Vjerovatno ne možemo ni da zamislimo s čime se susretao vlasnik kafića kad je odlučio da objavi ovakav oglas.

Oglas za posao konobara u kafiću Snoopy u Ogulinu, koji je objavljen u avgustu, postao je viralan na društvenim mrežama.

Glasi ovako:

ONO ŠTO TRAŽIMO OD RADNIKA JE :

Da svaki radni dan dolazi na posao a ne samo kada mu se da ili kada mu je dosadno…

Kafić se otvara po radnom vremenu a ne kada se naspava.

Da u smjeni ne pije više od gostiju, ne dolazi drogiran ili ‘s fešte’.

Da ne vodi glavnu riječ za stolom gostiju bili oni poznati ili nepoznati…

Da je bar toliko kulturan da zna izgovoriti dobar dan, izvolite, hvala, doviđenja.

Da zna zbrajati i oduzimati .

Da novac u blagajni nije da se uzme koliko kome treba.

Da igranje igrica na mobilnom ne spada u opis posla i radnog mjesta.

Da ljubavni partner ne odrađuje smjenu sa njima i slini po šanku.

Da za vrijeme radnog vremena ne ode da ‘skokne’ u nabavku jer posle ima nekog posla

Da su radne majice za posao, a ne za izlaske i obratno.

Da bolovanje ne služi kada ti trebaju slobodni dani.

SNOOPY NIJE PRIHVATILIŠTE pa da dođete da radite na mjesec dva da se malo zaradi…

ONO ŠTO NUDIMO RADNIKU JE…

Profesionalna obuka radnika

Dobra i redovna plata (sve na račun)

Slobodan dan u nedjelji

Svakih 6 mjeseci dvije nedjelje godišnjeg (datume kada vi to želite).

Mogućnost napredovanja

Nema prekovremenih sati

Nakon svake smjene se radi obračun tako da je vaš višak isto kao i manjak

Ugodna atmosfera i ljubazni gosti.

Pa evo ako neko zna kojeg ovakvog „eksperta“ neka mu javi da tražimo dva radnika. Hvala.“

Oglas se brzo proširio društvenim mrežama, a vlasnika kafića Božidar Bulić kaže da još nije našao radnike.

„Oglas je nažalost još aktivan, imao sam par upita iz zemalja iz regiona, ali ništa…“, rekao je za Index.hr Bulić.

Neprijatna iskustva s konobarima posljednjih godina

„Ugostiteljstvom se bavim preko 20 godina, svoju firmu sam otvorio 2012. Kao konobar sam i sam radio preko 12 godina. Jedno vrijeme pod firmom sam imao čak sedam lokala i svi su super radili, s oko 50 zaposlenih. Ali, vremenom sam broj lokala smanjio na tri iz raznih razloga (nelojalna konkurencija, lažne anonimne prijave…). Naravno kroz sve te godine prošlo je puno radnika. Iskreno, nikada nisam imao problema sa pronalaskom radnika sve do prošle godine. Većina neprijatnih iskustava s konobarima dogodila mi se u zadnje dvije godine“, naglašava.

Misli da zna i u čemu je problem.

„Najveći problem s radnom snagom je taj što se posao konobara među mladima smatra nekim nižim rangom. Konobari trenutno imaju veće plate od nekih zaposlenih u državnim firmama, znači plate nisu problem“, objašnjava, i nastavlja: „Većina mladih danas nema odgovornosti, cilja u životu i isto tako ne žele obaveze, a roditelji ih u tome podupiru. Kažu – neće moje ‘dijete’ raditi, ja mu dam za grad 20 € i njoj je dosta…“

Slična iskustva je imao s iskusnijim radnicima.

„Ne mogu za sve kriviti ni mlade, pokušao sam u jednom lokalu sa ‘starijim’, ozbiljnijim konobarima, ali nažalost, naišao sam na iste one ‘dečje bolesti’. Trenutno imam 20-ak zaposlenih i većina radi kod mene godinama. Mislim da su nam svima budućnost Nepalci, Indijci, Filipinci, a naši sretni na birou i na drustvenim mrežama s maminim i tatinim džeparcima“, zaključuje.

S druge strane…

„Nama ugostiteljima su problem i loši ugostitelji koji su bili bahati prema svojim radnicima, nisu ih plaćali i slično. Naravno, njima su svi konobari otišli pa sad oni daju nemoralne ponude našim konobarima jer su satjerani u ćošak, ako ne nađu radnika moraju zatvoriti. Obično i to završi loše jer je neodrživo, ali šteta je nanesena nama jer smo izgubili konobara“.