Kada je šestogodišnja Anastasija po drugi put ošišala svoju dugu, lijepu kosu, poželjela je da upozna djevojčicu kojoj će njeni ošišani pramenovi pomoći da dobije periku. Susret dvije djevojčice u Roditeljskoj kući u Banjaluci bio je emotivan, a opet, dječje veseo.

Anastasijina mama Dragana kaže da je njena kćerka, koja uskoro kreće u prvi razred, nakon šišanja pitala može li da vidi djecu koja su zbog liječenja ostala bez kose, a kojima će perika puno značiti dok im ponovo ne izraste njihova.

– Ovo je njeno drugo šišanje. Prvo je bilo sa četiri godine i ta prva kosa takođe je bila donirana. Starija sestra i ona zajedno su donirale. Za dužinu kose koju je ošišala i donirala, otprilike treba dvije, dvije i po godine da naraste. Znala je gdje ide njena kosa i bila je srećna zbog toga, pa je tražila da vidi drugare – priča Dragana Todorović, čiji klijenti u salonu znaju da mogu donirati kosu, naravno, ako ispunjavaju uslove za to.

Posjeta

I ranije je donosila dragocjene pramenove kose koje su ošišale drugarice, komšinice, sestrice…

Anastasija uopšte nije bila tužna kada je ošišala kosu, već je pred ogledalom rekla: “vau, baš sam slatka”! Srećna je što je upoznala djevojčicu kojoj će biti napravljena perika i od njene donirane kose. Ponosna je i na zahvalnicu “Moja kosa, tvoja kosa” Udruženja roditelja dece oboljele od malignih bolesti “Iskra”.

A trogodišnja djevojčica, koja je mjesecima na liječenju u UKC RS, doniranu kosu znatiželjno je gledala, ali su joj mnogi više pažnje privukli slatkiši, bojanke i bojice koje je tog dana dobila. Neodoljivog osmijeha, u haljinici, znatiželjna i pričljiva, rekla nam je da je njena kosa “bila braon i malo kratka, ali su je ošišali”.

– Svašta nešto ste donijeli, baš mi sve sviđa – rekla je razigrano, otpakujući bojanke, lijepeći stikere, pitajući za slatkiše.

U Roditeljskoj kući, gdje se nalazi između terapija, kažu da se svaki dan sređuje, oblači haljinice, suknjice.

– Jako je pričljiva, veoma inteligentna. Sama slaže slagalice – kroz osmijeh priča Katica Kerkez, upravnica Roditeljske kuće.

Perika

Pojašnjava šta sve prethodi da bi se napravila jedna perika. Kao prvo, rade se po mjeri, djevojčice imaju probu, na fotografiji pokažu kako bi voljele da perika izgleda, a kako su izgledale s kosom koju su imale prije terapije. Sve te mjere, zahtjevi, uz mišljenje psihologa, šalju se vlasuljaru u Sarajevo. Važno je da donirana kosa ne bude kraća od 30 centimetara, da je potpuno prirodna, nefarbana, da nije hemijski tretirana. Za izradu jedne perike potrebno je od šest do 18 donacija.

Kerkezova ističe i veliku važnost frizera koji su “duša i srce projekta”.

– Mala djeca lakše izdrže period gubitka kose. Imali smo jednu djevojčicu koja je sebi ispred ogledala govorila “kakav sam smiješni ćelo“. Znate, kada čuju za dijagnozu, to im je šok, onda shvate da će proći kroz liječenje od godinu dana, pa kada vide da im opada kosa, to bude kap koja prelije čašu – objašnjava ona.

Perike dobijaju na korišćenje, a kada im izraste njihova kosa, onda je vrate, pa se ta perika može prepraviti za nekog drugog. Do sada su uručili devet perika i čekaju desetu.

– Jedna naša djevojčica, otišla je kući odavno, sad se ošišala i poklonila svoju kosu. I njena sestra – govori Katica Kerkez.

Do sada je bilo više od 800 donacija, među njima djece kojima je to bilo prvo šišanje, ali bilo je i dječaka.

– Skoro nam je bio dječak koji je puštao kosu tri godine i osam mjeseci. Dolaze i odrasli, ali od silnih emocija ne mogu da uđu, jer su osjetljivi na djecu – kaže za Srpskainfo Andrea Pećanac, sekretarica Udruženja „Iskra“.

srpskainfo.com

FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER