Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila je kredit od 500 miliona evra ukrajinskoj državnoj gasnoj kompaniji Naftogaz za hitne nabavke gasa kako bi se obezbijedile zalihe pred zimsku sezonu.

EBRD navodi da je ovo najveći pojedinačni kredit koji je banka odobrila Ukrajini od početka rata 2022. godine.

Kredit ima revolving strukturu, a osiguran je garancijom Evropske unije koja pokriva 90 odsto iznosa, u okviru investicionog plana za obnovu Ukrajine.

Naftogaz se obavezao da će gas nabavljati putem konkurentnih ugovora od unaprijed određenih evropskih dobavljača, u skladu sa standardima Evropske federacije trgovaca energijom (EFET).

Ukupna podrška EBRD ukrajinskom Naftogazu od početka rata sada iznosi 1.6 milijardi evra, uključujući 1.27 milijardi u kreditima i 330 miliona evra u grantovima koje je obezbijedila Norveška.

Prema saopštenju na veb stranici banke, transakcija će takođe podržati reforme usmjerene na integraciju ukrajinskog i evropskog gasnog tržišta.

EBRD je najveći institucionalni investitor u Ukrajini i od početka rata je tamo uložila više od osam milijardi evra. Njenih pet investicionih prioriteta u Ukrajini su podrška energetskoj bezbjednosti, vitalnoj infrastrukturi, bezbjednosti hrane, trgovini i privatnom sektoru, prenosi Tanjug.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp izjavio je danas za Foks njuz radio da misli da predsjednik Rusije Vladimir Putin želi da “završi posao” na sutrašnjem samitu na Aljasci.

Upitan da li su njegove prijetnje sankcijama mogle da utiču na Putinovu odluku da pristane na sastanak, Tramp je rekao da “sve ima uticaja” i dodao da su sekundarne carine prema Indiji “u suštini sprečile njihovu kupovinu nafte iz Rusije”, prenosi “Gardijan”.

– Naravno, kada izgubite svog drugog najvećeg kupca, a vjerovatno ćete izgubiti i svog najvećeg kupca, mislim da to vjerovatno ima ulogu – istakao je Tramp.

Na pitanje da li je spreman da Rusiji ponudi “ekonomske podsticaje” da prekine rat u Ukrajini, on je odbio da odgovori, objašnjavajući da ne bi hteo da pokaže “svoje karte javno”.

On je više puta rekao da Rusija ima ogroman potencijal u nafti i gasu, što je veoma profitabilan posao.

Tramp je naglasio da ga, međutim, prvenstveno zanima trenutni mirovni sporazum i da bi, ako bude napretka na sastanku sa Putinom, odmah pozvao predsednika Ukrajine Volodimira Zelenskog da dođe tamo gde će se oni sastati.

– Imamo ideju o tri različite lokacije… uključujući mogućnost, jer bi to bilo daleko najlakše, da ostanemo na Aljasci. Ako bude loš sastanak, neću nikoga da zovem. Idem kući. Ali, ako bude dobar sastanak, pozvaću predsjednika Zelenskog i evropske lidere – rekao je Tramp.

Na pitanje da li misli da bi sastanak sa Putinom mogao da se završi neuspehom, Tramp je odgovorio da postoji 25 odsto šansi da se to dogodi.

– Postoji 25 odsto šansi da taj sastanak ne bude uspešan, a u tom slučaju ću se vratiti kući i učinićemo Ameriku ponovo velikom već za šest meseci – istakao je američki predsjednik.

Nagovestio je da bi, po tom scenariju, mogle da uslijede sakcije Rusiji.

Prema Trampovim riječima, glavni cilj sutrašnjeg samita je organizovanje još jednog sastanka – na kom bi učestvovao i Zelenski – kako bi se postigao sporazum, a to je uporedio sa “partijom šaha”.

Tramp je rekao da bi to uključilo razmenu teritorija i dogovor o granicama.

Na pitanje da li će održati zajedničku konferenciju za novinare sa Putinom, Tramp je kazao da će svakako održati konferenciju za novinare.

– Ne znam da li će biti zajednička. Čak nismo ni razgovarali o tome. Mislim da bi možda bilo lijepo da bude zajednička, a zatim odvojeno – rekao je predsjednik SAD i dodao da će održati konferenciju za novinare u svakom slučaju, čak i ako pregovori propadnu.

Samit predsjednika SAD Donalda Trampa i predsjednika Rusije Vladimira Putina biće održan sutra u Enkoridžu na Aljasci u 11.30 po lokalnom vremenu.

Tanjug

Izrael će gotovo sigurno pokrenuti novi rat protiv Irana prije decembra, a moguće je da sukob započne već krajem avgusta.

Piše ovo u svojoj u najnovijoj analizi Foreign Policy.

Iran, sa svoje strane, očekuje napad i priprema se za njega. Dok je u prvom ratu Teheran igrao na duge staze, tempirajući svoje raketne udare u očekivanju dugotrajnog sukoba, u sljedećoj će rundi vjerovatno udariti odlučno od samog početka, prenosi Telegraf.
Cilj će biti srušiti svaku ideju da se Iran može pokoriti pod izraelskom vojnom dominacijom. Posljedično, nadolazeći rat biće daleko krvaviji od prvog.

Ako američki predsjednik Donald Tramp ponovo popusti izraelskom pritisku i pridruži se borbi, Sjedinjene Države mogle bi se naći u sveopštem ratu s Iranom, u poređenju s kojim bi sukob u Iraku izgledao kao manja operacija.

Neostvareni ciljevi junskog rata
Izraelski rat u junu nikada se nije ticao isključivo iranskog nuklearnog programa. Radilo se o promjeni odnosa snaga na Bliskom istoku, pri čemu su iranske nuklearne sposobnosti bile važan, ali ne i presudan faktor. Više od dvije decenije Izrael je podsticao SAD na vojnu akciju protiv Irana kako bi ga oslabio i uspostavio povoljnu regionalnu ravnotežu — onu koju sam ne može da postigne.

U tom kontekstu, izraelski napadi imali su tri glavna cilja. Prvo, oslabiti iransku nuklearnu infrastrukturu, drugo — uvući SAD u direktan vojni sukob s Iranom i treće — obezglaviti iranski režim i pretvoriti zemlju u novu Siriju ili Liban, države koje Izrael može nekažnjeno bombardovati. Ostvaren je samo prvi cilj, i to djelimično. Tramp nije uništio iranski nuklearni program niti ga je vratio na početnu tačku.

Promašena izraelska strategija

Druga dva izraelska cilja pokazala su se kao potpuni promašaji. Uprkos početnim obavještajnim uspjesima, poput ubistva 30 visokih komandira i 19 nuklearnih naučnika, Izrael je uspio samo privremeno da poremeti iranski komandni lanac. U roku od 18 sati Iran je zamijenio većinu komandanata i pokrenuo snažan raketni napad, demonstrirajući sposobnost da apsorbuje značajne gubitke i uzvrati.
Izrael se nadao da će početni udari izazvati paniku unutar iranskog režima i ubrzati njegov kolaps. Washington Post navodi da su agenti Mosada koji govore farsi zvali visoke iranske zvaničnike i prijetili njihovim porodicama, tražeći da javno osude režim.

Ipak, nema dokaza da je ijedan general popustio, a kohezija režima ostala je netaknuta. Suprotno očekivanjima, ubistva komandira nisu dovela do protesta, već su ujedinila Irance oko zastave, pod talasom nacionalizma.

Mnogi Iranci sada su ljuti što se iransko odvraćanje pokazalo kao nedovoljno.

“Nekada sam bio jedan od onih koji bi tokom protesta skandirali da se iranski novac ne šalje u Liban ili Palestinu. Ali sada razumijem da su bombe s kojima se svi suočavamo jedno te isto, i ako nemamo snažnu odbranu širom regije, rat dolazi nama”, rekao je jedan umjetnik u Teheranu profesorki Narges Bajoghli sa Univerziteta Johns Hopkins.

Logika novog napada

Činjenica da Izrael nije uspio da uspostavi trajnu vazdušnu dominaciju bez američke podrške čini novu ofanzivu vjerovatnom. I ministar odbrane Izrael Kac i načelnik Generalštaba Ejal Zamir slali su signale da je junski rat bio samo prva faza. Zamir je dodao da Izrael “sada ulazi u novo poglavlje” sukoba.

Izrael je odlučan da uskrati Iranu vrijeme za obnovu raketnog arsenala i PVO. Ta logika ključna je za izraelsku strategiju “košenja trave” — udari preventivno i žestoko kako bi se protivnicima onemogućio razvoj sposobnosti koje bi mogle ugroziti izraelsku vojnu dominaciju.

Budući da Iran već obnavlja svoje resurse, Izrael ima podsticaj da napadne što prije, pogotovo jer politički proračuni postaju složeniji ulaskom SAD u sezonu predizbora.

Iran sprema odlučniji odgovor

Kako bi srušili iluziju da izraelska strategija funkcioniše, iranski čelnici vjerovatno će snažno i brzo udariti na samom početku sljedećeg rata.

“Ako se agresija ponovi, nećemo oklijevati da reagujemo na odlučniji način i na način koji će biti nemoguće prikriti”, objavio je iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči.

Iranski vrh vjeruje da cijena za Izrael mora biti nepodnošljiva, inače će Tel Aviv postupno uništiti njihove odbrambene sposobnosti.

Ishod sljedećeg rata zavisiće od toga koja je strana više naučila i brže djelovala. Može li Izrael obnoviti svoje presretače brže nego Iran svoje lansere? Da li je Mosad potrošio svoja sredstva u prvom ratu? Da li je Iran naučio više o probijanju izraelske odbrane nego Izrael o zatvaranju svojih rupa? Za sada nijedna strana ne može biti sigurna u odgovore.

Dilema za Donalda Trampa

Trampov odgovor na drugi rat mogao bi biti presudan. Čini se da nije sklon dugotrajnom sukobu. Politički, njegovi početni udari izazvali su raskol unutar pokreta MAGA, a vojno, 12-dnevni rat otkrio je kritične nedostatke u američkim zalihama projektila.

Ipak, davanjem zelenog svjetla za prve napade, Tramp je upao u izraelsku zamku iz koje se teško može izvući. Ograničeni angažman vjerovatno više nije opcija. Tramp će se morati ili potpuno pridružiti ratu ili ostati po strani, a ovo drugo zahtijeva otpor izraelskom pritisku za koji dosad nije pokazao ni volju ni snagu, zaključuje Foreign Policy.