Banjaluka
KAKVA PRIČA! Banjalučanka u 103. godini pije manje lijekova od sinova i kćerke

I najduži život brzo prođe, ali ako si radio pošteno, sticao svojim rukama i imao zdravu porodicu, onda ti starost bude nagrada, a ne teret, riječi su bake Danice Trivić, rođene Tunjić, iz Banjaluke, koja je ove godine proslavila 103. rođendan.
Njen životni put nije bio jednostavan, ali je bio ispunjen trudom i radošću u krugu najbližih. U kući u naselju Paprikovac, gdje živi sama od 2008. godine, i dalje sve obavlja bez tuđe pomoći – kuva svakodnevno, sređuje dvorište i dočekuje goste kolačima i širokim osmijehom.
– Rođena sam kao drugo dijete 1922. godine, od oca Đurđa i majke Kosane, u Razboju Ljevčanskom kod Srpca. Nas šestoro djece je bilo, a ja sam bila željna i učenja i života – priča baka Danica prisjećajući se odrastanja.
Djetinjstvo je provela u srbačkom selu Stari Martinac, gdje su se njeni roditelji zbog posla doselili 1927. godine. Sjeća se da je plakala kada je otac upisao sestru u školu, a nju nije htio jer nije bila dorasla.
– Učiteljica Ankica Januška me ipak primila kao “dobrovoljnog đaka”. Nije bilo lako, ali ja sam htjela da učim. Po završetku osnovnog obrazovanja sam se htjela upisati u školu u Gradišci zajedno sa još dvije prijateljice. Sve smo znale, ali su nas oborili na prijemnom ispitu jer smo bile seoska djeca. Gradska djeca imala su prednost – priča Danica.
Sa 17 godina udala se za Ratka Trivića iz Milosavaca kod Laktaša. Svadba, kako kaže, nije bila mala, došlo je više od 20 zaprežnih kola.
– Muž mi je kasnije pričao da mu je jedan komšija rekao: “Traži curu što zna dva ručka nejednaka napraviti”. E, ja sam znala i više od toga – kaže kroz smijeh Danica.
A onda je došao Drugi svjetski rat. Kuća im je zapaljena, sve opljačkano. Skrivali su se po šumama i preživljavali kako su znali. U tim strašnim godinama izgubila je sestru Savku od tifusa i brata Radovana koji je kao dječak od 15 godina mobilisan i poginuo. Nakon rata preselili su se u Papažane, kupili tri dunuma zemlje, izgradili kuću i počeli od nule.
– Teško se živjelo. Radilo se od jutra do mraka, ali narod je pjevao, družio se, nije se žalio. Meni je bilo važno da je porodica zajedno – govori Danica.
Dok je Ratko vodio zadrugu, ona je brinula o kući i četvoro djece. U Papažanima su često kod njih stanovali učitelji, a jedna od njih, učiteljica Marija Bašić naučila ju je da pravi uštipke i palačinke i priprema krastavce i paprike za zimnicu.
– Imali smo tri krave, dva konja, ovce, živinu i pčele, ali znali smo da će djeca morati u školu, pa smo se 1957. preselili u Banjaluku. Iako smo živjeli u gradu, nastavili smo da obrađujemo zemlju, a ja sam do Papažana išla biciklom. Sve dok smo mogli, radili smo. A kad više nismo mogli obrađivati zemlju, tada smo podijelili djeci da imaju djedovinu i očevinu – priča Danica.
Godine su prolazile, djeca stasala, školovala se, ženila i udavala, pa su 1972. kupili plac na Paprikovcu i sagradili novu kuću, gdje je Danica živjela zajedno sa suprugom Ratkom, koji je preminuo 2008. godine, a od tada je sama, ali kako kaže, ne i usamljena.
– Pored djece, imam osmoro unučadi, 11 praunučadi i troje čukununučadi i svi me redovno obilaze, a i komšije me paze. Neću nikome da smetam. Dobro sam. Hranim se zdravo, jedem domaće, a lijekove skoro da i ne pijem. Moja djeca ih piju više nego ja – kaže Danica.
U međuvremenu je napisala i knjigu pod nazivom “Da se ne zaboravi” u kojoj je opisala sve što je prošla.
– Promijenilo se sedam država za mog života, ali jedno se nije promijenilo, a to je potreba čovjeka da živi pošteno i skromno. Mnogima je zahvaljujući modernim tehnologijama sada sve na dlanu, a opet niko nema mira. Mi smo imali malo, ali smo pjevali, šalili se i bili zahvalni. Što je najvažnije od svega, imali smo dobru i vrijednu djecu koja su nas cijenila i uvažavala, a danas djeca slabo poštuju svoje roditelje – zaključila je baka Danica.
RECEPT ZA DUGOVJEČNOST
Danica i Ratko su stekli četvoro djece, najstariji je Ranko koji ima 86 godina, Tvrtko 84, Rade 79 i Nada koja ima 74 godine. Ratko je preminuo u 91. godini, a čak je i svekar Mlađan živio do 94. godine. Sin Rade smatra da recept za dugovječnost leži u tri razloga.
– Po meni je genetika ključna stvar, zatim narav čovjeka, a potom i uslovi života. Oni su stalno nešto radili i bili u pokretu, a fizička kondicija je takođe bitna za zdrav i dug život. I danas, kad dođemo kod majke, ona stalno nešto sprema, nudi nas pitama i kolačima i uvijek je vesele naravi – ističe Rade.
Glas
Banjaluka
IZGRAĐENE OD SLAME BETONA I PELETA: U okviru Kočićevog zbora postavljene skulpture “Čoban”, “Šaka” i “Bik”

Na prostoru zborišta u Stričićima kod Banjaluke, u okviru obilježavanja 60. Kočićevog zbora, postavljene su tri skulpture ruskog umjetnika Konstantina Evdokimova “Čoban”, “Šaka” i “Bik” inspirisane djelom narodnog tribuna Petra Kočića.
Evdokimov je istakao da ova tri njegova djela, napravljena od tri materijala, uz tri različita pristupa, predstavljaju tri priče, te da zajedno čine slojevitu sliku Republike Srpske kao snažne, iskrene, duboko ukorijenjene, a istovremeno otvorene i srčane.
“Za mene je ovaj projekat bio, ne samo umjetnička praksa, već i dubok susret sa kulturom koja čuva svoje pamćenje, a istovremeno hrabro gleda u budućnost”, rekao je Evdokimov Srni.
U srcu Balkana, među zelenim brdima i vijugavim rijekama, dodao je on, proveo je nekoliko nedjelja, stvarajući tri djela koja su prerasla samu formu skulpture – postala su odraz ove zemlje, njene istorije i duha.
“Betonska skulptura šake koja udara o zemlju za mene je postala simbol otpora i snage. Dok sam radio na njoj, sve dublje sam uranjao u istoriju ovog kraja – mjesta gdje se sjećanje na borbu za slobodu i dalje snažno osjeća”, rekao je Evdokimov.
On je dodao i da je u svakoj riječi, arhitekturi i prirodi osjetio tu napetost, snagu i odlučnost.
“Skulptura stoji direktno na travi, kao znak ukorijenjenosti i istrajnog duha naroda”, kaže Evdokimov.
Monumentalna figura “Čoban” od slame oslanja se na ruralne tradicije ovog kraja i komunicira sa nasljeđem pisca Petra Kočića, čiji su likovi duboko utkani u lokalnu kulturu.
“Čoban je biće iz folklora, oličenje karaktera i snage. NJegov prirodni materijal ističe vezu umjetnosti i zemlje, jednostavnost i snagu seoskog života”, naveo je Evdokimov.
On kaže da je skulptura “Bik” za njega bila poseban izazov.
“Rješenje je bilo jednostavno, ali domišljato – drvene palete, simbol savremene poljoprivredne industrije. Od njih sam sagradio masivnog bika, poput monumentalnog građevinskog kompleta, sa prepoznatljivim i moćnim obrisima”, rekao je Evdokimov.
Skulptura je postala snažan orijentir, vidljiv izdaleka – simbol energije i vitalnosti.
Edokimov je zahvalio Upravi Narodnog pozorišta Republike Srpske na pozivu za ovo nezaboravno umjetničko iskustvo, kao i Ministarstvu prosvjete i kulture na podršci za realizaciju.
Direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske Dijana Grbić izrazila je zadovoljstvo što su skulpture ovog značajnog ruskog umjetnika oplemenile prostor u kojem se okuplja Kočićev narod.
“Njegov rad karakteriše postavljanje skulptura u prirodnom ambijentu, ali i u urbanim sredinama, pri čemu oblikuje ljudske ili životinjske figure koje podstiču na razmišljanje o odnosu čovjeka, prirode i tehnologije”, rekla je Srni Grbićeva.
Konstantin Evdokimov dolazi iz Jekaterinburga iz Rusije, a diplomirao je na Uralskoj državnoj akademiji za umjetnost i arhitekturu.
Od 2002. godine aktivno stvara skulpture koristeći različite materijale, među kojima su led, snijeg, pijesak, drvo, metal i sijeno.
Poznat je po monumentalnim i simboličkim formama svojih djela. NJegova skulptura “Vodič” postavljena je prošle godine ispred Pomorskog muzeja u Tivtu.
Za svoj stvaralački opus Evdokimov je nagrađivan na brojnim međunarodnim konkursima i festivalima.
Banjaluka
ŠUKALO: Projekat prečišćavanja otpadnih voda u Banjaluci KOČI SKUPŠTINSKA VEĆINA, ali ne odustajemo

Izgradnja kolektora i fabrike za prečišćavanje otpadnih voda u Banjaluci je jedan od najznačajnijih i najkapitalnijih projekata u gradu. Riječ je o projektu na kojem vrijedno radimo nekoliko proteklih godina. Cilj nam je da prikupimo svu dokumentaciju koja je potrebna kako bismo dugoročno prikupili fekalnu i oborinsku kanalizaciju, sproveli kroz cijevi do same fabrike za prečišćavanje i kako bi došli u situaciju da naš Vrbas bude u potpunosti čist i da u potpunosti riješimo problem otpadnih voda na teritoriji našeg grada.
Kazala je ovo projekt menadžer Grada Milada Šukalo, koja je naglasila i to da je ovo još jedan u nizu projekata koji ne dobijaju potrebnu podršku skupštinske većine.
-Često možemo da čujemo kritike javnosti da Grad ne radi dovoljno u vezi sa ovim problemom i u vezi sa izgradnjom samih kolektora. Upravo zbog toga želim da naglasim da u moru suludih odluka, odnosno nedonošenja odluka od strane Skupštine Grada, ovo je još jedan projekat koji blokiraju. Dakle, pored toga što blokiraju izgradnju vodovodnog sistema Tunjice 1 i 2, riješavanje pitanja Gradskog olimpijskog bazena, interesantno je i to da je Skupština Grada već pet puta odbila ovu odluku – kazala je ona.
Istakla je kako za odbijanje jedne ovakve bitne odluke ne postoji nikakvo obrazloženje.
-Ovo je odluka koju mi želimo da realizujemo za dobrobit svih građana Banjaluke, ali za odbijanje iste ne postoji obrazloženje, kao ni validan argument. Oni ne obrazlažu odbijanje svojih odluka, neke odluke čak ne dođu na sjednica. Svakodnevno skupštinska većina skida odluke sa dnevnog reda, kao i na kolegijumima bez ikakvog obrazloženja – dodala je ona.
Poručila je i to da od ovog projekta gradska administracija neće odustati, jer su svjesni njegovog značaja.
Naglasila je to kako je ovaj projekat sveobuhvatan, te da će biti rađen u dvije faze.
-Mi u ovom momentu radimo na projektu zbrinjavanja otpadnih voda na teritoriji cijelog grada, što u ovoj fazi skupštinska većina ne može da zaustavi. U protekle dvije godine završena je predstudija finansiranja od strane EIB-a, gdje smo uradili određenu projektnu dokumentaciju koja je bila neophodna za samu studiju. Dodatno, završili smo i dogovore vezane za grant sa WBIF-om gdje radimo na glavnoj studiji. Riječ je o grantu u vrijednosti od milion i 800 hiljada evra i u narednom periodu trebalo bi da dobijemo neophodnu dokumentaciju kroz glavnu studiju. Rok za isporuku je 2026. godina. Sve ovo podrazumijeva izuzetno značajnu i svakodnevnu komunikaciju i pripreme podataka koji su neophodni. Nadam se da ćemo 2026. godine imati isporučenu studiju za cijelokupnu teritoriju grada Banjaluke, nakon čega nam slijede određeni dokumenti kada je u pitanju glavni projekat – kazala je Šukalo.
Poručila je i to da iza ovog projekta stoji sjajan tim koji je organizovao gradonačelnik, te da je želja da se Vrbas vrati građanima, kao i građani na rijeku Vrbas.
-Uprkos velikom broju opstrukcija, mi nastavljamo da brinemo o rijeci Vrbas i upravljanje otpadnim vodama stavljamo kao prioritet za naš grad i naše građane, vezujući sve to u cjelinu sa svim drugim projektima koje radimo – poput šetališta i slično. Ako pitate građane, sve što radimo za samu rijeku Vrbas je jedan od najvećih benefita koji smatraju najuspješnijim od strane ove gradske administracije – dodala je projekt menadžer Grada, Milada Šukalo.
Banjaluka
STANIVUKOVIĆ URUČIO NOVA RJEŠENJA O LEGALIZACIJI: “Prešli smo cifru od 8.000, gradimo budućnost Banjaluke”

Ne popravljamo samo prošlost, mi gradimo budućnost, rekao je on
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković uručio danas nova rješenja o legalizaciji objekata našim sugrađanima.
Kako je tom prilikom poručio – više od 100 miliona KM ostalo je u domaćinstvima Banjalučana zahvaljujući besplatnoj legalizaciji domova.
-Danas smo uručili novih 100 rješenja čime smo prešli cifru od 8 hiljada besplatno legalizovanih objekata koji su većinom izgrađeni u poslijeratnom periodu. Ne popravljamo samo prošlost, mi gradimo budućnost – kazao je on.
Dodao je i to kako je ova gradska administracija – pored besplatne legalizacije, našim sugrađanima gradska administracija obezbijedila još mnogo toga.
-Obezbijedili smo i besplatne građevinske dozvole kako bismo podstakli ostanak u otadžbini i izgradnju novih domova, besplatne placeve, subvencije za boravak djece u privatnim vrtićima, besplatne udžbenike, rekordne stipendije za srednjoškolce i studente, podsticaje za vantjelesnu oplodnju i još mnogo toga. Banjaluka brine, jer Banjaluka je porodica – rekao je Stanivuković.
Naime, dosada je za legalizaciju objekata izdvojeno oko 100 miliona KM, a prosječna izdvajanja po jednoj porodičnoj kući iznose između 10 do 15 hiljada KM.
-
Banjaluka20 sati ago
KOČIĆEV ZBOR PRETVOREN U FIJASKO: 100.000 KM za trubače pred 30 ljudi, publike nigdje
-
Banjaluka3 dana ago
STANIVUKOVIĆ: Više od 24.000 penzionera u Banjaluci ima BESPLATAN JAVNI PREVOZ!
-
Uncategorized2 dana ago
DODIK: Referendum je “OZBILJNO ZAGRIJAVANJE”
-
Politika2 dana ago
DODIK OBEĆAVA, JER MU NIŠTA DRUGO NIJE OSTALO! Fond za dječiju štednju NEMOGUĆA MISIJA
-
Region3 dana ago
U SRBIJI UHAPŠENI ŠPIJUNI! Hrvat i njegova partnerka s Kosova
-
Politika2 dana ago
RUŠE SRPSKU IZNUTRA! Vladajući kriju ko je PREDLOŽIO MANDATARA
-
Politika2 dana ago
STANIVUKOVIĆ: Dodik ne priznaje Šmita, ali mu uredno objavljuje odluke – JOŠ SAMO DA GA PRIMI U SNSD
-
Politika3 dana ago
JAVIO SE I KOŠARAC “Žalosni dvojac TUGUJE za vremenom koje je prošlo”