Connect with us

Zanimljivosti

KO JE VLASNIK MJESECA I NJEGOVIH RESURSA – odgovor nije jednostavan

Henaro Vega ime je čileanskog advokata i pjesnika, porijeklom iz grada Talke (udaljenog 255 kilometara od prestonice), koji je jednog dana 1954., ponosno izašao iz notarske kancelarije sa dokumentom koji tvrdi da je on vlasnika Mjeseca. Slično tome, Amerikanac po imenu Denis Houp od 1980. godine prodaje parcele na Mjesecu, Marsu, Merkuru i drugim nebeskim tijelima.

Iako su ciljevi spomenutih ljudi bili različiti, oba su uključena u kontraverzu koja interesuje mnoge: kome pripada Mjesec?

Takozvana svemirska trka koja se dogodila između 1955. i 1975. godine, zajedno sa zaprepašćenjem stanovnika Zemlje zbog slijetanja čovjeka na Mesec, ukazuje na kontekst pokušaja da se preuzme naš prirodni satelit. Međutim, istina je da ovaj, kao i ostali elementi svemira, ne mogu pripadati nikome. Mada kada je riječ o njihovim resursima, odgovor na pitanje nije više tako jasno definisan.

Da bismo ovo razumeli, moramo da se vratimo u 1967., dvije godine prije nego što je Nil Armstrong ušao u istoriju postavljanjem zastave Sjedinjenih Država na Mjesec.

U scenariju u kom su velike sile objelodanile svoje namjere da istraže prirodni satelit, UN je bio taj koji je predvidio i izradio Ugovor o svemiru u kom je jasno rečeno: “Svemirski prostor, uključujući Mjesec i druga nebeska tijela, ne može biti predmet nacionalnog prisvajanja na osnovu prava na suverenitet, korišćenje i okupaciju, ili na bilo koji drugi način.”

Što se tiče zastave postavljene na lunarnu teritoriju, Huan Manuel de Faraminjan Gilbert, profesor emeritus na Univerzitetu u Haenu i ko-direktor Katedre za vazduhoplovstvo i astronomske studije Astrondalus, objašnjava za National Geographic da: “u ovom slučaju, to je bio simboličan gest prilikom dolaska, na isti način na koji oni koji se popnu na Everest mogu postaviti zastavu na njegov vrh, ali to ne znači da govorimo o ostvarivanju suvereniteta.”

Nakon ovog istorijskog događaja – koji se periodično ponavljao do 1972. godine – interesovanje za istraživanje Mjeseca nije prestalo, već upravo suprotno. Pošto konačno imamo tehnološke resurse za pristup Mjesecu, misije kao što je Čang’e, Kineske nacionalne svemirske administracije (CNSA), potvrdila je prisustvo prirodnih resursa poput vode na lunarnom terenu, kao i moguće postojanje silicijuma, gvožđa i titanijuma, što otvara nove mogućnosti za nacije koje vode istraživanje svemira.

Niko ne može da “prisvoji” Mjesec, ali šta je sa njegovim resursima?

U vrijeme kada je sastavljan Ugovor o svemiru, problemi u vezi sa izvlačenjem ili korišćenjem resursa sa Mjeseca bili su gotovo nepoznati, tako da ovaj aspekt nije precizno obrađen u dokumentu. Ali ovo je bio samo prvi od “pet međunarodnih ugovora koji se odnose na kosmičke aktivnosti”.

“Godinama kasnije, 1979., objavljen je Sporazum o Mjesecu, koji je unio zbrku jer je u pitanju kopija Sporazuma o svemiru iz 1967. godine, osim člana 11., koji predstavlja veliku grešku, kada se kaže da ‘Mjesec i njegov prirodni resursi predstavljaju zajedničko nasleđe čovečanstva'”, ističe Elisa Gonzalez Fereiro, predsjednica Španskog udruženja za vazduhoplovstvo i svemirsko pravo.

“Član 11., sporazuma iz 1979. predviđa da, kada međunarodni režim eksploatacije resursa bude odobren, onda može doći do podjele među državama potpisnicama, uzimajući u obzir i zemlje u razvoju…”, naglašava Gonzales.

Dok Sporazum o svemiru govori o “interesu čovječanstva”, Sporazum o Mesecu govori o “zajedničkom nasleđu čovječanstva”, i iako nijedan od ovih koncepata u praksi ne uspijeva da ograniči dinamiku eksploatacije, drugi predstavlja prepreku za interese određenih država ili kompanija koje već spekulišu o tome, na primjer, kako bi lunarno rudarenje moglo da funkcioniše.

Nova era istraživanja je počela

2023. godina je bila puna primera koji dokazuju namjere svjetskih sila, da koriste Mjesec kao kratkoročno mesto za sletanje i istraživanje. Pet misija je bilo usmjereno – neke bez uspjeha – na naš satelit ove godine.

Ovi događaji su nezvanično kršteni kao “nova svemirska trka”, što nesumnjivo privlači interesovanje javnosti kao ono koje je vladalo u periodu od 1955. do 1975. godine. U tom smislu, NASA je 2020. godine izdala sporazum Artemis, dokument u kom su SAD uspostavile skup praktičnih principa za vođenje saradnji u istraživanju svemira među nacijama, prenosi Nacionalna geografija.

“Moramo uzeti u obzir da države potpisnice Artemidinog sporazuma nisu potpisnice sporazuma o Mjesecu”, ukazuje Huan Manuel de Faraminjan. “Ali moram reći, i to je moje lično mišljenje, da je Artemis sporazum postao prečica za izbegavanje ideja o zajedničkom nasleđu čovječanstva, ako bi se otvorio put da i države i kompanije lakše pristupe resursima na Mjesec”, dodaje on.

U slučaju Sporazuma o svemiru iz 1967. godine, princip nenacionalne aproprijacije ne utiče na vlasništvo nad izvučenim resursima , tako da trenutni ambiciozni planovi istraživanja svemira ostaju “u veoma dvosmislenom polju pravnog tumačenja”.

Related Topics:

Zanimljivosti

Mladić tražio slobodne dane zbog slomljenog srca, ŠEF ODMAH ODOBRIO!

Neobičan, ali iskren zahtjev za godišnji odmor jednog mladog radnika postao je viralan nakon što ga je njegov direktor podijelio na društvenim mrežama.

Radnik je kao razlog naveo nedavni prekid veze, a odgovor šefa oduševio je mnoge korisnike interneta.

Džasvir Sing, suvlasnik i izvršni direktor kompanije “Knot Dating“, podijelio je snimak ekrana na mreži „X“ i nazvao je „najiskrenijom do sada“.

Uz objavu je napisao: „Generacija Z ne koristi filtere“, aludirajući na iskrenost i direktnost mlađih generacija na poslu.

“Nedavno sam prošao kroz prekid veze i nisam se mogao fokusirati na posao. Danas radim od kuće, ali želio bih uzeti slobodne dane od 28. do 8. kako bih se kratko odmorio”, pisalo je u poruci.

Poruka, koja je bila jednostavna, ali iskrena, naišla je na brojne pozitivne reakcije.

Na pitanje da li je odobrio zahtjev, Sing je kratko odgovorio: “Dopust odobren, odmah”.

Objava je ubrzo postala viralna, a korisnici su pohvalili i iskrenost radnika i šefovo razumijevanje.

Mnogi su istakli da je riječ o pozitivnom primjeru normalizacije razgovora o emocionalnom stanju na radnom mjestu, prenosi CdM.

“Ovo je savršeno u redu. Još bolje, uopšte nemojte objašnjavati razlog zbog kojeg uzimate slobodno”, “Ima ljudi koji ni za brak ne uzmu toliko dopusta”, na što je Sing uzvratio: “Ali mislim da prekidi veza zahtijevaju više dopusta nego brak”.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

U BIH NIKAD NIJE DOSADNO: Ramo Isak objavio još jedan spot, ovaj put kreator je AI tehnologija (VIDEO)

Na YouTube kanalu objavljena je nova pjesma posvećena Rami Isaku, federalnom ministru unutrašnjih poslova i lideru stranke Snaga naroda.

Riječ je o još jednom “muzičko-političkom projektu” koji se, ako je suditi po komentarima gledalaca, kreće između satire i naučne fantastike.

Pjesma glasi:

„Ramo, Ramo, svi za tebe sad,

nek se ori pjesma, nek se ori grad.

Ramo, Ramo, ti si naš junak,

s tobom Bosna nikad neće past“,

a sve to uz prateći spot generisan pomoću vještačke inteligencije.

U videu, Ramo Isak jaše konja, nosi zastavu Bosne i Hercegovine i mač, dok digitalno nebo gori iznad njega.

AI tehnologija ga prikazuje kao svojevrsnog viteza modernog doba – čovjeka koji brani državu i narod, makar algoritamski.

Taman kad posmislimo da smo sve vidjeli…Kad ono Ramo

Nastavi čitati

Zanimljivosti

KAKO JE “EGIPATSKA SELJANKA” POSTALA AMERIČKA BOGINJA SLOBODE: 139. rođendan Kipa slobode

Kip slobode otkriven je 28. oktobra 1886. godine u njujorškoj luci, kao dar Francuske Sjedinjenim Američkim Državama. Tokom postojanja postao je globalni simbol slobode – ali i izvor brojnih zanimljivih, pa i pomalo čudnih priča.

Kip slobode, jedan od najpoznatijih spomenika na planeti, svečano je otkriven 28. oktobra 1886. godine na ostrvu Bedlou (danas Ostrvo slobode), uz prisustvo tadašnjeg predsjednika SAD Grovera Klivlenda. Spomenik je bio poklon francuskog naroda Americi, kao simbol prijateljstva i zajedničkih ideala slobode i demokratije.

Autor kipa bio je francuski skulptor Frederik Ogist Bartoldi, dok je konstrukciju osmislio inženjer Gistav Ajfel, kasnije poznat po Ajfelovom tornju. Visok 46 metara (sa postoljem 93), kip prikazuje ženu odjevenu u togu, s bakljom u ruci – simbolom prosvjetljenja – i tablom na kojoj piše 4. juli 1776., datum američke Deklaracije nezavisnosti.

Kroz decenije, Kip slobode postao je prva slika “novog svijeta” za milione imigranata koji su u 19. i 20. vijeku pristizali u Ameriku. Danas je nacionalni spomenik, dio UNESCO-ve svjetske baštine i nezaobilazna turistička atrakcija koju godišnje posjeti više od četiri miliona ljudi.

Ali, iza njegovog dostojanstvenog izgleda kriju se i priče koje su mnogo neobičnije nego što biste očekivali. Bartoldi je prvobitno zamislio kip kao prikaz arapske seljanke koja u ruci nosi fenjer, simbol slobode i napretka, namijenjen ulazu u Suecki kanal. Kada egipatske vlasti nisu imale novca, ideju je preoblikovao i ponudio Americi – tako je “egipatska seljanka” postala američka boginja slobode.

Do 1916. godine posjetioci su mogli da se popnu sve do baklje, ali je tada eksplozija u obližnjem skladištu municije, poznata kao Black Tom incident, oštetila kip i zabranila pristup toj zoni. Oštećenja od eksplozije i danas su djelimično vidljiva na bakarnoj konstrukciji.

Kada je postavljen, kip je bio potpuno bronzan i sjajan, ali je tokom godina oksidacija stvorila karakterističnu zelenu patinu. Početkom 20. vijeka građani su tražili da se “očisti”, ali stručnjaci su dokazali da taj sloj zapravo štiti metal od propadanja – i zelena je postala zaštitni znak Kipa slobode.

Zbog metala od kojeg je napravljena statua, ljeti temperatura u glavi zna dostići i 45 stepeni. Penjanje do krune postalo je pravi test izdržljivosti, pa su suvenirnice jedno vrijeme prodavale majice s natpisom “Preživio/la sam Kip slobode”.

Najpoznatija “mala sestra” Kipa slobode stoji u Parizu, okrenuta prema zapadu – ka Njujorku. Manje replike postoje i u Japanu, Brazilu, Las Vegasu i još desetak zemalja, pa sloboda, čini se, ima mnogo adresa.

Krajem 19. vijeka čuvar svjetionika na Bedlou ostrvu, Vilijam Boro, živio je sam u kućici pored kipa i bio poznat kao “pustinjak slobode”. Umro je 1906, a legenda kaže da je želio da mu pepeo bude razasut oko njegove baze – kako bi vječno čuvao gospođu s bakljom.

Bez obzira na sve legende i bizarne epizode, Kip slobode i dalje stoji ponosno u njujorškoj luci, kao podsjetnik da sloboda, iako često podložna vremenu i ljudskim slabostima, nikada ne gubi svoj sjaj.

Nastavi čitati

Aktuelno