Connect with us

Banjaluka

KAKVA PRIČA! Banjalučanka u 103. godini pije manje lijekova od sinova i kćerke

I najduži život brzo prođe, ali ako si radio pošteno, sticao svojim rukama i imao zdravu porodicu, onda ti starost bude nagrada, a ne teret, riječi su bake Danice Trivić, rođene Tunjić, iz Banjaluke, koja je ove godine proslavila 103. rođendan.

Njen životni put nije bio jednostavan, ali je bio ispunjen trudom i radošću u krugu najbližih. U kući u naselju Paprikovac, gdje živi sama od 2008. godine, i dalje sve obavlja bez tuđe pomoći – kuva svakodnevno, sređuje dvorište i dočekuje goste kolačima i širokim osmijehom.

– Rođena sam kao drugo dijete 1922. godine, od oca Đurđa i majke Kosane, u Razboju Ljevčanskom kod Srpca. Nas šestoro djece je bilo, a ja sam bila željna i učenja i života – priča baka Danica prisjećajući se odrastanja.

Djetinjstvo je provela u srbačkom selu Stari Martinac, gdje su se njeni roditelji zbog posla doselili 1927. godine. Sjeća se da je plakala kada je otac upisao sestru u školu, a nju nije htio jer nije bila dorasla.

– Učiteljica Ankica Januška me ipak primila kao “dobrovoljnog đaka”. Nije bilo lako, ali ja sam htjela da učim. Po završetku osnovnog obrazovanja sam se htjela upisati u školu u Gradišci zajedno sa još dvije prijateljice. Sve smo znale, ali su nas oborili na prijemnom ispitu jer smo bile seoska djeca. Gradska djeca imala su prednost – priča Danica.

Sa 17 godina udala se za Ratka Trivića iz Milosavaca kod Laktaša. Svadba, kako kaže, nije bila mala, došlo je više od 20 zaprežnih kola.

– Muž mi je kasnije pričao da mu je jedan komšija rekao: “Traži curu što zna dva ručka nejednaka napraviti”. E, ja sam znala i više od toga – kaže kroz smijeh Danica.

A onda je došao Drugi svjetski rat. Kuća im je zapaljena, sve opljačkano. Skrivali su se po šumama i preživljavali kako su znali. U tim strašnim godinama izgubila je sestru Savku od tifusa i brata Radovana koji je kao dječak od 15 godina mobilisan i poginuo. Nakon rata preselili su se u Papažane, kupili tri dunuma zemlje, izgradili kuću i počeli od nule.

– Teško se živjelo. Radilo se od jutra do mraka, ali narod je pjevao, družio se, nije se žalio. Meni je bilo važno da je porodica zajedno – govori Danica.

Dok je Ratko vodio zadrugu, ona je brinula o kući i četvoro djece. U Papažanima su često kod njih stanovali učitelji, a jedna od njih, učiteljica Marija Bašić naučila ju je da pravi uštipke i palačinke i priprema krastavce i paprike za zimnicu.

– Imali smo tri krave, dva konja, ovce, živinu i pčele, ali znali smo da će djeca morati u školu, pa smo se 1957. preselili u Banjaluku. Iako smo živjeli u gradu, nastavili smo da obrađujemo zemlju, a ja sam do Papažana išla biciklom. Sve dok smo mogli, radili smo. A kad više nismo mogli obrađivati zemlju, tada smo podijelili djeci da imaju djedovinu i očevinu – priča Danica.

Godine su prolazile, djeca stasala, školovala se, ženila i udavala, pa su 1972. kupili plac na Paprikovcu i sagradili novu kuću, gdje je Danica živjela zajedno sa suprugom Ratkom, koji je preminuo 2008. godine, a od tada je sama, ali kako kaže, ne i usamljena.

– Pored djece, imam osmoro unučadi, 11 praunučadi i troje čukununučadi i svi me redovno obilaze, a i komšije me paze. Neću nikome da smetam. Dobro sam. Hranim se zdravo, jedem domaće, a lijekove skoro da i ne pijem. Moja djeca ih piju više nego ja – kaže Danica.

U međuvremenu je napisala i knjigu pod nazivom “Da se ne zaboravi” u kojoj je opisala sve što je prošla.

– Promijenilo se sedam država za mog života, ali jedno se nije promijenilo, a to je potreba čovjeka da živi pošteno i skromno. Mnogima je zahvaljujući modernim tehnologijama sada sve na dlanu, a opet niko nema mira. Mi smo imali malo, ali smo pjevali, šalili se i bili zahvalni. Što je najvažnije od svega, imali smo dobru i vrijednu djecu koja su nas cijenila i uvažavala, a danas djeca slabo poštuju svoje roditelje – zaključila je baka Danica.

RECEPT ZA DUGOVJEČNOST

Danica i Ratko su stekli četvoro djece, najstariji je Ranko koji ima 86 godina, Tvrtko 84, Rade 79 i Nada koja ima 74 godine. Ratko je preminuo u 91. godini, a čak je i svekar Mlađan živio do 94. godine. Sin Rade smatra da recept za dugovječnost leži u tri razloga.

– Po meni je genetika ključna stvar, zatim narav čovjeka, a potom i uslovi života. Oni su stalno nešto radili i bili u pokretu, a fizička kondicija je takođe bitna za zdrav i dug život. I danas, kad dođemo kod majke, ona stalno nešto sprema, nudi nas pitama i kolačima i uvijek je vesele naravi – ističe Rade.
Glas

Related Topics:

Banjaluka

STANIVUKOVIĆ “Podrška Banjaluke našem Sergeju koji je sinoć PROSLAVIO ROĐENDAN”

Priča mladog Sergeja i njegove majke Svjetlane ujedinila je cijelu regiju, podsjetivši sve koliko su upornost, ljubav i zajedništvo moćni čak i u najtežim trenucima. Njihova borba, puna straha, neizvjesnosti, ali i nevjerovatne snage, postala je simbol nade za mnoge porodice koje se suočavaju sa sličnim izazovima.

Nakon dugog puta, Svjetlana je nedavno osnovala udruženje „Korak do buđenja“, želeći da pruži oslonac svim roditeljima i djeci koji prolaze isti put kao ona i Sergej – put koji je rijetko ravan, ali pokazuje da je svaka pobjeda moguća kada zajednica stoji uz vas.

Grad Banjaluka, kao i do sada, ostaje uz njih.

„Sergejeva priča ujedinila je regiju, a njegova majka nas je naučila životnu lekciju o tome kako nikada ne treba odustajati, čak i kada se čini da ne postoji izlaz. Oni su primjer da u zajedništvu ne postoji nemoguće.

Zbog svega toga, Sergejeva majka Svjetlana nedavno je osnovala udruženje ‘Korak do buđenja’, koje će biti oslonac ljudima koji prolaze ono što su ona i njena porodica prošli, i na tom putu ima moju iskrenu podršku, kao i za sve do sada.

Segi, srećan rođendan, a svaki sljedeći ćemo dočekivati sa još više radosti – znam da će tako biti”, kazao je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VODA U BANJALUCI! Neradnik Ninković glumi brižnost, a ćuti o ENORMNOM POSKUPLJENJU STRUJE

Dok gotovo svi gradovi Republike Srpske već odavno imaju znatno više cijene vode – od 1,36 KM u Laktašima, 1,49 KM u Trebinju, 1,50 KM u Tesliću, pa do 1,55 KM u Doboju – Banjaluka je godinama držala nerealno nisku cijenu od 0,94 KM, što je ozbiljno potkopavalo stabilnost najvećeg vodovodnog sistema u Srpskoj. Povećanje cijene na 1,56 KM, koje “Vodovod” predlaže, nije luksuz, nego nužan korak da preduzeće preživi.

I dok gradonačelnik Draško Stanivuković i “Vodovod” argumentima i brojkama objašnjavaju zašto je korekcija opravdana, najpoznatiji neradnik Srpske – Ljubo Ninković – ponovo glumi brigu za građane.

Obezglavljen bez svog vođe Đajića, koji se zabavio samim sobom, Ninković sada kuka oko vode, dok o poskupljenju već preskupe struje svojih stranačkih kolega ne smije ni da pisne.

Činjenice koje Ninković uporno ignoriše, kao što ignoriše i svoj posao na koji mjesecima ne dolazi su da “Vodovod” jasno navodi da su troškovi preduzeća porasli za 5,1 milion KM, i to zbog: drastičnog rasta cijena struje koje nam slijedi, viših cijena hemikalija za preradu vode, skupljeg održavanja cjevovoda, troškova Instituta za javno zdravstvo, PTT usluga i distribucije računa, rasta minimalca.

Istovremeno, Ustavni sud je ukinuo distributivni trošak, što je dodatno pogodilo sistem. “Vodovod” ne traži poskupljenje da bi ostvario profit, nego da bi preživio, nastavio stabilno da radi i obezbijedio uredno vodosnabdijevanje u Banjaluci i okolnim opštinama.

Da se banjalučki “Vodovod” nalazi u istim uslovima kao vodovodi u drugim gradovima, imao bi dobit od 12 miliona KM, što je gradonačelnik i naglasio.

Stanivuković: Banjaluka ima najnižu cijenu u Srpskoj

– „Mi samo usklađujemo cijenu najvećeg vodovoda u Republici Srpskoj sa cijenama vodovoda u opštinama koje su veličine jednog banjalučkog naselja. Ne vidim šta tu nije logično.“ – poručio je Stanivuković.

Dodao je i da ljudi u “Vodovodu” rade izuzetno težak posao, ali odgovorno i profesionalno, odbacujući tvrdnje o lošem poslovanju.

A šta radi Ninković?

Umjesto da se bavi zakazivanjem Skupštine, Ninković mlati praznu slamu i traži „potpune informacije“, iako su i brojke i razlozi već više puta iznijeti u javnost.

Nema reakcije na poskupljenje struje, koje će direktno pogoditi sve građane Srpske. Nema reakcije na odluke svojih partijskih kolega. Nema ni elementarnu hrabrost da građanima kaže istinu – da je Banjaluka godinama imala najjeftiniju vodu i da se ovakav nivo cijene više ne može održavati.

Ali zato ima hrabrosti da glumi populistu svaki put kada treba napasti gradonačelnika ili javna preduzeća koja za razliku od njegovih stranačkih podobnika zaista rade svoj posao, a nema problem ni sa tim da mjesečno uzima od 5000 do 10 000 KM za posao koji ne radi.

Poskupljenje vode je – htio to Ninković priznati ili ne – potpuno opravdano i neminovno, kao i u svim drugim lokalnim zajednicama širom Srpske.

Jedino što je neodrživo jeste Ninkovićeva politička predstava. Kako voda poskupi, on počne da glumi spasitelja, ali čim struja poskupi, a njegovim partijskim kolegama to odgovara – onda zavlada muk.

I možda građani još malo trpe poskupljenja, ali sve manje trpe – Ninkovića.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

NEVJEROVATNA ISTORIJA! Banjaluka i Sarajevo ispijali kafu decenijama prije Evrope!

Prva kafana u Banjaluci otvorena je još davne 1617. godine.

Držao ju je izvjesni Seid na desnoj obali Vrbasa, naspram Kastela. Bila je odmah pored puta koji je preko mosta vodio kroz Tvrđavu, a imala je doksate nad vodom-

Dakle Banjaluka , ali i Sarajevo (1592. godine) imali su kafane prije Pariza (1671) i Beča (1683).

Sam čin prženje “kahve” je u Osmanskom carstvu bio državni monopol, tako da ni kafedžije a ni privatnici nisu smjeli pržiti kafu.

Prženje se obavljalo u državnim pržionicama zvanim tahmis. Prihode tahmisa država je izdavala u zakup.

Poznato je da je 1866. godine izdan banjalučki tahmis u visini od 6 500 groša za godinu dana, piše bosnae.

Najveću potrošnju kafe u Bosanskom ejaletu imalo je Sarajevo, Bijeljina i Banjaluka. Obzirom da je u navedenim mjestima propisana količina uvijek bila ispijena pije kraja godine, kao surogat kafi, koristio se nohut ili leblebija, koja se pržila i mljela.

Blink

Nastavi čitati

Aktuelno