Connect with us

Zdravlje

Kako da prepoznate napad panike

Napad panike nastaje uglavnom iznenada, brzo dostiže vrhunac i traje od deset minuta do pola sata. Za napad panike karakteristični su intenzivni simptomi kao što su nedostatak vazduha, ubrzan rad srca koji može da prati i srčana aritmija, drhtanje, znojenje, slabost ili vrtoglavica, trnjenje ruku i nogu, nesvjestica, ili strah od umiranja… Kada sve prođe, osjeća se slabost, umor, iscrpljenost.
Napad panike je više od straha

Reakcija našeg tijela po principu „bori se ili beži” kreće većom brzinom. Djeluje kao da stiže i počinje niotkuda – možda dok hodamo ulicom ili peremo sudove. Može čak i da nas probudi iz čvrstog sna. Često nema očiglednog razloga za kombinaciju simptoma. Baš to je dio razloga zašto se to zove „napad”. Može biti toliko iznenadan i intenzivan da se osjećamo bespomoćno, nesposobni da se krećemo ili jasno razmišljamo.

Stezanje u grudima

Nalet adrenalina izaziva ubrzanje ili lupanje srca ili i jedno i drugo. Možda nas bole grudi. Mogli bismo čak da imamo problema sa disanjem.

Gušenje

Grlo nam se stegne i ne možemo da progutamo. Ili možda mislimo da ćemo povratiti. Ova osjećanja mogu otežati da dođemo do daha.

Užasnuti smo tokom napada panike

Ne govorimo o strahu koji osjećamo u normalnom toku života, kada, na primjer, stojimo na ivici litice, pokrećemo neku tešku temu ili započinjemo novi posao. Tokom napada panike, možda imamo neodoljiv osjećaj da će se nešto zaista strašno dogoditi – ili da ćemo umrijeti – uprkos tome što znamo da to nije istina.

Vrtoglavica

Ponekad imamo takvu vrtoglavicu i malaksalost da cela soba počne da se vrti. Ili nam se čini da smo odvojeni od svog okruženja.

Dlanovi počinju da nam se znoje

Ovaj klasični znak anksioznosti takođe može biti simptom napada panike. Možemo da se znojimo i na drugim mjestima, na primjer ispod pazuha i to dosta ponekad. A možemo i da osjećamo jezu ili da dobijemo valunge.

Drhtanje i peckanje

Naše cijelo tijelo može da počne da se trese. Kada krv ide u srce i mišiće, prsti na rukama ili nogama mogu da utrnu ili da u njima osjećamo peckanje.

Glavobolja može da bude simptom napada panike

Može da se pojavi iznenada i da isto tako brzo i nestane. Kao i drugi simptomi, ovo samo po sebi ne znači nužno da imamo napad panike.

Related Topics:

Zdravlje

Naučnici razvili test iz krvi za mjerenje stepena anksioznosti

Istraživači su razvili test krvi kako bi odredili rizik od razvoja anksioznosti kod ljudi, a istovremeno daju uvid u trenutnu težinu poremećaja, ako je prisutan i tako pružaju bolji izbor načina liječenja.

Test, zasnovan na biomarkerima koji su snažno povezani sa poremećajem raspoloženja, takođe može predvideti vjerovatnoću toga – da li će određena osoba postati anksiozna u budućnosti, i kako druge stvari, poput promena u hormonima, mogu uticati na ovaj poremećaj. Tim, koji je razvio test, predvođen je istraživačima sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Indijani.

„Mnogi ljudi pate od anksioznosti, koja može uticati na određene sposobnosti čoveka i ometati mu svakodnevni život“, kaže psihijatrijski neuronaučnik Aleksandar Nikulesku sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Indijani.

„Imati nešto ovako, kao što je ovaj test, gde možemo da znamo kakvo je nečije trenutno stanje, kao i njihov budući rizik i koje opcije lečenja odgovaraju njihovom profilu, veoma je moćno u smislu pomaganju ljudima“, dodao je Nikulesku.

Nedavna studija koristila je tehnike koje su članovi tima razvili u ranijim istraživanjima, što je dovelo do stvaranja krvnih testova za depresiju, posttraumatski stresni poremećaj, bipolarni poremećaj i bol.

Testiranje uzoraka krvi je praktičan, objektivan način da saznate šta se dešava u našim telima i mozgovima. Dijagnoze koje se u velikoj meri oslanjaju na samoprijavljivanje ili posmatranje ponašanja mogu biti upitne zbog teškoća u komunikaciji ili varijacija u simptomima.

Merenjem količine proteina, enzima, hormona ili nekog drugog molekula koji je snažno povezan sa nekim stanjem, specijalisti imaju još jedno sredstvo za donošenje odluke pri donošenju definitivne dijagnoze.

Da bi identifikovali odgovarajuće biomarkere anksioznosti, Nikulesku i njegove kolege su regrutovali pacijente u Medicinskom centru Indijanapolisa i dodelili ih jednoj od tri grupe.

Prvu grupu, nazvanu grupa za otkrivanje biomarkera, činilo je 58 ljudi (41 muškarac i 17 žena) čiji se nivo anksioznosti menjao bar jednom iz jedne posete u drugu. Ova grupa je omogućila timu da traži moguće biomarkere koji bi mogli biti povezani sa promenama u anksioznosti.

Najbolji kandidati za biomarkere koji su pronađeni u ovoj „grupi za otkrivanje“ testirani su na drugoj grupi volontera, koju je činilo 40 ljudi (32 muškarca i 8 žena). Ova grupa je nazvana grupa za validaciju biomarkera. Ovaj proces validacije je bio važan kako bi se osiguralo da biomarkeri mogu predvideti promene u anksioznosti na pouzdan i tačan način.

Potvrđeni biomarkeri su korišćeni u testiranju biomarkera za predviđanje stanja visoke anksioznosti i klinički teške anksioznosti u trećoj grupi. Ova grupa za testiranje biomarkera sastojala se od 161 muškarca i 36 žena za predviđanje stanja visoke anksioznosti i 159 muškaraca i 36 žena za predviđanje klinički teške anksioznosti.

Na kraju, koristeći dokaze iz sve tri grupe, istraživači su pronašli i potvrdili 19 krvnih biomarkera koji se mogu koristiti za predviđanje promena koje su u vezi sa anksioznošću.

Mogućnost za razvoj uspešnijih terapija

Anksiozni poremećaji su česti i značajno utiču na kvalitet života ljudi, pa je važno pokušati da ih razumete, dijagnostikujete i lečite bolje, prenosi sciencealert.com.

Postoji niz socijalnih i psiholoških, kao i fizioloških terapija za anksiozne poremećaje, ali je doktorima teško da pronađu ravnotežu između lekova ili terapije u pravim količinama i u pravo vreme.

„Trenutni pristup je da se razgovara sa ljudima o tome kako se ljudi osećaju da bi se videlo da li bi mogli da uzimaju lekove, ali neki lekovi mogu da izazovu zavisnost i da izazovu više problema“, kaže Nikulesku.

„Želeli smo da vidimo da li bi naš pristup identifikaciji biomarkera krvi mogao da nam pomogne da povežemo ljude sa postojećim lekovima koji će bolje funkcionisati i koji bi mogli da budu izbor koji ne izaziva zavisnost.

Štaviše, ako lekari mogu da uoče specifične biomarkere koji predviđaju rizik od anksioznih poremećaja u budućnosti, mogli bi da počnu da sprečavaju anksiozne poremećaje pre nego što počnu ili se vrate.

„Postoje ljudi koji imaju anksioznost i ona nije pravilno dijagnostikovana, onda imaju napade panike, ali misle da imaju srčani udar i završe u hitnoj sa svim vrstama fizičkih simptoma”, dodaje Nikulesku.

„Ako to možemo ranije da znamo, onda se nadamo da možemo da izbegnemo ovaj bol i patnju i da ih ranije tretiramo nečim što odgovara njihovom profilu.

Važna je, zaključuju istraživači, činjenica da svi pacijenti ne reaguju isto na tretmane što pokazuje koliko je neophodno nastaviti sa istraživanjem kako bi se pronašli novi i bolji tretmani svima koji pate od anksioznosti.

(Glas Srpske)

Nastavi čitati

Zdravlje

Do 2035. godine će VIŠE OD POLOVINE svjetske populacije biti pretilo

Svjetska organizacija World Obesity Federation upozorila je na to da će više od pola svjetske populacije biti gojazno ili imati višak kilograma, do 2035. godine.

U izvještaju se navodi da stopa gojaznosti posebno brzo raste među djecom i stanovnicima zemalja sa srednjim i niskim prihodima.

– Dakle, za 12 godina, nivo gojaznosti djece može se više nego udvostručiti u odnosu na nivo iz 2020. godine. Konkretno, do 208 miliona dječaka i 175 miliona djevojčica je u opasnosti od suočavanja s ovim problemom – stoji u izvještaju.

Organizacija predviđa i da će do 2035. godine, svijet trošiti više od četiri biliona dolara godišnje ili tri posto globalnog BDP-a zbog bolesti povezanih sa gojaznošću.

Istovremeno, autori studije kažu da ne krive pojedince, već pozivaju na fokusiranje na društvene, ekološke i biološke faktore koji mogu uzrokovati gojaznost.

Inače, u 2020. godini 2,6 milijardi ljudi, ili 38 posto svjetske populacije, spadalo je u kategorije gojaznih ili osoba sa prekomjernom težinom.

Nastavi čitati

Zdravlje

NAJNOVIJA ISTRAŽIVANJA! Tišina je lijek za um i tijelo

Buka je destruktivna po zdravlje, ali je boravak u tišini pravi preporod za čula i čitav ljudski organizam.

Kanadski istraživači sa Univerziteta u Montrealu, istraživali su efekat gradske buke koja djeluje na ljudski organizam i istakli da je nivo buke viši od 40 decibela tokom noći i 55 tokom dana šok za naš kardiovaskularni sistem. Visoke vrijednosti buke čine nas umornim, neraspoloženim i nervoznim, a dovode i do poremećaja sna.

Hronična izloženost buci u rasponu od 85 do 105 decibela, može dovesti do trajnog gubitka sluha.

Skoro 24 sata smo izloženi različitim izvorima buke, od gradske gužve i automobila, do glasne muzike i bučnih ljudi. Istraživanja pokazuju da bi vrijeme koje provedemo u tišini imalo mnogo koristi za naše zdravlje.

Mnogi lekari visok krvni pritisak nazivaju “tihim ubicom”. Takvim bolesnicima se često preporučuje da vrijeme provode u tišini.

Neka od istraživanja utvrdila su da period tišine od samo dva minuta, poslije neke bučne situacije značajno smanjuje broj otkucaja srca i pritisak u našem tijelu.

Obično se ispiti na fakultetima, pismeni zadaci i testovi u školama rade u tišini, jer nam ona pomaže da se koncentrišemo i fokusiramo. Mozak mnogo bolje radi kada se ne bori sa efektima buke.

– Navika i učenje da budemo tihi pomaže nam da se suzdržimo od bespotrebnog trošenja energije. Mentalna tišina je kapija svjesnosti i korisna je kod osoba koje pate od anksioznosti – istakao je dr Bler, koji je vođa istraživanja.

Utišavanje našeg uma vodi ka zdravijem mozgu.

Mentalni fenomen preplavljenosti bukom na skupu, koncertu, dječjem rođendanu koji mnogi dožive ima fiziološku osnovu. Ta količina buke podiže nivo stresa kortizola.

– Velika količina buke koja se akumulira u našem organizmu može da dovede do mentalnog stresa i prekomjernog oslobađanja kortizola. Kada on postane visok, može da dođe do povećanja tjelesne težine, hroničnih bolesti, nesanice – istakao je klinički psiholog dr Martin Prunti.

Tišina podstiče i kreativnost, naročito kada vrijeme provodimo u prirodi.

Da bi smo imali miran i kvalitetan san potrebno nam je mirno okruženje. Stres nastaje kada nas poremeti buka koja dolazi iz spoljnih izvora.

– Tišina kod čovjeka stvara ojsećaj mira, a smirenost stimuliše rast mozga i ublažava napetost. Sve ovo može da stvori osjećaj blagostanja, jer su ljudi tada opušteniji, pa je i kvalitet sna bolji – istakao je dr Prunti, istraživač sa univerziteta u Montrealu.

RTS

Nastavi čitati

Aktuleno