Predstavnici Vlade Republike Srpske trebalo bi da u srijedu, 17. septembra, održe sastanak sa predstavnicima trgovačkih lanaca u Srpskoj, kako bi, najavio je Denis Šulić, ministar trgovine i turizma, razgovarali o kretanju cijena u Srpskoj, te ispitali da li su poskupljenja namirnica i ostalih potrepština bila opravdana.

Na ove poruke građani odgovaraju da bi nadležni, umjesto stalne priče i obećanja, trebalo da pređu na djela i donesu konkretne mjere kako novčanici ne bi ostajali sve prazniji, a da nisu kupili praktično ništa.

“Ovo je katastrofa. Za doručak mi treba minimalno 10 KM. Pašteta je 2,50 KM, o čemu više treba da pričam”, poručuje za “Nezavisne novine” Milica Š. iz Banjaluke.

Potrošači kažu da bi ministri konstantno trebali da prate ne samo cijene namirnica, već sve ono što se veže za svakodnevni život građana Republike Srpske, a na šta se svakodnevno upozorava, jer, kako ističu, nije problem samo hrana, već i šta obući, kako platiti režije, pogotovo oni koji nemaju svoju kuću ili stan.

O tome su “Nezavisne novine” detaljno pisale prije samo nekoliko dana, gdje nam je iz više izvora potvrđeno da, osim što raste potražnja za stanovima, rastu i cijene najma, pa se, na primjer, stan u Banjaluci teško može naći za manje od 500 KM.

To će svakako najviše pogoditi buduće studente, pogotovo one koji u Banjaluku dolaze iz najudaljenijih krajeva Republike Srpske.

Murisa Marić, izvršni direktor Udruženja građana DON Prijedor, ističe da nova poskupljenja dolaze praktično svakog mjeseca, a da priče o sindikalnoj potrošačkoj korpi moraju da se gledaju šire od toga, jer ono što je građanima svakodnevno neophodno, često statistički nije ni obuhvaćeno tom korpom.

I dok nadležni, po ko zna koji put, najavljuju da će ispratiti šta se dešava kad su u pitanju poskupljenja, Marićeva ih podsjeća da su, na primjer, cijene goriva već duže vrijeme na nižem nivou, te da bi već po tome i cijene pojedinih usluga morale da budu jeftinije nego što su trenutno.

“Osnovne životne namirnice, kao i sve ostalo što kupuju potrošači, samo su na još višem nivou nego što su bili. Ali naravno, sada se ovdje već priča o tome kako su povećane plate, kako poskupljuje struja, pa im je to opravdanje što dolazi do poskupljenja. Sve se to prelijeva preko leđa građana”, poručuje Marićeva.

Ona kaže da to što se trgovci hvale kako imaju ogromnu dobit, što možda jeste za čestitku, ali da je potpuno jasno da je više novca u njihove kase stiglo isključivo zato što građani za iste usluge sada plaćaju duplo više nego ranije.

“Da nema tako visokih marži i cijena, ne bi sigurno bilo tolike dobiti”, ističe Marićeva.

Nadalje navodi da činjenica da se zbog većih cijena onda i više novca po osnovu PDV-a sliva u državnu kasu, teško može dovesti do realne slike gdje se to i šta se može korigovati u korist potrošača.

Na pitanje da li zaista vjeruje da su u Vladi RS zabrinuti zbog poskupljenja i divljanja cijena, Marićeva odgovara da penzioneri, socijalno ugroženi, ali i drugi građani nemaju ništa od toga što će neko izaći na televiziju i druge medije i reći nešto što svi znaju ili izraziti žaljenje jer se nešto dešava.

“Zabrinutost neće pomoći penzioneru koji ima penziju od 321 KM, ili radniku koji mora dati minimalno 500 KM da opremi djecu za školu, pa da živi nakon toga. Svjedoci smo najavljenih svih poskupljenja i zaista mislim da smo mi zakasnili sa svim mjerama, sa prijedlozima i prije svega da zaštitimo naše ljude. To što ćemo mi sniziti za deset artikala maržu na nula odsto, ne znači ništa. A s druge strane, ako se neko ne odriče marže, znači da te cijene mogu biti znatno niže, ali da li te ljude moramo natjerati da cijene spuste i imamo li mehanizme za to, pita

Registracija putničkih vozila u Srpskoj poskupjela je i za 100 KM, a u osiguravajućim društvima kao razlog navode ukidanje popusta i rast nameta koje ubire država.

U Srpskoj je početkom maja uspostavljena centralna elektronska evidencija svih polisa auto-osiguranja kojom upravlja Zaštitni fond RS, a cijene su sada ujednačene i transparentne. Cilj ovog sistema bio je da se eliminišu skriveni popusti, nelegalne pogodnosti i različiti rabati kojima su pojedina društva ranije privlačila osiguranike.

U osiguravajućim društvima navode da je najveći trošak prilikom ovogodišnje registracije vozila porastao zbog naknade za vodoprivredu, koja je sa 19 skočila na 33,60 KM.

Polise auto-osiguranja same po sebi poskupjele su, kako su istakli, simbolično, za oko jedan odsto, što je tri do četiri marke, ali je zbog ukidanja popusta i drugih pogodnosti ukupna razlika u cijeni registracije u posljednje vrijeme u odnosu na prošlu godinu između 60 i 100 KM, a negdje i više, zavisno od kategorije vozila odnosno zapremine motora.

Predsjednik Skupštine udruženja društava za osiguranje RS Bojan Popović istakao je za “Glas” da je cijena polise u suštini ostala ista kao lani, ali da se sada dosljedno poštuje pravilo da sva društva imaju iste cijene.

– Prije su vlasnici vozila pri registraciji dobijali razne popuste, između ostalog, i za tehnički pregled, ali je to sada sve ukinuto, što već daje željene efekte. Troškovi poslovanja društava su niži, a država istovremeno ubire više nameta. Zahvaljujući tome smo po prvi put, kao društva za osiguranje, uspjeli sa ozbiljnim iznosom da učestvujemo i u kupovini hartija od vrijednosti Republike Srpske – rekao je Popović.

On je dodao da je ranije bilo slučajeva da pojedina društva nisu u potpunosti uplaćivala ni dažbine državi ili da su se agenti odricali dijela zarade kako bi privukli i zadržali mušterije.

– Prosječna cijena polise ostala je oko 300 KM na godišnjem nivou. Sada, kada je uspostavljena centralna evidencija, više nema prostora za skriveno poslovanje. Ovo doprinosi transparentnosti i osiguraniku omogućava da bude siguran da će dobiti svoj odštetni zahtjev. Do prije nekoliko mjeseci sve je bilo u sivoj zoni, ali su sada sve dileme otklonjene, što je pravi način za vraćanje povjerenja u osiguranje – rekao je Popović.

S druge strane, iz Udruženja za zaštitu potrošača “Don” u Prijedoru poručuju da građani efekte za sada vide samo u dodatnim troškovima.

Izvršna direktorica Murisa Marić smatra da je ukidanje popusta samo izgovor za dogovoreno dizanje cijena.

– Vozila više nisu luksuz nego potreba čega su društva svjesna i njihova borba svodi se na to ko će privući više klijenata. Da to nije unosan biznis, ne bismo imali toliki broj društava. Nažalost, mi kao potrošači nemamo pravih pogodnosti. U inostranstvu kada platite polisu znate šta dobijate, a ovdje uglavnom imamo samo papir da je auto registrovan – tvrdi Marićeva.

Ona dodaje da u slučaju nezgode potrošači često ne znaju koliko zaista mogu dobiti od osiguranja. I pomoć na putu, prema njenim riječima, uglavnom znači jedan dolazak, dok se kilometraža dodatno plaća.

NAMETI

Građani u Srpskoj prilikom registracije vozila plaćaju više od same polise osiguranja. U ukupne troškove, kako su ranije objasnili iz Udruženja društava za osiguranje pri Privrednoj komori RS, ulaze naknade za putarinu, takse za saobraćajnu dozvolu i tablice, tehnički pregled, eko-taksa i drugi državni i parafiskalni nameti.

U Bosni i Hercegovini hiljade djece odrastaju u teškim uslovima, bez adekvatne podrške porodice, te zavise od pomoći sistema socijalne zaštite. Mnoga od njih se suočavaju s ekstremnim siromaštvom, zanemarivanjem i ograničenim pristupom obrazovanju.

Upravo zbog njih, “Nova generacija” već 20 godina pruža podršku kroz različite programe, a jedan od ključnih je Dnevni centar za djecu u riziku.

Dnevni centar je sigurno mjesto za djecu i mlade u riziku, gdje dobijaju obroke, osnovne potrepštine, podršku u učenju i psihosocijalnu pomoć. Kroz individualni i grupni rad, pomažemo im da izgrade samopouzdanje, razviju socijalne vještine i steknu osjećaj pripadnosti. Kroz godine, hiljade djece su prošle kroz Dnevni centar, a jedna od najinspirativnijih priča je Danijelova*.

Početak priče: Borba za osnovne potrebe
Danijel je dječak roditelja koji su odrasli u domu za nezbrinutu djecu. Njegova majka je preminula dok je on bio veoma mali, a otac, radeći noćne smjene u pekari, nije imao s kim da ga ostavi. Kada ga je Centar za socijalni rad pronašao, imao je šest godina i spavao u autu svog oca, čekajući da on završi smjenu.

U želji da podrži porodicu, Centar za socijalni rad ih je uputio u naš Dnevni centar, gdje će Danijel provesti djetinjstvo i adolescenciju. Kada je prvi put došao, bio je neuhranjen i bez razvijenih socijalnih vještina. Gotovo da nije govorio i živio je izolovano – jedini prijatelj mu je bio njegov pas Miki. Svaki novi dan u Centru za njega je bio prilika da uči, razvija se i osjeća sigurno.

Dug i izazovan proces promjene
Danijel je u Centru dobio ono što mu je nedostajalo kod kuće. Za više od 10 godina, Danijel je Dnevni centar posjetio preko 3.000 puta, u njemu je dobio preko 9.000 obroka i više od 600 donacija. Pored zadovoljenja osnovnih potreba, Danijelu je pružena i podršku u učenju, ali i mnogo važnije, stručna psihološka podrška i savjetodavni rad, koji mu je pomogao da se emocionalno razvije i poveže s drugima. Kroz individualne i grupne radionice, učio je kako da izrazi svoje misli, gradi samopouzdanje i uspostavlja odnose s vršnjacima.

Ali proces nije bio lak
Danijel je prolazio kroz različite krize, a najintenzivnija je bila tokom tinejdžerskih godina. Kada je na jednoj radionici dobio zadatak da napiše gdje sebe vidi za deset godina, predao je prazan papir. Taj papir nije bio samo simbol trenutnog nedostatka vizije – bio je dokaz koliko je teško djetetu koje odrasta u nesigurnosti da zamisli budućnost u kojoj ima priliku da uspije.

Uprkos svemu, Danijel nije bio sam. Njegov otac, koji je takođe odrastao u nesigurnim uslovima, bio je voljan da radi na sebi i njihovom odnosu. Dolazio je na savjetodavne razgovore, učio kako da bude bolji roditelj i zajedno sa Danijelom tražio put ka stabilnijem životu.

Jedan od najposebnijih trenutaka u Danijelovom životu bio je njegov 18. rođendan. Zaposleni, volonteri i druga djeca iz Dnevnog centra priredili su mu iznenađenje – tortu, roštilj i slavlje u dvorištu Centra.

Ta proslava bila je više od običnog rođendana – bila je simbol zajedništva, podrške i ljubavi koju je tokom godina stekao. Danijel je tog dana zaista osjetio kako je to kada ljudi iskreno slave njega i njegov put. Na slavlju je, naravno, bio prisutan i njegov vjerni pas Miki.

Prvi koraci ka samostalnosti
Još jedan poseban trenutak bio je Danijelov završetak srednje škole i matursko veče. Zahvaljujući donacijama dobrih ljudi, obezbijedili smo mu odijelo i džeparac, kako bi se osjećao dostojanstveno na svom velikom danu. Svi zaposleni, zajedno sa njegovom porodicom i drugom djecom iz Dnevnog centra, došli su da ga isprate. Ponijeli smo ponos, osmijehe i podršku, jer smo svi znali koliko je dug i izazovan bio njegov put do tog trenutka.

Kako je odrastao, Danijel je počeo preuzimati više odgovornosti. Završio je školu i odlučio da napravi veliki korak – osamostaljenje. Jednog dana je došao u Centar i rekao da se odselio iz očeve kuće i zaposlio. Ipak, rana traumatska iskustva su ostavila posljedice. Nakon kratkog vremena, zbog nesigurnosti i sporijeg prilagođavanja novom okruženju, izgubio je prvi posao.

Ali ovoga puta nije odustao
Zahvaljujući podršci koju je stekao kroz godine, znao je da neuspjeh nije kraj priče. Dnevni centar je nastavio da mu pomaže, a on je ubrzo pronašao posao u drugom restoranu, gdje i danas radi. Okružen je kolegama koji imaju razumijevanja za njega, trenira, gradi kuću zajedno s ocem i, što je najvažnije, nije usamljen.

Krug podrške se nastavlja
Danijel danas ima grupu prijatelja, većinom nekadašnjih korisnika Dnevnog centra. Oni zajedno čine neformalnu mrežu podrške, pomažući jedni drugima i služeći kao pozitivan primjer sadašnjim korisnicima. Među njima je i njegov polubrat David*, koji je prvi student iz naših programa, dok njegova polusestra takođe ima svoju uspješnu priču.

Vanja Sovilj, koordinatorka Dnevnog centra, je podijelila:
Danijelova priča pokazuje koliko je dug proces rehabilitacije i koliko je teško nadoknaditi propuštene prilike u ranom djetinjstvu. Ponekad smo se i mi pitali da li sve što radimo ima efekta. Ali kod djece poput Danijela, promjena se nakuplja godinama i onda iznenada izbije na površinu.

On je danas dokaz da nijedan papir nije prazan – samo čeka da bude ispisan pravim prilikama i podrškom.

Tvoja podrška stvara pobjedničke priče
Danijelova priča nije samo njegova – ona je dokaz da svako dijete može dobiti priliku za bolju budućnost uz pravu podršku. Svaka donacija omogućava da priče poput ove ne budu izuzetak, već pravilo. Tvoja podrška znači da djeca u teškim situacijama ne ostaju sama, već dobijaju sigurnost, podršku i šansu da grade svoju budućnost.

Budi dio pobjedničkih priča jer i mali doprinosi, kada se udruže, prave veliku razliku!