Connect with us

Region

HEROJ! Milica spasila putnika pred smrt na 10.000 metara visine

Situacija da nekome pozli u avionu nije toliko rijetka, ali borba za život putnika koji leti nekoliko sati iznad okeana ne ostavlja bilo koga ravnodušnim. Pravu sreću imao je jedan 50-godišnjak, nakon što mu je pozlilo i našao se u sigurnim rukama doktorke Milice Vukičević iz Beograda, koja se zadesila na istom tom letu, vraćajući se sa poslovnog puta iz Bostona.

Doktorka Milica nije očekivala da će poslije napornog poslovnog puta, morati da spašava život na visini od deset hiljada metara.

“Vraćala sam se za Srbiju i prilično sam bila umorna, ali po nekom starom običaju nisam mogla da spavam tokom leta. Međutim, nekoliko sati pred sletanje desilo se da me je probudio vrisak gospođe koja je bila negde pozadi, iza mene u avionu. Kako sam se probudila iz nekog dubljeg sna, u tom trenutku naravno nisam znala šta se događa, bojala sam se da nije počeo avion da se ruši. Međutim, kroz koji sekund naravno shvatila sam, okrenula sam se, pogledala ispred toaleta, bio je pacijent koji je bio na podu u tom trenutku” prisjetila se doktorica.

Potom je dodala:

“Hvala Bogu to se dogodilo ispred, a ne unutra, jer da se dogodilo unutra verovatno bi se zaglavio. Čovek je bio svestan, komunikativan, ali izrazito bled i delovao je dehidrirano. Ja sam naravno kao lekar pritekla u pomoć, predstavila sam se, oko njega su već bile stjuardese koje su izvanredno bile obučene, one su već izmerile krvni pritisak, saturaciju, kiseonik, takođe srčanu frekvencu. I nekim mojim fizikalnim pregledom ustanovila sam da je reč o pacijentu koji je evidentno dehidriran, koji je u aritmiji u datom trenutku i koji je hipotenzivan, odnosno sa nižim vrednostima krvnog pritiska.”

Doktorka kaže da nije imala strah, ali je adrenalin svakako bio prisutan.

“Više je to bilo uzbuđenje, zato što je to ogroman avion, prekookeanski let je u pitanju. Mi smo svi bili na podu zajedno sa pacijentom, tj. sa putnikom i nekako pokušavate da se sve to dobro završi i da uradite pravu stvar u pravom trenutku i da prosto pomognete čoveku. Tako da, onako, bila sam prilično uzbuđena posle svega toga, to mi je bio šok.”

Kako je izgledao trenutak spasavanja?
“Razmišljala sam na koji način, kojim namirnicama, kojom tečnošću ja mogu da nadomestim nešto što eventualno njemu fali. Znači, jako su mi bili bitni podaci anamnestički od njega, prosto fizikalni, neki grubi fizikalni pregled da ja vidim kako čovek izgleda. To su neke stvari koje lekara retko kada mogu da prevare. Na kraju se sve stabilizovalo, mi smo njemu čak uključili i kiseonik u tom trenutku, zato što je na početku svega došlo i do pada saturacije kiseonikom.”

Na sreću, sve se završilo na najbolji mogući način.

“On je čovek vidno bio uplašen, tako da na kraju smo se svi malo i šalili, ne bismo li malo skrenuli te neke misli njemu iz glave. Ja engleski zaista govorim odlično, meni lično ništa nije bio problem u komunikaciji, ali sam sigurna da bi jezička barijera mogla da bude problem, naročito kada je potrebno da dobijete neke osnovne podatke od čoveka u smislu da li je nešto konzumirao, da li je pio, da li je jeo, čime se bavi, da li je lečen do sada. Znači, to su sve neke osnovne stvari koje uz jezičku barijeru teško možete da saznate.”

Doktorica i van radnog mjesta
Doktorica Milica navodi da ne bi voljela da ikada ikome zatreba pomoć u avionu, ali ako do toga dođe, uvijek će rado pomoći.

“Ono što je pozitivno jeste da čovek nije bio sam na letu, bio je sa suprugom, tako da verovatno u tim nekim situacijama supružnik, prijatelj ili neko ko je uz čoveka kome se to događa može da pomogne u toj komunikaciji. Ne bih volela da se ponavlja, volela bih da svi budu zdravi i srećni, da putuju i tako, ali, naravno, u bilo kakvoj sledećoj situaciji na isti način bih postupila. Tako da, eto, mislila sam da posle jednog dimnog boravka u bolnici u Bostonu, gde sam zaista imala čast da sa najvećim stručnjacima iz oblasti srčane insuficijencije sarađujem, smatrala sam, ajde, najzad, malo u avionu ću moći da se odmorim, pošto je zaista bio veoma naporan tempo. Međutim, eto, nekad prosto ne možete da planirate ni to.”

Još je dodala:

“Meni je srce puno zato što sam ja uspela nekome da pomognem i smatram da svaki lekar po nekom automatizmu mora da ima i tu empatiju i poriv da pomogne čoveku. Zato smo i, pretpostavljam, izabrali ovu profesiju” zaključila je doktorica Milica Vukićević, prenosi “24Sedam”.

Region

DOK MI TAPKAMO U MJESTU, POGLEDAJTE ŠTA HRVATI GRADE! Pruga od 160 km/h i džinovski tunel

Projekat nove nizinske pruge Zagreb – Rijeka jedan je od najvažnijih infrastrukturnih poduhvata u Hrvatskoj zbog svoje saobraćajne, privredne i evropske uloge.

Kako su saopštili iz HŽ Infrastrukture, dionice Karlovac – Skradnik i Skradnik – Krasica – Tijani trenutno su u fazi izrade idejnog projekta, a plan je da do kraja 2026. godine budu podneseni zahtjevi za izdavanje lokacijskih dozvola.

„Paralelno s tim, u toku je postupak javne nabavke za uslugu tehničke pomoći za nabavku i sprovođenje takozvanog Alliance ugovora za projektovanje i izgradnju nizinske pruge“, naveli su iz HŽ Infrastrukture.

Riječ je o pripremnom koraku za model ugovaranja koji bi trebalo da objedini projektovanje i izvođenje radova te ubrza realizaciju jednog od najsloženijih željezničkih projekata u Hrvatskoj.

Alliance ugovor prvi put u Hrvatskoj

Alliance ugovor predstavlja savremeni model ugovaranja velikih i složenih infrastrukturnih projekata koji se zasniva na partnerstvu između naručioca i izvođača. Cilj je da se izbjegnu dosadašnja iskustva s dugotrajnim procedurama, prije svega javnim nabavkama, jer se broj postupaka svodi na jedan.

„To znači da ćemo u ovoj fazi dobiti konsultante čiji će zadatak biti da pripreme i sprovedu budući postupak javne nabavke za izvođenje radova, izrade nacrt ugovora i savjetuju nas tokom faze projektovanja i radova na izgradnji nizinske pruge“, poručili su iz HŽ-a.

Dodaju da je ovaj korak neophodan jer takav model do sada nije korišten u Hrvatskoj. Projekat nizinske pruge trebalo bi da bude prva primjena Alliance pristupa u nacionalnom infrastrukturnom sistemu.

Tačna vrijednost radova, izvor finansiranja i rokovi izgradnje biće definisani nakon završetka idejnog projekta i analize tržišnih cijena u trenutku raspisivanja tendera za izvođenje radova.

Ključna veza između Rijeke i srednje Evrope

Nizinska pruga dio je tri važna transevropska saobraćajna koridora – Mediteranskog, Baltičko more – Jadransko more i Zapadni Balkan – istočni Mediteran. Ovi koridori povezuju luku Rijeka s Mađarskom i drugim državama srednje Evrope.

Dužina pruge od Zagreba do Rijeke iznosiće približno 175 kilometara, što je 56 kilometara manje u odnosu na postojeću trasu. Planirano je da bude dvokolosiječna i elektrificirana, projektovana za brzine do 160 kilometara na čas.

Na novoj pruzi biće izgrađeno pet novih željezničkih stanica i jedno stajalište.

Nova trasa trebalo bi da omogući saobraćaj vozova dužine do 750 metara, značajno poveća bezbjednost i kapacitet željezničkog saobraćaja te dodatno otvori prostor za razvoj riječkog lučkog bazena.

Iz HŽ-a ističu da je projekat važan i za puni razvoj novoizgrađenog terminala Rijeka Gateway, jer bi njegovom realizacijom znatno više tereta iz riječke luke prema Mađarskoj i zemljama srednje Evrope moglo da se prevozi željeznicom.

Dugoročno, nova pruga otvara mogućnost daljeg razvoja riječke luke, uključujući i potencijalno proširenje lučkih kapaciteta na području Omišlja na Krku, čime bi luka Rijeka dodatno ojačala svoju poziciju među lukama sjevernog Jadrana.

Više od 30 tunela i vijadukata

Pošto će nova trasa prolaziti kroz veoma zahtjevan teren, predviđena je izgradnja velikog broja željezničkih objekata. Ukupno je planirano više od 30 vijadukata i tunela, među kojima bi trebalo da bude i najduži tunel u Hrvatskoj, dug oko 14 kilometara.

Projekat je podijeljen na dvije glavne dionice. Na dionici Karlovac – Skradnik planirana je kombinacija rekonstrukcije postojećih i izgradnje novih dijelova pruge.

To podrazumijeva rekonstrukciju postojećeg kolosijeka na pojedinim poddionicama, izgradnju drugog kolosijeka te potpuno novu dvokolosiječnu prugu dugu oko 36 kilometara.

Ta dionica obuhvata 11 vijadukata ukupne dužine 8,1 kilometar i pet tunela sa dvije cijevi ukupne dužine 4,6 kilometara, prenosi Bauštela.hr.

Nastavi čitati

Region

SLUČAJ “RIBNIKAR” POSLIJE PRESUDE: Potresno svjedočenje majke nastradalog dječaka

Nema pravde za deset ugašenih života, poručila je Suzana Čikić, majka ubijenog dječaka Andrije Čikića, nakon presude roditeljima dječaka koji je počinio masovno ubistvo u školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu.

Advokat porodica nastradalih Ognjen Božović istakao je važnost inicijative porodica da dođe do izmjene zakona, prije nego što K. K. postane punoljetan.

Naime, Suzana Čikić je izjavila u emisiji Oko da nema pravde za deset ugašenih života, jer niko neće odgovarati za samo ubistvo, ali da je zadovoljna osuđujućom presudom za djela koja se stavljaju Vladimiru i Miljani Kecmanović na teret.

“Kecmanovići su krivi za sve što im se stavlja na teret, jer je tokom postupka izvedeno mnogo jasnih i konkretnih dokaza”, smatra majka nastradalog dječaka Andrije Čikića.

Šta je K. K. rekao na suđenju?
Čikićeva navodi da je na suđenju postavila pitanje K. K. zbog čega je to učinio, na šta je odgovorio da ne umije da objasni, kao i pitanje na osnovu čega je pravio spisak djece za odstrel, na šta je rekao da ga je napravio na osnovu toga da su “okej da puca u njih”.

“Na pitanje zašto je mislio da je okej da puca u njih, nije umeo da objasni. Njegov doživljaj neprihvaćenosti nije realan, posebno u odeljenju VII 2. To i njegovi roditelji kažu, jer je izlazio sa drugarima, razmenjivao poruke sa njima na Vajberu, a pomagali su mu kada nije bio u školi da dobije zadatke”, navodi Čikićeva.

Dodala je i da ga je pitala šta misli o drugarima koji su ga posjećivali i smatrali najboljim drugom, na šta je odgovorio da ne misli ništa posebno i da mu to nisu “naročito bili drugovi”, kao i da nije znao da oni njega smatraju najboljim drugom, ali je u njih pucao.

“Jedan od tih dečaka je na lečenju van Srbije, a drugi je pukim slučajem ostao živ. Rekao je da je zakasnio tog jutra u školu s namerom da bude siguran da su svi unutra. Stravično je to da je rekao da je u jednom trenutku odustao od spiska i rešio da ubije što više ljudi”, priča Čikićeva.

“Zatvor mu je bio draži od porodice”
Čikićeva je naglasila da je na jednom ročištu pokazala razumijevanje za njega, u želji da razumije šta se sa njim dogodilo tog dana, na šta je on govorio o odnosima sa roditeljima, kao i o tome da je osjećao pritisak majke da bude najbolji, što je, prema njegovim riječima, uticalo na njegovo ponašanje.

“Šokantno mi je to što je rekao da je znao da će biti na neki način kažnjen i zatvoren, ali da je uprkos tome želeo da izvrši ovo delo, prihvatajući posledice i želeći da bude zatvoren, jer je želeo da pobegne od svih, pa i od svoje porodice. Zatvor mu je bio draži od porodice“, kaže Čikićeva.

Suzana Čikić, koja je i psiholog, skrenula je pažnju školskim psiholozima da obrate pažnju i na djecu koja su neobično mirna, jer K. K. nije bio problematično dijete, kao i na đake koji se ne ponašaju u skladu sa svojim godinama i djeluju kao da se teško uklapaju u društvo.

Opasno oružje u rukama djeteta
Advokat Ognjen Božović ocijenio je da je presuda poslala jasnu poruku da je davanje oružja djeci opasna radnja i da oružje mora da se čuva odgovorno, kako ne bi došlo u ruke neovlašćenih lica.

“Važnije je da je sud za delo zlostavljanja i zanemarivanja maloletnika uzeo u obzir okolnosti koje do sada u našoj sudskoj praksi nisu bile razmatrane i na taj način poslao poruku o grubom zanemarivanju roditeljskih dužnosti, vaspitanja i brige u emocionalnom i psihološkom smislu“, naveo je advokat porodica nastradalih.

Božović objašnjava da K. K. u mentalnoj bolnici, nakon punoljetstva, može ostati uz sopstveni pristanak, ali i bez njega, ukoliko stručna procjena pokaže da je i dalje opasan.

“Ako se čak i odobri njegov izlazak, biće pod sudskom kontrolom, uz obavezna veštačenja i nadzor ne samo klinike već i suda koji odlučuje da li će ostati u ustanovi ili ne”, kaže Božović.

Dodaje i da je važna inicijativa članova porodica ubijenih i ranjenih da se Zakon o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama izmijeni na adekvatan način prije nego što počinilac zločina postane punoljetan.

“Predložene izmene predviđaju da se formira posebna ustanova koja će se baviti posmatranjem, proučavanjem i rehabilitacijom tih maloletnika”, navodi advokat.

(Ne)vidljiva disfunkcionalnost porodice
Psihološkinja Zorana Filipović istakla je da je kažnjavanje roditelja jedna od važnih poluga odgovornosti u roditeljstvu i da presudu vidi kao poruku društva u kom pravcu ide sistem i u kakvom ambijentu djeca odrastaju.

“Disfunkcionalni porodični obrasci ne moraju uvek biti vidljivi. Postoje i prikriveni problemi, poput alkoholizma. Govorimo o klimi u kojoj nema međusobnog uvažavanja, poštovanja, emocionalne bliskosti i otvorene komunikacije”, objašnjava Filipovićeva.

“Teorijski može da izađe, u praksi to je teško izvodljivo”
Profesor Milan Škulić ističe da se u krivičnopravnom smislu, prema zakonu, osoba koja nema 14 godina u vrijeme izvršenja djela smatra djetetom, iako je počinila težak zločin, ali može biti lišena slobode zbog mentalnog stanja.

“Teorijski se može desiti da izađe iz mentalne bolnice, ali je to u praksi teško izvodljivo, s obzirom na to da je bio u stanju da ubije devetoro dece i jednog čoveka i da rani još šestoro. Kao mlađi maloletnik, a ako je uračunljiv, najstroža sankcija bi bila četiri godine u kazneno-popravnoj ustanovi”, navodi Škulić.

Prema njegovim riječima, u pravnom smislu i K. K. je oštećen u ovom postupku, jer je trpio zlostavljanje roditelja, iako je u životnom smislu ubica.

“Izrečene kazne detetu-ubici su blizu maksimuma za ta krivična dela, ali iz ovoga možemo da izvučemo zaključak da društvo mora da ima bolje mehanizme delovanja, s obzirom na to da porodica koja ima arsenal oružja kod kuće ne obraća pažnju na to šta se dešava u dečakovoj duši”, zaključuje Škulić, prenosi RTS.

Podsjećamo, otac dječaka koji je počinio masovno ubistvo u OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, Vladimir Kecmanović osuđen je juče, 18.juna, na kaznu zatvora od 14 godina i 6 mjeseci za krivična djela zanemarivanje i zlostavljanje maloljetnog lica i teško djelo protiv opšte sigurnosti. Dječakova majka Miljana Kecmanović osuđena je na dvije godine i 11 mjeseci zatvora za krivično djelo zanemarivanje i zlostavljanje maloljetnog lica.

Nastavi čitati

Region

PREPISKA MAJKE I DJEČAKA UBICE “Mrzim te! Miljana je njemu napisala: “J*** se sine”, “Stvarno me se sramotiš?”

Viši sud u Beogradu izrekao je juče u 10 sati presudu Vladimiru i Miljani Kecmanović, roditeljima dječaka ubice iz OŠ “Vladislav Ribnikar” na ponovljenom suđenju. Oba roditelja su osuđena na zatvorske kazne. Predsjednik sudskog vijeća Dragan Martinović, tokom obrazloženja presude citirao je i pojedine poruke koje su Vladimir i Miljana razmejnjivali sa sinom, piše Blic.

Dječak ubica je jednom prilikom majci poslao poruku: “Mrzim te!”. Miljana je njemu napisala: “J*** se sine”, “Stvarno me se sramotiš? Mislim da nisam majka koje treba da se stidiš. Da sam najgora, tvoja sam majka.”.

Takođe, Miljana mu je slala poruke: “Spremi se za školu”, kao i da nije fizički bolestan, “već je to do glave”.

Utvrđeno je i da je Miljana slala sinu poruke o prekomjernom igranju igrica i zavisnosti od njih. Vladimir je slao poruke o smanjenju korišćenja telefona, zavisnosti od njega i blokadi. Dječak ubica je izjavio da je, dok je imao 11 i 12 godina, svakodnevno igrao igrice. Osuđeni na zatvorske kazne
Podsetimo, Vladimir je osuđen na 14 godina i šest mjeseci zatvora, a Miljana Kecmanović na dve godine i 11 meseci zatvora.

Nakon presude Kecmanovićima oglasio se glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Nenad Stefanović, koji je naveo da će tužilaštvo uložiti žalbu povodom visine izrečenih kazni.

Predsjednik sudskog vijeća izjavio je prilikom obrazloženja presude da je dječak ubica masakr počinio za 2 minuta i 1 sekundu od trenutka kada je ispalio prvi metak u čuvara Dragana.

Anđelko Aćimović, otac djevojčice Angeline, koja je 3. maja 2023. godine ubijena u masakru u OŠ “Vladislav Ribnikar”, oglasio se za BlicTV nakon današnje presude kojom su roditelji ubice njihove kćerke oglašeni krivim i osuđeni na zatvorske kazne. On je po izlasku iz suda naveo da je prezadovoljan presudom i poručio da je sadašnji sudija Dragan Martinović, koji je donio odluku “maestralno uradio svoj posao”.

Advokat Stefan Ćorda naveo je da on i njegove kolege advokati koji su zastupali porodice žrtava u OŠ “Vladislav Ribnikar” ne mogu da ulože žalbe na presudu, već samo tužilaštvo na visinu izrečene kazne, kao i odbrana Kecmanovića koja može da se u cijelosti žali na presudu.

– Imajući u vidu da ovaj postupak teče u blagovremenim rokovima, očekujem da ćemo do kraja godine da imamo rasplet – naveo je Ćorda.

Zašto je pala presuda Kecmanovićima
Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je najveći dio prve presude roditeljima dečaka ubice iz OŠ “Vladislav Ribnikar”, Vladimiru i Miljani Kecmanović, navodeći “bitne povrede postupka”.

U obrazloženju Apelacionog suda, prvostepeni sud je učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, navodeći da su razlozi presude nejasni i protivrečni izreci presude u osuđujućem djelu u odnosu na okrivljenog Vladimira Kecmanovića i njegovu suprugu Miljanu Kecmanović.

Na koliko su bili prvom presudom osuđeni Vladimir i Miljana Kecmanović?

30. decembra 2025. godine sudija Višeg suda u Beogradu je izrekao presudu Vladimiru i Miljani Kecmanović, roditeljima dečaka ubice koji je počinio masakr u OŠ “Vladislav Ribnikar”.

Tada je Vladimir Kecmanović bio osuđen na 14,5 godina robije. Ovaj dio presude je sada UKINUT. Miljana Kecmanović je bila osuđena na tri godine zatvora. I ovaj dio presude je sada UKINUT.

Instruktor iz streljane u kojoj je Vladimir Kecmanović obučavao svog sina za rukovanje oružjem bio je osuđen na 15 meseci zatvora zbog lažnog svedočenja. Ovaj deo presude je PREINAČEN.

Apelacioni sud je sada odlučio da Nemanju Marinkovića osudi na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine koju će izdržavati u prostorijama u kojima stanuje.

Za šta je i dalje okrivljen Vladimir Kecmanović
Vladimiru Kecmanoviću se na teret stavlja da je izvršio krivično djelo teška djela protiv opšte sigurnosti.

Okrivljen je da je u periodu od godinu dana prije tragedije u OŠ “Vladislav Ribnikar obučavao svog 13- godišnjeg sina, da rukuje vazdušnim i vatrenim oružjem, kao i pripadajućom municijom, te da gađa u mete.

Tužilaštvo: “On ga je, kako se sumnja, u tri navrata vodio u Streljački klub ‘Partizan Practical Shooting’ i u otvoreni prostor u Etno selo Gostoljublje u Mionici, uprkos činjenici da takva aktivnost i obuka očigledno ne odgovaraju njegovom uzrastu”.

Okrivljen je i da je postupio suprotno odredbama Zakona o oružju i municiji i Pravilnika o prostorno-tehničkim uslovima za bezbedno smeštanje i čuvanje oružja, jer nije obezbijedio uslove za bezbjedan smještaj oružja i municije, tako da bude zaključano i posebno odvojeno u sefovima, kasama i sličnim ormarima koji se ne mogu lako otvoriti.

Za šta je i dalje okrivljena Miljana Kecmanović
Miljana Kecmanović je okrivljena za zanemarivanje i zlostavljanje djeteta, odnosno svog sina koji je počinio masakr u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”.

Nastavi čitati

Aktuelno