Connect with us

Politika

ISTORIČAR MILAN KOLJANIN! “Cijela NDH bila poprište zločina”

Jasenovac je žižna tačka stradanja Srba jer je politika Nezavisne države Hrvatske (NDH) bila potpuno uništenje Srba, Roma i Jevreja. To su bile grupe osuđene na uništenje prema zvaničnoj politici ustaške države, koja je stvorila posebne organe i deo tog sistema bili su logori Jasenovac. Prvo Gospić sa područnim logorima Jadovno i na ostrvu Pagu, a kasnije, kao naslednik gospićkog logora smrti, jer su tamo odvođeni ljudi isključivo da bi bili ubijeni, uspostavljen je prvi logor u okviru sistema Jasenovac, čija je prvobitna namera bila uništenje zatočenika, uz radnu funkciju.

Poručio je to u intervju za “Glas Srpske” ugledni srpski istoričar Milan Koljanin, koji je dobar dio života posvetio izučavanju Drugog svjetskog rata i mračne istorije NDH, naglašavajući da i danas, nakon osam decenija od proboja jasenovačkih logoraša nema mjesta zaboravu stratišta i zločina, ali ima za još bolje uvažavanje naučne istoriografije i ulaganja u ljude i projekte koji će se baviti i pitanjima Jasenovca i stradanja u NDH i Drugom svjetskom ratu.

Ustaške snage iz Jasenovca, podsjeća, nisu uništavale zatočenike samo u Jasenovcu, nego i u bližoj i daljoj okolini.

– Ubijali su srpsko stanovništvo gde god su mogli da nađu nekoga. To je bio užasan sistem masovnog uništenja koji je sprovođen u samom logoru, ali i u blizini. Jasenovac treba gledati kao simbol i mesto najvećeg stradanja, ali nikad ne treba izgubiti iz vida da je cela teritorija NDH, prije svega srpski etnički prostori, bila poprište masovnih zločina i masovnog stradanja. Tu pre svega mislim na masovna stratišta kao što su Garavice kod Bihaća i niz drugih. Neka su imala izuzetno simbolični značaj, kao što je stratište u Glinskoj pravoslavnoj crkvi, gde su bila dva velika pokolja Srba 1941, da bi posle toga i crkva bila srušena. Tako da nisu samo fizički uništavani srpski životi, nego i srpska duhovna i kulturna baština. Potpuno je trebalo uništiti srpski narod i sve njegove simbole. Zbog toga je zabranjivano srpsko ime, srpsko pismo – ćirilica, srpski kalendar, a sve srpske ustanove su bile ukinute, a kao najvažnija je Srpska pravoslavna crkva, koja je simbol srpskog identiteta. Sve to treba imati u vidu kada se govori o Jasenovcu i povodom Jasenovca. Gde god su mogle ustaške snage su ubijale Srbe do poslednjih dana, do početka maja. Poslednji masovni zločin je upravo bio u logoru Jasenovac, jer je uoči proboja uništena velika grupa prvo ženskih zatočenika, pa i muških, a preostalih, oko 1.000, odlučilo je 21. aprila 1945. da ako ginu, poginu u borbi. I sledećeg dana je usledio organizovan proboj jasenovačkih zatočenika zahvaljujući kojem je njih 104 uspelo da sačuva život. A svi ostali, i to je taj najveći zločin na kraju rata, su ubijeni od strane komande logora. Sam logor Jasenovac je posle tog proboja bio napušten. Drugog dana maja 1945. su srpske jedinice ušle u razrušeni Jasenovac, prepun leševa i ruševina, jer su ustaše minirale postrojenja – kazao nam je Koljanin.

GLAS: Vi ste dobar dio života posvetili izučavanju Drugog svjetskog rata i mračne istorije NDH, čiji je dio sistem logora Jasenovac, među kojima je i stratište Donja Gradina. Zbog čega? Šta Vas je odvelo u tom pravcu?

KOLjANIN: Niz okolnosti, ali i ono što je bio predmet rada Instituta za savremenu istoriju – veliki jugoslovenski projekat o Jugoslovenima u svim logorima u Jugoslaviji i van zemlje. I moj institut je bio koordinator tog projekta i meni je zadatak bio logor Sajmište u Zemunu. Tom istraživanju sam posvetio sedam godina, ali ta tema je uvela u problematiku stradanja u Drugom svetskom ratu. Taj logor je važan kako za stradanja Srba iz okupirane Srbije tako i iz NDH. Većina zatočenika koji su stigli u logor na Beogradskom sajmištu je poticala sa teritorije NDH. To su uglavnom bili Srbi, civili koji su uhapšeni i dovedeni, između ostalog, i u Jasenovac, a mnogi koji su stigli u Jasenovac su upućeni u logor Sajmište, a odatle i u druge nemačke logore. Ispostavilo se da broj zatočenika koji je potreban Nemcima za ratnu privredu koji su bili u logorima i zatvorima u Srbiji nije bio dovoljan, tako da je zaključen ugovor o preuzimanju zatočenika iz ustaških logora, odnosno iz Jasenovca sa svojim najvećim logorom Starom Gradiškom. Već od maja 1942, kada su odvođene poslednje grupe jevrejskih zatočenika u smrt, počele su da stižu grupe iz ustaških logora Jasenovac i Stara Gradiška, odakle i u logor u Norveškoj. Ta godina je bila godina najvećeg stradanja i dotoka zatočenika iz Jasenovca i najvećeg stradanja u logoru Sajmište, tako da skoro trećina koja je stigla tu nije dalje ni otišla, jer su stradali od bolesti, torture, gladi. To je bilo i vreme njemačko-hrvatske vojne operacije na Kozari. Jun, jul i avgust su bili meseci velikog stradanja na Sajmištu i to mahom logoraša iz Jasenovca. Postoje tu i neki porodični razlozi koji su me vezivali za ovu temu.

GLAS: Odakle potiče najviše činjenica o Jasenovcu? Iz dokumentacije ili svjedočenja preživjelih logoraša?

KOLjANIN: Još u ratu je formirana komisija za ratne zločine, postojale su komisije u pojedinim republikama, takozvane zemaljske komisije i zaista su počele da rade, prikupljale su dokumenta i izjave preživjelih. To je bio glavni izvor, ali nažalost te komisije su prestale da rade već 1947. godine, mada su prikupile veliki materijal, ali to je trebalo nastaviti i sistematski istražiti celi prostor Jasenovca i najvećeg stratišta, a to je Donja Gradina. To su ogromna polja smrti gde je najveći broj zatočenika stradao. Nisu izvršena forenzička ispitivanja prostora, ali prikupljena dokumenta komisija i izjave su za nas primarni izvori. Tu treba pomenuti i rad pukovnika Antuna Miletića iz sredine osamdesetih godina koji je prikupio i objavio četiri toma dokumenata koji se odnose na logor Jasenovac.

GLAS: Možete li uopšte izdvojiti detalj, sliku, podatak, izjavu koja je na Vas i kao čovjeka i istoričara ostavila najjači utisak i u kojoj se zapravo može sažeti svo zlo koje je haralo tim kompleksom logora, gdje nije bilo nimalo milosti ni za bebe ni za djecu?

KOLjANIN: Teško je izdvojiti. Iza svakog broja stoje ljudi i sudbine, ali ako bih morao da izdvojim nešto što je za mene najpotresnije, to je svakako stradalo dete. I to masovno stradanje, prvo odvajanje dece od majke, a potom i njihovo ubijanje. Ona su masovno ubijana i sa roditeljima i posle odvajanja od njih, a u vezi sa tim je, opet, i najveća humanitarna akcija spasavanja dece Dijane Budisavljević i ta nada i spas koji je stigao do hiljade njih, pre svega zahvaljujući njoj i drugim ljudima.

GLAS: Koliko danas, kao nacija, znamo o tom, kako ga neki zovu, paklu na zemlji? Strahote su godinama, čuje se, gurane pod tepih. Koliko je to doprinijelo zaboravu, odnosno umanjenju stradanja Srba, Jevreja i Roma tokom tih 1.337 dana, koliko je postojao zloglasni Jasenovac?

KOLjANIN: Nije istina da je to baš toliko gurano pod tepih. O Jasenovcu i stradanju u tom logoru postoji bogata literatura, ali manje naučnih radova. Pokojni Jovan Miljković, koji je bio na čelu Spomen-područja Jasenovac, u jednoj knjizi popisao je sve publikacije i izvore koji se odnose na Jasenovac. Ipak, hoću da kažem da nije dovoljno prisutna tema Jasenovca u javnosti, kao ni drugih stradanja. Politika sećanja se vezuje, i tako i treba, za Jasenovac, ali tu je niz manjih stratišta. Sada se daleko više govori o stradanjima na Drini. To su bili prosto zaboravljeni zločini, za njih su znali oni koji su bili pogođeni njima, ali ima dosta takvih mesta. Jasenovac treba da ima snagu glavnog simbola stradanja, ali treba znati i za druga stratišta koja su u vezi sa određenim sredinama. Treba negovati i kulturu sećanja u svom kraju, uz pominjanje Jasenovca i njegovu simboliku.

GLAS: Sporovi o broju žrtva logora Jasenovac do danas nisu okončani. Zemaljska komisija Hrvatske, osnovana 1945. godine, konstatovala je u izvještaju da je broj žrtava od 500.000 do 600.000. Njemački generali iz Drugog svjetskog rata davali su različite podatke o broju ubijenih u NDH, ali zajedničko im je to da svi pominju stotine hiljada stradalih. Međutim, kasnije su plasirali sve manje brojeve.

KOLjANIN: Sramota je što se decenijama nije na tome sistemski radilo, tako da se dočekao i taj popis stanovništva, odnosno žrtava rata 1964. godine, gde je ustanovljeno da je manje od 600.000 ljudi stradalo u celoj Jugoslaviji, a odmah posle rata je procenjivano da je stradalo više od milion. Znalo se da su uništavana cela sela, zajednice, porodice. Istraživanja su morala da budu i trebalo da budu obavljena u posleratnom periodu, ali smo došli u situaciju da se stalno licitira i na neki način zbunjuje javnost izuzetno različitim brojevima stradalih u Jasenovcu.

GLAS: Da li ste saglasni sa ocjenama, koje iznose i pojedine Vaše kolege istoričari, da politika ima sve veći uticaj na istoriju, tumačenje i pisanje? Koliko je opasno igrati se brojevima u istoriji, a posebno kada je riječ o temama kao što su Jasenovac, NDH?

KOLjANIN: Dnevna politika ne bi trebalo da koristi ni zloupotrebljava rezultate istoriografije. Naučna istoriografija je najmanje u tome, a radi se o uglavnom o ljudima koji imaju političke motive. To treba izbeći.

GLAS: Na jednoj od posljednjih zajedničkih sjednica vlada Srbije i Srpske usvojena je odluka o raspisivanju konkursa za izgradnju memorijalnih centara posvećenih jasenovačkim žrtvama u Donjoj Gradini i Beogradu. Da li će i projekti poput tih, kada budu završeni, predstavljati svojevrsne čuvare sjećanja?

KOLjANIN: Svakako, ali postoje institucije i vredne kolege koji se bave tim pitanjima, prikupljaju dokumentaciju i pišu o toj temi. Važne su i institucije, ali bi u ovim već postojećim trebalo da bude anagažovano više ljudi i da se ulaže i u njih i u projekte. Bitno je da se stalno istražuje, da se rade projekti i da se unapredi rad postojećih institucija. Znam da se o tim centrima već neko vreme priča i žao mi je što to već nije i završeno.

Kanonizacija Stepinca
GLAS: Jednom ste na konstataciju da papa Franjo nije proglasio Alojzija Stepinca svecom i pitanje da li se to može promijeniti nakon njega rekli da sigurno može. S obzirom na ono što slijedi u Vatikanu, da li to očekujete?

KOLjANIN: Teško je reći. Zavisiće od samog pape i njegovog stava. Vidjeli smo da je dosadašnji papa bio protiv toga, smatrajući da su to neraščišćena pitanja. S njim je ta stvar stavljena ad akta, a sve će zavisiti od političke procene Vatikana i samog pape. Ako se bude nastavila politika pomirenja i sporazumevanja koju je vodio papa Franjo, pretpostavljam da ovo pitanje neće biti stavljeno na dnevni red, ali sve je pitanje i procene Vatikana da li treba kanonizovati Stepinca ili ne.
Glas

Related Topics:

Politika

MILIČEVIĆ SE VRATIO NA POSAO, dočekali ga aplauzom

Milan Miličević, gradonačelnik Teslića, jutros se vratio na svoje radno mjesto, gdje su ga saradnici dočekali aplauzom.

“Od jutros ponovo na radnom mjestu. Hvala radnicima Gradske uprave”, naveo je gradonačelnik Teslića i lider SDS-a.

On je juče pušten iz Okružnog suda u Banjaluci, koji je odlučio da njemu, te potpredsjedniku teslićke skupštine Mehmedu Dubravcu i odborniku Meši Jašareviću ne odredi pritvor.

Sudskom odlukom, izrečena im je zabrana međusobnog sastajanja i komuniciranja i zabrana sastajanja i komuniciranja sa licima koja će biti saslušani kao svjedoci.

“Osumnjičeni su upozoreni da su dužni pridržavati se mjera zabrane i ukoliko prekrše izrečene mjere zabrane da se protiv njih može odrediti pritvor. Izrečene mjere zabrane izvršiće Policijska uprava Doboj, Policijska stanica Teslić. Izrečene mjere zabrane traju od momenta izricanja, pa sve dok za to postoji potreba i bude donesena druga odluka suda, s tim da će nadležni sudija svaka dva mjeseca ispitivati da li je primijenjena mjera zabrane još potrebna”, rečeno je za “Nezavisne novine” iz Okružnog suda u Banjaluci.

Međutim, Republičko javno tužilaštvo najavljuje žalbu.

“Republičko javno tužilaštvo će uložiti žalbu na navedeno Rješenje Okružnog suda u Banjaluci”, rečeno je za “Nezavisne novine” iz ovog tužilaštva.

Nastavi čitati

Politika

ODBRANA OČEKUJE SLOBODU ZA DODIKA! Advokat tvrdi: “Presuda mora pasti – Šmit nije legalan!”

Goran Bubić, advokat predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, rekao je da odbrana očekuje oslobađajuću presudu jer postoje svi uslovi da predsjednik bude oslobođen i u takvoj situaciji je svaka rasprava o žalbi Tužilaštva bespredmetna.

– Na kraju smo, zbog značaja predmeta i uticaja na političke odnose u BiH, predložili da se iskoristi mogućnost iz Protkola 16 na Evropsku konvenciju koji predviđa da najviši sud u BiH, ugovrnici, to su Sud i Ustavni sud, pred kojim se vodi postupak, može da zatraži mišljenje Evropskog suda u pogledu primjene konvencije. U ovom slučaju trvdimo da na dan 7.7.2023. nismo imali na pravnoj snazi izmijenjen Zakon zbog principa predvidivosti i dostupnosti, zato što je odluka nametnuta bez javne rasprave i što prije toga nije ponuđena Parlamentarnoj skupštini na usvajanje, kao što je bila praksa ranije visokih predstravnika kad su bili legalno postavljeni – pojasnio je Bubić.

On je istakao da je odbrana principijelno ostala pri tvrdnji i dala razloge zašto Kristijan Šmit nije legalan visoki predstavnik.

Bubić je potvrdio da je Apelaciono vijeće neustavnog Suda BiH odbilo zahtjev odbrane predsjednika Srpske za izuzećem dva člana Vijeća, dodajući da je zahtjev odbrane imao smisla, prenosi RTRS.

Odbrana je zatražila izuzeće Hilme Vučinića i predsjedavajuće Vijeća Vesne Јesenković, a kao razlog je navedena činjenica da sudija koji je učestvovao u prethodnom postupku, ne može učestvovati u žalbenom postupku.

Advokat v.d. direktora Službenog glasnika Miloša Lukića rekao je da Lukićeva odbrana očekuje da oslobađajuća prvostepena presuda bude potvrđena.

Pred Apelacionim vijećem neustavnog Suda BiH danas je održano ročište u drugostepenom postupku u predmetu protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i v.d. direktora Službenog glasnika Srpske Miloša Lukića.

Prvostepena presuda Dodiku i Lukiću izrečena je 26. februara. Dodik je tada proglašen krivim za nepoštovanje odluka Kristijana Šmita i osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske. Lukić je oslobođen.

Nastavi čitati

Politika

Dodik u svom stilu: Neka donose presude kakve hoće, imam ozbiljnijeg posla u Srpskoj!

Dovoljno je reći da sam ja danas ovdje sa Vama i drago mi je da sam sa Vama, a ne u Sarajevu. Tamo su moji advokati i ne znam ni da je zamijenjen sudija u Sarajevu. Јa sam danas imao dosta ozbiljnijeg posla, o Autoputevima, Putevima, sa ljudima kojima treba pomoć. Neka rade šta hoće i neka donose presude kakve hoće, izjavio je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

– Ne znam šta je sa tim sudijama, ali usput su mi rekli da se u tom Vijeću nalaze i sudije koje imaju neku ratnu prošlost. Neka rade šta hoće i neka donose presude kakve hoće. Ako bude oslobađajuća, nećemo je ni primijetiti, ako bude opet nasrtaj na pravo, upotrijebićemo žestoka sredstva – rekao je Dodik gostujući u PoTTcasta Provjereno.info povodom današnjeg ročišta pred Apelacionim vijećem vanustavnog Suda BiH u predmetu protiv njega i v.d. direktora Službenog glasnika Srpske Miloša Lukića..

Dodik je kazao da je jasno svima da u Sarajevu ulažu sve napore da bi napravili centralizovanu BiH, za šta im Republika Srpska smeta.

– Njima je primarni motiv bio da mi zabrane politički rad. Neću da se hvalim, ali oni ne mogu da se iznesu sa nekim mojim iskustvom. Oni hoće centralizovanu BiH – rekao je Dodik.

Nastavi čitati

Aktuelno