Connect with us

Politika

KO VUČE KONCE U BIH: Nekoliko hiljada ljudi odlučuje o sudbini tri miliona ljudi

U svakoj zemlji, bilo da se smatra demokratskom ili autoritarnom, postoji grupa ljudi za koje se osnovano može reći da imaju ključni uticaj na događaje i procese u društvu.

Iako je nemoguće napraviti precizan spisak koji bi na naučno utemeljen način mogao pokazati koliko uticajnih ljudi postoji u BiH, može se napraviti gruba procjena koja bi dala predstavu o tome koliko ljudi u BiH stvarno utiče na društvene prilike i svakodnevicu miliona građana.

Kako bismo pokušali doći do okvirne cifre, izdvojili smo tri osnovne kategorije. Prvu čine političke stranke i njihovi organi, drugu javna preduzeća i organizacije od javnog interesa koje se barem djelimično finansiraju iz budžeta, a treću privatni biznis, nevladine organizacije i novinari koji svojim javnim angažovanjem ili djelovanjem mogu suštinski uticati na donošenje odluka i ključne društvene procese.

Političke stranke: Oko hiljadu ljudi na ključnim pozicijama
Kada je riječ o političkim strankama, u BiH postoji dvadesetak velikih političkih organizacija koje imaju predstavnike u državnim, entitetskim i kantonalnim organima.

Iako stranački organi ne funkcionišu na identičan način, može se reći da u svakoj stranci postoji pedesetak ljudi koji zauzimaju ključne pozicije i imaju značajno prisustvo u javnom i političkom životu.

Na primjer, u najužem rukovodstvu obično se nalazi pet do deset ljudi. Kada se tome dodaju premijeri i ministri u vladama, kao i regionalni funkcioneri koji imaju uticaj u većim sredinama u BiH, može se doći do ove okvirne cifre.

To bi značilo da u BiH ima oko hiljadu ljudi koji kroz stranačke funkcije imaju direktan pristup javnim institucijama ili preko stranačkih organa mogu na njih uticati.

Javna preduzeća: Još nekoliko hiljada ljudi s velikim uticajem
Prema studiji Međunarodnog monetarnog fonda iz 2019. godine o javnim preduzećima u BiH, navedeno je da u zemlji postoji između 200 i 300 kompanija, poput elektroprivrednih preduzeća, vodovodnih sistema, putarskih kompanija i sličnih javnih preduzeća na svim nivoima vlasti, od državnog do opštinskog, čije kadrove određuju političke stranke i njihovi saveznici.

Ako bismo uzeli okvirnu procjenu da u svakoj od njih postoji između pet i deset ljudi koji donose ključne odluke, dolazimo do dodatnih hiljadu do tri hiljade ljudi koji imaju značajan uticaj na političke i društvene procese.

Privatni sektor: Ekonomska snaga ne znači nužno i politički uticaj
Treća kategorija najteža je za procjenu jer je veoma teško definisati koje organizacije, mediji i privatne kompanije mogu u dovoljnoj mjeri uticati na politiku da bi se moglo smatrati da imaju suštinski uticaj.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u zemlji postoji oko 400 preduzeća s više od 250 zaposlenih i nešto manje od 200 s godišnjim prihodom većim od sto miliona maraka.

Međutim, ovdje su uključena i javna i privatna preduzeća, pa iz ove grupe treba izdvojiti preduzeća koja smo već nabrojali, a koja stranke direktno kontrolišu.

Važno je takođe naglasiti da se predstavnici privrednih komora u BiH obično žale da nemaju dovoljan uticaj na ono što se dešava u zemlji i često ističu da odluke koje vlasti donose imaju štetan uticaj na njihovo poslovanje, kao, na primjer, kada se povećavaju minimalne plate bez uzimanja u obzir mišljenja ljudi iz privrede.

Zato bi se moglo zaključiti da je relativno mali broj ljudi u ovoj grupi koji imaju moć da zaustave određene javne politike ili utiču na usvajanje nekih mjera, za razliku od ekonomski razvijenijih zemalja, u kojima se interesima privrede i privrednika pridaje veći značaj.

Nevladine organizacije i društveni pokreti: Koliko mogu promijeniti?
Još je teže doći do broja ljudi iz nevladinog sektora čiji angažman može dovesti do krupnih promjena.

Proteklih godina imali smo primjere pokreta poput „Pravde za Davida“ i „Pravde za Dženana“, koji, uprkos podršci stotina hiljada građana, nisu uspjeli značajnije uticati na političke procese.

Među organizacijama koje imaju značajan uticaj na društvo vjerovatno su najuticajnije vjerske organizacije, sportska udruženja i organizacije vojnih veterana.

Međutim, u BiH se često pokazalo da je uticaj obrnut – da politika kroz odluke o dodjeli novca iz budžeta može barem u nekima od njih postaviti kadrove koji će joj biti lojalni i neće samostalno kreirati javne politike, već će biti apologete aktuelne vlasti koja pomaže njihovo finansiranje.

Nekoliko hiljada ljudi s najvećim uticajem na odluke u BiH
Iz svega se može zaključiti da su u BiH ipak i dalje najvažniji čelni predstavnici političkih stranaka i javnih preduzeća, posebno onih koja zapošljavaju veliki broj ljudi i na taj način mogu uticati i na izbore.

Iz toga proizlazi gruba procjena da u zemlji postoji oko tri hiljade ljudi koji imaju presudan uticaj na odluke koje se tiču približno tri miliona građana, od kojih većina uglavnom prihvata ono što politika odluči, čak i kada se radi o odlukama koje joj direktno idu na štetu.

Related Topics:

Politika

O SDS-U ODLUČUJU ČLANOVI, a ne nečija analiza preko režimskih medija

Član Predsjedništva Srpske demokratske stranke (SDS) Marinko Božović izjavio je danas da se o stanju, odnosima i budućnosti ove stranke treba govoriti isključivo na stranačkim organima, a ne putem medija i društvenih mreža.

Božović je na društvenoj mreži Iks (X) naveo da režimski mediji unose dodatnu nervozu među članstvo SDS-a, ističući da situaciju najviše komentarišu predstavnici vlasti i drugih političkih stranaka koji bi, kako navodi, željeli da odlučuju i upravljaju unutar SDS-a.

„Javnost kojoj se obraćate neće donositi odluke na stranačkim organima. Oni koji čine te organe u gradskim i opštinskim odborima imaju jasnu sliku stanja i znaju koji kurs treba zauzeti“, poručio je Božović.

On je podsjetio da je jedan od zaključaka sa posljednje sjednice Predsjedništva SDS-a bio da se do održavanja sjednice Glavnog odbora ne daju izjave za javnost, naglasivši da taj stav treba u potpunosti poštovati.

„Koliko god vremena ostalo do te sjednice, vjerujem da će biti dovoljno da mnoge stvari postanu jasnije i da se na stranačkim organima donesu odluke u najboljem interesu SDS-a. SDS je naša stranka i o njenoj budućnosti odlučivaće naši organi i članovi, a ne režimski mediji, kvazianalitičari i komentatori po društvenim mrežama“, zaključio je Božović.

Nastavi čitati

Politika

DODIK: “Svi koji budu glasali za Studentsku listu glasaće protiv Srbije”

Milorad Dodik pozvao je Srbe iz Republike Srpske da na izborima u Srbiji glasaju za Aleksandra Vučića, a protiv Studentske liste.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik istakao je da je srpski narod u Republici Srpskoj podnio ogromnu žrtvu i pretrpio stravična stradanja, da bi sada mirno gledali kako im predstavnici Studentske liste u Srbiji govore da su zločinci.

“Nećemo oprostiti te ružne kvalifikacije. Pozivam sve Srbe u Republici Srpskoj i one koji su porijeklom iz Republike Srpske da glasaju za Aleksandra Vučića i protiv Studentske liste”, rekao je Dodik za TV Prva.

Dodik je naveo da bi bilo jako loše da oni sutra nečim rukovode.

“Oni misle da treba da se iskažu u svojoj galami, a da svi drugi treba da to poštuju i da to realizuju. Oni nemaju pojma o realizaciji ničega”, rekao je Dodik.

Dodik je istakao da svi oni koju budu glasali za takvu politiku glasaće protiv Srbije.

“Nisu dostojni da predstavljaju srpski narod. I nas nikad neće predstavljati. Mi ćemo nastaviti da se borimo, zajedno sa Aleksandrom Vučićem, jer verujemo da je on jedini pravi izbor za srpski narod u ovom trenutku”, poručio je Dodik.

Dodik je ponovio da Srbima u Republici Srpskoj Srbija treba da dozvoli dvojno državljanstvo, te aktivno i pasivno biračko pravo.

“Mi smo jedan narod, jedan identitet, vjera, jedno pismo, jedna navika. Nas na okupu drži srpska nacionalna istorija i nacionalna budućnost. Mi smo zainteresovani za budućnost koja nas veže. Mi propagiramo ideju jedan narod, jedna država. Ako je to mogla Njemačka da uradi, možemo i mi”, istakao je Dodik.

Dodik je rekao da očekuje da će oko 20.000 ljudi iz Republike Srpske glasati na predstojećim izborima u Srbiji.

Dodik je naveo da nijedan događaj koji se desi i reakcija na to, uključujući i sve što se dešava nakon pada nastrešnice u Novom Sadu, nije vlasništvo pameti domaćih ljudi.

Prema njegovim riječima, to je djelo onih struktura koje su zainteresovane za to da se destabilizuje Srbija i da se destabilizuje srpski narod, jer su oni na tome napravili karijere u Evropi posljednjih 30 godina.

U situaciji u kojoj se Srbija stabilizuje, dodao je Dodik, oni gube osnovu za neko svoje djelovanje.

“S druge strane, mnoge zemlje i narodi okruženja, među kojima su Albanci, Crnogorci, Bošnjaci, Hrvati, žele slabu Srbiju. Jer samo slaba Srbija njima odgovara. To je proklamacija njihovih političkih stavova, iako ne javna. S obzirom na to da se Aleksandar Vučić drznuo da napravi jaču Srbiju, on njima ne odgovara”, smatra Dodik.

Dodik je rekao da je ono što je Aleksandar Vučić odabrao da radi, a to je da trpi, da istraje, da se ne povuče, dugoročno isplativije nego ovo što gledamo danas.

“Politički poraziti tu blokadersku strukturu je jedan od istorijskih događaja u istoriji Srbije koji će obilježiti budući vijek”, zaključio je Dodik.

Nastavi čitati

Politika

HOĆE LI OVOGA PUTA ZAUSTA ZAVESTI RED? Od „trijaže zaposlenih“ do obećanja koja čekaju već četiri godine

Hoće li ovog puta zaista zavesti red?

Radnici koji ne dolaze na posao, ali uredno primaju platu, stranački kadrovi koji se baškare na egzotičnim destinacijama, oni koji su alergični na žir i oni koji ne mogu čučnuti ili izdržati na suncu.

Ako je vjerovati upozorenjima funkcionera vlasti, javni sektor Republike Srpske prava je riznica kadrovskih bisera, u kojoj se, izgleda, može pronaći svega osim dovoljno razloga da se konačno zavede red.

Godinama se najavljuju čistke, provjere i sankcije, traže se neradnici i obećava uvođenje reda, a taman kada se pomisli da su svi problemi pobrojani, na scenu stupa nova akcija – ovoga puta pod nazivom „trijaža zaposlenih“.

“Narodni čovjek”

Predsjednik SNSD Milorad Dodik, nedavno je poručio da je malo onih koji su posao u zgradi Vlade Republike Srpske dobili zato što su stručnjaci i da vjerovatno postoji značajan broj viškova koje treba što prije riješiti.

– Svako ko radi u toj zgradi mora pokazati da je narodni čovjek. Malo je njih tu došlo zbog toga što je stručnjak. Mnogi su zaposleni po ovakvim ili onakvim odnosima. Vratite ovom narodu svojim ponašanjem, svojim pristupom, svojim odnosom. Vidjećemo… Vjerovatno tu već ima značajan broj viškova koje moramo riješiti što prije moguće. Moramo uvesti automatizaciju u administraciju, moramo učiniti veću odgovornost – rekao je Dodik gostujući na RTRS.

Najavio je i rekonstrukciju mnogih sistema, uz poruku da će oni koji svojim radom koče procese morati otići.

– Ako se utvrdi da stoji zbog direktora ili skupine ljudi, to će se rješavati. Skupina ljudi mora otići – poručio je Dodik.

I tako se priča o sređivanju javnog sektora ponovo vratila na početak. Ili, preciznije, na neku od prethodnih stanica, jer su se u posljednjih nekoliko godina smjenjivali gotovo isti problemi, samo s različitim opisima i novim obećanjima da će ovog puta sve biti drugačije.

Još krajem 2022. godine Dodik je najavio da će Vlada početi da čisti javni sektor od zaposlenih koji primaju platu, a ne dolaze na posao. Rok za početak akcije bio je sedam dana.

– Počećemo da čistimo sve one koji se vode da su zaposleni, a nisu zaposleni, ne dolaze na posao. Oni moraju da napuste javni sektor. Vidjećemo kako to izgleda već za sedam dana – poručio je tada Dodik.

Tadašnji premijer Radovan Višković, koji je stajao rame uz rame s Dodikom, potvrdio je da u javnim preduzećima ima ljudi koji su uredno na platnom spisku, ali ih nema na radnom mjestu. Neki su, prema njegovim riječima, čak boravili van BiH, na egzotičnim destinacijama.

Rukovodiocima je trebalo poslati dopise i dati im sedam dana da riješe problem, uz upozorenje da će u suprotnom snositi sankcije.

Sedam dana se, pod magijom kadrovske politike, pretvorilo u četiri godine.

Ne treba zaboraviti ni da je Višković 2025. godine poručio da više neće biti zapošljavanja po stranačkoj liniji, odnosno da niko neće moći da dovede svog partijskog kolegu za ručicu i smjesti ga u javno preduzeće bez saglasnosti Vlade.

– Neće nitko više moći dovesti nekog svog stranačkog kolegu za ručicu i zaposliti ga – poručio je tada Višković, najavljujući i sankcije za odgovorne.

Ako su stranačke „ručice“ već trebalo da postanu prošlost, ostaje pitanje koliko je takvih zapošljavanja zaista spriječeno i ko je za to trebalo da odgovara.

A onda je 2024. godine Savo Minić, tadašnji ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, otvorio i pitanje radnika koji, prema njegovim riječima, nisu baš sposobni za obavljanje poslova za koje svakog mjeseca primaju platu.

Tako je u „Šumama Republike Srpske“ pronašao oko 400 radnika alergičnih na žir, dok je za zaposlene u RiTE „Ugljevik“ i „Elektroprivredi Republike Srpske“ rekao da ima i onih koji ne mogu čučnuti ili biti na suncu.

Nije, dakle, da vlast nije ukazivala na probleme. Naprotiv, tokom godina dobili smo prilično slikovite opise svega što ne valja u javnom sektoru. Ono što se mnogo rjeđe čuje jeste epilog: koliko je zaposlenih udaljeno s radnih mjesta, koliko je spornih zapošljavanja poništeno, ko je kažnjen zbog toga što je omogućio da neko prima platu, a ne dolazi na posao…

Nepodobni kadrovi

Komunikolog Mladen Bubonjić ne vjeruje da će najavljene čistke ovog puta donijeti suštinske promjene. Smatra da je uglavnom riječ o kozmetičkim potezima i obračunu s nepodobnim kadrovima, kako bi se koalicionim partnerima i saradnicima pokazalo šta ih čeka ako otkažu poslušnost.

-Biće kao i do sada kada su bile u pitanju najavljene i donekle provedene čistke. Ne vjerujem da će biti išta drugačije ovaj put. Vidjeli smo da je i ATV krenuo u obračun sa Blaškom Kaurinom, čisto sumnjam da su to sami smislili. Vjerovatno su na sceni pritisci i ucjene i pokazivanje određenim koalicionim partnerima ili saradnicima gdje im je mjesto – rekao je Bubonjić za Sprskainfo.

Dodaje da se godinama ništa ne preduzima protiv pojedinaca za koje postoje indicije ili dokazi o koruptivnim radnjama, sve dok su lojalni onima koji upravljaju sistemom.

– Da ima dobre namjere, svi ti ljudi ne bi bili postavljeni na ta mjesta i ne bi radili sve što su radili sve te godine. Ne mislim samo na ljude koji će sada biti smijenjeni i protiv kojih će možda biti pokrenuti procesi, već na sve one koji su pozicionirani, a more ih je, na javnim funkcijama za koje postoje indicije ili dokazi da su radili koruptivne radnje i ništa se, svih ovih godina, nije radilo po tom pitanju. Jedino kada se otkaže poslušnost vođama ili onima koji su gospodari svega, dođe do smjena ili do procesuiranja, a do tada, šta god da radili i koliko god bili umiješani u neke radnje, koliko god devastirali javna preduzeća, ništa im se ne može – kategoričan je Bubonjić.

Da od najavljenih čistki vjerovatno neće biti mnogo, smatra i Damjan Ožegović iz Transparensi Internešenela u BiH. Podsjeća da su i ranije najavljivani obračuni s neradnicima koji primaju platu, a ne dolaze na posao, ali da je teško očekivati da će vlast uklanjati kadrove koje je sama postavila.

-Velike najave, a vjerovatno od njih neće biti ništa. Ne trebamo zaboraviti da su većina ljudi, koji su zaposleni u javnom sektoru, upravo dovedeni od tih struja koje su najavljivali čistke, tako da nije za očekivati da sami svoje ljude otpuštaju – kaže Ožegović za Srpskainfo.

Nastavi čitati

Aktuelno