Članovi Kolegijuma Predstavničkog i Doma naroda Parlamenta BiH i ministri u Savjetu ministara BiH iskoristili su posljednje dane na funkcijama da po svom nahođenju razdijele više od 180.000 KM hiljada maraka iz budžetske rezerve.

Najšire ruke, kad je riječ o dijeljenju budžetskih sredstava, bio je ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa i zamjenik predsjedavajućeg Savjeta ministara Staša Košarac koji je razdijelio 54.000 KM.

Staša Košarac najšire ruke
Po 5.000 KM iz budžetske rezerve Košarac je dao Udruženju građana „Salon Žilavke“ iz Trebinja, Zavičajnom udruženju Gornjerakovčana „Ognjište rakovačko“ Doboj, Udruženju „XPLODE MEDIA“ Trebinje i Planinarskom sportskom društvu „Stolac“ Višegrad.

Po 5.000 za gastronomske manifestacije dodijelio je Udruženju građana „Ja imam ideju“ iz Doboja i Udruženju „Gastro festival Toplik“. Isto toliko sredstava dodijelio je za projekat „Elektrifikacije planinarskog doma Gostilj“ Višegrad, kao i Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini Andrićgradskoj iz Višegrada.

Košarac je po 3.000 iz budžeta dao Udruženju građana „Eko centar“ Višegrad, Atletskom klubu „Leotar“ Trebinje, Kajak kanu klubu „Trebišnjica“ iz Trebinja i Udruženju „Most“ iz Skelana za snimanje dokumentarnog filma „Srpske majke Srebrenice“.
Nije zaboravio ni Udruženje pčelara iz Višegrada, Udruženje sportskih ribolovaca „Željeznica“ Trnovo i Džudo klub „Glasinac2018“ iz Sokoca koje je „častio“ sa po 2.000 KM.

Babalj podijelio 32.000 KM

Kada su u pitanju parlamentarci, najšire ruke bio je srpski član Kolegijuma Predstavničkog doma Darko Babalj iz SDS-a koji je podijelio 32.000 KM. Babalj je najviše para – 5.000 KM dodijelio Udruženju građana „Aurora“ iz Istočnog Sarajeva za podršku manifestaciji „Tebi, goro Romanijo“.

Slijedi Srpsko prosvjetno-kulturno društvo „Prosvjeta“ iz Berkovića kome je za programske aktivnosti dao 4.000 KM. Duplo manje dodijelio je SPKD „Prosvjeta“ iz Ljubinja štampanje publikacije „Glasnik Ljubinje“.

Po 3.500 dodijelio je Udruženju građana „Zmajevac“ iz Kotor Varoša za uređenje izletišta Ulomac i Odbojkaškom klubu „Kotor Varoš“, a 2.500 KM iz budžetske rezerve završilo je na računu Udruženja „Edukativno-kreativni centar Jagodice“ iz Rogatice. Babalj je sa hiljadu KM „počastio“ Pjevačko društvo „Filip Višnjić“ iz Bratunca i Srpsko pjevačko društvo „Sloga“ iz Istočnog Sarajeva, Udruženje građana „Četa Petar Pandurević“ iz Pala, Planinarski klub „Javorina“ Pale i „Udruženje ljubitelja umjetnosti“ iz Pala. Babalj je pomogao i nekoliko fizičkih lica kojima je dodijelio sredstva za sanaciju materijalne štete i finansiranje humanitarnih potreba.

Njegov hrvatski kolega Marinko Čavara razdijelio je 31.500 KM od čega je skoro trećinu ili 10.000 dao Župi Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja iz Odžaka za izradu Spomenika majkama, dok je Župi Presvetog Srca Isusova Obri za pomoć u radu dodijelio 5.000 KM.

Čavara je po 2.000 dao Medijskom centru Vrhbosanske nadbiskupije i Udruzi sportskih ribolovaca Busovača. Najduži je spisak onih koje je počastio sa po hiljadu KM, a među njima su Udruga dragovoljaca i veterana HVO-a HB Busovača, Udruga nositelja ratnih odličja HVO-a Busovača, Mažoretkinje Busovača, mjesna zajednica Gusti Grab Busovača, Lovačko društvo „Zec“ Busovača, Hrvatsko planinarsko društvo „Stožer 1935“ iz Bugojna, kao i još nekoliko udruženja i pojedinaca.

Čavarin stranački šef i lider HDZ-a Dragan Čović posljednje dane na funkciji člana Kolegijuma Doma naroda BiH iskoristio je da Udruzi 13. rujan iz Jajca dodijeli 10.000 KM, a po 5.000 Župi Presvetog Srca Isusova Obri i Biciklističkom klubu „X Factory“ iz Travnika, piše Capital.

Srpski član Kolegijuma Doma naroda Nikola Špirić iz SNSD-a odriješio je budžetsku kesu prema Udruženju građana „Vektor razvoja“ iz Laktaša kome je dodijelio 9.000 KM. Žani Kovačević iz Istočnog Sarajeva za pripremu i snimanje dokumentarnog filma dodijelio je 4.000, dok je duplo manje dao „Kinoteci Republike Srpske“. Špirić je sredstva iz budžetske rezerve dodijelio i pojedincima za potrebe liječenja.

Hurtić veći dio budžetske rezerve usmjerio ka FBiH

Iako je neuobičajeno da neko iz Republike Srpske dodjeljuje sredstva udruženjima u Federaciju BiH, za to se pobrinuo ministar za ljudska prava i izbjeglice i Dobojlija Sevlid Hurtić. Hurtić je iz budžetske rezerve podijelio 27.500 KM od čega je većina završila u FBiH.

Iako je najveći pojedinačni iznos od 5.000 KM dao Udruženju poljoprivrednih proizvođača „Zelena dolina“ iz Bukovačke Čivčije kod Doboja, to su ujedno sva sredstva koja je dodijelio u Srpsku.

Zahvaljujući Hurtiću, sredstva iz budžetske rezerve u iznosu od 1.000 do 3.000 maraka dobili su Malonogometni klub „Vrhovska“ i Sportsko ribolovno društvo „Šaran“ iz Bužima, Nogometni klub „Gomila“ Stijena – Cazin, Medžlis Islamske zajednice Kiseljak, Udruženje za zaštitu životinja „Čupko-šapa-sreća“ iz Tešnja, ali i Udruženje veterana BH rata i odbrane bosanske časti iz Zenice i Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz Sarajeva kome je Hurtić dodijelio hiljadu maraka za za doštampavanje i prevod knjige: „Tragovi genocida: Grapska 1992-1995“.

Pored njih, Hurtić je počastio i Udruženje matematičara Tuzlanskog kantona, Udruženje građana „4 juli“, Nogometni klub „Čelični grad-steel city“” Zenica, Udruženje oboljelih od karcinoma „Tim volim život“ iz Cazina, a dodijelio je i sredstva pojedincima za pomoć u liječenju.

Ministar finansija i trezora Srđan Amidžić sa 5.000 KM pomogao je Udruženju žena „Osmjeh žene“ iz Laktaša da učestvuje na 18. Međunarodnom sajmu etno hrane i pića u Beogradu.

Svake godine u Donjoj Gradini gledamo isti scenarij: Milorad Dodik pred kamerama i okupljenim narodom sa uzdasima govori o stradanju srpskog naroda, glumi čuvara nacionalnog identiteta i drži drčne patetične govore o patnji predaka. Međutim, iza te medijske fasade krije se istorijska činjenica koju godinama pokriva političkim zaboravom — upravo je Dodik donio odluku kojom je Republika Srpska ostala bez jedinstvenih i nepobitnih materijalnih dokaza o genocidu nad Srbima u Jasenovcu.

Tajni sporazum iz 2000. godine: Predaja građe bez saglasnosti Narodne skupštine

Istina je precizna i neoboriva. U oktobru 2000. godine, tokom svog prvog premijerskog mandata, Milorad Dodik je potpuno samoinicijativno, bez ikakve rasprave, odobrenja ili saglasnosti Narodne skupštine Republike Srpske, potpisao sporazum sa Muzejom holokausta u Vašingtonu (United States Holocaust Memorial Museum).

Tim sporazumom, kompletna arhivska građa o logoru Jasenovac, koja je tokom rata spasena i deponovana u Arhivu Republike Srpske u Banjaluci — uključujući hiljade dokumenata, fotografija, predmeta, audio i video zapisa, kao i spiskove žrtava — predata je Amerikancima pod izgovorom „restauracije i mikrofilmovanja“.

Građa je u decembru 2000. godine fizički utovarena i iznesena iz Banjaluke. Javnost i poslanici u Skupštini o tome su saznali tek kada su kutije već napustile teritoriju Republike Srpske.

Iz Vašingtona direktno u Hrvatsku: Kako su dokazi ustaških zločina završili u Zagrebu

Ono što je bio najveći šok za preživjele logoraše i istoričare jeste ono što se dogodilo nakon te takozvane „restauracije“. U Kustoskom planu i ugovoru bila je predviđena mogućnost vraćanja građe vlasnicima, ali je 2001. godine – u skladu sa aranžmanom i uz prećutnu saglasnost Milorada Dodika – Vašington kompletnu originalnu građu predao Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu!

Republika Srpska je ostala bez originala. Od tada pa do danas, zvanična Banjaluka raspolaže samo digitalizovanim kopijama i mikrofilmovima, dok se jedinstveni originalni materijalni dokazi strašnih ustaških zločina nalaze u arhivima države koja godinama radi na relativizaciji i umanjivanju broja žrtava u Jasenovcu.

Sramno ćutanje i izostanak odgovornosti

Predaja jasenovačke građe u stručnim i političkim krugovima ocijenjena je kao najteži udarac srpskoj memoarskoj baštini u 21. vijeku. Dodik je u godinama koje su uslijedile branio svoj potez tvrdnjama da su dokumenti propadali u vlažnim podrumima i da je spasio građu. Međutim, činjenice govore suprotno:

• Građa je predata bez odobrenja zakonodavnih organa.

• Nije obezbijeđen garancijski mehanizam da se originali vrate u Banjaluku.

• Stručnjaci iz Arhiva Srpske i Muzeja žrtava genocida iz Beograda nisu bili konsultovani na adekvatan način.

Za ovaj neshvatljiv politički i nacionalni hazard niko nikada nije krivično niti politički odgovarao.

Dok u Donjoj Gradini drži patetične besjede o „odbrani srpstva“ i izigrava velikog zaštitnika naroda, gorak ukus ostaje u činjenici da je upravo Dodik potpisom predao originalna dokumenta o najstrašnijoj tragediji srpskog naroda onima koji su tu tragediju decenijama pokušavali sakriti ili umanjiti.

Banjaluka24

Predsjednik PSS-a Draško Stanivuković izjavio je da su građani Šipova spremni da podrže sigurnost i da hoće promjene koje nudi Pokret Sigurna Srpska svojim programom.

„Broj ljudi koji je danas došao ovdje na ovaj divan trg posvećen našem patrijarhu Pavlu govori upravo u prilog tome. Kao neko ko će biti premijer Republike Srpske ovdje dajem jednu jasnu riječ od onog što naš divni narod ovdje u Šipovu očekuje, to je da se rijeke Srpske moraju sačuvati. To je moguće ako nema hidrocentrala koje ih uništavaju, koje uništavaju biodiverzitet i koje uništavaju okolinu. Prema tome, insistirati na tome da se ne dozvoli rudarenje, niti bilo šta drugo što će ugroziti potencijal Šipova, Jezera, Ribnika i svih mjesta ovdje, do našeg Mrkonjić Grada“, istakao je Stanivuković.

Smatra da najveći temelj budućeg razvoja Šipova, pored infrastrukture, treba biti turistički potencijal.

„Predivne rijeke, priroda i sve ono što ovdje možete da vidite govori o najljepšim prirodnim ljepotama, kojih teško da ćete naći negdje u svijetu. Mi tu vidimo snagu našeg Šipova, vidimo je u potpunoj povezanosti sa Banjalukom, a to znači kada turisti dođu na aerodrom Banjaluka i u najveći grad Republike Srpske, u ponudama treba da stoje i turističke ljepote Šipova na svega sat vremena od Banjaluke“, navodi Stanivuković.

Šipovo nema samo prirodne ljepote, tu je utkana i kultura i tradicija srpskog naroda.

„Od prirodnih potencijala do vjerskog potencijala, manastira koji su ovdje, crkvi koje se nalaze, do svega ovog što ovaj kraj čini tako jedinstvenim. Međutim, potrebno je ulagati u šume, sačuvati ih od kriminala, korupcije i obezbijediti da se ova opština i od toga razvija“, kazao je on.

Nezaobilazna je, tvrdi Stanivuković, i problematika kladionica i kockarnica u ovoj opštini Srpske.

„Nas je prosto frapirao podatak da u jednoj ovakvoj opštini, koja spada u manje opštine u Republici Srpskoj, na mjesečnom nivou se više stotina hiljada maraka odavde iznosi kao prihodovanje od kockarnica i kladionica. To nam je samo potvrdilo da pošast hara i ovdje i da je treba zabraniti, a naš zadatak i obaveza je da djecu od toga sačuvamo“, jasan je Stanivuković.

Željko Šušnjar, kandidat PSS-a za Narodnu skupštinu, istakao je da u Šipovu PSS očekuje sjajan rezultat 4. oktobra.

„Skup u Šipovu večeras zaista obećava, veliki broj ljudi je došao i mi vjerujemo da će Pokret Sigurna Srpska ovdje imati jedan od najboljih rezultata. Radimo marljivo na predstavljanju naših kandidata. Pozivamo sve ljude da nas podrže, da podrže našeg predsjednika Draška Stanivukovića za budućeg premijera Srpske.“