Connect with us

Politika

KO TO TAMO VJEŽBA? Da li Helez ima fotografije VOJNIH VJEŽBI ili sportske ratne igre koja je ZALUDILA REGION

Još se ne smiruje bura u javnosti nakon što je ministar odbrane BiH, Zukan Helez izjavio kako na području Rogatice i planine Maglić postoje vojni kampovi za obuku, za koje tvrdi da posjeduje i fotografije.

Tužilaštvo BiH je ekspresno pokrenulo istragu, političari iz Srpske Helezove izjave odbacili kao lažne, a Predsjedništvo BiH najavilo sjednicu na kojoj će se raspravljati o navodima o postojanju terorističkih ćelija i ruskih kampova u BiH.

– Tražićemo zvaničnu informaciju, prije svega, od onih organa kojima je to posao, od onih koji su to iznijeli i od OBA koja je dužna da to zna, prati i izvještava institucije BiH – rekao je predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Zbrka
U međuvremenu su se u javnosti pojavile i fotografije na kojima se vide uniformisani mladići sa puškama, ali se ispostavilo da nije riječ ni o kakvoj vojnoj obuci već sportskoj igri koja je već zaludila region.

Da li je moguće da i Helez posjeduje iste fotografije? Naime, Helez je prije dva dana javno rekao da posjeduje fotografije o navodnim vojnim kampovima.

– Nije to nikakva tajna, to ljudi vide, sela oko Rogatice, to ljudi uslikaju, u sred dana da se tamo vrši vježba. Imam slike, to ću pokazati na televiziji – rekao je Helez.

On je pojasnio da se radi “o nekim mladim ljudima i nekim ljudima iz Rusije”, ne želeći da kaže od koga je dobio te informacije.

Nakon toga, na društvenim mrežama, a i u pojedinim medijima objavljene su fotografije skinute sa Fejsbuk stranice sportskog kluba “Airsoft klub Vukovi” iz Pala, a na kojima se, zaista, vidi grupa mladića u uniformama i sa puškama kako simuliraju vojnu vježbu.

Ispostavilo se, međutim, da je riječ o sportskoj igri, te da oružje nije pravo.

Osnivač i predsjednik kluba „Vukovi“ Marko Đoković nije želio da komentariše Helezove navode ističući da on nigdje nije javno spomenuo njihov klub.

Adrenalinski sport
– Pripadnik sam Oružanih snaga BiH i ne mogu ni da komentarišem ministrovu izjavu. Mi sebe nismo pronašli u tim izjavama koje se plasiraju u medijima – rekao je on za Srpskainfo.

Airsoft klub „Vukovi“ osnovan je u Palama i prvi je klub na prostoru istoka Republike Srpske čija je primarna djelatnost simulacija vojnih vježbi i vještina.

Učesnici posjeduju replike vatrenog oružja, čiji su izgled i gabariti vjerni originalima, tako da se ne koristi bojeva ili manevarska municija, već učesnici eliminišu protivnike gađajući se sferičnim „airsoft (ersoft) kuglicama“.

Đoković za Srpskainfo pojašnjava da je airsoft moderan borbeni sport koji postoji u BiH od 2009. godine, od formiranja kluba u Sarajevu.

U Federaciji BiH postoji savez koji broji desetine klubova dok je u Republici Srpskoj u pitanju skroman broj.

– Naš klub postoji od oktobra prošle godine i okuplja nekih 40-50 članova. Tu su momčići od 14 godina, pa do sportskih istaknutih radnika koji imaju više od 50 godina – ističe Đoković.

On je pojasnio da je airsoft (ersoft) sam po sebi adrenalinski i timski sport koji u Bosni i Hercegovini još nije zakonski prepoznat kao sport, tako da su registrovani kao udruženje građana koje se bavi sportskim aktivnostima.

Transparentan rad
Đoković dodaje da ovaj klub radi transparentno i njihov rad je zakonski regulisan.

Svaki trening se, kako navodi Đoković, javno najavljuje. On kaže da kampovi traju dan i po.

Cilj je, pojašnjava Đoković, da novi članove kluba prođu trening upoznavanja sa ersoftom, da se upoznaju s pravilnikom, podzakonskim aktima i sa samim replikama.

– Ovom prilikom bih pozvao sve, i ministra, i sve zainteresovane ljubitelje prirode, pa i vas medije, da dođete na naše treninge i vidite šta mi radimo, gdje radimo i kako radimo. Mi smo jako transparentni, imamo humanitarne aktivnosti, druženja sa drugim klubovima iz Srpske, Federacije BiH i regiona. Naša oprema je većinom nabavljena iz FBiH. Smiješno je da neko nas povezuje sa nekim vojnim kampovima – kategoričan je Đoković.

Kaže da će protiv svih koji su na pogrešan način ovaj klub okarakterisali kao neki kamp za vojnu obuku pokrenuti određene pravne procedure.

Related Topics:

Politika

BLANUŠA NA OZRENU: “Ovo mora ostati planina ŽIVOTA, a ne rudnika”

Predsjednik SDS Branko Blanuša boravio je na Ozrenu, gdje je razgovarao sa predstavnicima zabrinutih mještana, posjetio Manastir Svetog Nikole i domaćinstvo porodice Pejić u Kaluđerici kod Petrova.

Tokom razgovora sa predstavnicima ozrenskih sela, Blanuša je istakao da Srpska demokratska stranka pruža punu podršku građanima koji se protive geološkim istraživanjima i otvaranju rudnika na Ozrenu.

– Naš stav je jasan – Ozren nije prostor za rudnike, već za život. Njegova budućnost leži u razvoju turizma, poljoprivrede i domaće proizvodnje. Ne smijemo dozvoliti da kratkoročni interesi ugroze prirodno bogatstvo, zdravlje ljudi i budućnost generacija koje dolaze – poručio je Blanuša.

On je naglasio da su razgovori sa mještanima potvrdili koliko je važno da institucije čuju glas lokalnog stanovništva i da se sve odluke koje se tiču ovog područja donose isključivo uz njihovu saglasnost i u interesu očuvanja životne sredine.

Tokom posjete Manastiru Svetog Nikole, Blanuša je razgovarao sa igumanom Gavrilom o značaju očuvanja duhovnog i kulturnog nasljeđa Ozrena, dok je u domaćinstvu porodice Pejić imao priliku da se upozna sa radom pčelara i potencijalima koje ovaj kraj ima za razvoj pčelarstva i drugih grana poljoprivrede.

– Ozren je dragulj Republike Srpske. Naša je obaveza da ga sačuvamo – zbog prirode, zbog ljudi koji ovdje žive i rade, ali i zbog budućih generacija – zaključio je Blanuša.

Nastavi čitati

Politika

PSS UPOZORAVA: Zatvaranje starog graničnog prelaza dodatno ispraznilo Gradišku, TRAŽE BESPLATNE PLACEVE ZA MLADE

Nakon zatvaranja starog graničnog prelaza sve više osjeća pad broja ljudi.

Zatvaranje starog graničnog prelaza dodatno je pogodilo život u Gradišci, smatraju u Pokretu Sigurna Srpska (PSS), odakle poručuju da je vrijeme za konkretne mjere koje će zadržati stanovništvo i podstaći razvoj grada.

Na konferenciji za novinare predsjednik PSS-a Srđan Lakić istakao je da Gradiška iz godine u godinu gubi stanovništvo, dok se nakon zatvaranja starog graničnog prelaza sve više osjeća pad broja ljudi u centru grada i slabija privredna aktivnost.

Prema njegovim riječima, lokalna zajednica mora ponuditi mjere koje će mladima dati razlog da ostanu i zasnuju život u Gradišci.

Lakić je kao jednu od ključnih inicijativa predstavio prijedlog da Grad Gradiška obezbijedi besplatne građevinske placeve i besplatne građevinske dozvole za mlade bračne parove, ali i druge osjetljive kategorije stanovništva. Smatra da bi takva mjera olakšala rješavanje stambenog pitanja, podstakla izgradnju porodičnih kuća i doprinijela zadržavanju stanovništva.

Naglasio je da ovakve mjere već postoje u pojedinim lokalnim zajednicama, te da nema razloga da sličan model ne bude primijenjen i u Gradišci.

Član PSS-a Mirko Pisarić podržao je ovu inicijativu, ističući da grad mora pronaći način da pomogne mladim porodicama i socijalno osjetljivim kategorijama. Poručio je da ulaganje u ljude predstavlja najbolju investiciju za budućnost Gradiške, te izrazio očekivanje da će gradske vlasti ozbiljno razmotriti prijedlog.

Iz Pokreta Sigurna Srpska najavili su da će svoju inicijativu uputiti Gradskoj upravi i odbornicima u Skupštini grada, uz očekivanje da se o njoj otvori javna rasprava i pronađe model koji bi bio održiv za lokalni budžet

Nastavi čitati

Politika

SRAMOTA SISTEMA: Student generacije i kćerka RVI već dvije godine ne može do posla

Njen otac bio je ratni vojni invalid. Čovjek koji je za Republiku Srpsku dao zdravlje. Bilo je dana kada je od prijatelja znao pozajmiti dvadeset maraka da kupi vreću brašna.

Nažalost, umro je prije četiri godine. Njena majka je prije dva mjeseca operisala dva tumora. Brat je odustao od fakulteta i radio najteže fizičke poslove kako bi sestra mogla završiti studije.

A ta ćerka i sestra, danas supruga i majka jednogodišnjeg djeteta – Stojanka Bilić – vjerovala je da postoji nešto što niko ne može osporiti – znanje. Vjerovala je da se pošten rad isplati. Da se odricanje isplati. Da se neprospavane noći nad knjigom isplate. Zato je učila. I bila najbolja.

Student generacije na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Dobitnica Zlatne značke.

Završila je osnovne studije, potom i master, pisala naučne radove, zasnovala porodicu i rodila dijete. Mislila je da je najteži dio puta iza nje. Prevarila se. Još uvijek nije dobila priliku ni da odradi pripravnički staž.

Ne traži funkciju. Ne traži privilegije. Ne traži da je neko zaposli preko reda. Traži samo ono zbog čega je godinama učila i zbog čega se njena porodica odricala – priliku da radi posao za koji se školovala. Umjesto toga, skuplja molbe, preporuke, obećanja i razočaranja.

-Uvijek ima obećanja. Kažu „biće“. Čak je bilo i javno obećanje na dodjeli diplome, pretprošle godine, da će mi biti obezbijeđen pripravnički staž, ali evo, tu sam gdje sam, ništa se nije dogodilo. Ja sam pisala, molila, počev od septembra 2024. pa do jula 2026. Poslala sam sedam ili osam zahtjeva za pripavnički staž. Tokom 2024, 2025. i 2026. sam upućivala molbe za zaposlenje na ruke direktora i Direkciji „Šuma Republike Srpske“, ali bez konkretnog rezultata. 18 dokumenata sam poslala na adresu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Obratila sam se i Kabinetu premijera, ali nikad nisam dobila nikakav pisani odgovor. Sve je ostalo na lijepim riječima i obećanjima, a od toga se ne živi. Ne mogu da vjerujem da se ne može pronaći jedno jedino adekvatno mjesto za mene – priča Stojanka za Srpskainfo.

Dok priča svoju životnu priču, nijednog trenutka ne zvuči ogorčeno. Naprotiv. I dalje čeka da sunce dođe poslije kiše.

– Sve sam uložila u svoje znanje i napredak. I sad, iz ove perspektive, neću reći da mi je žao. Nije mi žao. Ja ne bih mogla zamisliti da radim bilo šta drugo. Ja sam ovo završila iz ljubavi. Niko od mene nikada neće čuti da je Šumarski fakultet loš. Šumarski fakultet je odličan fakultet. Tamo ima mnogo dobrih nastavnika, mnogo dobrih i kvalitetnih ljudi i mnogo dobrih studenata koji imaju potencijal. Ali nismo mi, mladi ljudi, krivi za to što je sve izgrađeno ovako kako je izgrađeno. To kreće od vrtića. Evo, ja sad imam dijete, pa gledam kako to funkcioniše – od konkursa za vrtić pa nadalje. Grozan je taj neki osjećaj koji te konstantno prati. Ja sam ponosna što imam 25 godina, što imam dijete od godinu dana i što sam ostvarila sve što sam ostvarila. Da smo neko i nešto, vjerovatno ja sad ne bih bila ovdje i ne bih sve ovo pričala. Ne mogu da vjerujem da se u 21. vijeku bavimo ovakvim stvarima i da moram da istupam javno. Ja razumijem da to prosto mora tako, da sistem tako funkcioniše i da ne može sve preko noći, da se mora i sačekati, ali ovo je stvarno previše – kaže Stojanka.

Mnogi bi, da su na njenom mjestu, vjerovatno odavno spakovali kofere. Ona nije. I neće.

-Nikad nisam razmišljala o tome da napustim svoju Banjaluku. Nikada nisam razmišljala o tome da napustim svoju Republiku Srpsku. Nikad mi to nije palo na pamet. Školovala sam se ovdje, ja sam veliki patriota, moj otac pokojni nam je usadio u dušu ljubav prema otadžbini. Koliko god nam bilo teško i koliko god smo se morali mučiti, mi nikad nismo pomišljali da odemo odavde. Hoću da budem ovdje, hoću da se borim. Znam da vrijedim. I niko me ne može ubijediti nijednom izjavom da je škola uzaludna. Škola nije uzaludna, niko me ne može obeshrabriti – naglasila je Stojanka.

Kaže da je u javnost izašla tek kada je iscrpila sve druge mogućnosti. I ne samo zbog sebe. Već zbog svih mladih ljudi koji ćute.

Uz nju su, kaže, sve vrijeme bili porodica, suprug i prijatelji. Njihova podrška bila joj je najveća snaga, a danas i najveći motiv da nastavi borbu.

Na kraju razgovora, kada je ispričala sve kroz šta je prošla u posljednje dvije godine, Stojanka je zamolila da objavimo još jednu poruku. Kaže da je iscrpila gotovo sve mogućnosti, pokucala na brojna vrata i izgubila vjeru da će njen problem riješiti oni kojima se do sada obraćala.

– Iskreno, iz ove perspektive, nakon svega što sam prošla, vjerujem da samo jedna osoba može riješiti moj problem. To je Milorad Dodik. Pozivam ga javno da mi pomogne i riješi ovaj problem, jer vjerujem da on to može i da jedino on ima moć da to učini – poručila je Stojanka za Srpskainfo.

stojanka berić najbolji student šumarskog fakulteta 2024 FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
Priča Stojanke Bilić nije samo priča jedne mlade žene koja dvije godine čeka posao.

To je priča o porodici koja je vjerovala da će obrazovanje biti izlaz.

O ocu koji je branio Republiku Srpsku.

O bratu koji je odustao od svojih snova da bi sestra ostvarila svoje.

O majci koja se razboljela od brige.

I o djevojci koja je uradila sve ono što društvo traži od mladog čovjeka – učila, bila najbolja, ostala ovdje, osnovala porodicu i poželjela da živi od svog rada. A danas ne traži ništa više od jedne prilike. Zar je to previše?

Srpskainfo

Nastavi čitati

Aktuelno