Lov na sezonske radnike je pri kraju, mami se obezbijeđenim smještajem, hranom i velikim platama, ali i benefitima po završetku sezone.

Edin Salispahić iz Sarajeva uskoro ide u Hrvatsku na sezonski rad i to prvi put. Dogovor s poslodavcem je, kako kaže, ozbiljan i korektan. Prilika je to koju ne želi propustiti.

“Izabrao sam ugostiteljstvo, jer sam komunikativan, znam s ljudima i jednostavno volim taj dinamičan ambijent – stalni kontakt s gostima, timski rad i svakodnevno nešto novo. S obzirom na ekonomske prilike u našoj državi i činjenicu da je ovdje teško doći do stalnog i pristojno plaćenog posla, osjećam da nemam puno izbora. Primoran sam pokušati vani, makar na nekoliko mjeseci, da nešto zaradim i barem malo olakšam situaciju. Početak rada je zakazan za kraj maja, a planiram ostati do početka oktobra ako sve bude išlo po planu. Iskreno se nadam najboljem – da će uslovi biti dobri, da ću steći iskustvo i da će se trud isplatiti”, ispričao je Salispahić za Oslobođenje.

Zima u BiH, ljeto na Jadranu
Sličnih priča je na hiljade, neki već godinama zimu provode u Bosni i Hercegovini, dok ljeti rade na Jadranu. Komšijama je potraga za radnom snagom još jedan teg u izazovnoj sezoni koja samo što nije počela, a lov je pri kraju. Sezonci pakuju kofere.

U tome što komšijama nedostaje radnika ovi domaći vide priliku za zaradu. I to dobru. Oglasa je na sve strane. Mami ih se obezbijeđenim smještajem, hranom i velikim platama. Recepcionari, konobari, kuvari, sobarice i čistačice od zarade, ako im se posrećilo i od bakšiša, mogu živjeti dobar dio godine, a da ništa ne rade. Svi oni na svojim leđima trebaju iznijeti i ovu turističku sezonu, kako u Hrvatskoj, tako i u Crnoj Gori.

Prema onome što se čuje, uslovi rada na Jadranu su nikad bolji. To će svakako iskoristiti radnici iz BiH. Za stalne radnike spremne su povišice, a i srednjoškolci pitaju za posao. Ipak, oprez ne škodi. Dešava se i da poslodavci ne ispoštuju dogovor, dodaju posla ili prebace na neki drugi slabije plaćen, obećani smještaj bude loš, a dogovorena plata ne bude ista za sve mjesece rada.

Za konobare gotovo da nema plate ispod 1.200 evra, barmeni mogu da zarade između 1.100 i 1.600 evra mjesečno, a recepcioneri od 1.000 evra pa naviše. Velika je potražnja za kuharima čije se plate kreću od 1.800 do 2.500 evra, dok šefovi kuhinja mogu zaraditi i puno više.

U hotelijerstvu vlada velika potražnja za sobarima i sobaricama, gdje zarada ide i do 1.400 evra mjesečno.

“Ove godine se kao i prethodnih očekuje veliki odliv radne snage. Uglavnom, ljudi odlaze u Hrvatsku i Crnu Goru da rade u ugostiteljstvu i u trgovini. Ova godina je možda čak najinteresantnija za naše radnike, s obzirom na povećanje plata, a i tražio se veći broj ljudi. Najtraženiji su konobari i kuvari. Svi idu tamo gdje misle da im je bolje, gdje imaju veće plate. U Hrvatskoj su plate za osmočasovno radno vrijeme više za 100, pa i 150 posto nego ovdje kod nas, u Crnoj Gori za oko 100 posto… Ljudi i ne razmišljaju, jednostavno odlaze, pogotovo što je uveden taj status stalnog sezonskog radnika. Time se rezerviše radnik koji radi sezonu, a u periodu u kojem ne radi ima određene benefite”, rekao je Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine, turizma, ugostiteljstva i uslužnih djelatnosti RS-a, za Oslobođenje.

Ističe da domaći ugostitelji ne mogu trčati trku sa komšijama.

“Nema šanse. Te plate koje se tamo daju radnicima naši poslodavci ne mogu da obezbijede”, izričit je Savanović.

Elitni turizam
Dubrovnik otima radnike Trebinju. Istina, tokom cijele godine, ne samo tokom sezone. S obzirom na to da je Dubrovnik svega tridesetak kilometara udaljen od Trebinja, više hiljada Trebinjaca posljednjih nekoliko godina živi i radi u Dubrovniku, dok neki vozare svako jutro.

“Pregovori za sezonski rad su završeni. Kod nas je specifična situacija zato što smo blizu i dosta ljudi u Dubrovniku radi cijelu godinu. Uvečer se, uglavnom, vraćaju kući. Svakako, pojačani su ti odlasci u sezoni, to je već sve izdogovarano. Domaći poslodavci ne mogu trčati tu trku s poslodavcima iz Dubrovnika, ali ne mogu čak ni oni u Hrvatskoj. U Dubrovnik dolaze raditi ljudi iz Slavonije. Elitni je turizam u Dubrovniku, cijene su visoke, pa ljudi mogu više i zaraditi. Međutim, nije jednostavno putovati svaki dan, nosi i to određene probleme, pa ne odluče svi da odu, zavisi i u kojoj su fazi života, imaju li porodicu ili ne. Ne znači da će otići svako ko može”, ispričao je Veselin Savić, direktor Privredne komore Trebinja. Oslobođenje