U zidu porodične kuće pronašli su roj od čak 60.000 pčela.

U porodičnoj kući u Sjevernoj Karolini pronađen je roj od oko 60.000 pčela. Trogodišnja djevojčica žalila se mjesecima roditeljima na “čudovišta u zidu”, da bi se na kraju ispostavilo da se tu nalazi ogroman broj pčela!

Njena majka kaže da isprva nije pridavala značaj tome što joj ćerka govori, ali su na kraju ona i njen suprug shvatili da bi ta “čudovišta” mogla da budu pčele. Prvo je uočila saće u dimnjaku kuće i na tavanu, a onda je shvatila da bi zujanje na koje se trogodišnja djevojčica žalila, moglo da dolazi od pčela u zidu.

Pozvali su firmu koja se bavi uklanjanjem pčela, i na kraju se ispostavilo da ih je ogroman broj u zidu porodične kuće.

“Samo su se izlile iz zida, bilo je kao u horor filmu”, rekla je ona za BBC.

Pčelar koji je radio na premiještanju pčela rekao je da su bile tu čak osam mjeseci, kao i da nikada nije vidio da košnica bude toliko duboko u zidu.

Uspio je da pronađe maticu i premjestio je u drugu košnicu. U nekoliko navrata uspio je da izvadi između 55.000 i 60.000 pčela.

U muzeju u kolumbijskom gradu San Bernardo izloženo je više od 14 tijela koja su se misteriozno mumificirala poslije smrti.

Radnica u muzeju Rosio Vergara izjavila je da su u ovom kolumbijskom gradu od 1963. godine iskopane desetine mumificiranih tijela, od kojih su neki imali očne jabučice, koje su se raspale ubrzo nakon iskopavanja.

Prema njenim riječima, u kasnim osamdesetim na groblju je svake godine bilo pronađeno oko 50 mumija, a danas ih bude iskopano samo nekoliko.

“Stručnjaci su pokušali da objasne ovaj fenomen, koji je zabilježen i u zemljama poput Meksika i Italije, ali nisu našli objašnjenje za spontano mumificiranje u San Bernardu”, rekla je Vergara.

Tijelo žene iz Kolumbije Saturnine Tores de Beharano koje je 1993. godine pokopano na gradskom groblju u kolumbijskom gradu San Bernardno, ekshumirano je nakon osam godina, a ona je još imala očuvanu kosu, nokte i dobar dio kože.

Beharanina kćerka rekla je da njena majka još ima svoje smeđe lice, pletenice i kosu, a njeni posmrtni ostaci su takođe izloženi u muzeju.

Tijelo koje bude u sanduku pokopano, u normalnim okolnostima, u prosjeku počne da se raspada za godinu dana, a za 10 od njega ostaju samo kosti, a ako se pokopa direktno u zemlju, bez sanduka, već nakon pet godina od tijela ostane samo kostur.

Antropolog Daniela Betankort s Nacionalnog Univerziteta Kolumbija smatra da do mumifikacije dolazi jer je groblje smješteno na strmoj planinskoj padini.

“Ovdje stalno duva vruć vjetar. Možda groblje funkcioniše kao peć u kojoj tijela dehidriraju, ali tu hipotezu tek treba istražiti. Nije sprovedeno puno studija o tome šta se događa i zbog kojih uslova dolazi do mumifikacije”, izjavila je Betankortova.

(Srna)

U ledenim prostranstvima Antarktika krije se vulkan koji izbacuje doslovno komadiće zlata.

Otkriće su 1991. godine objavili američki geolozi.

Tada su geolozi pronašli čestice zlata u vulkanskim plinovima i u snijegu blizu vulkana, pri čemu IFL Sajens navodi da su čestice dragocjenog metala otkrivene i 1.000 km dalje, prenosi Kliks.

Vulkan je aktivan i danas, a Filip Kyle, s Instituta za rudarstvo i tehnologiju Novi Meksiko u Sokoru, objasnio je da se zlatne naslage mogu pojaviti u vulkanskoj stijeni pa kad lava s planine emitira vruće plinove, to nosi neke od čestica zlata u zrak.

Mount Erebus dnevno izbacuje oko 6.000 dolara vrijednosti zlata, piše Aku Veder.

Brojni turisti posjećuju Mount Erebus, a koji je takođe je poznat po tragediji.

Naime, 28. oktobra 1979. godine, avion Er Nju Ziland Flajt 901 udario je u jednu stranu ovog masiva. Letio je iznad Ros Ajlenda gdje se nalazi Mount Erebus kao dio svojih redovnih antarktičkih panoramskih letova koji su se održavali od 1977. godine.

Svih 237 putnika i 20 članova posade poginuli su u nesreći, a od tog dana Air Nenj Zealand zaustavio je sve letove iznad Antarktika.