Običan, sunčan vikend na bazenu u Bogatiću zamalo se pretvorio u nezapamćenu tragediju kada je sedmogodišnja devojčica iz Novog Sada uskočila u vodu i nestala pod površinom.

Kako se kasnije ispostavilo, snažan vakuum na dnu bazena doslovno je povukao dijete i nije joj dozvoljavao da izroni. Prolazili su minuti prije nego što su kupači uspjeli da je oslobode i izvuku na obalu. Djevojčica nije disala, nije imala puls, a zjenice su joj bile potpuno sužene.

U opštem metežu, vrisci i panici koja je zavladala među prisutnima, sekunde su dijelile dijete od kobnog ishoda. Srećom, na istom bazenu se sa svojom porodicom zatekla dr Milica Matić, pedijatar iz KBC “Dr Dragiša Mišović” u Beogradu. Bez trenutka oklijevanja, na travi pored bazena i bez ikakve medicinske opreme, počela je grčevita borba za život sedmogodišnjeg djeteta. Dr Milica Matić je u razgovoru za Telegraf.rs ispričala kako su tekle sekunde od tih 15 minuta kada je dijete izvučeno iz kandži smrti.

“Suprug, dete i ja smo bili na bazenu, bio je onako lep dan, sunčan, ništa nije slutilo na to što će se desiti. Samo smo u jednom momentu primetili neko komešanje na drugoj strani bazena, a onda mi je pritrčala poznanica, ja lečim njenu decu. Rekla je: “Doktorka, znate li da uradite reanimaciju na detetu?”, osetila sam se kao da je neko prosuo kofu ledene vode ka meni. Odmah sam pritrčala. Devojčica je, ne mogu to ni da kažem… Nije bila vitalna, nije bilo srčane radnje ni disajnih funkcija, zenice su joj bile potpuno sužene”, počinje priču dr Milica Matić.

Dok je masaža srca trajala naočigled preplašenih ljudi, stvorio se lanac solidarnosti među onima koji su se zatekli na licu mjesta. “Svi su taj dan bili jako prisutni i prisebni, i ti muškarci koji su je izvukli iz vode i medicinska sestra, svi su pomagali koliko su mogli. Devojčica je prema nekim procenama bila u vodi 4-5 minuta. Iznenadila sam se koliko se brzo povratila. Posle svega 10-15 minuta. To je vrlo neočekivano. Ta reanimacija zna da traje i po tri sata. Nikada nisam videla da se neko tako brzo povrati, posebno ne u terenskim uslovima, gde nemaš ništa od opreme koju imaš u bolnici. Da li je dobila pravu pomoć u pravo vreme, ili nas je neko gledao i pomogao, nije bitno. Povratila se. Bila je svesna i mogla je da odgovori da je boli, nije odmah znala gde je mama, ali to je očekivano, ipak je to šok”, objasnila je doktorka.

Svaki sekund pod vodom nosio je rizik od trajnih oštećenja mozga. Doktorka objašnjava koliko je taj vremenski okvir zapravo bio kritičan:

“Bitno je da se čovek povrati što pre, mozak može da izdrži do 5 minuta bez vazduha, nakon pet minuta postoje šanse za neurološke posledice. Po mom poslednjem saznanju devojčica je sada dobro. I jako mi je drago zbog toga, ne znam kako bismo svi koji smo bili tamo podneli šok da se nije vratila”.

Dok se odvijala reanimacija, pored doktorke je stajala i njena sopstvena porodica. Suprug, koji je po struci ginekolog, morao je da zadrži i smiri njihovog dvogodišnjeg sina.

“Moje dete je malo. Moj suprug je ginekolog i on je ostao sa njim. Morao je neko da bude sa detetom logično, a s obzirom da sam ja pedijatar bilo je logično da ja pokušam prva. Da je trajalo duže mi bismo se menjali. Moj sin je plakao, morao je da bude blizu nas. Potresao se. Nije prirodno videti dete u stanju bez svesti, nije prirodno videti ni odraslu osobu, a kamoli dete. Sve sam mu objasnila. Došao je juče i rekao: “Mojoj drugarici je ušla voda u nos, zvali smo hitnu pomoć.” Mali je još, iskreno se nadam da će zaboraviti ovo sve”, iskreno je rekla doktorka, u čijem se glasu ne čuje ni trunka ponosa jer je heroj, već samo iskrena sreća što je djevojčica sada zdrava.

Adrenalin i fokus tokom same reanimacije potpuno su potisnuli strah. Tek satima kasnije, kada se situacija smirila, stigla je svijest o tome šta se zapravo dogodilo.

“Čudno je, ali ja se nisam uplašila. Uveče kad sam sela i pila kafu, razmišljala sam o svemu. Ne sećam se ničega što se dešavalo oko nas, sve je bilo kao u magli. Bila sam fokusirana na nas, sećam se čak i devojčicine boje očiju. To mi je drago jer to znači da su se godine rada isplatile, mogu da se fokusiram na najbitnije, u tom trenutku je to bilo spasavanje života”, zaključuje doktorka Matić.

Djevojčica iz Novog Sada se nakon ukazane prve pomoći i dolaska Hitne pomoći uspješno oporavlja u bolnici, bez ikakvih neuroloških posljedica, a brza reakcija dr Milice Matić ostaje kao podsjetnik na to koliko pravovremena reanimacija u terenskim uslovima spasava ljudske živote.

Vlada Crne Gore dala je “zeleno svjetlo” za izgradnju solarne elektrane snage 67 megavata, koji će sa pratećom infrastrukturom zahvatiti više od milion kvadratnih metara zemljišta, na prostoru Bogetića i Povije, pravcu kojim brojni vjernici i hodočasnici svakodnevno prolaze do manastira Ostrog i ćivota Svetog Vasilija Ostroškog.

Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine izdalo je prošlog mjeseca kompaniji “TM invest” DOO Podgorica građevinsku dozvolu za solarnu elektranu “Bogetići”. U pitanju je stanica sa transformatorskom stanicom 33/220 kilovata i 17 internih, priključenim razvodnim postrojenjem od 220 kilovolti i priključnim dalekovodom istog naponskog nivoa, uz oko 10 kilometara izgrađenih pristupnih puteva. Planirano je da se na ovom prostoru postavi više od 90.000 panela.

U Mitropoliji crnogorsko-primorskoj nezvanično je rečeno za “Večernje novosti” da su oni za ovaj projekat saznali iz medija i da ih, do sada, o ovome niko nije zvanično obavijestio. Predsjednik opštine zabrinut
Aleksandar Grgurović, predsjednik Opštine Danilovgrad, zabrinut je zbog izdavanja građevinske dozvole za izgradnju solarne elektrane.

Tvrdi da se radi o projektu koji, zbog svoje veličine, položaja i mogućih posljedica po prostor, prevazilazi okvire jedne investicije i zaslužuje punu pažnju stručne i šire javnosti.

On poručuje da posebno zabrinjava činjenica da je riječ o zahvatu koji se realizuje u neposrednom prostornom okruženju jednog od najznačajnijih kulturnih i duhovnih simbola Crne Gore.

“Ukoliko je država bila spremna da odobri ovakav projekat, a da prethodno nije otklonila svaku razumnu sumnju u pogledu zaštite kulturne baštine, onda se s pravom postavlja pitanje da li su institucije u ovom postupku štitile javni interes ili su ga potisnule u drugi plan. Značaj Ostroga baštini vrijednosti nacionalnog značaja, i u kolektivnoj svijesti građana zauzima posebno mjesto, te svaka intervencija u njegovom okruženju zahteva najviši stepen stručne i institucionalne odgovornosti”, poručio je Grgurović.

Perović: Treba upoznati narod
Direktor Ekološkog pokreta “Ozon” Aleksandar Perović smatra da narod treba upoznati i sa izvještajima sa javnih rasprava za elaborat procjene uticaja SE “Bogetići” na životnu sredinu, kao i eventualnim ranim javnim konsultacijama.

“Mi nismo uspjeli pronaći izvještaj sa javne rasprave o predmetnom elaboratu, niti smo dobijali informacije o javnim raspravama kroz proaktivan pristup, a o građevinskoj dozvoli smo saznali iz medija koji se takođe do tog momenta nisu bavili ovim projektom što je još jedna potvrda netransparentnosti procesa do izdavanja dozvole”, rekao je Perović.

Nezavisne novine

Nakon što se grupi turista u Hrvatskoj početkom jula, za koje je policija naknadno utvrdila da su bili pod uticajem alkohola, kod Hvara potopila iznajmljena brodica, pokraj njih je prošlo drugo plovilo sa domicilnim stanovnicima koji su cijeli događaj snimali.

Dok plovilo tone, osobe koje snimaju ne pokušavaju pomoći turistima, a na kraju im neko dobacuje: “Ne smite tu parkirat.”

Postavlja se pitanje jesu li bili dužni pomoći unesrećenima te postoji li u ovom slučaju sumnja na krivično djelo nepružanja pomoći iz člaa 123. Krivičnog zakona.

Šta kaže policija?

Iz policije su odgovorili da su dojavu o potapanju brodice sa sjeverne strane Jerolima zaprimili 1. jula oko 18.58.

Policijski službenici i radnici Lučke kapetanije na mjestu su pronašli brodicu potopljenu na dubini od oko dva metra, dok se svih pet putnika već nalazilo na obali. Niko nije bio povrijeđen, a nije došlo ni do onečišćenja mora.

Utvrđeno je i da je brodicom upravljao španski državljanin kojem je izmjereno 1,37 promila alkohola, nakon čega je postupanje preuzela Lučka kapetanija.

Policija tokom intervencije nije znala da su druge osobe snimale događaj. Nakon pregleda snimka i ostalih dostupnih informacija zaključila je da nema elemenata krivičnog djela koje se progoni po službenoj dužnosti.

Objasnili su da se krivično djelo nepružanja pomoći odnosi na situacije u kojima neko ne pomogne osobi koja se nalazi u životnoj opasnosti.

U ovom slučaju utvrđeno je da su turisti brodicom udarili u blizini obale, nakon čega je plovilo potonulo, ali niko nije povrijeđenih.

Ali, postavlja se pitanje šta bi bilo da se neko od ovih pijanih stranaca utopio ili teže povrijedio na stijenama.