Penzije u Njemačkoj su kontroverzno pitanje. Njemački mediji pišu da bi vlada mogla da podigne starosnu granicu za odlazak u penziju na 70 godina.

U Njemačkoj su žene, samohrani roditelji i osobe sa niskim primanjima posebno pogođene niskim penzijama.

Mnogi penzioneri već moraju dodatno da rade kako bi sastavili kraj s krajem.

U penziji ne bi trebalo da brinete o poslu, ali ponekad u tom periodu nema drugog izbora.

Oni koji ne planiraju unaprijed ili se ne obezbijede na vrijeme mogli bi imati poteškoća kada dostignu starosnu granicu za penziju.

Takođe se stalno raspravlja o povećanju starosne granice za odlazak u penziju. Neki pretpostavljaju da određene generacije možda neće moći da se penzionišu prije nego što napune sedamdeset godina.

Trenutna starosna granica za penziju već je 67 godina. Mnogi smatraju da je to dovoljno. Kako starimo, manje želimo da radimo; mnogi to zbog zdravstvenih problema više i ne mogu.

U isto vrijeme, Njemačka doživljava demografske promjene – sve je više penzionera. Stručnjaci vjeruju da bi starosna granica za penziju mogla biti podignuta na 70 godina. I u politici postoje oni koji se slažu sa stručnjacima. Pojedini političari takođe pozivaju na povećanje starosne granice za odlazak u penziju.

Trenutni penzioni sistem smatra se nestabilnim. Razlog za to je što se zasniva na međugeneracijskom ugovoru. Demografske promjene predstavljaju ključni problem jer dovode do neravnoteže.

Penzije trenutno finansira radno aktivno stanovništvo. Da bi se riješio ovaj problem, pokušava se održati ravnoteža između onih koji uplaćuju i onih koji primaju penzije. To se postiže postepenim povećanjem starosne granice za penziju.

Neki ekonomisti žele da se starosna granica za penziju podigne na 70 godina. Cilj je stabilizacija cjelokupnog sistema. Prema procjenama, to bi moglo pogoditi one rođene od 2003. godine nadalje. Međutim, još uvijek nema konkretnih političkih planova za ovaj potez, prenosi “24Sedam”.

Španija je prije nekoliko dana odobrila zakon kojim se skraćuje radna nedjelja sa 40 na 37,5 radnih sati.

Jolanda Dijaz, ministrica rada Španije, rekla je da se ovim modernizuje svijet rada i pomaže se ljudima da budu malo srećniji.
Kako su naveli tamošnji mediji, 12,5 miliona radnika u privatnom sektoru sa punim i djelimičnim radnim vremenom imaće koristi od smanjenja, za koje se očekuje da će poboljšati produktivnost i smanjiti izostajanje s posla.
Dijazova je navela da se ova mjera već primjenjuje na državne službenike i neke sektore, te će uglavnom uticati na maloprodaju, proizvodnju, ugostiteljstvo i građevinsku industriju.

Španija nije jedina zemlja koja je pokrenula ovo pitanje ili ga planira pokrenuti.

Od zemalja u regionu, Crna Gora razmatra uvođenje sedmočasovnog radnog vremena.

Ovo je jedno od predizbornih obećanja Milojka Spajića, premijera Crne Gore, u okviru njegovog ekonomskog programa koji predviđa i rast plata i penzija.

Island je prije pet godina radnu nedjelju skratio sa 40 na 36 sati.

O ovom razmišljaju i zemlje poput Njemačke, Portugala i Ujedinjenog Kraljevstva, koje su pokrenule ili će pokrenuti pilot-projekte.

Belgija je postala prva zemlja članica Evropske unije koja je donijela Zakon o četvorodnevnoj radnoj nedjelji za sve koji to žele.
Ipak, svi oni koji rade u Belgiji, a žele da rade četiri dana sedmično, moraju da zbiju isti ukupni broj radnih sati u manje dana.

Pitali smo ekonomiste da li je ovako nešto moguće u Bosni i Hercegovini te da li bi to dovelo do veće produktivnosti radnika.

Admir Čavalić, ekonomista i predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, kazao je za “Nezavisne novine” da istraživanja pokazuju da sve više radnika želi nematerijalne kompenzacije, odnosno da žele što više slobodnog vremena.

“Ovo ne mora značiti da bi došlo do pada produktivnosti. Idealno bi bilo da se eksperimentiše na nivou privrede. Tako je radila i Španija, i niz zemalja. Ukoliko se oni pokažu kao dobri u smislu produktivnosti, to je dobro i za radnike i za poslodavce, i za samu privredu. Ipak, ovim bi se trebala dati sloboda radniku da, ako želi, radi prekovremeno, da to može sam odlučiti, te da za to bude plaćen”, istakao je Čavalić.

Na pitanje da li je moguće da se u narednom periodu ovo implementira u BiH ili jednom od entiteta, Čavalić odgovara da je trenutno najbliže tome da se pauza integriše u radno vrijeme u FBiH izmjenom Zakona o radu.

“To je ipak samo ideja i nije to, ali indirektno je slično ovome”, dodaje Čavalić.

Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, rekao je da već duže vrijeme postoje inicijative za skraćenje radne nedjelje, kako u zemljama EU, tako i u zemljama regiona.

“Ideja koja stoji iza ovog prijedloga je pokušaj pronalaska balansa između privatnog i poslovnog života, što bi se pozitivno odrazilo na motivaciju i produktivnost. Interesantno je iskustvo Islanda, koji je sproveo projekat smanjenja radne nedjelje na 35-36 sati bez smanjenja zarada. Na osnovu naknadnih istraživanja, pokazalo se da je produktivnost ostala ista ili je čak poboljšana. Island je imao iznadprosječan privredni rast. To se pripisuje smanjenju stresa na poslu i rastu dobrobiti za samoga radnika. Poučeni ovim iskustvom, možemo zaključiti da bi i u drugim zemljama, uključujući i našu, smanjenje radne nedjelje moglo imati slične efekte”, naglasio je Mlinarević.

Iz Udruženja poslodavaca FBiH su se oglasili povodom inicijative da se u radno vrijeme radnika uračuna i pauza, rekavši da bi usvajanje ove inicijative predstavljalo novo, dodatno opterećenje za poslodavce.

“Takva inicijativa, usvojena bez prethodnog konsultovanja sa socijalnim partnerima, predstavljala bi ozbiljan presedan u socijalnom dijalogu i direktan novi udar na poslovno okruženje”, naveli su poslodavci.
BL PORTAL

Šta biste rekli šefu kad biste znali kolika je plata vašeg kolege – ili koleginice?

Od juna 2026. godine, pitanja o visini plata zvanično više neće biti tabu, barem u Evropskoj uniji. Na snagu stupa Direktiva o transparentnosti plata, kojom se uvode jasna pravila: oglasi za posao moraće da sadrže podatke o visini zarade, zabranjuje se ispitivanje kandidata o prethodnoj plati, a zaposleni dobijaju pravo da traže informacije o zaradama po polu i poziciji.

Velike kompanije moraće da izvještavaju o rodnim razlikama u zaradama i, ukoliko postoje neosnovane razlike, preduzmu korektivne mjere. Oglasi za posao moraće da koriste rodno-neutralne izraze.

Iako se ova regulativa odnosi na zemlje članice EU, uticaj će se vrlo brzo osjetiti i u regionu, smatra stručnjak za ponašanje potrošača i psihologiju rada Danilo Đukanović, izvršni direktor Recrewty doo, podgoričkog startapa koji optimizuje odabir kandidata i MSc Psihologije i MSc Bihejvioralnih nauka, piše Kurir.

“Naš region neće ostati pošteđen, posebno jer su mnoge firme dio međunarodnih grupacija koje će morati da primjene iste standarde i u svojim lokalnim kancelarijama”, kaže Đukanović. On smatra da ova direktiva predstavlja istovremeno korak ka većoj formalizaciji, ali i pozitivan pokušaj demokratizacije tržišta rada, jer transparentnost postaje očekivani standard.

Transparentnost kao adut u borbi za talente
Direktiva, kako Đukanović ističe, neće odmah promijeniti zakone u Srbiji, Bosni i Hercegovini ili Crnoj Gori, ali će promijeniti očekivanja kandidata.

“Mladi, posebno oni koji rade ili konkurišu za remote pozicije u IT i digitalnim industrijama, traže otvorenost i jasne informacije o platama i uslovima rada. Transparentnost postaje nova norma, a ne samo usklađenost s propisima”, objašnjava on.

U tom kontekstu, kompanije koje u oglasima i intervjuima i dalje koriste nejasne izraze poput “zarada po dogovoru” rizikuju da izgube relevantnost na tržištu rada. One koje se prve prilagode, biće percipirane kao ozbiljni i profesionalni poslodavci – što direktno utiče na kvalitet talenata koje mogu privući.

Interna komunikacija pred novim izazovima
Jedan od većih izazova za poslodavce biće upravljanje internom komunikacijom kada zaposleni dobiju pravo uvida u raspodjelu plata po polu i poziciji. Đukanović upozorava da problem neće biti samo u brojkama, već i u njihovom tumačenju.

“Kompanije će morati da objasne razlike koje su godinama bile rezultat neformalnih dogovora, ad hoc bonusa ili razlika u pregovaračkoj snazi kandidata – a koje nisu sistemski evidentirane”.

Takve situacije mogu izazvati osećaj nepravde među zaposlenima, pa će HR i menadžment morati da unaprede ne samo platne politike, već i komunikacijske vještine – jasno, empatično i uz spremnost na dijalog o temama koje su do sada bile tabu.

Zabrana pitanja o prethodnoj plati mijenja paradigmu
Zabrana postavljanja pitanja o prethodnoj plati, koja je do sada često bila osnova za kreiranje ponuda, takođe će promijeniti pristup zapošljavanju. Poslodavci će morati unapred da definišu vrijednost radnog mjesta i plate okvirno, nezavisno od prethodnih primanja kandidata.

“Za HR to znači prelazak iz uloge kontrolora ka ulozi partnera koji gradi povjerenje kroz fer i otvorenu komunikaciju”, navodi Đukanović.

Međunarodne kompanije diktiraće tempo promjene
Prema njegovim riječima, velike međunarodne kompanije će vrlo vjerovatno početi da primjenjuju ove standarde i u svojim regionalnim kancelarijama, i prije nego što oni postanu zakonska obaveza. Ne samo zbog usklađivanja sa regulativama EU, već i zbog reputacijskog rizika – “kompanije ne mogu biti progresivne u Berlinu, a neprozirne u Beogradu”.

Kako se te firme budu izdvajale po transparentnijim praksama, podizaće se i očekivanja kandidata, što će izvršiti pritisak na lokalne firme da prate taj tempo.

“U suštini, regulativa će možda doći sporo, ali tržišna korekcija će se desiti brzo. Kandidati će početi da biraju prema povjerenju, a ne samo prema zaradi”, zaključuje Đukanović.