Sanja Grubačić je, kako kaže, sasvim obična žena koja uživa u ulogama supruge, kćerke, sestre i prijateljice. Život prihvata u svim njegovim bojama, i u dobrim i u lošim danima. Optimista je i vjeruje da se najveća sreća krije u malim stvarima.

“Volim ljude, zato su mi porodična okupljanja i iskrena druženja sa prijateljima najljepši način da se restartujem i napunim baterije. Svaki slobodan trenutak koristim da pobjegnem u prirodu ili otputujem negdje daleko od svakodnevice”, istakla je.

Prvi put ste u politici, šta je bio onaj trenutak kada ste rekli: „Želim da se uključim i nešto promijenim“?

Dugo sam, kao i većina ljudi u mom okruženju, posmatrala stvari sa strane i govorila šta nije dobro, šta bi moglo biti bolje i šta nedostaje našem društvu. Međutim, u jednom trenutku sam shvatila da nije dovoljno samo kritikovati ako nismo spremni i sami da preuzmemo dio odgovornosti. Posebno me pogađalo to što ljudi sve češće gube nadu i odlaze, jer ne vide priliku da ovdje grade svoju budućnost. Posebno mladi ljudi. Tada sam odlučila da ne želim više da budem samo posmatrač, već neko ko će svojim radom i angažmanom pokušati da doprinese promjenama.

Dolazite iz Zvornika. Šta je ono što najviše volite u svom gradu, a šta biste najradije mijenjali?

Rijeka Drina je nešto najljepše što Zvornik ima. Šetnja njenom obalom poseban je ugođaj, jer Drina nije samo rijeka ona je mjesto okupljanja, druženja i simbol života našeg grada. Njena ljepota i prepoznatljiva zelena boja daju Zvorniku posebnu dušu. Tokom ljetnih večeri obala Drine je puna života, razgovora, šetnji i druženja, i upravo ta atmosfera našem gradu daje poseban šarm i toplinu.
Ipak, žao mi je što njen potencijal nije dovoljno iskorišten i što obala nije uređena onako kako zaslužuje. Vjerujem da bi više ulaganja u uređenje obale, nove sadržaje za građane i ljepši prostor za odmor, rekreaciju i porodična okupljanja učinili Drinu još većim ponosom Zvornika i mjestom u kojem bi svi rado provodili vrijeme.

Kao diplomirani ekonomista, koliko Vam struka pomaže da drugačije gledate na probleme ljudi i ekonomsku situaciju u Republici Srpskoj?

Ekonomija nisu samo brojke i statistika, već svakodnevni život ljudi i pitanje da li neka porodica može normalno da živi od svog rada, da li mladi imaju perspektivu i koliko je neko siguran u svoju budućnost. Kada razgovarate sa ljudima, vidite da su njihovi problemi vrlo konkretni: visoki troškovi života, nesigurna primanja, nedostatak prilika. Upravo zato smatram da politika mora imati više ekonomske odgovornosti i dugoročne vizije, a manje praznih priča.

Mnogi kažu da je politika „muški svijet“. Da li ste i Vi imali taj utisak kada ste ulazili u politički život?

Ne mogu reći da taj utisak ne postoji, jer politika je dugo bila prostor u kojem su dominirali muškarci. Ipak, mislim da se vremena mijenjaju i da žene danas sve više pokazuju da mogu ravnopravno da učestvuju u donošenju važnih odluka. Ono što je važno jeste da žena u politici ne pristaje na to da bude samo formalno prisutna. Mislim da žene u politiku unose više empatije, odgovornosti i osjećaja za svakodnevne životne probleme

Izabrani ste za predsjednicu „Žena u Pokretu“ PSS. Šta želite da ova organizacija donese ženama širom Republike Srpske?

Želim da „Žene u Pokretu“ budu mjesto gdje će svaka žena osjetiti podršku, razumijevanje i snagu da napravi korak naprijed. Vjerujem da u svakoj ženi postoje ideje, talenat i potencijal, ali da je ponekad dovoljno samo malo ohrabrenja i neko ko će joj reći da može. Moja želja je da kroz ovu organizaciju gradimo zajednicu u kojoj će žene biti povezanije, vidljivije i sigurnije u sebe i svoje sposobnosti. Da jedna drugoj budemo oslonac, glas podrške i podsjetnik da nijedna žena ne treba da se bori sama.

Želim i da otvoreno govorimo o stvarnim izazovima sa kojima se žene svakodnevno susreću — ekonomskoj sigurnosti, zapošljavanju, balansu između porodice i posla, ali i o umoru, pritisku i teretu koji često nose u tišini. Važno mi je da stvorimo prostor u kojem će se svaka žena osjećati viđeno, saslušano i vrijedno.

Šta danas najviše muči žene u manjim sredinama poput Zvornika — ekonomska sigurnost, odlazak mladih, nedostatak prilika ili nešto drugo?

Po mom mišljenju, najveći problem žena u manjim sredinama poput Zvornika je osjećaj nesigurnosti, koji dolazi iz više izvora. Žene često nose veliki teret porodice i posla, a imaju ograničene mogućnosti za napredak i lični razvoj. Uz ekonomsku nestabilnost, dodatni problem je i odlazak mladih, zbog čega su porodice često razdvojene, a briga za budućnost djece sve veća.
Takođe, nedostaju i prilike za napredovanje i usavršavanje. Zato je važno ulagati u sigurna radna mjesta i bolje uslove života kako bi žene imale veću stabilnost i perspektivu.

Koliko je ženama danas teško da usklade porodicu, posao i društveni angažman?

Veoma teško, jer se od žena često očekuje da budu podjednako uspješne na svim poljima. Žene danas nose ogromnu odgovornost i u porodici i na poslu, a često su upravo one i glavni oslonac kuće. Nije lako sve uskladiti i mislim da mnoge žene žive pod velikim pritiskom da moraju sve stići i sve savršeno uraditi. Zato je važna i podrška porodice, ali i razumijevanje društva da žena ne treba da bira između porodice i karijere.

Šta Vas je privuklo Pokretu Sigurna Srpska i zbog čega ste odlučili da budete dio te priče?

Privukla me ideja da politika može biti bliža običnom čovjeku i da se više razgovara o konkretnim problemima ljudi. U Pokretu sam prepoznala energiju, iskren i otvoren pristup, kao i jasnu želju da se stvari mijenjaju na bolje. Posebno mi je bilo važno to što sam osjetila da postoji prostor za nove ljude, nove ideje i drugačiji način političkog djelovanja, pristup koji nije zasnovan isključivo na podjelama, već na radu, odgovornosti i konkretnim rezultatima.

Kakvu Republiku Srpsku želite da ostavimo budućim generacijama?

Želim Republiku Srpsku u kojoj će mladi ljudi zaista vidjeti svoju budućnost, a ne samo razmišljati o odlasku. Republiku Srpsku u kojoj će se trud, znanje i pošten rad cijeniti više od bilo kakvih veza ili stranačke pripadnosti.

Želim zemlju u kojoj će ljudi moći dostojanstveno da žive od svog rada. Društvo u kojem mladi neće gledati u inostranstvo kao jedinu opciju, već kao izbor, a ne nužnost. Želim Republiku Srpsku u kojoj će se porodice osnivati sa nadom, a ne sa strahom. Gdje će obrazovanje i zdravstvo biti pouzdani stubovi sistema, dostupni i jednako kvalitetni za sve.I najviše od svega, želim društvo u kojem će se ponovo graditi povjerenje u institucije — u kojem će zakoni važiti jednako za sve. Samo tako se može stvoriti sredina u kojoj ljudi ne odlaze, nego ostaju i grade svoj život.

I za kraj — šta biste voljeli da ljudi prvo pomisle kada čuju ime Sanja Grubačić?

Voljela bih da ljudi kažu da sam ostala dosljedna sebi. I kad je bilo lako i kad nije. I da sam, u svemu što sam radila, ostala svoja.