Američki predsjednik Donald Tramp možda jeste proglasio rat između Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Irana “praktično završenim”, ali njegove dugoročne posljedice prijete da doliju ulje na vatru još jednog razornog sukoba koji bi mogao da preraste u opšti regionalni rat.

reko Crvenog mora, naspram sukoba između Saudijske Arabije i jemenskih Huta, koje podržava Iran, dve države na Rogu Afrike nalaze se na ivici velike eskalacije, prenosi Blic.

Etiopija je optužila susjednu Eritreju da pomaže pobunjeničkom savezu koji je u septembru pokrenuo veliku ofanzivu u nemirnom regionu Tigraj, čime preti obnova rata iz perioda 2020-2022. godine, jednog od najsmrtonosnijih sukoba u 21. vijeku.

Eritreja se tokom prethodnog rata u Tigraju borila na strani Etiopije, ali ove dvije zemlje imaju složenu istoriju. To uključuje i međusobni rat od 1998. do 2000, vođen pet godina nakon što je Eritreja stekla nezavisnost – čime je Etiopija, danas najveća država na svijetu bez izlaza na more, izgubila strateški izlaz na Crveno more, koji do danas pokušava da povrati.

U međuvremenu, Etiopija se nalazi u središtu još nekoliko sporova koji narušavaju njene odnose sa zemljama u regionu, uključujući Egipat, Somaliju i Sudan, gdje krvavi građanski rat između suprotstavljenih frakcija sada prijeti da se “sudari” sa nadolazećom krizom na Rogu Afrike.

– Rat u Etiopiji rizikuje da se preklopi sa ratom u Sudanu i pokrene novi rat između Etiopije i Eritreje. Regionalne sile koje su već uvučene u rat u Sudanu mogle bi uskoro da se nađu upletene u još jedan rat na Rogu Afrike, tik uz Crveno more – izjavio je za “Njuzvik” Alan Bozvel, direktor projekta za Rog Afrike u Međunarodnoj kriznoj grupi.

Strateški značaj Crvenog mora i pomorskog puta ka Sueckom kanalu dodatno je porastao otkako je plovidba kroz Ormuski moreuz poremećena usljed američko-iranskog rata.

Istorijat sukoba u Etiopiji
Etiopija se već dugo suočava sa tenzijama koje uključuju uticajne oružane pokrete organizovane po etničkoj i regionalnoj osnovi. Najmoćniji među tim grupama je Narodni oslobodilački front Tigraja (TPLF), koji je 1991. predvodio svrgavanje komunističke vlasti u zemlji.

TPLF je gotovo tri decenije dominirao vladajućom koalicijom u Etiopiji, sve dok Abij Ahmed 2018. godine nije postao premijer, nakon perioda masovnih protesta i političkih previranja.

Ahmed je krenuo u popravljanje odnosa sa Eritrejom, što je izazvalo oštar otpor TPLF-a. Tenzije su prerasle u oružane sukobe i brutalan rat u kojem su poginule stotine hiljada ljudi, a milioni su raseljeni, sve do potpisivanja mirovnog sporazuma 2022.

Ipak, tenzije su se nastavile – etiopske snage su sprovodile napade dronovima u pokrajini Tigraj, a prošle godine su poništile registraciju TPLF-a kao političke stranke. TPLF se u septembru ove godine udružio sa još šest partija i osnovao Savez za opstanak etiopskih narodnih snaga, sa ciljem svrgavanja vlade Abija Ahmeda.

Obrt u 2025. godini – ko sve podržava TPLF
Nekada ljuti neprijatelji, Eritreja i TPLF su se od 2025. sve više zbližavali protiv Ahmedove vlade, dijelom zbog zabrinutosti Eritreje usljed sve agresivnijih zahtjeva Etiopije za suverenim izlazom na Crveno more.

Etiopija je za podršku pobunjeničkoj koaliciji u Tigraju optužila i Egipat, kao i Sudan. Četvrta zemlja u regionu, Somalija, takođe je u sukobu sa Etiopijom zbog njenog sporazuma iz 2024. sa otcijepljenim regionom Somalilend, kojim je predviđeno da Etiopija dobije izlaz na obalu Crvenog mora u zamjenu za moguće priznanje nezavisnosti Somalilenda.

– U sukobu na sjeveru Etiopije prepliću se brojne krize i suprotstavljeni interesi susjednih država, šireg regiona Roga Afrike i svih zemalja koje imaju interese u Crvenom moru. Postoje znaci upozorenja da bi dalja eskalacija mogla da dovede do direktnog međudržavnog rata između Etiopije i susjedne Eritreje ili Sudana, ili u najgorem slučaju čak do regionalnog rata u koji bi bio uključen i Egipat – rekao je za “Njuzvik” Lijam Kar, vođa tima za Afriku u Projektu za kritične pretnje pri Američkom institutu za preduzetništvo (AEI).

Bliskoistočna veza
Intrige i uplitanje oko produbljivanja sukoba u Etiopiji nisu ograničeni samo na njene neposredne susjede. Sa druge strane Crvenog mora, akteri koji se bore za uticaj u geopolitičkom poretku koji se ubrzano mijenja u sjenci američko-iranskog rata, usmerili su pogled i ka Africi.

Prošlog mjeseca izraelski premijer Benjamin Netanjahu hvalio se mapom na kojoj su Etiopija, Somalilend i sudanske Snage za brzu podršku prikazani kao dio saveza “Heksagon”, predvođenog Izraelom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Dva mjeseca ranije, na istoj mapi su Eritreja, Sudan i Somalija označeni kao dio “Sunitskog dijamanta” pod vođstvom Egipta, Pakistana, Saudijske Arabije i Turske. Ankara, Rijad i Islamabad su u avgustu potpisali i zvanični pakt o međusobnoj odbrani.

Iran, čija “Osovina otpora” obuhvata mrežu savezničkih oružanih grupa širom Bliskog istoka takođe je posljednjih godina proširio svoje veze u Africi. Pojedini izveštaji ukazuju i na prećutnu saradnju između Huta i militantne grupe El Šabab u Somaliji.

Trampova uloga u sporu
Kada je riječ o Vašingtonu, Trampova administracija je ukinula sankcije Eritreji samo nekoliko dana prije objavljivanja etiopskog pobunjeničkog saveza i izveštaja o upadu eritrejskih trupa u Tigraj. Ta odluka se vremenski gotovo poklopila sa trenutkom kada su Huti preuzeli kontrolu nad jemenskom obalom strateškog moreuza Bab el Mandeb na Crvenom moru od vladinih snaga koje podržava Saudijska Arabija.

Tramp je ranije kritikovao Etiopiju jer nije podržala predlog postignut uz posredovanje SAD u njenom sporu sa Egiptom oko Velike etiopske brane preporoda, za koju je američki lider tokom svog prvog mandata 2020. sugerisao da bi Egipat mogao da je “digne u vazduh”.

Tramp je u međuvremenu spor između Etiopije i Egipta uvrstio na listu od osam sukoba koje je riješio tokom svoja dva neuzastopna mandata.

Prema rečima Lijama Kara, iako se previranja na Bliskom istoku odugovlače, ona “ni na koji način nisu zaustavila sukobe” u regionu Roga Afrike, već bi “dugoročno mogla i da ih pojačaju”.

– SAD i regionalni akteri takođe su svjesni da bi regionalna eskalacija dodatno destabilizovala područje Crvenog mora i stvorila prilike za zlonamerne aktere – od država poput Irana i Rusije, do nedržavnih aktera kao što su Huti i džihadističke grupe. Međutim, rat sa Iranom i najnovije poglavlje građanskog rata u Jemenu samo su naglasili strateški značaj bezbjednosti ključnih pomorskih prolaza i ekonomske diverzifikacije, što su glavni pokretači nadmetanja bliskoistočnih zemalja na Rogu Afrike – zaključio je Kar.

Američki državni sekretar Marko Rubio izjavio je danas da dalja vojna akcija Sjedinjenih Američkih Država (SAD) protiv Irana nije potrebna, jer su ekonomske posljedice koje je Vašington nanio toj zemlji već dovoljno teške.

Marko Rubio je u govoru pred Federalističkim društvom podržao raniju ocjenu američkog predsjednika Donalda Trampa da je rat na Bliskom istoku u vojnom smislu faktički završen, prenio je AP.

– Iskreno, ekonomski bol koji trenutno nanosimo tom režimu toliko je veliki da nema potrebe za vojnom akcijom, jer smo ih već toliko oslabili. Ali smatram da je prava pobjeda obezbijediti da oni nikada ne dođu u posed nuklearnog oružja – poručio je Rubio, prenosi Blic.

Američki državni sekretar priznao je da su i građani SAD osjetili ekonomske posljedice ovog sukoba sa Iranom, koji je doveo do rasta cijena goriva i pogodio sektor globalne ekonomije.

On je ocijenio da bi za Trampa bilo lakše da je ignorisao pretnju koju predstavlja iranski nuklearni program, izbjegao nepopularan rat i “ostavio taj problem sljedećem predsjedniku”.

Suđenje 29-godišnjem muškarcu zbog krvavog obračuna u njemačkom Nojfarnu, u kojem je jedan od napadača izgubio život, počelo je pred Pokrajinskim sudom. Prema navodima tužilaštva, dvojica muškaraca doputovala su iz Srbije kako bi za novčanu naknadu napala 38-godišnjeg državljanina Bosne i Hercegovine.

Planirani napad, međutim, završio se smrću jednog od dvojice muškaraca. Napadnuti muškarac izvukao je nož i tokom sukoba više puta ubo 28-godišnjaka, koji je preminuo na licu mjesta.

Drugom osumnjičenom, koji je pobjegao nakon obračuna, sada se sudi zbog njegove uloge u napadu.

Kako je na početku suđenja naveo tužilac Andreas Štajger, optuženi i njegov 28-godišnji prijatelj doputovali su u junu 2025. godine avionom u Minhen. Njihov zadatak, prema optužnici, bio je da za 5.000 evra nanesu ozbiljne tjelesne povrede 38-godišnjem muškarcu koji živi u Nojfarnu.

Napad ispred stana završio smrtonosnim ubodom

Prema navodima tužilaštva, nalogodavac napada za sada nije poznat. Dvojica muškaraca su oko 18. juna donijela odluku da izvrše zadatak, nakon čega su kupljene avionske karte za Njemačku.

Prije napada izviđali su područje oko stana svoje mete. Dana 24. juna, oko 13.30 časova, sačekali su 38-godišnjaka kako bi sproveli plan. Optuženi je, prema optužnici, bio naoružan velikim šrafcigerom.

Kada se muškarac vratio kući, 28-godišnjak ga je, kako tvrdi tužilaštvo, napao brojnim udarcima pesnicama. Namjera dvojice napadača navodno je bila da iskoriste iznenađenje i u što kraćem roku nanesu žrtvi što teže povrede.

Međutim, napadnuti muškarac uspio je da izvadi nož. Tokom fizičkog obračuna više puta je ubo 28-godišnjaka, koji je nakon toga uspio da pretrči još nekoliko metara prije nego što se srušio.

Prema nalazima navedenim na suđenju, ubodna rana prošla je kroz grudni koš do lijeve srčane komore i izazvala smrtonosno krvarenje. Drugi napadač pobjegao je sa mjesta događaja.

Nakon hapšenja brata, optuženi se predao policiji

Na pitanje sudije Ralfa Rajtera zbog čega se nakon napada nije odmah javio policiji, 29-godišnjak je odgovorio da su mu prijatelji savjetovali da se vrati kući, uz obrazloženje da će „Nijemci to već sami riješiti“.

Nakon toga radio je u Iraku kao pripadnik obezbjeđenja. Situacija se promijenila kada je njegov brat uhapšen u Hrvatskoj.

Optuženi je naveo da u početku nije znao zbog čega mu je brat završio u pritvoru, sve dok mu poznanici nisu rekli da je možda riječ o zamjeni identiteta i da hapšenje ima veze sa slučajem u Njemačkoj.

„Zato sam se vratio da to razjasnim“, rekao je pred sudom.

Policiji u Hrvatskoj predao se 16. marta. Nakon dva mjeseca provedenih u ekstradicionom pritvoru, od maja se nalazi u istražnom pritvoru u Landshutu.

Odbrana tvrdi da nije znao za naručeno ubistvo

Branilac Stevan Krnjaić izjavio je da njegov klijent u velikoj mjeri priznaje tok događaja, ali insistira na tome da nije imao namjeru da ubije napadnutog muškarca.

Tokom suđenja otvoreno je i pitanje novčane naknade. Sudija je ukazao na prepisku u kojoj je preminuli napadač prijatelju napisao da za 5.000 evra mora „nekoga da sredi“.

Optuženi je, međutim, tvrdio da nije znao za taj iznos. Prema njegovom iskazu, prijatelj mu je tek nakon dolaska u Njemačku ponudio 500 evra da pođe s njim u Nojfarn. Sebe je, kako je rekao, smatrao samo podrškom.

Tužilac Štajger izrazio je sumnju u takvo objašnjenje. Posebnu pažnju posvetio je i dvojici mišićavih, istetoviranih muškaraca koji su pratili suđenje iz posljednjeg reda sudnice.

„Nemam više pitanja, ali želim da vam skrenem pažnju na jednu stvar: uskraćujete sebi mogućnost blaže kazne ako pričate takve gluposti“, poručio je tužilac optuženom.

Suđenje bi trebalo da rasvijetli ulogu 29-godišnjaka u napadu, okolnosti angažovanja dvojice muškaraca i identitet osobe koja je, prema optužnici, naručila napad.