Na opštim izborima u BiH koji bi trebalo da budu održani u oktobru 2026. godine, pravo glasa prvi put će imati punoljetni građani rođeni 2008. godine, a ako se vratimo na godinu njihovog rođena pa do danas, jedino što se nije promijenilo u ovih 18 godina jesu partije koje čine vlast i koje se pitaju za sve u BiH.

To se naročito može reći za Republiku Srpsku, u kojoj je na lokalnim izborima te 2008. pobijedio SNSD, osvojivši 32 načelničke pozicije, dok će predstojeće izbore dočekati sa još ubjedljivijom statistikom.

Najjača opoziciona stranka te 2008. godine bio je SDS, a identično je i sada.

Federacija BiH: Rokade na vrhu, ali akteri ostaju isti

U Federaciji BiH 2008. pobijedio je SDA, a odmah iza njih bili su HDZ BiH te SDP BiH. Ove tri partije i sada vode glavnu riječ u Federaciji, s tim da je došlo do rokade na prethodnim opštim izborima, jer je SDP BiH sa još nekoliko stranaka uspio da preuzme primat od SDA, dok je HDZ i dalje suvereno najjača partija sa hrvatskim predznakom u BiH.

 Isti glasački listići nakon 18 godina

Osim što građani i dalje najviše podrške daju navedenim partijama (iako postoji još nekoliko onih koje ozbiljno pretenduju da postanu vodeći politički faktor), oni praktično glasaju i za iste ljude koji su na izbornim listama bili i te davne 2008. godine.

To se prije svega odnosi na stranke koje su najveće, poput SNSD-a, SDA i HDZ BiH, a koje u institucijama, što onim u Republici Srpskoj, Federaciji BiH, te na nivou BiH, predstavljaju isti ljudi, nerijetko stariji i od 65 godina.

Niko od njih ne odriče se političkih privilegija, a čini se da to nešto naročito ne smeta ni biračima, koji ih konstantno podržavaju.

A kako stoje stvari, i nova generacija, rođena 2008. godine, imaće priliku da njihova imena zaokruži na predstojećim izborima na jesen ove godine.

Topić: Članska karta kao jedina propusnica za uspjeh

Analitičarka Tanja Topić ističe da su u BiH okoštale stare političke strukture, koje su nadživjele nekoliko političkih sistema, tako da nove generacije ne poznaju druge političke lidere sem njim.

“Oni su politički dinosaurusi koji su mladim ljudima uglavnom ponudili člansku kartu partije kao propusnicu za uspjeh”, navodi Topićeva za “Nezavisne novine”.

Kao primjer novog lica na političkoj sceni u BiH, ona uzima gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, ali i on, kako kaže, već ima decenijsko političko djelovanje ovdje.

“On govori jezikom koji je razumljiviji mladim ljudima, ali generalno i on im nudi koncept zakovan u prošlosti, bez vizije i pogleda naprijed. Tako da i ova nova generacija ostaje zakovana među starim političkim partijama i u prošlosti”, ocjenjuje Topićeva.

 Politika kao jedini životni poziv i nedostatak alternative

Komentarišući ovaj fenomen, novinar Đorđe Vujatović ističe da se to što se pojedini u politici održavaju decenijama, dešava ponajviše iz razloga što im je politika praktično bila i jedini poziv u životu, te da su, zahvaljujući njoj, stekli sve što su mogli.

“Ako analiziramo bar 10 imena, možemo shvatiti da su pojedinci u politici čak duže od pola vijeka. Dakle, politika im je jedini poziv. Ako izuzmemo nekoliko slučajeva, nemamo situaciju da u politiku ulaze ljudi koji su već bili uspješni u drugim poljima, posebno u privredi. Samim tim, nakon obavljanja neke funkcije, nemaju se gdje drugo vratiti, već se i dalje vrte u politici, do nove prilike i nove funkcije. S obzirom na veliko iskustvo i konekcije, teško je pomisliti da bi takvi ljudi dozvolili fluktuaciju mlađih kadrova u vrh stranke, a samim tim i na pozicije u obavljanju vlasti, odnosno korištenju državnih resursa”, naglašava Vujatović za “Nezavisne novine”.

Kada je riječ o strankama u cjelini, on kaže da je potpuno normalno da postoji nekoliko velikih političkih organizacija sa organizovanom infrastrukturom i da se najveći broj političara razvija upravo kroz te stranke, jer je samo formiranje i razvoj neke partije težak posao za koji je potrebno dosta vremena.

Upravo je to, ističe, razlog što na vlasti decenijama imamo jedan isti uski krug stranaka.

“Ono što je loše, to je situacija u kojoj ne postoji veća alternativa unutar srpskog i hrvatskog etničkog korpusa, odnosno SNSD i HDZ su neprikosnoveni decenijama, dok kod Bošnjaka postoje dvije veće stranke, pa dolazi do povremenih promjena stranaka na vrhu. Formiranje novih ili manjih stranaka uglavnom služi za pojedinačne interese, pa je gledanje njih kao ozbiljnije prijetnje za promjene na vrhu iluzorno”, smatra Vujatović.

Nezavisne novine

Sport u Srpcu suočava se sa ozbiljnim izazovima, a sve veći broj ugašenih klubova i problemi u funkcionisanju postojećih upozoravaju da je potrebna hitna reakcija.

Ipak, da sportski duh nije ugašen pokazuju primjeri poput KMF „Vrbas“ Razboj Ljevčanski, koji opstaje zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi prema igri.

Generalni sekretar PSS Nebojša Drinić istakao je da ovaj klub predstavlja dokaz da sport u Srpcu još ima snagu, ali i upozorio na zabrinjavajuće trendove:

„KMF ‘Vrbas’ Razboj Ljevčanski je dokaz da sport u Srpcu još ima snagu, zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi prema igri. Ovaj vikend podržali smo ove momke donacijom novog seta dresova, jer njihov trud zaslužuje konkretnu podršku.

Ali činjenice opominju. U proteklih nekoliko godina ugašeno je više fudbalskih klubova, a FK ‘Sloga’ Srbac doveden je do ivice opstanka, iako mu je mjesto u Prvoj ligi Republike Srpske.

Sport nije samo rezultat. To je zdravo odrastanje djece, mjesto okupljanja i ponos zajednice. Zato reforma sporta mora biti prioritet.

Podrška KMF ‘Vrbas’ je samo početak, jer oni koji se bore na terenu moraju znati da nisu sami. Srećno, momci! Da nižete pobjede i da naše mjesto predstavljate na najljepši način!“

Ova poruka dolazi u trenutku kada sportski kolektivi širom lokalnih zajednica sve teže opstaju bez sistemske podrške. Stručnjaci upozoravaju da bez ulaganja i jasne strategije sport može izgubiti svoju ključnu društvenu ulogu.

Primjer KMF „Vrbas“ pokazuje da volja i zajedništvo još postoje, ali i da bez konkretne pomoći institucija takvi primjeri neće biti dovoljni da zaustave negativne trendove.

Pored pojave preletača odnosno papaka na političkoj sceni Republike Srpske, u proteklim godinama nastajale su i nove male političke partije. Politikolozi međutim objašnjavaju da se ovdje se ne radi o normalnim političkim procesima nego iza svega stoji najveća stranka u vladajućoj koaliciji, pa su male stranke ništa drugo nego priljepci SNSD-a. Još jedna apsurdna pojava u političkoj sferi Republike Srpske je pojava malih stranaka koje po pravilu staju uz vladajući SNSD.

Tokom cijepanja starih i nastanka novih političkih partija, akteri tih promijena su uvijek u javnost puštali priče kako to rade jer će u novoj stranci imati više prostora da rade u interesu građana. Međutim uskoro bi postajalo jasno da ovo nije istina i da su nove stranke zapravo marionetske političke organizacije iza čijih formiranja na indirektan način stoji najveća stranka u vladajućoj koaliciji i da je po srijedi lični, a ne javni interes.

Tako je od SDS-a nastala Ujedinjena Srpska, pa i Narodna partija Srpske kao i još neke manje stranke, a od PDP-a Narodni front. Cijepale su se i stranke parlamentarne većine pa je od DNS-a nastao Demos, od Socijalističe partije – Socijalistička partija Srpske.

Novinar Đorđe Vujatović kaže da se tu radi o kontrolisanom cijepanju.

“Manje stranke su uglavnom marionetske stranke, posebno kada je riječ o strankama iz vlasti. To su stranke kada dođu do određenog stepena razvoja njihove stranačke infrastrukture do ogromnog jačanja uglavnom dođe do njihovog raspada na dvije ili tri frakcije da bi se lakše održavala kontrola nad njima”, kaže Vujatović.

Iza svega, kaže Nenad Vuković iz PDP-a, stoji vladajući SNSD.

“Oni su izmislili taj način da stvore nove partije naročito od bivših čelnika SDS-a i rekao bih da je čitav niz političkih partija nastalo od prvaka SDS-a u posljednjih 10-ak godina”, kaže Vuković.

Da su u pitanju pojave formirane uz presudan uticaj najveće stranke u koaliciji, kaže i politikolog Velizar Antić i dodaje da one ne bi ni postojale i odmah bi nestale sa političke scene ukoliko ne bi bile u vlasti jer im je grabljenje funkcija i javnih resursa jedini smisao postojanja.

“Velika većina ovih partija nema neku ideologiju niti program. Njihova osnovna ideologija je biti na vlasti crpiti one resurse koje im omogućava to prisustvo u vlasti, zapošljavati svoje stranačke vojnike u javna preduzeća i tako dalje”, kaže Antić.

Kako do promjene ovako nakaradnih pojava koje prave lakrdiju od demokratije i izbornog procesa? Pored izmjena zakona i procesuiranja odgovornih za političku korupciju, kaže urednik portala Buka Aleksandar Trifunović, neophodan je i nepristrasan rad javnog radio-televizijskog servisa, što za sada nije ni na vidiku.

“Kada vi imate kontrolu javnog emitera tu nema više priče o slobodnim izborima i to je jako bitno za ovu temu. Nisu ti ljudi došli slučajno tamo u tolikom broju. S druge strane kada pričamo o zatvorenim listama i kontroli izbornog procesa gdje će tehnologija zamijeniti ljude koji su skloni korupciji vidimo ovih dana da niko nije zainteresovan za to. Jer su svi svjesni da im taj procjep donosi određeni broj glasova koje dobijaju nefer”, smatra Trifunović.

(BN)