Minsk je otvoren za sve pregovore sa Evropskom unijom, uključujući i pitanje migracija, ali neće braniti EU od ilegalnih migranata sa “omčom oko vrata”, izjavio je danas predsjednik Bjelorusije, Aleksandar Lukašenko.

Na sastanku sa bjeloruskim diplomatama u Minsku, Lukašenko je podsjetio na činjenice kršenja ljudskih prava, kada susjedne zapadne zemlje bacaju leševe onih koje je Zapad pozvao u svoj “rajski vrt” preko granice u Bjelorusiju, javlja Belta, prenose RIA Novosti.

“Oni su ih tamo pozvali. O tome smo govorili više puta. Slagali smo se sa njima (zapadnim partnerima) o mnogo čemu. I na štetu pojedinih oblasti, počeli smo da sprovodimo ovu migracionu politiku. Zapravo smo ih zaštitili od tih racija našom migracionom politikom, koncentrišući migrante u našoj zemlji. A onda… smo zaključili sporazume o readmisiji i poslali ih tamo”, istakao je on.

Lukašenko je rekao da je Evropska unija uvela “apsolutno neosnovane i nezakonite” sankcije protiv Minska.

“I iskreno sam rekao: više neću da vas branim sa ‘omčom oko vrata’. Štaviše, prekinuli ste sve odnose sa nama po pitanju migracione politike”, rekao je Lukašenko.

Litvanija, Letonija i Poljska su 2021. godine prijavile povećanje broja pritvorenih ilegalnih migranata sa Bliskog istoka i iz Afrike na granici sa Bjelorusijom, optužujući Minsk za stvaranje migracione krize.

„Da biste bili slobodni, morate da ulijevate strah“, rekao je Emanuel Makron, predsjednik Francuske, 30. jula. „Nismo ulijevali dovoljno straha.“ Govorio je tri dana nakon što je Ursula fon der Lajen, predsjednica Evropske komisije, pristala na jednostrani trgovinski sporazum s predsjednikom Donaldom Trampom na njegovom golf terenu Turnberi u Škotskoj. Sporazum podrazumijeva više carine na evropsku robu, bez ikakvih protivmjera. Ova ponižavajuća asimetrija brzo je naišla na osudu političara i medija širom kontinenta. Ipak, Evropska unija imala je dobre razloge za svoju bojažljivost. Morala je da učini dovoljno ustupaka kako bi zadržala Trampovo interesovanje za Evropu, a da pri tom ograniči štetu po sopstvenu ekonomiju. Za sada, izgleda da je to postigla, piše Economist.

Najružniji dio sporazuma jeste carina od 15% na evropski izvoz u Ameriku. To je više od devet puta više od stope koja je važila prije nego što se Tramp vratio na vlast. Ali moglo je biti i gore: početkom jula Tramp je prijetio carinom od 30%. Dogovorena stopa takođe je dobra vijest za evropske proizvođače automobila, koji su ranije bili suočeni s nametom od 25%. Zapravo, sporazum bi mogao imati paradoksalnu posljedicu da evropski izvoznici automobila budu u povoljnijem položaju u odnosu na konkurenciju iz Amerike, gdje se moraju plaćati visoke carine na dijelove i čelik. Drugi veliki ustupak EU bio je ukidanje njenih carina na američke automobile i drugu industrijsku robu, kao i davanje većeg pristupa tržištu nekim poljoprivrednim i ribarskim proizvodima. Liberalizacija obuhvata oko četvrtinu američkog izvoza u EU, uključujući automobile i obuću; ostatak već ulazi bez carina.

Amerika je takođe napravila izvjesni ustupak koji će pomoći njenim kompanijama. Lista evropskih proizvoda koji se smatraju „strateškim“ suočavaće se sa starim, niskim carinama koje su važile prije Trampovog drugog mandata. Na toj listi su oprema za proizvodnju čipova, prirodni resursi i određene hemikalije. Vijest je podigla cijene akcija evropskih proizvođača tih povlaštenih proizvoda. Lista bi se mogla vremenom proširiti, dajući Trampu tihi način da ublaži posljedice svoje carinske politike. EU je osigurala i nekoliko suptilnijih pobjeda. Uspjela je da zaštiti svoju porez na dodatu vrijednost (PDV), koji Tramp prezire jer pogrešno misli da šteti američkim izvoznicima. Sporazum ne pominje pravo EU da oporezuje i reguliše digitalne usluge, od kojih su mnoge američkog porijekla. Takođe, nije bilo riječi o tome kako Evropa postupa s Kinom. Dvije strane su obećale da će zajedno raditi na uklanjanju različitih necarinskih prepreka u trgovini. Takođe su se obavezale da zaštite transatlantsko tržište metala od prijetnje „prekomjernog kapaciteta“ (čitaj: Kine). Ali ta obećanja nisu nova; EU je radila na sličnim inicijativama i s Bajdenovom administracijom.

Ekonomski uticaj na Evropu nije jasan. Goldman Sachs procjenjuje da bi šteta mogla iznositi značajnih 0,4% BDP-a. Drugi su optimističniji. Računice dijelom zavise od toga kako drugi američki trgovinski sporazumi utiču na relativni položaj Evrope. Šteta se takođe mora vagati naspram koristi od sporazuma. On je smanjio neizvjesnost, što bi trebalo pomoći preduzećima u planiranju. Snižene carine na američku robu mogle bi pomoći u obaranju inflacije, što bi dovelo do nižih kamatnih stopa. Kombinovani efekat svega toga mogao bi biti nula.

Pregovori nisu bili samo o carinama. EU vidi ovaj sporazum kao početnu tačku za unapređenje odnosa s Amerikom. Posebno kada je riječ o odbrani, Evropa se nada da će Amerika ostati angažovana. U tom duhu, Tramp je rekao da je EU obećala da će kupovati „ogromne količine“ američkog oružja. EU je to demantovala: ne smatra da je oružje dio sporazuma.

Rukovanje u Škotskoj nije kraj sage. Dvije strane se prvo moraju dogovoriti o zajedničkom tumačenju onoga što je dogovoreno. Kada je riječ o metalima, čini se da se ne slažu da li važe stare carine ili kvote. Kod farmaceutskih proizvoda, jezik je jasniji — carine od 15% će se primjenjivati. Ali Tramp ostaje opsjednut cijenama lijekova. Istraga o uvozu američkih farmaceutskih proizvoda je u toku i mogla bi rezultirati uvođenjem carina na lijekove proizvedene u inostranstvu. Ako Amerika postavi nove, teže zahtjeve, EU bi mogla odustati od opreza i uzvratiti nasilniku koji je ne doživljava s dovoljno straha. U ovim pregovorima prihvatila je ograničenja svoje moći. U sljedećem krugu, možda će Tramp morati da nauči gdje su njegove granice.

Kijevski režim je spreman da plaća zapadno oružje sopstvenim kulturnim nasljeđem, izjavila je portparol Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marija Zaharova.

Prema njenim riječima, Kijev se “ne ustručava da pljačka vrijednosti koje se nalaze na teritoriji današnje Ukrajine i iznese ih u inostranstvo pod plaštom takozvane operacije spasavanja”.

Zaharova je podsjetila na 2023. godinu kada je direktor Spoljne obavještajne službe Rusije Sergej Nariškin objavio da se “priprema iznošenje svetinja iz Kijevsko-Pečerske lavre radi njihove naknadne predaje, između ostalog, evropskim muzejima”.

“Tadašnji ministar takozvane kulture Ukrajine tvrdio je da nijedna sakralna vrijednost neće napustiti zemlju. Međutim, tokom 2023. godine iz Ukrajine je u Evropu iznijet veliki broj eksponata i ikona, koje se sada izlažu, između ostalog, i u Luvru”, naglasila je Zaharova.

Ona je upitala da li će se te i druge vrijednosti vratiti u Ukrajinu ili će, kao što je obično u kolonijalnim silama, ostati u njihovim muzejima, prenosi Sputnjik.

“Kijevski režim je bukvalno spreman da isporuke oružja sa Zapada plati kulturnim nasljeđem koje formira nacionalni identitet, za čije brisanje /Vladimir/ Zelenski, iz nekog razloga, redovno optužuje Rusiju”, zaključila je Zaharova.

Glas Srpske