Fenomen postizborne trgovine i prelaska poslanika iz jednog političkog tabora u drugi ponovo je dospio u žižu javnosti pred konstituisanje novog saziva Narodne skupštine Republike Srpske. Delegat u Vijeću naroda RS, Ljubiša Krunić, ocijenio je tim povodom da je domaća politička scena degradirana do nivoa otvorene pijace na kojoj se umjesto ideologija i programa licitira poslaničkim mandatima.

Krunić podsjeća da ova praksa u Republici Srpskoj ima dug kontinuitet, povlačeći paralelu sa događajima od prije više od decenije.

„Skoro 12 godina je prošlo od afere sa audio-snimkom, navodnog razgovora premijerke Željke Cvijanović, na kojem se otvoreno govori o kupovini poslanika. Ti poslanici su tada kupljeni i u narodu prozvani ‘papcima’. Tako je sve počelo, barem zvanično. Od tada, pred svako konstituisanje novog saziva parlamenta, ponovo se otvara ista tema – politički preletači“, istakao je Krunić.

Dosljednost kao rijetkost na političkoj sceni

Govoreći o svom političkom angažmanu, Krunić je naglasio da se u politici nalazi duže od dvije decenije, te da uprkos turbulencijama i promjenama na sceni nikada nije promijenio stranački dres.

„Za to vrijeme mijenjale su se stranke, rukovodstva, političke prilike, savezi i koalicije, ali ja nikada nisam promijenio stranku. Ne zato što je moja politička opcija uvijek bila bez greške, već zato što vjerujem da političko opredjeljenje mora imati težinu, a dosljednost moralnu vrijednost“, naveo je on.

Krunić dodaje kako je potpuno legitimno da čovjek s vremenom koriguje stavove, razočara se u rukovodstvo ili napusti organizaciju čiju politiku više ne podržava. Međutim, ono što smatra moralno i politički nedopustivim jeste gruba zloupotreba izborne volje građana.

Izborno povjerenje nije privatno vlasništvo

„Teško je racionalno objasniti da neko na izborima zadobije povjerenje građana zastupajući jednu političku platformu, a onda, čim se prebroje glasovi, preko noći pređe na suprotnu stranu. Ako je razlog promjene uvjerenje – neka ga javno obrazloži. Ako je razlog politički program – neka ga pokaže. Ali ako su stvarni motivi fotelja, funkcija, privilegija ili lični interes, onda to više nije pitanje političkog ubjeđenja, već pitanje elementarnog odnosa prema biračima“, poručio je delegat u Vijeću naroda RS.

Zaključujući svoje obraćanje, Krunić je podsjetio na suštinu predstavničke demokratije, upozorivši na dugoročne posljedice obesmišljavanja izbornog procesa:

„Poslanički mandat po zakonu jeste ličan, ali povjerenje na osnovu kojeg je osvojen pripada isključivo građanima. Ne moramo svi misliti isto, ali elementarna odgovornost nalaže da se jasno zna ko zastupa kakve stavove i sa kakvim motivima. Politika bez principa pretvara se u pijacu na kojoj se trguje mandatima, dok narodu na kraju ostaje samo gorak osjećaj prevare i pitanje za koga je uopšte glasao.“

Banjaluka24

Zavisno preduzeće „Rudnik i Termoelektrana Ugljevik“ (RiTE) saopštilo je da postrojenje trenutno radi stabilno, sa snagom od 220 megavata na generatoru i bez negativnih posljedica po opremu.

Iz RiTE Ugljevik navode da se kao pogonsko gorivo koristi mješavina uglja iz kopova Istok 1 i Bukova Kosa u omjeru 1:1, te da količine sumpora u smjesi ne prelaze pet odsto.

Kako se ističe, postrojenje za odsumporavanje dimnih gasova trenutno ne radi jer je svaki proizvedeni megavat-čas električne energije značajan za domaći konzum Republike Srpske.

U saopštenju se pojašnjava da su informacije iz interne komunikacije, koje su ranije privukle pažnju javnosti, se odnosile na period kišnih padavina kada su zabilježene poteškoće u eksploataciji i transportu uglja. Prestankom padavina, dodaju, započeta je isporuka uglja direktno iz kopa, čime je omogućen lakši transport.

Iz preduzeća naglašavaju da se nedavni otkaz cjevnog sistema kotla ne može dovesti u vezu sa spaljivanjem uglja iz Bukove Kose, već je direktna posljedica broja odrađenih sati, koji u ovom trenutku iznosi preko 230.000. Takođe, istaknuto je da je dobavljač „Drvo-export“ o svom trošku obezbijedio kamen za izgradinu platoa radi akumuliranja zaliha, uz očekivanje da dodatno unaprijedi kvalitet i kvantitet isporuke.

Iz uprave poručuju da pojedine medijske interpretacije internih informacija nepotrebno unose nemir i stvaraju pogrešnu sliku o radu preduzeća, te da je u ovom trenutku najvažnije osigurati stabilno snabdijevanje električnom energijom domaćeg konzuma, grijanje za građane Ugljevika i redovne plate za zaposlene.

(BN)   Foto: BN

Politički teatar u Republici Srpskoj vidio je mnoge apsurde, ali scena u kojoj Milorad Dodik u prolazu, gotovo zavjerenički, dotura papirić Nebojši Vukanoviću, a ovaj brže-bolje trči pred novinarske mikrofone da ga naglas pročita, ogolila je do srži višegodišnju političku farsu. Za čovjeka koji se godinama javnosti prodaje kao jedina nepotkupljiva barijera režimu, lider Liste za pravdu i red u samo nekoliko sekundi pretvorio se u najefikasnijeg mogućeg portparola i megafona Milorada Dodika.

Na toj famoznoj ceduljici nalazila su se navodna imena i kalkulacije vladajuće većine: tvrdnje o „preletačima“ iz SDS-a i Pokreta Sigurna Srpska (PSS), uz direktnu metu nacrtanu na čelu Maje Dragojević Stojić, za koju je navedeno da prelazi kod Darka Banjca u NPS, dok je za ostale opozicionare najavljen transfer u redove SNSD-a i Ujedinjene Srpske. Umjesto da kao “iskusan opozicionar” prepozna jeftinu obavještajno-političku podvalu kojom vlast stvara paranoju i paniku, Vukanović je postupio tačno po Dodikovom scenariju — sadržaj papirića pročitao je pred kamerama, dajući mu težinu „provjerene informacije“ i lansirajući bombu pravo u srce ionako uzdrmane opozicije.

Demanti koji je uslijedio od Maje Dragojević Stojić bio je hladan tuš za ovu režiranu predstavu. Njena jasna i odlučna poruka da ne napušta PSS, te da neodgovorno plasiranje neprovjerenih informacija i tračeva prelazi svaku granicu političke i javne odgovornosti, samo je razotkrila površnost i zlu namjeru onih koji su priču plasirali. Dragojević Stojić je otvoreno ukazala na činjenicu da ovakve konstrukcije ne služe ničemu osim unutrašnjem razaranju odnosa među onima koji bi trebalo da ruše režim.

„MAJA NE IDE NIGDJE!“ Dragojević-Stojić demantovala prelazak u NPS i žestoko odgovorila Vukanoviću

Postavlja se ključno pitanje: otkad to da Milorad Dodik svoje „strogo povjerljive“ podatke, spinove i spiskove dotura direktno i isključivo Nebojši Vukanoviću? Da li u politici bilo ko vjeruje da prekaljeni politički vuk poput Dodika u neprijateljske ruke predaje materijal koji bi njemu samom naštetio? Odgovor je jasan — Dodik je tačno znao kome daje papir, jer je znao da Vukanović neće moći odoljeti potrebi za senzacionalizmom, lajkovima i još jednom prilikom da se obruši na stranačke kolege iz opozicije.

Ova epizoda nije incident, već logičan nastavak matrice koja traje godinama. Kada se podvuče crta ispod Vukanovićevog političkog djelovanja, postavlja se neumoljivo pitanje: protiv koga je on zapravo ispalio više otrovnih strijela — protiv Dodikovog režima ili protiv lidera opozicije? Kad god je trebalo stvoriti jedinstven opozicioni blok, Vukanović je nalazio razlog da zapali vatru u sopstvenim redovima. Optuživao je SDS, pokušavao blatiti Draška Stanivukovića, proglašavao izdajnicima sve koji ne igraju po njegovim pravilima, dok je oštricu prema SNSD-u svodio na lične performanse koji režimu nikada nisu nanijeli stvarnu institucionalnu štetu. I tako sve do prije nekoliko dana kada je u svojoj kući srdačno ugostio ekipu režimske televizije uz hvalospjev Zoranu Steavnoviću za kojeg je kekada tvrdio da je kriminalac. 

U praksi, simbioza je savršena. Dodik osmisli plan priče o „sigurnoj dvotrećinskoj većini“ i rasulu protivnika, a Vukanović potom stupa na scenu da tu istu priču ovjeri, pojača i učini legitimnom pred opozicionom javnošću. Režim ne mora ni da troši sopstvene resurse da bi diskreditovao opozicione poslanike — dovoljno je da kroz Vukanovićev megafon pusti zrno sumnje i gleda kako se opozicija sama urušava iznutra.

Bilo da to radi iz patološke političke naivnosti, neutoljive gladi za medijskom pažnjom ili pak kao svjesni, koordinisani unutrašnji rušilac, krajnji rezultat je potpuno identičan. Dodikova ceduljica nije dokazala ko su stvarni „preletači“, ali je nedvosmisleno pokazala ko je najkorisniji politički izvođač radova vladajuće stranke u redovima opozicije.

Banjaluka24