Connect with us

Politika

KO SU NAJDUGOVJEČNIJI MINISTRI U VLADI RS: Imena koja decenijama ne silaze s vlasti

Od formiranja prve Vlade Republike Srpske 22. aprila 1992. godine pa do danas, kroz izvršnu vlast prošle su desetine ministara, među kojima je bilo istaknutih akademskih i političkih ličnosti. Ipak, samo rijetki su imali privilegiju – ili moć – da ministarsku fotelju zauzmu tri, četiri ili čak više puta.

U ovom pregledu ne ulazimo u ocjenu njihovog rada i doprinosa razvoju Republike Srpske, već se fokusiramo isključivo na jedno pitanje: ko su ministri koji su se najduže zadržali u Vladi RS?

Česte promjene u prvim godinama

U prvim godinama postojanja Republike Srpske politička nestabilnost bila je izražena, pa su se vlade smjenjivale gotovo svake godine. U periodu od 1992. do 1998. godine formirano je čak sedam saziva Vlade RS, što je omogućilo da se pojedina ministarska imena ponavljaju i po četiri ili pet puta u svega šest godina.

Od 1998. do 2006. uslijedilo je pet saziva, dok je stabilniji period nastupio krajem 2006. godine. Od tada su vlade uglavnom birane svake četiri godine, sve do 2022, kada je do danas formirano čak tri saziva, uključujući i najnoviji od 18. januara.

Petar Đokić – apsolutni rekorder

Apsolutni rekorder po broju ministarskih mandata je Petar Đokić, lider Socijalističke partije RS, koji je gotovo 16 godina dio Vlade Republike Srpske.

Đokić je 18. januara 2026. godine po sedmi put imenovan za ministra, ovaj put ponovo na funkciju ministra energetike i rudarstva. Prvi put je ministar postao 29. decembra 2010. godine, kao ministar rada i boračko-invalidske zaštite, a tu funkciju obavljao je u dva uzastopna saziva. Od 2014. godine neprekidno vodi resor energetike i rudarstva.

Klokić, Rešić i Golićeva – više od decenije u Vladi

Zlatan Klokić, aktuelni ministar za evropske integracije i međunarodnu saradnju, član je Vlade RS od 18. decembra 2014. godine, što znači da je već 12 godina u izvršnoj vlasti.

Isti period u Vladi RS provele su i Lejla Rešić, bivša ministarka uprave i lokalne samouprave, te Srebrenka Golić, dugogodišnja ministarka za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju. One su u četiri uzastopna mandata bile dio izvršne vlasti, od 2010. do 2022. godine.

Anton Kasipović i Nedeljko Čubrilović – politički veterani

Anton Kasipović bio je ministar u čak pet uzastopnih mandata, počevši od 2014. godine. Obavljao je funkcije ministra prosvjete i kulture, a potom ministra pravde, sve do kraja 2022.

Nedeljko Čubrilović, lider Demosa, pet puta je bio ministar saobraćaja i veza. Prvi put od 2006. do 2014. godine u četiri uzastopna mandata, a zatim ponovo od 2022. do septembra 2025. godine.

Osam godina i više bez prekida

Alen Šeranić je u Vladi RS od 2018. godine. Prvo kao ministar nauke i tehnologije, a zatim, od decembra iste godine, kao ministar zdravlja i socijalne zaštite – funkciju koju obavlja i danas.

Identičan staž ima i Zora Vidović, ministarka finansija Republike Srpske, koja je na toj poziciji od 2018. godine.

Osam godina ministarskog staža imali su i Predrag Gluhaković, Zoran Tegeltija, Davor Čordaš i Jasmin Komić, dok su godinu manje u Vladi proveli Stanislav Čađo i Ranko Škrbić.

Rekorderi iz ratnog i poratnog perioda

Među ministrima iz prvih saziva posebno se izdvaja Aleksa Buha, koji je čak šest puta bio ministar inostranih poslova RS, od 1992. do 1998. godine.

Šest ministarskih mandata imao je i Nedeljko Lajić, dok su po pet puta ministri bili Dragan Kalinić, Ljubomir Zuković i Dragan Davidović.

Po četiri mandata imali su Borivoje Sendić, Miroslav Toholj, Milan Ninković i Novak Kondić, dok su po tri puta ministri bili brojni funkcioneri stare i nove političke garde, među kojima su i Senka Jujić, Bojan Vipotnik i Željko Budimir.

Kontinuitet ili stagnacija?

Ovaj pregled jasno pokazuje da je izvršna vlast Republike Srpske decenijama obilježena kontinuitetom istih imena. Da li je riječ o iskustvu i stabilnosti ili o zatvorenom političkom krugu koji ne dopušta promjene – ostaje pitanje na koje odgovor daju birači na izborima.

Politika

HRONIKA BRISELSKIH RAZOČARENJA: Kako je BiH za šest godina prešla put od lažnih obećanja i euforije do prijetnje političkom izolacijom

Najnoviji izvještaj Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine donio je do sada najoštrije i najdirektnije ocjene na račun domaćih političkih elita, konstatujući da se zemlja ne samo ne kreće naprijed, već se ubrzano i vidno udaljava od svog proklamovanog evropskog puta.

Iako su briselske ocjene izazvale snažan odjek u javnosti, detaljna komparativna analiza šest uzastopnih izvještaja Evropske komisije — od 2020. do 2026. godine — otkriva da je riječ o višegodišnjem obrascu ignorisanja reformi, gdje su deklarativne izjave služile isključivo kao paravan za partijske sukobe i očuvanje političkog statusa kvo.

Od deklarativnih zakletvi do propalog integriteta (2020–2022)
Još prije šest godina, briselska administracija precizno je detektovala temeljni problem bosanskohercegovačke politike: nesklad između onoga što se govori pred kamerama i onoga što se radi u parlamentarnim klupama.

Izvještaj za 2020. godinu: Evropska komisija konstatuje da je opredijeljenost za EU ostala „u velikoj mjeri samo deklarativna”, dok su se lideri bavili „stranačkom politikom i nekonstruktivnim sporovima”.

Izvještaj za 2021. godinu: Gotovo identičan vokabular — upozorava se na zapaljivu retoriku podjela koja direktno blokira ispunjavanje famoznih 14 ključnih prioriteta.

Izvještaj za 2022. godinu: Doživljen je prvi direktan udarac u pravosuđu kada je Parlament BiH u maju te godine odbacio provjere imovinskih kartona sudija, tužilaca i članova VSTV-a, što je u Briselu označeno kao otvoren nedostatak volje za uspostavljanje vladavine prava.

Kratkotrajni talas optimizma i Sattlerov zalog (2023–2024)
Nakon dodjele kandidatskog statusa krajem 2022. godine, u evropskim krugovima nakratko je prevladao optimizam. Tadašnji šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler ličnim političkim autoritetom uvjeravao je evropske prijestonice da će geopolitički ustupak pokrenuti unutrašnji reformski zamajac.

U izvještaju za 2023. godinu sumnje u motive političara bile su privremeno potisnute, a mart 2024. donio je i vrhunac te faze: Evropski savjet donio je odluku o formalnom otvaranju pristupnih pregovora nakon što su usvojeni zakoni o sprečavanju pranja novca, sukobu interesa i integritetu u pravosuđu.

Međutim, već u samom dokumentu stajala je i oprezna fusnota — politička atmosfera u zemlji pred lokalne izbore naglo je krenula nizbrdo.

Klizanje u paralizu i presuda koja je presjekla koaliciju (2025)
Pozitivni narativ se u potpunosti raspao već 2025. godine. Period nakon presude Suda BiH protiv tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika uveo je zemlju u novu fazu institucionalne blokade.

Izvještaj za 2025. godinu otvoreno je govorio o „političkoj paralizi”:

Funkcionisanje Savjeta ministara svedeno je na minimum nakon raspada vladajuće koalicije;

Ključne pozicije u bezbjednosnom sektoru ostale su nepopunjene;

Institucije su opisane kao „zarobljene partijskim interesima”, uz potpunu nesposobnost koordinacije i strateškog planiranja.

Prekretnica 2026: Da li BiH klizi u tihu izolaciju?
Ovogodišnji izvještaj donosi fundamentalnu promjenu tona. Dok su prethodni dokumenti, uprkos teškim riječima, ipak nudili prostor za interpretaciju da se „nešto radi, ma koliko sporo”, nalaz za 2026. godinu nedvosmisleno podvlači aktivno udaljavanje Bosne i Hercegovine od EU.

Ukoliko Brisel zaključi da domaće političke strukture ne samo da kasne, već svjesno opstruišu integracije, BiH se suočava sa opasnošću političke marginalizacije:

Redukcija kontakata: Svođenje komunikacije sa najvišim briselskim zvaničnicima na hladan protokol, bez suštinskih pregovora o članstvu;

Finansijski rezovi: Gubitak stotina miliona evra iz Plana rasta i IPA fondova, čime zemlja gubi korak sa susjedima;

Regionalno zaostajanje: Dok zemlje regiona grade infrastrukturu kroz ubrzanu integraciju, BiH prijeti status izolovane „crne rupe” na mapi Zapadnog Balkana.

Reakcija domaće javnosti na ove poruke pokazaće da li u zemlji još postoji pritisak građana za promjenu kursa ili je politički establišment uspio da evropsku perspektivu u potpunosti pretvori u potrošenu političku parolu.

Nastavi čitati

Politika

DOKLE ĆE SE ZATAŠKAVATI PROBLEM? Sindikat RiTE „Ugljevik“ raskrinkao stvarno stanje sa zalihama i kvalitetom uglja!

Kvalitet i količine uglja koji se dopremaju u Rudnik i Termoelektranu (RiTE) “Ugljevik” nisu dovoljni za nesmetan rad elektrane, a dodatni problem predstavlja i nedostatak kontinuiteta u isporuci, kazao je Slaviša Čuturić, predsjednik Sindikalne organizacije RiTE “Ugljevik”.

“Uprava matičnog preduzeća bila je u obavezi da obezbijedi ugalj odgovarajućih karakteristika i u dovoljnim količinama za nesmetan rad elektrane, ali trenutno ne postoji ni kontinuitet samog dovoza kako bi elektrana mogla nesmetano raditi samo sa tim ugljem“, kazao je Čuturić.

Šta Sindikat RiTE “Ugljevik” očekuje od nadležnih?
On je istakao da očekuju od matičnog preduzeća, Ministarstva i Vlade Republike Srpske da problem funkcionisanja RiTE Ugljevik shvate najozbiljnije.

“Ulazimo u zimski period koji će biti veoma težak, ne samo za RiTE ‘Ugljevik’ nego za kompletan energetski sistem“, upozorio je Čuturić.

Kako je dodao, očekuju da nedostaci u vezi sa ugljem, koji bi i dalje trebalo da se doprema, budu otklonjeni, te da se obezbijedi kontinuitet isporuke kako bi elektrana mogla nesmetano da radi onda kada je najpotrebnija.

Zašto je RiTE “Ugljevik” ponovo stao s radom?

Podsjećamo, Rudnik i termoelektrana (RiTE) “Ugljevik” u noći sa srijede na četvrtak ponovo su stali s radom zbog kvara na kotlovskom postrojenju, i to nakon svega nekoliko dana proizvodnje električne energije.

I dok se Ugljevik susreće sa novim problemima, direktor ovog preduzeća Žarko Novaković na pitanja o zalihama i kvalitetu uglja iz Prijedora te problemima na ležištu Istok 2 kratko je odgovorio da smo mu postavili mnogo pitanja.

Uzroci kvara nisu poznati
Kako je rekao uzroci kvara još nisu poznati, ali da je najvjerovatnije riječ o dotrajalosti opreme.

“Kvar će se sanirati u roku od 48 do 72 sata. Neophodno je najmanje 24 časa da se postrojenje ohladi da bi se pristupilo sanaciji. Nakon sanacije ćemo na mrežu”, kazao je Novaković za “Nezavisne novine“.

Ističe da nije moguće pristupiti mjestu kvara dok se postrojenje ne ohladi te da će tek nakon toga imati više informacija o vremenu sanacije i povratku na mrežu.

Šta direktor RiTE “Ugljevik” kaže o kvalitetu uglja?

Na pitanje kakva je trenutna situacija sa zalihama uglja, kakav je kvalitet uglja koji se nabavlja iz Prijedora, Novaković je odgovorio da smo mu postavili mnogo pitanja i da će o tome govoriti drugom prilikom.

“Postavili ste mi mnogo pitanja. Ja sam vam kratko dao odgovor, a o ovome ćemo neki drugi put”, rekao je Novaković.

Nastavi čitati

Politika

SKANDAL TEŽAK 200 MILIONA MARAKA! Stanivuković podnosi prijavu “Voze blato i sumpor iz Prijedora, prijeti havarija termoelektrane!”

Predsjednik Pokreta Sigurna Srpska Draško Stanivuković najavio je podnošenje krivične prijave zbog načina na koji se obezbjeđuje ugalj za Termoelektranu Ugljevik, tvrdeći da se posao vrijedan oko 200 miliona KM realizuje bez javne nabavke.

Gostujući u emisiji MAT na BN televiziji, Stanivuković je rekao da se ugalj za potrebe Termoelektrane Ugljevik doprema iz Bukove Kose kod Prijedora, sa zemljišta koje je dato pod koncesiju, a da bi, prema njegovim riječima, bilo racionalnije ulagati u eksploataciju uglja u neposrednoj blizini same termoelektrane.

„Imate situaciju da se izdvaja 160, 170 miliona KM sa PDV-om, a kada se sve sabere, to će biti 200 miliona maraka. Uzima se ugalj od Rufija iz Bukove Kose u Prijedoru. Da je ova Vlada normalna i nekorumpirana, uzimali bismo ugalj iz naših rudnika“, rekao je Stanivuković.

On je upitao zbog čega se ne ulaže u eksproprijaciju zemljišta u okolini Ugljevika, navodeći da bi za taj posao bilo potrebno oko 50 miliona KM, nakon čega bi se ugalj mogao eksploatisati neposredno uz termoelektranu.

„Vi uzimate ugalj sa naše zemlje, vozite ga kamionima iz Prijedora u Ugljevik i za to dajete 200 miliona KM, jer ne želite da uložite 50 miliona KM da biste kopali pored Termoelektrane Ugljevik“, poručio je Stanivuković.

Najavio je da će zbog načina realizacije ovog posla biti podnesena krivična prijava, tvrdeći da se postupak odvija bez javne nabavke.

Stanivuković je iznio i tvrdnje da kvalitet dopremljenog uglja nije odgovarajući, navodeći da, prema informacijama kojima raspolaže, materijal sadrži veliki udio blata i sumpora, što bi, kako upozorava, moglo ugroziti rad postrojenja i dovesti do havarije.

-Pola od toga je blato, pola ugalj. Kada imate toliko blata i sumpora, može doći do havarije u postrojenjima“, rekao je on.

Poručio je da će Pokret Sigurna Srpska nastaviti da prati ovaj slučaj i insistira na odgovornosti, navodeći da su spremni i na radikalnije oblike protesta.

-Pokazaćemo istrajnost ovdje. Ima kriminala koji je teško uhvatiti, poput softvera, ali ovdje su stvari jasne“, zaključio je Stanivuković.

Podsjećamo da su prije nekoliko dana tri izvršna direktora Rudnika i Termoelektrane Ugljevik podnijela ostavke na svoje funkcije, a u medijima se navode razlozi pretpostavke je da su u pitanju pritisci da stave potpis za nabavku uglja iz Prijedora koji se ranije pokazao kao neadekvatan za TE Ugljevik.

Nastavi čitati

Aktuelno