Connect with us

Politika

Može li NATO da zamijeni EUFOR?

Nekoliko puta do sada u seriji tekstova o NATO alijansi smo pisali o vezi NATO-a s Dejtonskim sporazumom i misijom EUFOR “Althea”, definisanom kroz Berlin plus sporazum između NATO-a i EU o bezbjednosnoj arhitekturi u Evropi.

Pisali smo i o scenariju koji bi mogao uslijediti ako neko, na primjer Rusija, uloži veto na produženje misije EUFOR “Althea”, kako bi se to odrazilo na bezbjednosnu situaciju u BiH.

Međutim, u novom međunarodnom kontekstu posebno bi bilo zanimljivo odgovoriti na pitanje može li NATO zamijeniti EUFOR i nastaviti sprovođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u slučaju da se EUFOR bude morao povući?

Svakako najbezbolniji i pravno najsigurniji scenario bi bio da i ovog novembra mandat EUFOR-a bude produžen u Savjetu bezbjednosti UN, i da se na taj način pitanje eventualne zamjene za vojnu misiju EU skine sa stola. Međutim, ako bi i došlo do ulaganja veta, NATO ima nekoliko aduta u rukavu koje bi mogao iskoristiti da nastavi vojnu misiju.

Prvi adut bi bio poziv institucija BiH, najvjerovatnije Predsjedništva BiH, koje bi formalno pozvalo NATO da pomogne u sprečavanju narušavanja bezbjednosti. Ali, u tom slučaju, mogao bi se očekivati veto srpskog člana Predsjedništva BiH, čime bi došlo do donošenja odluke u Predsjedništvu preglasavanjem 2-1. Željka Cvijanović, srpska članica Predsjedništva BiH, mogla bi od Narodne skupštine Republike Srpske zatražiti veto na odluku Predsjedništva, što bi zahtijevalo apsolutnu većinu. U tom slučaju, poziv Predsjedništva NATO-u bi bio anuliran.

Međutim, postoji i drugi, jači adut koji bi NATO-u omogućio da zamijeni EUFOR, bez potrebe da traži poziv Predsjedništva BiH.

Iako bi poziv Predsjedništva bio najbezbolniji i pravno najmanje kontroverzan način, NATO bi mogao da argumentuje da je od Dejtona do danas, uključujući i u svakoj rezoluciji Savjeta bezbjednosti UN kojom je produžen mandat EUFOR-u, prisutna formulacija “NATO prisustvo” u BiH.

Produženje mandata EUFOR-u u BiH nije vezano za NATO prisustvo u BiH. Drugim riječima, NATO bi mogao da kaže da im poziv Predsjedništva da dođu u BiH ne treba, jer NATO nikada nije ni otišao iz BiH.

Neko bi mogao da postavi pitanje mandata koji bi takvo NATO prisustvo imalo. Naime, u svojoj trenutnoj ulozi od 2004. godine, NATO štab Sarajevo ima savjetodavnu ulogu institucijama BiH u pomaganju zemlji da postane članica NATO-a. Po ovom tumačenju, čak i ako bi NATO zamijenio EUFOR, ne bi mogao da koristi široki mandat koji EUFOR ima, s obzirom na to da savjetodavna funkcija institucijama BiH ne ostavlja mnogo prostora za upotrebu sile radi implementacije mira.

Ali, čini se da su arhitekti Dejtonskog sporazuma i njegovih aneksa mislili i na ovu situaciju, jer je uloga NATO-a u BiH i njen mandat čvrsto vezan s vojnim aneksom Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Zanimljivo je da je NATO u tom aneksu tretiran kao strana, a ne kao spoljni faktor, jer je dokument potpisan od strane komandanta NATO-a za Evropu, uz supotpise ostalih aktera.

Prema tome, čini se da bi NATO mogao da argumentira da je Dejtonom i njegovim aneksima dobio primarnu ulogu osiguravanja bezbjednosti u zemlji, a te odredbe su i danas na snazi jer niko nije ukinuo ni sporazum niti njegove anekse. Mogli bi da kažu da su svoj mandat 2004. smanjili vlastitom odlukom i da vlastitom odlukom mogu ponovo da ga povećaju.

U tom slučaju, ostaje samo da Sjevernoatlantski savjet donese odluku o slanju dodatnih trupa u BiH oslanjajući se na svoju ulogu koju su dobili Dejtonom, ili da već prisutni vojnici EUFOR-a, praktično, samo zamijene bedževe. Za takvu odluku, međutim, potrebna je saglasnost svih članica Alijanse, a da li bi zemlje poput Mađarske ili Slovačke ovu odluku i podržale, ostaje otvoreno pitanje.

Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.

Politika

DRINIĆ I VUČKOVAC SA NARODOM POD KOZAROM “Dok su nam sela živa…” (VIDEO)

Pod Kozarom u „Petom Neplanu“održana je „vruća roba“ kod Radovana Romanića, manifestacija koja je ove godine prvi put organizovana kao veliko narodno druženje i koja je okupila brojne mještane i goste.

Među prisutnima bio je i generalni sekretar Pokreta Sigurna Srpska (PSS) Nebojša Drinić, koji je druženju prisustvovao zajedno sa predsjednikom Gradskog odbora PSS Prijedor Svetozarom Vučkovcem i saradnicima.

Drinić je istakao da je upravo atmosfera sa ovakvih okupljanja pokazatelj koliko ljudi cijene svoj kraj, tradiciju i običaje.

„Malo gdje sam osjetio takvu slogu, privrženost običajima i iskrenu ljubav prema rodnom kraju. Ovdje se tradicija ne čuva velikim riječima, već načinom života – za zajedničkom trpezom i slogom koja okuplja čitav kraj“, poručio je Drinić.

On je naglasio da ovakve manifestacije imaju posebnu vrijednost jer okupljaju narod i čuvaju običaje, ali i podsjećaju na značaj života na selu i povezanosti ljudi sa rodnim krajem.

„Dok su nam sela živa, a narod okupljen i složan, biće sigurna i Republika Srpska“, istakao je Drinić.

Poruka sa ovog okupljanja bila je jasna – tradicija se najbolje čuva onda kada se živi, a snaga jednog kraja najbolje se vidi kada se njegov narod okupi, druži i zajedno čuva ono što je naslijedio od svojih predaka.

Nastavi čitati

Politika

BURNO U HAN PIJESKU! Savčić pita zašto nema BORS-a na Saboru boraca

Han Pijesak danas treba da bude mjesto sjećanja, poštovanja i sabornosti, a ne prostor u kojem će se borci koristiti kao dekor za političko djelovanje vlasti, poručio je Dragan Savčić, predsjednik Pokreta Sigurna Srpska u Han Pijesku.

Savčić je istakao da nema ništa protiv okupljanja demobilisanih boraca, porodica poginulih i ratnih vojnih invalida, niti protiv obilježavanja događaja kojima se čuva sjećanje na Odbrambeno-otadžbinski rat.

Kako je naveo, upravo je obaveza svih da poštuju žrtvu ljudi koji su učestvovali u ratu i da se uspomena na njihove poginule saborce njeguje na dostojanstven način.

„Kao čovjek koji živi u Han Pijesku i kao predsjednik Opštinskog odbora Pokreta Sigurna Srpska, nemam ništa protiv toga da se demobilisani borci, porodice poginulih i ratni vojni invalidi okupljaju, da čuvaju uspomenu na svoje saborce i da njeguju sjećanje na Odbrambeno-otadžbinski rat. Naprotiv, to je naša obaveza i to niko ne smije dovoditi u pitanje“, rekao je Savčić.

On je, međutim, ukazao na činjenicu da je Boračka organizacija Republike Srpske (BORS) javno saopštila da neće učestvovati na saboru u Komnici kod Han Pijeska, te zatražila njegovo odgađanje ili otkazivanje.

Prema Savčićevim riječima, BORS je ukazao i na svoje tumačenje Statuta, prema kojem bi ovakve događaje trebalo da organizuje upravo Boračka organizacija Republike Srpske.

„I pored toga, danas u Komnici imamo najviše predstavnike vlasti. Imamo premijera Republike Srpske i ministra unutrašnjih poslova, a prema izvještajima sa lica mjesta, prisutni su i predstavnici političkih partija i političkih institucija“, naveo je Savčić.

On je postavio pitanje zbog čega na skupu nema predstavnika BORS-a ukoliko je riječ o saboru boraca.

„Ako je ovo Sabor boraca – zašto onda nema BORS-a? Ako je ovo lokalni događaj – zašto se onda predstavlja kao Sabor cijele boračke populacije Republike Srpske? I ako je ovo politički skup – zašto se politika uvlači tamo gdje joj nije mjesto, među ljude koji su svoje živote, zdravlje i mladost ostavili u ratu?“, upitao je Savčić.

Naglasio je da njegova kritika nije usmjerena prema borcima koji su došli na skup.

„Ne želim da napadam nijednog borca koji je danas došao na Sabor. Oni nisu problem. Problem je politika koja pokušava da prisvoji ono što pripada svima nama“, poručio je Savčić.

Prema njegovim riječima, borci Republike Srpske ne pripadaju nijednoj političkoj stranci i njihova žrtva ne smije postati predmet stranačkog nadmetanja.

„Borci Republike Srpske nisu ni SNSD, ni PSS, ni bilo koja druga politička stranka. Njihova žrtva nije stranačka svojina. Njihova imena, njihove porodice i njihova borba ne smiju biti sredstvo za političko okupljanje i stranačku promociju“, rekao je Savčić.

Govoreći o položaju Han Pijeska, Savčić je ocijenio da ovom kraju nisu potrebni politički spektakli pod plaštom boračkih okupljanja, već konkretna ulaganja i bolji uslovi za život.

Kako je naveo, Han Pijesku su potrebni nova radna mjesta, bolja infrastruktura, putevi i konkretna podrška stanovništvu koje je ostalo da živi na ovom području.

Posebno je ukazao na položaj boračke populacije, ističući da borcima nije dovoljno posvetiti pažnju samo tokom obilježavanja pojedinih datuma i organizovanja skupova.

„Borcima treba nešto mnogo važnije od jednog dana okupljanja i političkih govora. Treba im dostojanstven život. Treba im sigurna boračka naknada, rješavanje stambenih i egzistencijalnih pitanja, bolja zdravstvena i socijalna zaštita i poštovanje tokom cijele godine, a ne samo onda kada treba napraviti politički skup“, zaključio je Savčić.

Nastavi čitati

Politika

Stevandić opleo po Bošnjacima “PODMUKLI LICEMJERI, mi nismo orgijali na smrti Rasima Delića”

Predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić reagovao je na, kako je naveo, dvostruke standarde kada je riječ o odnosu prema ratnim zločinima, žrtvama i preminulim ratnim komandantima.

Stevandić je poručio da Srbi nisu slavili niti se, kako je naveo, „orgijalo“ na smrti i sahrani bošnjačkog komandanta Rasima Delića, koji je pred Haškim tribunalom osuđen za ratne zločine.

„Nismo orgijali na smrti i sahrani bošnjačkog komandanta Rasima Delića, u Hagu osuđenog za zločine nad Srbima. Nismo jer poštujemo mrtve“, naveo je Stevandić.

On je istakao da, prema njegovim riječima, postoje dvostruki aršini kada se govori o odnosu prema ratnoj prošlosti.

„SDP je, na primjer, redovan na njegovom grobu, a nas tuže za odavanje saučešća ili narodnu percepciju i to im je veličanje ratnih zločina“, poručio je Stevandić.

Na kraju je kritičare optužio za licemjerstvo, navodeći: „Podmukli licemjeri!“

Nastavi čitati

Aktuelno