Connect with us

Politika

ISTORIČAR MILAN KOLJANIN! “Cijela NDH bila poprište zločina”

Jasenovac je žižna tačka stradanja Srba jer je politika Nezavisne države Hrvatske (NDH) bila potpuno uništenje Srba, Roma i Jevreja. To su bile grupe osuđene na uništenje prema zvaničnoj politici ustaške države, koja je stvorila posebne organe i deo tog sistema bili su logori Jasenovac. Prvo Gospić sa područnim logorima Jadovno i na ostrvu Pagu, a kasnije, kao naslednik gospićkog logora smrti, jer su tamo odvođeni ljudi isključivo da bi bili ubijeni, uspostavljen je prvi logor u okviru sistema Jasenovac, čija je prvobitna namera bila uništenje zatočenika, uz radnu funkciju.

Poručio je to u intervju za “Glas Srpske” ugledni srpski istoričar Milan Koljanin, koji je dobar dio života posvetio izučavanju Drugog svjetskog rata i mračne istorije NDH, naglašavajući da i danas, nakon osam decenija od proboja jasenovačkih logoraša nema mjesta zaboravu stratišta i zločina, ali ima za još bolje uvažavanje naučne istoriografije i ulaganja u ljude i projekte koji će se baviti i pitanjima Jasenovca i stradanja u NDH i Drugom svjetskom ratu.

Ustaške snage iz Jasenovca, podsjeća, nisu uništavale zatočenike samo u Jasenovcu, nego i u bližoj i daljoj okolini.

– Ubijali su srpsko stanovništvo gde god su mogli da nađu nekoga. To je bio užasan sistem masovnog uništenja koji je sprovođen u samom logoru, ali i u blizini. Jasenovac treba gledati kao simbol i mesto najvećeg stradanja, ali nikad ne treba izgubiti iz vida da je cela teritorija NDH, prije svega srpski etnički prostori, bila poprište masovnih zločina i masovnog stradanja. Tu pre svega mislim na masovna stratišta kao što su Garavice kod Bihaća i niz drugih. Neka su imala izuzetno simbolični značaj, kao što je stratište u Glinskoj pravoslavnoj crkvi, gde su bila dva velika pokolja Srba 1941, da bi posle toga i crkva bila srušena. Tako da nisu samo fizički uništavani srpski životi, nego i srpska duhovna i kulturna baština. Potpuno je trebalo uništiti srpski narod i sve njegove simbole. Zbog toga je zabranjivano srpsko ime, srpsko pismo – ćirilica, srpski kalendar, a sve srpske ustanove su bile ukinute, a kao najvažnija je Srpska pravoslavna crkva, koja je simbol srpskog identiteta. Sve to treba imati u vidu kada se govori o Jasenovcu i povodom Jasenovca. Gde god su mogle ustaške snage su ubijale Srbe do poslednjih dana, do početka maja. Poslednji masovni zločin je upravo bio u logoru Jasenovac, jer je uoči proboja uništena velika grupa prvo ženskih zatočenika, pa i muških, a preostalih, oko 1.000, odlučilo je 21. aprila 1945. da ako ginu, poginu u borbi. I sledećeg dana je usledio organizovan proboj jasenovačkih zatočenika zahvaljujući kojem je njih 104 uspelo da sačuva život. A svi ostali, i to je taj najveći zločin na kraju rata, su ubijeni od strane komande logora. Sam logor Jasenovac je posle tog proboja bio napušten. Drugog dana maja 1945. su srpske jedinice ušle u razrušeni Jasenovac, prepun leševa i ruševina, jer su ustaše minirale postrojenja – kazao nam je Koljanin.

GLAS: Vi ste dobar dio života posvetili izučavanju Drugog svjetskog rata i mračne istorije NDH, čiji je dio sistem logora Jasenovac, među kojima je i stratište Donja Gradina. Zbog čega? Šta Vas je odvelo u tom pravcu?

KOLjANIN: Niz okolnosti, ali i ono što je bio predmet rada Instituta za savremenu istoriju – veliki jugoslovenski projekat o Jugoslovenima u svim logorima u Jugoslaviji i van zemlje. I moj institut je bio koordinator tog projekta i meni je zadatak bio logor Sajmište u Zemunu. Tom istraživanju sam posvetio sedam godina, ali ta tema je uvela u problematiku stradanja u Drugom svetskom ratu. Taj logor je važan kako za stradanja Srba iz okupirane Srbije tako i iz NDH. Većina zatočenika koji su stigli u logor na Beogradskom sajmištu je poticala sa teritorije NDH. To su uglavnom bili Srbi, civili koji su uhapšeni i dovedeni, između ostalog, i u Jasenovac, a mnogi koji su stigli u Jasenovac su upućeni u logor Sajmište, a odatle i u druge nemačke logore. Ispostavilo se da broj zatočenika koji je potreban Nemcima za ratnu privredu koji su bili u logorima i zatvorima u Srbiji nije bio dovoljan, tako da je zaključen ugovor o preuzimanju zatočenika iz ustaških logora, odnosno iz Jasenovca sa svojim najvećim logorom Starom Gradiškom. Već od maja 1942, kada su odvođene poslednje grupe jevrejskih zatočenika u smrt, počele su da stižu grupe iz ustaških logora Jasenovac i Stara Gradiška, odakle i u logor u Norveškoj. Ta godina je bila godina najvećeg stradanja i dotoka zatočenika iz Jasenovca i najvećeg stradanja u logoru Sajmište, tako da skoro trećina koja je stigla tu nije dalje ni otišla, jer su stradali od bolesti, torture, gladi. To je bilo i vreme njemačko-hrvatske vojne operacije na Kozari. Jun, jul i avgust su bili meseci velikog stradanja na Sajmištu i to mahom logoraša iz Jasenovca. Postoje tu i neki porodični razlozi koji su me vezivali za ovu temu.

GLAS: Odakle potiče najviše činjenica o Jasenovcu? Iz dokumentacije ili svjedočenja preživjelih logoraša?

KOLjANIN: Još u ratu je formirana komisija za ratne zločine, postojale su komisije u pojedinim republikama, takozvane zemaljske komisije i zaista su počele da rade, prikupljale su dokumenta i izjave preživjelih. To je bio glavni izvor, ali nažalost te komisije su prestale da rade već 1947. godine, mada su prikupile veliki materijal, ali to je trebalo nastaviti i sistematski istražiti celi prostor Jasenovca i najvećeg stratišta, a to je Donja Gradina. To su ogromna polja smrti gde je najveći broj zatočenika stradao. Nisu izvršena forenzička ispitivanja prostora, ali prikupljena dokumenta komisija i izjave su za nas primarni izvori. Tu treba pomenuti i rad pukovnika Antuna Miletića iz sredine osamdesetih godina koji je prikupio i objavio četiri toma dokumenata koji se odnose na logor Jasenovac.

GLAS: Možete li uopšte izdvojiti detalj, sliku, podatak, izjavu koja je na Vas i kao čovjeka i istoričara ostavila najjači utisak i u kojoj se zapravo može sažeti svo zlo koje je haralo tim kompleksom logora, gdje nije bilo nimalo milosti ni za bebe ni za djecu?

KOLjANIN: Teško je izdvojiti. Iza svakog broja stoje ljudi i sudbine, ali ako bih morao da izdvojim nešto što je za mene najpotresnije, to je svakako stradalo dete. I to masovno stradanje, prvo odvajanje dece od majke, a potom i njihovo ubijanje. Ona su masovno ubijana i sa roditeljima i posle odvajanja od njih, a u vezi sa tim je, opet, i najveća humanitarna akcija spasavanja dece Dijane Budisavljević i ta nada i spas koji je stigao do hiljade njih, pre svega zahvaljujući njoj i drugim ljudima.

GLAS: Koliko danas, kao nacija, znamo o tom, kako ga neki zovu, paklu na zemlji? Strahote su godinama, čuje se, gurane pod tepih. Koliko je to doprinijelo zaboravu, odnosno umanjenju stradanja Srba, Jevreja i Roma tokom tih 1.337 dana, koliko je postojao zloglasni Jasenovac?

KOLjANIN: Nije istina da je to baš toliko gurano pod tepih. O Jasenovcu i stradanju u tom logoru postoji bogata literatura, ali manje naučnih radova. Pokojni Jovan Miljković, koji je bio na čelu Spomen-područja Jasenovac, u jednoj knjizi popisao je sve publikacije i izvore koji se odnose na Jasenovac. Ipak, hoću da kažem da nije dovoljno prisutna tema Jasenovca u javnosti, kao ni drugih stradanja. Politika sećanja se vezuje, i tako i treba, za Jasenovac, ali tu je niz manjih stratišta. Sada se daleko više govori o stradanjima na Drini. To su bili prosto zaboravljeni zločini, za njih su znali oni koji su bili pogođeni njima, ali ima dosta takvih mesta. Jasenovac treba da ima snagu glavnog simbola stradanja, ali treba znati i za druga stratišta koja su u vezi sa određenim sredinama. Treba negovati i kulturu sećanja u svom kraju, uz pominjanje Jasenovca i njegovu simboliku.

GLAS: Sporovi o broju žrtva logora Jasenovac do danas nisu okončani. Zemaljska komisija Hrvatske, osnovana 1945. godine, konstatovala je u izvještaju da je broj žrtava od 500.000 do 600.000. Njemački generali iz Drugog svjetskog rata davali su različite podatke o broju ubijenih u NDH, ali zajedničko im je to da svi pominju stotine hiljada stradalih. Međutim, kasnije su plasirali sve manje brojeve.

KOLjANIN: Sramota je što se decenijama nije na tome sistemski radilo, tako da se dočekao i taj popis stanovništva, odnosno žrtava rata 1964. godine, gde je ustanovljeno da je manje od 600.000 ljudi stradalo u celoj Jugoslaviji, a odmah posle rata je procenjivano da je stradalo više od milion. Znalo se da su uništavana cela sela, zajednice, porodice. Istraživanja su morala da budu i trebalo da budu obavljena u posleratnom periodu, ali smo došli u situaciju da se stalno licitira i na neki način zbunjuje javnost izuzetno različitim brojevima stradalih u Jasenovcu.

GLAS: Da li ste saglasni sa ocjenama, koje iznose i pojedine Vaše kolege istoričari, da politika ima sve veći uticaj na istoriju, tumačenje i pisanje? Koliko je opasno igrati se brojevima u istoriji, a posebno kada je riječ o temama kao što su Jasenovac, NDH?

KOLjANIN: Dnevna politika ne bi trebalo da koristi ni zloupotrebljava rezultate istoriografije. Naučna istoriografija je najmanje u tome, a radi se o uglavnom o ljudima koji imaju političke motive. To treba izbeći.

GLAS: Na jednoj od posljednjih zajedničkih sjednica vlada Srbije i Srpske usvojena je odluka o raspisivanju konkursa za izgradnju memorijalnih centara posvećenih jasenovačkim žrtvama u Donjoj Gradini i Beogradu. Da li će i projekti poput tih, kada budu završeni, predstavljati svojevrsne čuvare sjećanja?

KOLjANIN: Svakako, ali postoje institucije i vredne kolege koji se bave tim pitanjima, prikupljaju dokumentaciju i pišu o toj temi. Važne su i institucije, ali bi u ovim već postojećim trebalo da bude anagažovano više ljudi i da se ulaže i u njih i u projekte. Bitno je da se stalno istražuje, da se rade projekti i da se unapredi rad postojećih institucija. Znam da se o tim centrima već neko vreme priča i žao mi je što to već nije i završeno.

Kanonizacija Stepinca
GLAS: Jednom ste na konstataciju da papa Franjo nije proglasio Alojzija Stepinca svecom i pitanje da li se to može promijeniti nakon njega rekli da sigurno može. S obzirom na ono što slijedi u Vatikanu, da li to očekujete?

KOLjANIN: Teško je reći. Zavisiće od samog pape i njegovog stava. Vidjeli smo da je dosadašnji papa bio protiv toga, smatrajući da su to neraščišćena pitanja. S njim je ta stvar stavljena ad akta, a sve će zavisiti od političke procene Vatikana i samog pape. Ako se bude nastavila politika pomirenja i sporazumevanja koju je vodio papa Franjo, pretpostavljam da ovo pitanje neće biti stavljeno na dnevni red, ali sve je pitanje i procene Vatikana da li treba kanonizovati Stepinca ili ne.
Glas

Related Topics:

Politika

Dodik pozvao ljude iz dijaspore da se vrate “OVDJE SU DOBRI USLOVI ZA ŽIVOT”???

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao je da u Republici Srpskoj postoje dobri uslovi za život i da Srpska podržava povratak svojih ljudi iz dijaspore.

– Cilj je da podržimo ljude koji su došli iz dijaspore i dopremo do ljudi koji su otišli daleko računajući da će svoj život moći da srede na bolji način. Vidimo da se stvaraju bolji uslovi i okolnosti, da u Republici Srpskoj postoje dobri uslovi za život – rekao je Dodik u Banjaluci prije početka manifestacije “Dani dijapore”.

On je istakao da je vrijeme da “počnemo da prikazujemo i dobre stvari u Republici Srpskoj”, a sigurno dobra stvar je, kaže, da se ljudi vraćaju u svoju otadžbinu. – To je dokaz da sve što Republika Srpska radi i što ja radim ima smisla – poručio je Dodik. Dodik kaže da je evidentno da je “veoma teško poslovati u nekim zapadnim zemljama, a ovdje ko organizuje posao može to da uradi na savremen način”. On je istakao da Zapad više nije mjesto uspjeha za sve i da Republika Srpska podržava povratak svog naroda koji tamo prolazi teška iskušenja.

Dodik je naglasio da duboko poštuje one koji su probali da tamo živi i rade, pa se vratili.

– Banjaluka je jedan od najsigurnijih regionalnih gradova, Republika Srpska jednako tako, naše škole funkcionišu, djeca su sigurna – istakao je on.

Dodik je rekao da u Srpskoj nije perfektno, ali je dobro. “Dani dijaspore” održavaju se u Banjaluci pod sloganom “Dobrodošli kući”, a manifestacija je okupila dijasporu, povratnike i domaće preduzetnike.

Ovaj susret zamišljen je kao informativno-umrežavajući događaj, namijenjen svima koji žele da podijele pozitivna iskustva povratka i poslovanja, saznaju važne informacije o životu i radu u Republici Srpskoj, te se povežu sa drugim povratnicima i lokalnim preduzetnicima.

Nastavi čitati

Politika

VIŠEKRUNA “NINKOVIĆ DOKAZAO da iza krivične prijave ne stoji TZV građanska inicijativa „Za Plan“ NEGO SNSD”

Ninković je dokazao da iza krivične prijave ne stoji takozvana građanska inicijativa „Za Plan“ već SNSD.
Izjavio je ovo Vuk Višekruna, iz Sigurne Srpske komentarišuću najnovije izjave predsjednika Skupštine grada Ljube Ninkovića.

-Juče je predsjednik Skupštine grada Banja Luka, gospodin Ljubo Ninković gostujući u jutarnjem programu RTRS-a još jednom insinuirao da su odbornici Skupštine grada na prijedlog gradonačelnika, izglasali više od 30 regulacionih planova koji nisu u skladu sa važećim Urbanističkim planom, ponovivši tako navode iz krivične prijave koju je podnijela inicijativa „Za Plan“. Time je dokazao da je tačno ono što sam već rekao, a to je ko je stvarni autor krivične prijave i trbuhozborac ove takozvane građanske inicijative- kaže Višekruna.

SNSD se i ovaj put, kaže on, sakrio iza inicijative „Za Plan“ kao što se i u drugim slučajevima sakriva iza fantomskog udruženja građana „Dobrnja“.

-Ali to je u ovom slučaju donekle i jasno, jer bi u suprotnom morali objasniti kako je tih famoznih 30 regulacionih planova usvojeno ako za njihovo usvajanje ruku nisu podigli i odbornici SNSD-a na čelu sa predsjednikom Skupštine. Odnosno kako su ti planovi prije toga prošli skupštinsku komisiju za prostorno uređenje u kojoj SNSD ima apsolutnu većinu – navodi Višekruna.

Takođe, građani bi voljeli čuti i objašnjenje zašto su samo planovi donošeni od 2022. pa naovamo navodno neusklađeni sa urbanističkim planom, za razliku od planova koji su usvajani za vrijeme vlasti SNSD-a, a koji su redom donošeni na osnovu istog tog urbanističkog plana i po identičnoj proceduri.

-Nažalost ostali smo uskraćeni za ova obrazloženja zato što se novinar nije sjetio ili nije usudio da postavi ovo logično pitanje, kao i da pita predsjednika Skupštine da li je i on glasao za usvajanje tih planova? – zaključio je Višekruna.

Nastavi čitati

Politika

SAVIĆ BANJAC “Dok UKC vodi estradni menadžer, TRUDNICE PLAĆAJU ONO ŠTO TREBA BITI BESPLATNO”

Kako se aktuelna, višedecenijska vlast SNSD-a „brine“ o pronatalitetnoj politici i trudnicama, najbolje pokazuje podatak da se, nakon toliko godina najavljivanja besplatnih prenatalnih testova, ti testovi ipak moraju plaćati.

Izjavila je ovo narodni poslanik Mirna Savić Banjac, član Predsjedništva PSS-a koja kaže da je ovo, prije svega, pitanje upućeno direktoru UKC-a, estradnom menadžeru koji se bavi svim i svačim, samo ne onim što je njegov posao.

-Istovremeno, Banja Luka mu je, izgleda, trn u oku, upravo zato što grad preuzima na sebe veliki broj obaveza koje su u nadležnosti samog UKC-a i nadležnog fonda – kaže Savić Banjac.

Podsjeća da je Banja Luka uvela besplatne senzore za mjerenje šećera u krvi za pacijente oboljele od dijabetesa tip 1 za starije od 18 godina.

-Takođe, grad Banja Luka plaća i vantjelesnu oplodnju svojim sugrađanima, kao i brojne druge programe koji su u nadležnosti Republike. Na taj način grad pokriva ne samo ono što je naša direktna nadležnost, već i veliki dio tereta republičkih institucija- navodi ona i dodaje:

-Nama to nije teško,naprotiv, ponosni smo što možemo da pomognemo našim građanima, ali nam nije jasno zašto se pojedinci bave time kako da Banjoj Luci uskrate prihode i ugroze život svih građana, umjesto da rade svoj posao, da obezbijede osnovna medicinska sredstva i, u ovoj situaciji, nakon više godina najavljivanja, konačno obezbijede besplatne prenatalne testove – kaže Savić Banjac.

Nastavi čitati

Aktuelno