Špijunaža, rat tajnih službi, diplomatsko ledeno doba s Ukrajinom, proruska propagandna kampanja, ratna retorika ministra odbrane i na kraju sumnjiva istraga protiv najvažnijeg domaćeg političkog protivnika sistema – Viktora Orbana – Mađarska trenutno ne samo da prolazi kroz period bombastičnih naslova, već ovih dana može odlučiti hoće li se zemlja vratiti na demokratski put ili, s Orbanom na čelu, jurišati ka diktaturi po uzoru na Moskvu, piše Dojče vele.

Ali, hajde redom. Prošlog petka, ukrajinska tajna služba SBU objavila je da je uhapsila dvojicu ukrajinskih državljana u Zakarpatskoj oblasti, blizu granice s Mađarskom, koji su navodno špijunirali za Mađarsku. SBU je, kako bi potkrijepila te optužbe, objavila mnoštvo materijala, kao i navodno priznanje jednog od uhapšenih. Špijuni su navodno prikupljali podatke za mađarsku tajnu službu o kretanju vojske, mogućnosti nabavke oružja na crnom tržištu, kao i o tome kako bi se lokalno stanovništvo ponašalo u slučaju invazije mađarske vojske.

Ovo je prvi put od početka ruske invazije na Ukrajinu da se ta zemlja otvoreno sukobila s jednom članicom NATO-a na ovom nivou. Dodatnu težinu skandalu daje nedavno objavljeni govor mađarskog ministra odbrane Krištofa Salaj-Bobrovničkog iz aprila 2023. godine, koji je u javnost pustio Peter Mađar, predsjednik opozicione stranke Tisa i glavni Orbanov rival na izborima naredne godine.

Provokacije prema komšijama

U tom govoru, Salaj-Bobrovnički govori o tome kako se Mađarska oprašta od svog „mirovnog mentaliteta“ i ulazi u „nultu fazu rata“. Ne navodi tačno o kakvom se ratu radi, ali ističe da je želio poručiti kako je Mađarska spremna da brani svoj mir. Međutim, ta izjava je u direktnoj suprotnosti s Orbanovom mantricom da je Mađarska jedina zemlja EU koja teži miru.

Kombinacija ratne retorike ministra odbrane i prisustva špijunaže u Zakarpatskoj oblasti sugeriše da Orban kalkuliše s mogućnošću promjena granica i povratka dijela Zakarpatske oblasti koji je nekad pripadao Mađarskoj. Iako je trenutno malo vjerovatno da bi Mađarska vojno djelovala protiv Ukrajine, Orban je više puta Ukrajinu nazivao „ničijom zemljom“ ili „područjem zvanim Ukrajina“, jasno negirajući državnost susjedne zemlje.

Viktor Orban često optužuje Ukrajinu da ne poštuje prava mađarske manjine. Njegovi proruski i antiukrajinski stavovi djeluju još opasnije ako se uzme u obzir da Rusija razmatra „poklanjanje“ dijelova Ukrajine susjedima – Poljskoj, Slovačkoj, Rumuniji i Mađarskoj – u slučaju pobjede. Orban te planove nikada nije javno odbacio, a sve rjeđe ponavlja tvrdnju da Mađarska ne želi promjene granica.

Prorežimski mediji žele Mađara u zatvoru

Istovremeno, sve više detalja izlazi na vidjelo o smjeni bivšeg načelnika Generalštaba mađarske vojske Romuluša Ruzina-Šendija, koji je u međuvremenu postao portparol opozicione stranke Tisa. Sada vlast pokreće kampanju protiv njega zbog navodne pronevjere i proukrajinskih stavova. Orban ga čak optužuje za veleizdaju.

U borbi protiv Tise, koja u anketama značajno vodi ispred Orbanovog Fidesa, Orban koristi proukrajinsku kartu i optužuje Petera Mađara da radi u korist Ukrajine, a ne Mađarske. Ukrajina je, izgleda, zamijenila Džordža Soroša, koji je ranije bio glavni „finansijer opozicije“ i meta režimskih napada.

Ipak, u slučaju Petera Mađara, čini se da ta kampanja ne daje rezultate: on i njegova stranka i dalje su najpopularnija politička snaga u zemlji. Sada vlast, po svemu sudeći, prelazi na ruski model uništavanja političkih protivnika, kao u slučaju Alekseja Navaljnog – kroz brojne sudske procese. Mađar je optužen za manipulaciju akcijama, iako nema dokaza za to, ali su Mađarska narodna banka i Državno tužilaštvo već pokrenuli istragu i navodno imaju dokaze. Prorežimski mediji već izračunavaju kaznu: pet godina zatvora.