“Premijeru, zahvaljujući politici SNSD-a Republika Srpska jeste oaza za pranje novca, privredni kriminal, korupciju, bogaćenje bezbjedonosno interesantnih osoba, kao i tragičnih događaja koji nisu razrješeni kao što je tragedija u Foči, slučaj M.R. se neće tek tako zataškati!”

Poručio je ovo šef Kluba poslanika SDS-a u NS Republike Srpske Ognjen Bodiroga predsjedniku Vlade Srpske Savi Miniću koji je nakon, pucnjave u Istočnom Sarajevu tokom koje je Đorđe Ždrale ranio Kostu Pandurevića, na društvenoj mreži X napisao da Republika Srpska nije i nikada neće biti mjesto u kojem kriminalci mogu biti mirni.

“Da Republika Srpska nije oaza za pranje novca ne bi samo u aferama Rašid Serdarov i Vijadukt Republika Srpska izgubila 310 miliona maraka, ne bi Elektroprivreda, Šume Srpske, Željeznice, NP Sutjeska i druge ustanove bile na koljenima, ne bi RiTE Ugljevik bio ugašen…a ko je kriv za to? Pa premijeru vaši kadrovi, vaša politička partija ih je postavila na te pozicije!”, kategoričan je Bodiroga.

Bodiroga je upitao Minića da li će iko odgovarati.

“Naravno da neće jer ih vaša nakaradna politika štiti! Samo u nakaradnom sistemu Staša Košarac može biti ministar iako se družio sa Fatihom Kolom koga povezuju sa narko kartelom Tito i Dino, a na sve to ga predložio Željki Cvijanović da ga imenuje za počasnog konzula BiH u Panami!”, zaključio je Bodiroga.

(BN)

U najnovijem medijskom istupu, ministar pravde Republike Srpske i funkcioner vladajuće koalicije, Goran Selak, odlučio je da dijeli lekcije o komunalnim problemima u Banjoj Luci. Govoreći o “ulicama bez rupa”, “nestašicama vode”, “parkingu” i “vrtićima”, Selak pokušava predstaviti stanje u gradu kao neprihvatljivo, poručujući da “Banja Luka zaslužuje bolje” i da se “ne smije baviti samo šminkanjem”.

Međutim, iza ovih riječi krije se klasično politikanstvo i prebacivanje odgovornosti. Zanimljivo je kako predstavnici vladajućeg režima iznenada postanu izuzetno osjetljivi na svaku udarnu rupu ili infrastrukturni problem – ali isključivo u Banjoj Luci, gradu u kojem nemaju apsolutnu vlast. Kada se pogleda šira slika, stanje putne mreže i komunalne infrastrukture u ostatku Republike Srpske, za koju su direktno odgovorni oni, njihovi kadrovi i entitetska javna preduzeća, vidljivo je potpuno odsustvo bilo kakve samokritike i odgovornosti.

Selektivno sljepilo: Gdje su rupe na koje ministar žmiri?

Dok se u Banjoj Luci problematizuje svaki detalj gradske infrastrukture, vozači širom Republike Srpske svakodnevno rizikuju živote na dionicama koje godinama i decenijama nisu vidjele ozbiljnu sanaciju:

• M-18 Foča – Šćepan Polje: Višedecenijski “put strave i užasa” i najveća sramota infrastrukture. Uska, neuslovna, makadamska i poluraspadnuta cesta prema granici sa Crnom Gorom godinama odnosi živote i uništava vozila, dok entitetske vlasti nude samo prazna obećanja.
• Prijedorska regija i Potkozarje: Putevi uništeni prolaskom teške mehanizacije, kamiona koji prevoze rudu i drvnu građu. Lokalni i regionalni pravci (posebno prema Novom Gradu i Kozarskoj Dubici) su prepuni dubokih kratera i uništenih ivica asfalta.
• Gradiška i okolina: Regionalni pravci trpe zbog hroničnog nemara. Nakon svake zime, rupe na kolovozima ostaju mjesecima neokrpljene, direktno ugrožavajući bezbjednost svih učesnika u saobraćaju.
• Istočna Hercegovina: Putna komunikacija u ovom dijelu Srpske decenijama je u drugom planu. Vožnja između manjih hercegovačkih opština predstavlja pravi test izdržljivosti za vozila zbog dionica na kojima je asfalt potpuno propao.

Šta je sa vrtićima i parkingom u ostatku Srpske?

Ministar se dotiče pitanja vrtića i parkinga u Banjoj Luci, potpuno zaboravljajući kakvo je stanje tamo gdje njegova koalicija vlada:

• Slučaj vrtić u Prijedoru: Dok u Banjoj Luci roditelji imaju najveće gradske subvencije za djecu u privatnim vrtićima, gradska vlast u Prijedoru već četiri godine bezuspješno pokušava da završi vrtić u naselju Pećani. Kamen temeljac je pompezno položen još 2022. godine u svrhu izborne kampanje, ali i dan danas to je zatvoreno gradilište i simbol neispunjenih obećanja. Djeca koja su tada rođena, danas stasavaju za školu, a da nikada nisu dočekala svoje mjesto u javnom vrtiću, zbog čega su roditelji primorani da plaćaju skupe privatne ustanove bez adekvatne podrške lokalne vlasti.
• Parking harač u Trebinju: Problem sa parkingom nije izolovan samo na Banju Luku, ali su rješenja vlasti u drugim gradovima udar na džep građana. U Trebinju, na primjer, ljetna tarifa parkiranja u prvoj zoni dostiže nevjerovatnih 3,00 KM po jednom satu. Umjesto da olakšaju, gradske vlasti tamo neprestano donose odluke o proširenju zona naplate na nova naselja i ulice, pretvarajući svaki slobodan kvadrat u izvor profita za lokalna javna preduzeća.

O stanju vodovoda i elektrodistribucije širom opština u Republici Srpskoj mogao bi se napisati čitav feljton – od ljetnih restrikcija i suhih slavina, do konstantnih ispada na elektromreži i dotrajalih dalekovoda koji ostavljaju sela bez struje na prvi jači vjetar. O tome ministar i vladajuća elita, naravno, ćute.

Ko zapravo “šminka” stvarnost?

Riječi ministra Selaka o tome kako “nam ne trebaju kozmetička uređenja nego rješavanje ključnih pitanja” zvuče apsurdno kada dolaze od predstavnika vlasti koja na republičkom nivou upravlja budžetima, a nije u stanju da obezbijedi osnovnu bezbjednost na putevima ili izgradi jedan jedini vrtić u Prijedoru na vrijeme.

Banja Luka, uprkos svim izazovima, po parametrima infrastrukture, uređenosti i podrške porodici, miljama prednjači u odnosu na većinu gradova i opština u Srpskoj gdje vlada ista ta koalicija. Fokusiranje isključivo na Banjaluku nije ništa drugo do pokušaj skretanja pažnje sa sopstvenog nerada, kašnjenja i višedecenijskog zapostavljanja ključnih problema za koje su direktno zaduženi.

Umjesto što sa pozicije ministra pravde broji udarne rupe i parking mjesta po Banjoj Luci, njemu i režimu bi bilo pametnije da obiđu ostatak Republike Srpske, objasne roditeljima u Prijedoru zašto su izigrani i pogledaju u oči vozačima koji svaki dan rizikuju glavu na putu za Šćepan Polje.

Banjaluka24

Dok se domaći poljoprivrednici širom Republike Srpske bore za goli opstanak, suočeni sa sušom, enormnim poskupljenjima repromaterijala i nedovoljnim podsticajima, čelnici ključnih državnih agencija žive život na visokoj nozi. Aleksandar Trninić, v.d. direktora Agencije za agrarna plaćanja, bez mrve srama po društvenim mrežama dijeli fotografije iz Sen Tropea, a njegovo bahato ponašanje  i netransparentno trošenje narodnog novca izazivaju opravdan gnijev osiromašenog naroda.
Dok vladajući funkcioneri pred kamerama slavodobitno ponavljaju priču o “nikad većem agrarnom budžetu” i “istorijskoj podršci selu”, stvarna slika na terenu je poražavajuća: poljoprivrednici jedva sastavljaju kraj s krajem, dok se milioni iz budžeta odlivaju u nepoznatim pravcima.
Milioni za probrana medijska carstva i sumnjive tokove
Agencija za agrarna plaćanja, na čijem je čelu Trninić, postala je sinonim za netransparentnost. Posljednji podaci i analitika javnih nabavki pokazuju šokantnu praksu: stotine hiljada maraka iz agrarnog budžeta slivaju se na račune medija bliskih režimu, pod izgovorom “promocije i informisanja”.
Postavlja se logično pitanje – zašto je agenciji čiji je jedini posao da dijeli podsticaje seljacima uopšte potrebna milionima teška medijska kampanja?
Netransparentne isplate: Veliki dio novca podijeljen je bez jasnih, provjerljivih kriterijuma i bez uvid u to šta je javnost uopšte dobila zauzvrat.
Kome idu narodne pare? Dok se medijskim kućama i sumnjivim firminim subjektima isplaćuju basnoslovne sume za “usluge”, stvarni poljoprivredni proizvođači dobijaju mrvice ili bivaju odbijeni zbog administrativnih prepreka.
Neprovjereni tragovi novca: Finansijski tokovi u Agenciji godinama izazivaju sumnju stručne javnosti, jer se milionima maraka gubi svaki trag prije nego što uopšte stignu do štala, njiva i plastenika.
Sen Trope u vrijeme najteže krize: Slika bezobrazluka i otuđenosti
Kao da sumnjive isplate i propast poljoprivrede nisu dovoljni, Aleksandar Trninić je odlučio da javnosti ponudi dodatni šamar. U trenutku kada seljaci prijete protestima, a građani grcaju u inflaciji, direktor Agencije se na društvenim mrežama hvali fotografijama iz luksuznog francuskog ljetovališta Sen Trope (Saint-Tropez).

“Dok seljak gleda u nebo i moli se da mu suša ne uništi sve što ima, prvi čovjek agencije koja bi trebalo da mu pomogne objavljuje fotografije iz stijedišta svjetskog džet-seta. To nije samo odsustvo empatije – to je otvoreno ruganje narodu od čijeg se poreza sve to finansira.”
I dok vlast uvjerava javnost da “novca ima” i da je “sve pod kontrolom”, ove fotografije svjedoče o dubokoj razdvojenosti vladajuće elite od realnosti u kojoj narod živi. Neki uživaju na najskupljim svjetskim destinacijama, dok oni koji proizvode hranu za ovu zemlju ne mogu pokriti ni osnovne troškove proizvodnje.
Režimsko prebacivanje odgovornosti i gola gola istina
Slučaj Aleksandra Trninića i Agencije za agrarna plaćanja samo je ogledalo sistema u kojem se javne funkcije ne posmatraju kao obaveza prema građanima, već kao privatni plijen i kartica za besplatno uživanje.
Vrijeme je da se konačno postave prava pitanja:
1. Ko je odobrio da se novac namijenjen poljoprivrednicima preusmjerava na medijske objave i sumnjive konsultantske usluge?
2. Kako je moguće da direktor ključne agencije u vrijeme najveće agrarne krize baškari po Azurnoj obali, dok poljoprivrednici odustaju od sjetve?
3. Dokle će vladajući režim štititi kadrove koji budžet Srpske tretiraju kao lični novčanik?
Poljoprivrednicima i građanima Republike Srpske više ne trebaju prazne priče, lažna obećanja i ružičaste televizijske reportaže. Potrebna im je poljoprivreda koja hrani zemlju, a ne agencija koja finansira medije i privatne odmore po Sen Tropeu.

Banjaluka24