Connect with us

Društvo

ISTINA O PORJEKLU EMIRA KUSTURICE: “Otac se zvao Murat, ali je prije svega bio Srbin”

Reditelj Emir Kusturica jednom prilikom progovorio je o svom ocu, porijeklu, ali i krštenju.

Bosanskohercegovački književnik i scenarista Abdulah Sidran preminuo je u subotu, 23. marta u 80. godini. Poznat je, između ostalog, po kultnim saradnjama s rediteljem Emirom Kusturicom na ostvarenjima “Sjećaš li se Doli Bel” i “Otac na službenom putu”, ali i svađi koja je kulminirala nakon Kusturične izgradnje Andrićgrada. Upravo zato oproštajna poruka koja je privukla najveću pažnju javnosti, bila je ona kojom se obratio Emir Kusturica.

Reditelj je izjavio za Srnu da, iako je Abdulah Sidran njega davno sahranio, evo on živ i zdrav izražava žaljenje zbog njegove smrti. Kusturica i Sidran su 80-ih godina, bili vrlo uspješan filmski tandem, a nakon dobijanja Zlatne palme u Kanu za film “Otac na službenom putu”, bili su upisani zlatnim slovima u jugoslovensku kinematografiju. Sidran je svojevremeno govorio o saradnji sa Kusturicom, te zamjerkama koje je režiser imao na njegov račun.

“Njemu je sigurno dosta tog belaja da me kupi iz kafane, da mi ne da da popijem, da me vodi za ruku u hotel. Sjećam se kada smo radili scenario ‘Oca’ da me je zaključavao u jednom dubrovačkom hotelu da ne bih slučajno kliznuo i našao se u ambijentu lokala”, rekao je tada Sidran.

Kusturica je još prije početka rata izabrao svoju stranu. U intervjuu za Vreme iz 2011. godine progovorio je, ne direktno, ali je ipak otkrio da je u jednom trenutku vjerovao da je Slobodan Milošević imao viziju, a sve to zahvaljujući ocu sarajevskog režisera.

“Povjerovao sam, između ostalog, i što je moj otac Murat, koji je bio stub moje životne arhitektonike govorio: ‘Da nema Miloševića, nas partizane bi zapišavali po ulicama’. Ne zaboravite da je to bilo vrijeme kada je Vuk Drašković, kao vodeći opozicionar, poručivao da će svako ko Raškom zemljom bude nosio turski, ili bilo čiji drugi barjak osim srpskog, ostati i bez ruke i bez barjaka. Htio sam čak i da istetoviram Miloševićev lik na ramenu. Volio sam da mogu tako nekome intenzivno da pripadam, ali on nije do kraja ispunio tu moju želju da vodi zemlju koju volim i kojoj pripadam, i koja me do kraja stavlja pod nečiji autoritet. On nije bio taj”, rekao je Kusturica tada, prenosi pressmediabih.com.

Sidran je za Murata Kusturicu, sa kojim se družio, tvrdio da je član neke obavještajne službe (UDBA ili KOS), te da mu je posao novinara zapravo bio fiktivan. Nakon okončanja rata, Abdulah i Emir su se susreli 2010. godine u Goraždu.

Ono što je našoj javnosti poznato je da je Kusturica 2005. godine promijenio vjeru. Krstio se u pravoslavnom manastiru Savina, nedaleko od Herceg Novog. Tvrdio je da je njegov otac Murat bio ateista, a da se izjašnjavao kao Srbin.

“Otac je prije svega bio zagledan u ideale. To je izvor mog identiteta. Moj otac se zvao Murat, ali on je prije svega bio Srbin, čak i više od onoga što moj ukus može da primi. Drugi aspekt, kulturološki, mnogo je značajniji, jer se i Andrić, koji je moj literarni i filozofski ideal, vezao za ovu stranu, ona stradava najviše i kada čovjek bira gdje će, logično je da je uz one kojima je najteže. To je bila moja odluka. Tu odluku sam donio kada sam shvatio da je nemoguće biti Jugoslaven. Moja ideja krštenja je bila više socijalnog porijekla, jer je moje shvatanje religije bilo uspostavljeno više na nivou kulture religioznosti, tako da mi pripadanje tradiciji nije teško palo”, rekao je Kusturica jednom prilikom.

Govoreći o svojim precima, istakao je da je njegova porodica djelimično preobraćena u islam, “ali su i dalje praktikovali pravoslavlje”. On je prihvatio pravoslavlje i uzeo kršteno ime Nemanja 2005.

“Moja porodica djelimično je preobraćena u islam, ali je i dalje praktikovala pravoslavlje. Niko u mojoj porodici nije ispovijedao islam. Ja nisam preobraćen, ja sam samo kršten. Moja predviđanja su da smo mi hrišćani na ivici istrebljenja. Kada sam kršten, hrišćanstvo nije bilo u dobroj poziciji, ali pošto vjerujem u kulturu, vjerujem i u Boga. Vjerujem da se on javlja kroz kulturu”, istakao je Kusturica svojevremeno za armenpress.am otkrivši da su mu preci 250 godina bili muslimani, ali da su prije toga bili pravoslavni hrišćani.

Društvo

KRAH TEKSTILNOG GIGANTA IZ BILEĆE! Vlasnici proglasili bankrot, stotinu radnika ostavljeno na cjedilu!

– Vlasnici tekstilnog pogona „Bilkon“ iz Bileće koji je zapošljavao stotinjak radnika podnijeli su Okružnom privrednom sudu u Trebinju zahtjev za stečaj preduzeća.

U zahtjevu su naveli da negativno posluju jer im je smanjen broj narudžbi zbog čega im prijeti platežna nesposobnost.

„Procjena je da bi dalji nastavak poslovanja doveo do još većeg gubitka i neizmirenja obaveza prema povjeriocima“, naveli su u zahtjevu.

Uz prijedlog za pokretanje stečaja sudu su dostavili i bankovne račune na kojima se vidi da od 18. septembra nije bilo nikakvih priliva.

Sud je odlučio da pokrene prethodni postupak, a Radenka Srndović iz Foče imenovana je za privremenog stečajnog upravnika. Ostavljen joj je rok od 30 dana da dostavi svoj prijedlog.

Bilkon je otvoren 2013. godine kada je u preduzeću radilo 54 radnika, a sve do prošle godine su poslovali pozitivno.

Prošle godine su prijavili prihode od 1,84 miliona maraka i poslovni minus od 125.531 KM.

Vlasnici preduzeća su Gojko Vuković i Nikola Nosović.

„Bilkon“ se bavio proizvodnjom tekstilne konfekcije a među partnerima za koje je radio bio je i poznati njemački brend „Sthil“.

Fabrika je bila smještena u objektima nekadašnje „Bilećanke“ koja je takođe propala.

(Capital) Foto: Google maps

Nastavi čitati

Društvo

DOK JE BANJALUKA JOŠ SPAVALA, ON JE VEĆ MISLIO NA PACIJENTE! Kako je izgledao radni dan i životni put dr Gorana Talića!

Dok je Banjaluka još spavala, doktor Goran Talić već je razmišljao o obavezama koje ga čekaju.

Ustajao je oko ponoći ili jedan čas, u mislima vodio razgovore sa saradnicima, a na posao dolazio već u pola šest ujutro.

Bio je to neobičan životni ritam čovjeka koji je decenijama vodio Institut „Dr Miroslav Zotović“, a koji je, daleko od javnosti, imao i jednu mnogo ličniju priču.

Nakon njegove iznenadne smrti 13. oktobra, u 67. godini života, Banjaluka se oprašta od istaknutog ljekara i dugogodišnjeg direktora.

Ipak, iza profesionalnih uspjeha ostali su i detalji o čovjeku kojeg mnogi nisu imali priliku upoznati na takav način.

Radni dan počinjao dok je grad još spavao

U jednom intervjuu iz septembra 2024. godine, Goran Talić je otkrio kako izgleda njegova svakodnevica.

Na spavanje je odlazio oko 20 časova, a samo nekoliko sati kasnije već je bio budan. Vrijeme do odlaska na posao koristio je da analizira predstojeće obaveze i unaprijed razmišlja o razgovorima koje će tog dana voditi.

U 5.30 počinjali su kratki sastanci sa najbližim saradnicima, ljudima kojima je, kako je govorio, neograničeno vjerovao. Do devet časova zadaci su već bili raspoređeni i svako je znao šta treba da radi.

Tako je opisivao ritam u kojem su mu prolazile godine na čelu ustanove. A u tom istom razgovoru otkrio je još jednu zanimljivost.

Iako je rukovodio velikom zdravstvenom ustanovom koja je uvodila savremenu medicinsku opremu, priznao je da se gotovo uopšte ne razumije u tehnologiju. Koristio je jednostavan mobilni telefon, većinu telefonskih brojeva znao napamet, a nije znao ni poslati mejl, prenosi BL portal.

– Ali imam mnogo ideja – govorio je Talić.

Upravo su te ideje obilježile njegov profesionalni put, ali njegova povezanost sa „Zotovićem“ bila je mnogo starija od direktorske funkcije.

Od dječačkih uspomena do životnog poziva

Njegova majka je čitavu radnu karijeru, od početka do odlaska u penziju, provela upravo u „Zotoviću“. Kada je ona završila svoj radni vijek, kako je Talić svojevremeno ispričao, on je došao u istu ustanovu.

U razgovoru za Večernje novosti u maju ove godine prisjetio se i vremena kada je kao dječak dolazio u „Zotović“. Tamo se igrao sa djecom majčinih koleginica, a u sjećanju su mu ostali bazen, odbojkaško igralište, pa čak i srne i paunovi koji su nekada bili dio tog prostora.

Mjesto koje je poznavao još kao dijete kasnije je postalo ustanova kojoj će posvetiti najveći dio svog profesionalnog života.

– Sva moja sjećanja su vezana za Institut – rekao je u intervjuu iz 2024. godine.

Iza velikih projekata ostajao je odnos prema ljudima

Posebno je insistirao na odnosu prema ljudima. Govorio je da neljubaznost prema pacijentu smatra najtežom povredom radne discipline, jer se ljudi zdravstvenim radnicima obraćaju u trenucima kada su posebno ranjivi i kada im je pomoć najpotrebnija.

Danas, dok se Banjaluka oprašta od doktora Gorana Talića, te njegove riječi i sjećanja dobijaju posebnu težinu.

Iza njega ostaju decenije rada, izgrađeni objekti i ustanova koju je razvijao. Ali ostaje i jedna druga slika dječaka koji je odrastao uz „Zotović“, a zatim čovjeka koji je godinama u istu ustanovu dolazio prije svitanja.

 

Za njega „Zotović“ očigledno nikada nije bio samo radno mjesto. Bio je dio njegovog života, od najranijih uspomena do posljednjih godina.

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Sunčano i još toplije

U BiH se očekuje sunčano i toplije vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost.

Jutro će biti hladno i pretežno vedro, a oko rijeka i po kotlinama može biti magle, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Minimalna temperatura vazduha od dva do sedam, na jugu do 11, a u višim predjelima od minus tri, a maksimalna dnevna od 16 do 22, a u višim predjelima od 12 stepeni Celzijusovih. Duvaće slab do umjeren vjetar sjevernih smjerova, u Hercegovini pojačana i jaka bura, koja će tokom dana slabiti.

Nastavi čitati

Aktuelno