Connect with us

Društvo

MILICI REKLI DA JOJ JE SIN UMRO, našli se 40 godina kasnije (VIDEO)

Taj 3. mart 1981. godine trebalo je za Milicu i Radišu Milojević da bude jedan od najljepših dana u životu. Međutim, pretvorio se u pakao koji je trajao četiri decenije.

“Osećala sam da je živ. Osećala sam da se i moje dete verovatno igra negde. Nije lako. Nosiš ga devet meseci, a posle ga nemaš, a dete živo”, rekla je Milica Milojević kojoj je prije 42 godine ukradena beba iz porodilišta u Kruševcu, a za koju su joj rekli da je preminula. Prije dvije godine saznala je da joj je dijete živo.

Roditelje počeo da traži na nagovor žene
Sa druge strane, Mlađan je znao da je usvojen, ali ne i da ima žive biološke roditelje, kao i da je jedna od ukradenih beba. Mlađan je saznao da je usvojen kad je išao u osnovnu školu. Međutim, biološke roditelje je počeo da traži tek kad se oženio i to na nagovor supruge. Ali tada počinje da nailazi na niz nelogičnosti i saznanja da je čak 90 odsto dokumentacije laž, kako kaže Mlađan.

“U papirima je pisalo ime žene koja ne postoji. Išle su dve verzije priče ko me je rodio. Prvo se pominjala maloletnica koja je išla u školu, zatim druga žena. Odmah na početku istrage su nađene dve prijave rođenja. Na prvoj je pisalo ime majke i oca koji ne postoje, a na drugoj je pisalo samo ime majke”, rekao je on u razgovoru za medije prije dvije godine.

Takođe, uvidom u matičnu knjigu saznalo se da je Mlađan upisan 10. dok je u prijavi rođenja upisan 11. marta. Šta se sve izdešavalo sa bebom koja joj je data na staranje, nije mogla ni da sanja ni Verica Radivojević, koja ga je usvojila i podigla kao svoje od trećeg mjeseca.

“Doneli su mi dete tu pred kuću”, rekla je Verica dodajući da su to uradili zaposleni u socijalnoj službi.

Tri mjeseca Mlađan je proveo u bolnici u Kruševcu, tvrdi Verica.

“Da sam znala da je ukraden, ne bih ga uzela. Ukraden, ne bih. Iz socijalnog su mi rekli: “Ako nije dobar mogu da ga promenim”. Ja sam jedva čekala da ga uzmem. Bio je mnogo sitan i prljav. Nije baš čuvan ni u bolnici, gde je bio ne znam. Oni su mi ga doneli. Ja nisam kriva ni za šta. Oni su sve znali. Moj dever je bio načelnik u SUP-u. Oni su sve znali, ali su krili, mislili su da ne možemo da nađemo. Ja ga nisam kupila”, rekla je Verica u razgovoru za emisiju “Exploziv” tv Prva.

Dolazi kod majke i oca dva puta nedjeljno
Pojavljivanje na televiziji dovelo je Mlađena do biološke majke, koja je gledajući emisiju, primijetila da liči na njenog supruga i starijeg sina. Zatim se javila kako bi se odradio DNK test, koji je utvrdio da je Mlađan njen sin otet u kruševačkom porodilištu odmah nakon rođenja.

Danas Mlađan kod svojih bioloških roditelja odlazi redovno.

“Dva puta nedeljno idem kod njih”, priča on.

Njegova biološka majka govori kako na prozor gleda kad ga očekuje da dođe.

“Sedim na stolici pored prozora i gledam kad će da naiđe. Svoje dete… Hvala Bogu da smo se našli. Teško je mnogo”, rekla je ona u razgovoru za “Exploziv”, prenosi Blic.

Related Topics:

Društvo

KAD JE LJUBAV JAČA OD ŽIVOTA! Slobodan OSTAO BEZ VIDA, ali radi tri posla i uveseljava mališane

Ako ikada pomislite da vam je nešto teško u životu, da vam se nešto ne da, da ne imate inspiracije ili volje, ovim prazničnim danima životna priča Slobodana Kesića će vam biti svakako motiv i podsticaj da ostvarite ono što ste možda mislili da nikad nećete. Slobodan Kesić je ostao bez vida prije četiri godine, iako je vid imao od djetinjstva. Još uvijek nije utvrđen tačan razlog a Slobodan Kesić se ne predaje i radi tri posla.

Radi u Domu zdravlja u Banjaluci, radi kao maser i radi kao Sveti Nikola, odnosno kao Djeda Mraz, nosi maskote. Banjalučani ga se sjećaju kao čovjeka koji nosi maskote za rukometni klub, za košarkaški klub Borac, plivao je za Časni Krst.
“Radim kao maskota za rukometni i košarkaški klub Borac i za košarkaški klub invalida. Između ostalog, obavim se i humanitarnim radom. Trčim, trenutno sam počeo ljeti da trčim trke u sklopu polumaratona od 10 kilometara“, priča Slobodan.
“I ovim putem da kažem ljudima da borba za tih pet bolesnih mališana još uvijek traje. Tako da, ukoliko ste u mogućnosti, pomozite“, rekao je Slobodan.

Ne smetaju mu ni kiša i ružno vrijeme, Slobodan svoj posao radi srcem.

“Sve svoje barijere pravite u glavi. Ja se trudim da budem motivacija i nadam se da u tome uspijevam. Jer vrlo često ljudi kažu, kaže pogledaj njega, drugar kaže nemamo posla, on radi tri posla“, kaže on.

Poručuje da je sve u glavi.

“Vaš mozak je prepreka, vjerujte da ne postoji nemoguće. Naravno, s vjerom u Boga i sa vjerom u samog sebe, to je otprilike najbitnije“, dodao je.
ATV

Nastavi čitati

Društvo

FANTASTIČNA IDEJA! Kuvar Goran pravi čips od šarana! SVE “PLANULO” U JEDNOM DANU

Veliki broj Srba danas slavi, ali takođe veliki broj ide u goste. Sveti Nikola jedna je od najrasprostranjenijih slava kod Srba, a ono što je nepisano pravilo jeste da je slavska trpeza posna.

Na meniju nikako nisu pečenje, čvarci i ruska salata već riba, povrće i posni kolači. Kako bi trpeza bila bogata, u jednoj ribarnici u Čačku osmislili su nesvakdašnji specijalitet čips od šarana.

“Čips od šarana je ovih dana u postu zadivio naše građane koji je izuzetnog kvaliteta, a mi dugo radimo ovaj posao odlučili smo se da umjesto čvaraka Čačku u postu ponudimo čips. Ovaj specijalitet se može služiti na slavskoj trpezi i kao predjelo i kao glavno jelo, ali može i uz neko piće. Imamo naše posebne soseve i začine koje služimo uz ove čvarke od šarana”, rekao je za RINU Goran Perendija, profesionalni kuvar iz ribarnice u Čačku.
On je istakao da je prepoznao potrebu da grad na Moravi dobije nešto novo, imajući u vidu da su kroz njegove ruke prošle i riječne i morske ribe koje su, možda i nepoznate ovom podneblju.

“Dugo godina sam u ovom poslu, radio sam kao profesionalni kuvar od Grčke, preko raznih ostrva, kao što je ostrvo Sveti Nikola, brojna mjesta u Crnoj Gori, a u Italiji sam se izuzetno usavršio kada su u pitanju riblji specijaliteti. Napomenuo bih da se ovdje koriste brancin, orada što me zaista zadivilo. Brancin je izuzetnog kvaliteta, kao i orada, ljudi vole morske ribe čime sam pozitivno iznenađen, jer nemaju cijenu kada je u pitanju dobrobit za ljudsko zdravlje, takođe i losos se dosta koristi u Čačku. Kroz svoju karijeru u restoranima, imao sam priliku da spremam i ajkulu u čemu sam uživao, to je golf, jedna manja vrsta ajkule od nekih 30 kilograma”, pojasnio je Goran.

Imajući u vidu da je post, da je danas i jedna od najvećih slava Sveti Nikola, potražnja za ribom u Čačku je ogromna, ali može se reći i da je cena pristupačna.
Linker
“Imam utisak da je u posljednje vrijeme sve veća potražnja za svim vrstama ribe, čini se da su ljudi sve više počeli da brinu o tome da se zdravije hrane. Što se tiče šarana, mi ovdje imamo šaran koji košta 790 dinara i to očišćen, inače sva riba u našoj ribarnici je očišćena”, zaključio je Goran.

Dakle, ono što su čvarci, odnosno bombone od praseta na mrsnoj, to je sada čips od šarana na posnoj trpezi, piše Rina.

Nastavi čitati

Društvo

CIJENE RASTU, GRAĐANI ĆUTE I PLAĆAJU! Prijedor NAJSKUPLJI grad u Srpskoj!

Rast cijena već duže vrijeme potresa tržište Republike Srpske, a osim što idu ka gore, one i variraju od mjesta do mjesta.

Analizirali smo cijene nekoliko istih proizvoda i usluga u Banjaluci, Bijeljini, Prijedoru i Trebinju kako bismo vidjeli za šta su i gdje su građani lani izdvajali najviše para, prenose Nezavisne.

Cijene namirnica
Za hranu su građani najviše izdvajali u Prijedoru, a najmanje u Trebinju.

Tako su svi oni u čijim su se korpama našli kilogram bijelog pšeničnog brašna, kilogram bijelog hljeba, isto toliko junetine s kostima, ali i svinjetina bez kostiju, kao i svježa piletina, te ulje, jabuke i paradajz u Banjaluci za to izdvajali ukupno 44,93 KM, u Bijeljini 47,49 KM, u Prijedoru 48,98 KM, a u Trebinju 44,16 KM.

Pojedinačno gledano, brašno je po cijeni od 1,8 KM bilo najskuplje u Prijedoru, a hljeb sa cijenom od 3,74 KM u Banjaluci. Junetina s kostima po cijeni od 14,49 KM i svinjetina bez kostiju po cijeni od 13,03 KM najskuplje su bile u Bijeljini, dok je svježa piletina sa cijenom od 6,68 KM najskuplje plaćana u Trebinju. Ulje sa cijenom od 3,25 KM bilo je najskuplje u Banjaluci, a Prijedor je dominirao sa cijenama jabuka i paradajza, za šta se trebalo izdvojiti 2,38 KM, odnosno 3,92 KM.
Cijene odjeće

Da bi kupili jaknu, muškarci su u Banjaluci izdvajali 148,40 KM, u Bijeljini 106, 78 KM, u Prijedoru 115,11 KM, a u Trebinju najviše, i to 191,56 KM.

S druge strane, žene u Banjaluci su za kaput iz novčanika morale izvaditi 221,66 KM, u Bijeljini 341,20 KM, dok je u Prijedoru za kaput bilo potrebno dati 181,24 KM. U Trebinju je ženski kaput u prosjeku koštao 284,86 KM. Takođe, muška košulja najskuplja je bila u Banjaluci, i to 84 KM, a najjeftinija u Prijedoru 52,87 KM. Žene su za suknju morale izdvojiti najviše u Trebinju, i to 79,91 KM, a najmanje u Prijedoru 58,88 KM.

Ogrjev i klima-uređaj

Oni koji su se tokom zimskih dana grijali na drva za metar kubni su izdvajali od 100 do 140 KM. Najjeftinija drva su bila u najjužnijem gradu Srpske, i to 100 KM, zatim u Prijedoru 102,38 KM, dok su u Banjaluci bila 114,86 KM i Prijedoru 138,33 KM.

S druge strane, ko se tokom zimskih dana grijao na struju, a ljeti tražio spas od vrućina, za klima-uređaj je morao izdvojiti od 732 do 1.000 KM.

Klima je u najjeftinija bila u Prijedoru, i to 732 KM, u Banjaluci 859 KM, u Bijeljini 891 KM, a u Trebinju 1.001 KM.

Opremanje stana

Ni opremanje stana ili kupovina nekih od potrebnih uređaja i stvari nisu bili jeftini.

Za kupovinu trpezarijskog stola, bračnog kreveta, tepiha, jorgana, frižidera sa zamrzivačem i mašine za veš građani su u Banjaluci trebali da izdvoje 2.636,54 KM, u Bijeljini 2.846,07 KM, u Prijedoru 2.968 KM, a u Trebinju 3.130,71 KM. Trpezarijski sto i bračni krevet bili su najskuplji u Trebinju i za njih su građani morali izdvojiti oko 700, odnosno 1.000 KM. Jorgan, frižider sa zamrzivačem i mašina za veš najskuplji su bili u Prijedoru, a tepih u Bijeljini.

Cijene u apotekama

Odlazak u apoteku i kupovina antibiotika, sirupa za kašalj, vitamina i sedativa najviše je koštala u Bijeljini, gdje su navedeni proizvodi ukupno koštali 18,38 KM. Isti proizvodi u Prijedoru su koštali 17,82 KM, u Trebinju 17,47 KM, a u Banjaluci 16,02 KM. Za antibiotike su najviše izdvajali građani Bijeljine, i to 4,48 KM, kao i za sirup za kašalj i vitamine, čije su cijene iznosile 10,57, odnosno 1,54 KM. Sedativi su bili najskuplji u Prijedoru i koštali su 3,80 KM.

Cijene u restoranima

Svi koji su poželjeli pojesti picu u Banjaluci za taj užitak morali su izdvojiti 11,37 KM, u Bijeljini 9,27 KM, u Prijedoru 12,45 KM, a u Trebinju 10 KM. Šnicla s prilogom u Banjaluci je bila najskuplja i koštala je 20,11 KM, a zatim u Trebinju 17,01 KM. Niža cijena bila je u Bijeljini i Prijedoru, odnosno 12,99 KM i 14,84 KM. Svi koji su htjeli zasladiti, komad torte u Banjaluci plaćali su 6,12 KM, dok je cijena niža u drugim gradovima. U Bijeljini je 3,72 KM, u Trebinju 3,5 KM, a u Prijedoru 3,16 KM. Pivo je bilo najskuplje u Trebinju, i to 3,27 KM, a zatim u Banjaluci 3,02 KM. U Bijeljini je 2,73 KM, a u Prijedoru 2,5 KM. S druge strane, šoljica kafe bila je najjeftinija u Bijeljini, i to 1,84 KM, dok su najskuplje užitak plaćali Banjalučani po cijeni od 2,32 KM.

Cijene goriva

Tokom 2023. godine prosječna cijena dizela u Banjaluci i Trebinju bila je 2,69 KM. Za fening manje u Prijedoru, a 2,61 KM u Bijeljini. Motorni benzin 95 oktana u Trebinju je koštao 2,67 KM, Bijeljini 2,55 KM, dok je u Banjaluci i Prijedoru 2,6 KM.
BL-portal

Nastavi čitati

Aktuelno