Connect with us

Svijet

KINA I IRAN NAKON AMERIČKOG NAPADA: Da li Peking napušta saveznike?

Kina i Iran nalaze se u centru nove geopolitičke krize nakon dramatičnih poteza američke administracije.

U kratkom roku američki predsjednik Donald Tramp “sklonio” je dva najbliža saveznika Pekinga – predsednika Venecuele Nikolasa Madura i iranskog vrhovnog vođu Alija Hamneija.

Prvi je sada u okovima u pritvorskom centru u Njujorku nakon što su ga američke specijalne snage otele iz Karakasa u vanrednoj noćnoj raciji. Drugi je ubijen u smjelom dnevnom bombardovanju centra Teherana u zajedničkoj misiji SAD i Izraela.

Nakon toga, Kina je odgovorila gnevno, ali mlako – osuđujući zarobljavanje ili ubistvo suverenog vođe i očigledni pokušaj SAD da promjene režim, dok je Iranu izrazila svoje prijateljstvo. Ali Peking je učinio malo više od toga osim što je posmatrao kako njegov geopolitički rival mijenja pravila angažovanja.

Za kineskog lidera Si Đinpinga, na djelu je tvrdokorni pragmatizam.

Iran je na kraju ispod njegovih glavnih prioriteta, uključujući stabilnost odnosa sa SAD, posebno sada kada se sprema na predstojeći samit sa Trampom u Pekingu kasnije ovog mjeseca. Kina bi takođe mogla da pozdravi pažnju Vašingtona i preusmjeravanje vojnih resursa sa Indo-Pacifika, rekli su stručnjaci.

“Kina je prijatelj po lijepom vremenu – mnogo riječi, malo rizika”, rekao je Krejg Singlton, viši direktor za Kinu u Fondaciji za odbranu demokratija sa sjedištem u Vašingtonu.

Singlton smatra da će Peking govoriti u Ujedinjenim nacijama, ali će izbjegavati pružanje bilo kakve značajne podrške Teheranu.

Iako je Peking najveći kupac iranske nafte, strateški značaj zemlje za Kinu je daleko ograničeniji nego što mnogi pretpostavljaju. Vojna saradnja između dvije zemlje je ostala ograničena, a trgovinski i investicioni tokovi su u sjenci onih sa nekoliko zemalja Persijskog zaliva, dok Peking nastoji da održi uravnotežene veze širom Bliskog istoka.

“Kina ne vidi nikakvu korist u pojačavanju tenzija sa SAD zbog Irana”, rekao je Vilijam Jang, viši analitičar u belgijskom tink-tenku Međunarodna krizna grupa.

“Ona i dalje pridaje veći značaj održavanju trgovinskog primirja i ukupne stabilnosti u bilateralnim odnosima sa SAD, tako da neće željeti da ugrozi pozitivan zamah koji je izgradila sa Trampovom administracijom tokom prošle godine”, navodi Jang.

Kina i Iran: Proračuni Pekinga nakon američke intervencije
Kina je dugo bila najvažniji izvor diplomatske i ekonomske podrške za Iran. Pored kupovine najvećeg dijela iranskog izvoza nafte, Peking je osudio ono što naziva “jednostranim” američkim sankcijama uvedenim Iranu i podržao insistiranje Teherana da je njegov nuklearni program mirnodopskog karaktera.

Posljednjih godina, Kina je podigla globalni ugled Irana uključivanjem u grupe koje podržava Peking, kao što su BRIKS i Šangajska organizacija za saradnju, proširujući diplomatski prostor Teherana u vrijeme zapadne izolacije.

Kineske firme su takođe isporučivale hemikalije koje se koriste u iranskom raketnom programu i pomogle u izgradnji njegove domaće infrastrukture za nadzor. Peking tvrdi da je njegova trgovina sa Iranom u skladu sa međunarodnim pravom.

Ali Kina se dosljedno klonila direktnog učešća u sukobima svojih partnera, pokazujući malo interesovanja za miješanje u pitanja bezbjednosti na Bliskom istoku izvan zaštite sopstvene imovine.

Ta uzdržanost je bila očigledna tokom sukoba Irana sa Izraelom prošle godine i kasnijih američkih vazdušnih napada, kada je Kina slično ponudila samo retoričku podršku.

“Kina je dugo izbjegavala da se predstavlja kao garant bezbjednosti i zemljama globalnog Juga, jer američko učešće u Avganistanu i Iraku služi kao upozorenje koje odvraća Peking od ostvarivanja takve ambicije”, rekao je Jang.

Kina i Iran pod pritiskom – energetski i bezbjednosni izazovi
Ali kratkoročni poremećaji za Kinu, posebno na energetskom frontu, ostaju neizbježni. Skoro sav iranski izvoz sirove nafte završio je u Kini, a to čini oko 13% ukupnog kineskog unosa sirove nafte morskim putem.

Uprkos značajnom uvozu iranske nafte, analitičari vjeruju da bi kratkoročni uticaj trebalo da bude upravljiv, jer je Kina diverzifikovala svoje snabdijevanje naftom tokom godina.

Ipak, veća glavobolja za Peking izgleda da je opsežan sukob u regionu i veliki poremećaji u Ormuskom moreuzu – ključnoj transportnoj ruti za sirovu naftu iz zemalja uključujući Saudijsku Arabiju i Kuvajt.

Mao Ning, portparolka kineskog Ministarstva spoljnih poslova, naglasila je važnost moreuza za trgovinu i pozvala na hitan prekid vatre.

“Očuvanje bezbjednosti i stabilnosti u ovom regionu služi zajedničkim interesima međunarodne zajednice”, rekla je na konferenciji za novinare.

Ćutanje Si Đinpinga
Kina će vjerovatno iskoristiti američku vojnu intervenciju u Iranu kako bi pojačala svoju poruku, posebno zemljama globalnog Juga, da Vašington djeluje kao hegemonistička sila, dok se Peking predstavlja kao zagovornik nemiješanja.

Neki kineski analitičari tvrde da nepružanje bezbjednosnih garancija partnerima predstavlja proračunat pristup Pekinga koji ga razlikuje od SAD.

“To Kini daje veću fleksibilnost, smanjuje rizik od strateškog preopterećenja i izbjegava troškove koji dolaze sa osiguravanjem bezbjednosti saveznika”, rekao je Zičen Vang.

“Ali to takođe ograničava sposobnost Pekinga da oblikuje teške bezbjednosne ishode kada kriza postane nasilna”, dodao je, upozoravajući da bi kineska neaktivnost mogla dodatno ohrabriti Trampove rizične poteze, piše Telegraf.rs.

Kina i Iran ostaju povezani strateškim interesima, ali aktuelna kriza pokazuje da Peking bira pragmatizam umjesto otvorene konfrontacije sa SAD.

Related Topics:

Svijet

IZRAEL PREUZEO KLJUČNU POZICIJU: Zašto je dvorac Bofor toliko važan?

 Izraelska vojska zauzela je strateški važnu planinu na jugu Libana na kojoj se nalazi dvorac Bofor (Beaufort), utvrđenje iz vremena krstaških ratova. To predstavlja najdublji prodor na libansku teritoriju u više od četvrt vijeka, saopštila je izraelska vojska.

Zauzimanje dvorca Bofor u blizini grada Nabatije uslijedilo je nakon nekoliko dana žestokih borbi i vazdušnih udara na okolna sela, gdje su se izraelske snage sukobljavale sa pripadnicima Hezbolaha na teško pristupačnom planinskom terenu.

Riječ je o značajnom teritorijalnom dobitku za Izrael u najnovijem ratu između Izraela i Hezbolaha, koji je počeo početkom marta. Izrael i Liban formalno su u sukobu još od osnivanja izraelske države 1948. godine.

Portparol izraelske vojske za arapsko govorno područje Avihaj Adrai  objavio je na društvenoj mreži X fotografiju izraelskih vojnika ispred dvorca, dok je ministar odbrane Izrael Kac poručio da je na utvrđenju podignuta izraelska zastava. Izraelske snage već su jednom zauzele dvorac 1982. godine i držale ga pod kontrolom sve do povlačenja iz Libana 2000. godine.

Izraelci proširili opseg svojih operacija

Izraelska vojska saopštila je da je prije nekoliko dana pokrenula operaciju na području grebena Bofor i doline Suluki, južnije od dvorca, s ciljem uništavanja infrastrukture Hezbolaha i uklanjanja, kako navodi, “direktnih prijetnji izraelskim civilima“. U saopštenju se dodaje da je vojska spremna da “proširi operaciju ako to bude potrebno“.

Posljednjih dana Izrael je dodatno proširio opseg svojih operacija u Libanu. Izraelske snage prešle su rijeku Litani, koja je do sada služila kao nezvanična granica operacija, i stanovnicima velikog dijela južnog Libana naredile evakuaciju.

Izrael je područje između rijeke Litani i rijeke Zahrani proglasio zonom borbenih dejstava. Dio stanovništva već je napustio to područje zbog intenzivnih napada posljednjih dana, ali u mnogim gradovima i dalje žive civili.

Izraelske jedinice posljednjih dana napreduju kroz sela u blizini dvorca Bofor nakon prelaska rijeke Litani. Trenutno se nalaze oko pet kilometara od Nabatije, jednog od najvažnijih gradova na jugu Libana.

Vojska je pozvala na evakuaciju svih stanovnika tog grada, kao i stanovnika obalskog grada Tira, četvrtog najvećeg grada u Libanu, i okolnih područja.

Hezbolah zadavao probleme koristeći dronove sa optičkim vlaknima

Hezbolah je tokom noći objavio da je izveo dva napada na izraelske snage i tenk Merkava u gradu Bajadi na jugozapadu zemlje, blizu granice. Posljednjih dana grupa tvrdi da se sukobljavala sa izraelskim vojnicima na nekoliko mejsta sjeverno od rijeke Litani, u blizini Nabatije  i strateški važnog dvorca Bofor.

Posljednjih sedmica Hezbolah je zadavao probleme izraelskim snagama napadima na vojne položaje i gradove na sjeveru Izraela, koristeći teško uočljive dronove sa optičkim vlaknima.

Najnoviji rat između Izraela i Hezbolaha počeo je 2. marta, kada je Hezbolah ispalio rakete na sjever Izraela, dva dana nakon što su Sjedinjene Države i Izrael napali Iran. Izrael je potom pokrenuo kopnenu invaziju i zauzeo desetine libanskih sela i gradova uz granicu. Prema dostupnim podacima, u Libanu je od početka sukoba poginulo 3.350 ljudi, dok je više od milion stanovnika raseljeno.

Kancelarija izraelskog premijera Benjamina Netanjahua  saopštila je da je u južnom Libanu ili njegovoj neposrednoj blizini poginulo najmanje 25 izraelskih vojnika i jedan civilni ugovorni saradnik Ministarstva odbrane. Na sjeveru Izraela poginula su i dva civila, pri čemu je većina žrtava stradala u napadima dronovima, prenosi Index.hr.

Nastavi čitati

Svijet

IRAN OBRIO AMERIČKI DRON: Teheran poslao oštru poruku Vašingtonu, tenzije ponovo rastu!

Napetost na Bliskom istoku je sve veća, nakon što su Sjedinjene Američke Države raketom pogodile trgovački brod u Omanskom zalivu koji je, kako tvrde, pokušao da probije blokadu iranskih luka.

Teheran poručuje da zadržava kontrolu nad Ormuskim moreuzom i upozorava na posljedice svakog kršenja pravila plovidbe.

IRGC presreo i uništio američki dron iznad iranskih teritorijalnih voda

Iranski korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) saopštio je da je presreo i uništio američki dron MQ-1 koji je ušao u teritorijalni vazdušni prostor iznad teritorijalnih voda Irana sa očiglednom neprijateljskom namjerom, raspoređujući napredne rakete PVO kako bi odmah oborio letjelicu.

Kancelarija za odnose sa javnošću je saopštila da je dron, koji pripada američkoj vojsci, otkriven u trenutku kada je ušao u iranski vazdušni prostor u ranim jutarnjim satima, prenosi agencija Mehr.

Sistemi PVO IRGC-a su odmah ciljali bespilotnu letjelicu naprednim raketama zemlja-vazduh.

“Iranski vazdušni prostor iznad teritorijalnih voda zemlje je pod punom kontrolom i svaki upad će biti dočekan odlučnim odgovorom”, navodi se u saopštenju, prenosi Tanjug.

“MQ-1 predator” je daljinski pilotirani avion (dron) za osmatranje i blagi udar kojim upravljaju američke snage, a koji se prvenstveno koristi za izviđanje i operacije ciljanja.

Nastavljeni sukobi između Izraela i Hezbolaha

Na jugu Libana nastavljeni su sukobi između izraelske vojske i Hezbolaha.

Izraelska avijacija i artiljerija izvele su udare u blizini zamka Bofor, dok su u više naselja izdata upozorenja za evakuaciju stanovništva. Libanski zvaničnici ocjenjuju da je riječ o ozbiljnoj eskalaciji i pozivaju na hitno primirje.

U Pojasu Gaze u jednom od novih izraelskih vazdušnih napada poginula je jedna medicinska sestra, prenose lokalni izvori.

Bez konačne odluke nakon sastanka u Bijeloj kući

Predsjednik SAD Donald Tramp sa savjetnicima za nacionalnu bezbjednost razmatrao je “konačnu odluku” o sporazumu sa Iranom. Međutim, sastanak u Situacionoj sobi Bijele kuće završen je bez “konačne odluke”, javljaju američki mediji.

Iranske vlasti ističu da ne vjeruju nikome na riječ, već da će suditi po djelima, prenosi RTS.

Nastavi čitati

Svijet

KAP KOJA POKREĆE SVIJET: Zašto se prolaz kroz Hormuški moreuz ne smije naplaćivati?

Iran zahtijeva da brodovi plaćaju i do dva miliona dolara za prolaz kroz Hormuški moreuz. Zbog čega Egipat i Panama imaju pravo da naplaćuju tranzit kroz svoje vodene puteve, dok Iranu to nije dopušteno?

Nakon što su se pojavile informacije da Teheran naplaćuje i do dva miliona dolara, odnosno oko 1,7 miliona evra po brodu, za „siguran prolaz“ kroz Hormuški moreuz, svjetski mediji izvještavali su o optužbama na račun iranskog režima za iznuđivanje i ugrožavanje globalne energetske bezbjednosti, prenosi Dojče vele (Deutsche Welle).

Taj moreuz, smješten između Irana i Omana, predstavlja najvažniji energetski koridor na svijetu. Prije izbijanja rata u Iranu, kroz njega je prolazila čak petina ukupne svjetske nafte i gasa.

Vlasti u Teheranu opravdavaju te namete kao ratnu odštetu za gubitke pretrpljene tokom američko-izraelskih napada, ali i kao naknadu za „navigacione usluge“, zaštitu životne sredine i pojačanu bezbjednost. Najavljeno je i sastavljanje zajedničkog protokola sa Omanom, prema kojem bi brodovi morali da traže posebne dozvole prije ulaska u moreuz.

I dok su pojedine azijske pomorske kompanije i manji operateri tiho pristali na taksu, veliki globalni igrači to odlučno odbijaju. Istovremeno, Institut za proučavanje rata (ISW) nazvao je te takse pomorskim „iznuđivanjem“.

SAD i Kina postigle su dogovor o zajedničkom protivljenju tim nametima, prenosi Rojters, pozivajući se na zvaničnike američkog Stejt departmenta, a tu praksu odbacile su i zemlje Perzijskog zaliva.

Stručnjaci za pomorsko pravo ističu da postoje jasni razlozi zbog kojih Iran ne može da naplaćuje prolaz kroz Hormuz, dok druge ključne tačke, poput Sueckog i Panamskog kanala, to redovno čine.

Kakva pravila važe za moreuze?

Prema međunarodnom pomorskom pravu, prirodni moreuzi koji služe za plovidbu regulisani su posebnim pravilima kako bi se zaštitile globalna trgovina i sloboda plovidbe.

Konvencija Ujedinjenih nacija o pravu mora (UNCLOS) garantuje brodovima i vazduhoplovima svih država takozvano pravo na tranzitni prolaz kroz međunarodne moreuze koji spajaju dijelove otvorenog mora. Da bi se plovidba smatrala tranzitnim prolazom, brod mora prolaziti kroz moreuz bez odlaganja i bez sidrenja, osim u hitnim slučajevima.

Pravila Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora izričito navode da priobalne države ne smiju ometati taj tranzit. One mogu naplaćivati samo ograničene naknade za konkretne usluge, kao što su pilotaža, odnosno vođenje broda, i tegljenje.

Zašto operateri kanala imaju pravo na takse?

Kanali poput Sueckog i Panamskog vještački su vodeni putevi koje su suverene države izgradile i koje održavaju uz ogromne troškove.

Egipat od taksi za brodove koji koriste 193 kilometra dugu prečicu kroz Suecki kanal ostvaruje godišnji prihod od oko četiri milijarde dolara. Carigradska konvencija iz 1888. godine, koju su potpisale tadašnje velike sile, izričito dopušta egipatskim vlastima naplaćivanje tranzita radi pokrivanja troškova održavanja, rada i modernizacije kanala.

S druge strane, Uprava Panamskog kanala, koja upravlja tim prokopom izgrađenim od strane SAD, takođe ima dozvolu za naplatu na osnovu posebnih međunarodnih ugovora. Panamski kanal, dovršen 1914. godine radi spajanja Pacifika i Atlantika, zahtijeva neprekidno i skupo održavanje, uključujući stalno čišćenje dna zbog mulja i odrona.

Zanimljivo je da oba ta kanala naplaćuju takse koje su u prosjeku upola manje od iznosa koji sada traži Iran.

Postoje li izuzeci?

Sive zone ipak postoje, pa se prolazak kroz pojedine moreuze, pa čak i dijelove okeana, ponegdje naplaćuje.

Rusija, na primjer, naplaćuje pratnju ledolomaca, pilotažu i uslužne tarife na Sjevernom morskom putu duž svoje sjeverne obale. Ta ruta nudi znatno kraći put između Evrope i Azije nego Suecki kanal. Prolazi kroz Sjeverni ledeni okean i spaja Atlantik i Pacifik preko Barencovog mora i Beringovog moreuza. Uglavnom se koristi ljeti, kada se led otopi, a njome najčešće plove brodovi iz Rusije, Kine i Južne Koreje. Moskva velike dijelove te rute tretira kao svoje unutrašnje vode ili područja prekrivena ledom, pozivajući se na član 234 Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora.

Kanada ima slične zahtjeve za suverenitet nad Sjeverozapadnim prolazom, morskim putem kroz Kanadski arktički arhipelag. Vlada u Otavi povremeno razmatra uvođenje taksi, ali nailazi na oštro protivljenje Sjedinjenih Američkih Država.

Još jedan dugogodišnji primjer su turski moreuzi. Bosfor i Dardaneli, koji preko Turske spajaju Crno i Sredozemno more, regulisani su Konvencijom iz Montrea iz 1936. godine. Prema tom ugovoru, Turska mora garantovati slobodan prolaz trgovačkim brodovima i može naplaćivati samo minimalne takse za svjetionike i navigacionu pomoć, ali ne i klasične tranzitne naknade.

Nastavi čitati

Aktuelno