica biva i optuženo i osuđeno. Ovo ukazuje na značajan „gubitak zločina“ tokom pravosudne obrade, posebno u poređenju sa Federacijom BiH i Distriktom Brčko gdje je stopa osuđujućih presuda veća.

Kada je riječ o kaznenoj politici, evidentna je promjena: dok su ranije dominirale novčane kazne, u 2024. godini zabilježeno je gotovo dvostruko više zatvorskih kazni nego novčanih. U FBiH i Brčko Distriktu i dalje dominiraju uslovne kazne, ali i tamo raste broj zatvorskih sankcija.

Tamna brojka

Stručnjaci upozoravaju da je tamna brojka – odnosno broj krivičnih djela koja nikada ne budu prijavljena – posebno izražena kod porodičnog i seksualnog nasilja, te može biti i do 13 puta veća od zvanične statistike. Seksualni delikti između srodnika i partnera često ostaju u potpunosti neprocesuirani.

Evidentirani oblici nasilja nad ženama i nasilja u porodici se povećavaju. Tako je svako peto prijavljeno krivično djelo počinjeno nad ženama i izvrši se na svakih šest sati. Učinioci su u preko 90% slučajeva muškarci i to najčešće suprug, otac i sin što djeluje dovoljno zabrinjavajuće.

(Buka)