U noći između subote, 26. i nedjelje, 27. oktobra, počinje zimsko računanje vremena. Tačno u 03:00 sata ujutro, kazaljke će se pomeriti jedan sat unazad, na 02:00 sata, što znači da ćemo te noći spavati sat duže.

Ova promjena označava prelazak sa ljetnog na zimsko računanje vremena, koje će trajati sve do posljednjeg vikenda u martu naredne godine.

Iako mnogima odgovara dodatni sat sna, stručnjaci upozoravaju da promjena vremena može privremeno poremetiti bioritam, naročito kod djece i starijih osoba. Savjetuju da se organizam postepeno prilagodi – ranijim odlascima na spavanje i lakšim obrocima u večernjim satima.

Podsjećamo, pomjeranje sata je još uvijek obavezno u većini evropskih zemalja, iako se već godinama vodi rasprava o ukidanju sezonskog računanja vremena.

Dakle, ne zaboravite – u noći 26. na 27. oktobar, pomjerite kazaljke unazad i uživajte u sat vremena dužem snu!

Pokrov Presvete Bogorodice smatra se ženskim praznikom i proslavlja se 14. oktobra. Obilježava se kao sjećanje na dan kada je Sveti Andrej Jurodivi, prema predanju, imao viđenje Presvete Bogorodice koja pokrovom štiti ljude. Ovaj praznik se često naziva ženski, jer ga od davnina najviše slave žene koje proslavljaju Bogorodicu kao svoju zaštitnicu.

Na dan Pokrova Presvete Bogorodice vezuju se razni običaji, pa žene kupuju ili beru hrizanteme kojima ukrašavaju porodični dom kako bi u njega ušla sreća. Žene koje još nisu pronašle srodnu dušu, u starim vremenima, molile su se na Pokrov kako bi pronašle pravu ljubav. Spremali su se i kolači i dan se provodio sa djecom u miru, ljubavi i sreći. Pored raznih običaja vjernici smatraju da je na praznik najvažnije molitva, a evo koje riječi se izgovaraju na Pokrov Presvete Bogorodice, piše Žena Blic. Molitva
“O, Presveta Djevo, Mati Gospoda višnjih Sila, Carice neba i zemlje, svemoćna Zastupnice grada i zemlje naše! Primi ovo pohvalno i blagodarno pojanje od nas nedostojnih slugu Tvojih i molitve naše uzesi ka prestolu Boga Sina Tvoga da milostiv bude nama grešnima i da blagodat Svoju rasprostre na one što poštuju svečasno Ime Tvoje i klanjaju se sa verom i ljubavlju čudotvornoj ikoni Tvojoj. Jer mi nismo dostojni da se On smiluje na nas, ako Ga Ti, Vladičice, ne umilostiviš za nas, pošto Ti sve možeš kod Njega. Zato pribegavamo Tebi kao sigurnoj i brzoj Zastupnici našoj: usliši nas koji se molimo Tebi; zakloni nas svemoćnim pokrovom Svojim i izmoli u Boga, Sina Svoga, pastirima našim revnost i brigu za duše naše, gradonačelnicima – mudrost i silu, sudijama – pravdu i nepristrasnost, nastavnicima – razum i smirenoumlje, supruzima – ljubav i slogu, djeci – poslušnost, zlostavljanima – strpljenje, uvrediocima – strah Božiji, tužnima – blagodušnost, radosnima – uzdržljivost, a svima nama duh znanja i pobožnosti, duh milosrđa i krotosti, duh čistote i pravde.

I pored stotina institucija na svim nivoima vlasti u BiH, te armije radnika koji su u njima zaposleni, niko vam, zvanično, ne može reći tačan broj građana koji su napustili zemlju i preselili se u Austriju, Sloveniju, Njemačku i druge zemlje.

Istina, postoji procjena koja pokazuje da je u iseljeništvu 2023. godine živjelo 2,2 miliona građana koji vode porijeklo iz BiH. Dakle, riječ je o procjeni i taj broj uključuje osobe rođene u BiH koje su napustile BiH i procijenjeni broj njihovih potomaka u zemljama prijema.
Demograf Aleksandar Čavić kaže da je dijaspora svugdje u svijetu vrlo diskutabilan pojam, jer se metodološki stručnjaci teško mogu potpuno usaglasiti šta to ona predstavlja.

Naveo je niz primjera za to. Recimo, da li su to ljudi koji su otišli iz BiH sa namjerom da se vrate, da li tu ubrajamo one koji su rođeni u BiH pa se odrekli državljanstva, da li dijasporu čine potomci čija su samo oba roditelja iz BiH (a ne, recimo, jedan roditelj iz BiH, drugi iz Srbije ili Hrvatske) itd.

– Samim tim što mi uopšte ne bilježimo obim spoljnih migracija, mi ne znamo brojno stanje dijaspore, a još manje znamo strukturu, pa se zato uvijek barata procjenama, pri čemu treba biti jako oprezan, jer postoje metodološke smetnje koje sam spomenuo.

Ali, mi i kad bismo “iščistili” metodologiju, imali bismo problem jer naša zvanična statistika ne bilježi obim spoljnih migracija, pa samim tim ne znamo koliko je naših ljudi otišlo – naveo je Čavić za “Nezavisne novine”.

Međutim, kako dodaje, naš mnogo veći problem je to što mi danas ne znamo sa preciznošću ni koliko nas ima u BiH. Prilično precizno mjerimo, dodao je, prirodno kretanje kao razliku između broja umrlih i rođenih, gdje smo u debelom u minusu, ali je veći problem obim spoljnih migracija, koji je nama veća dinamička komponenta u pogledu gubitka stanovništva.

– Mi smo, na primjer, između 2013. i danas izgubili više od 100.000 stanovnika po osnovu negativnog prirodnog priraštaja, ali smo bar 2,5 do tri puta toliko izgubili po osnovu negativnog migracionog salda u pogledu spoljnih migracija – kaže Čavić.

Govoreći o značaju toga da znamo koliko ljudi imamo u dijaspori, on kaže da je to vrlo snažan alat za jednu zemlju koja nema mnogo stanovnika.

Obrazložio je to podacima da troškovi javnog sektora za školovanje lica sa trećim stepenom stručne spreme iznose nekoliko desetina hiljada maraka, sa četvrtim stepenom 50.000 i više, a sa fakultetima od 70.000 do 600.000 KM.

– To govorim kako bismo znali koliko smo mi zapravo izgubili odlaskom tih ljudi i zbog čega je bitno da ih “mapiramo”, te da pokušamo, na neki način, da kroz uspostavljanje saradnje sa njima iskoristimo to što smo uložili u njih.

Ako kažemo da mi, u popisnom periodu, od 2013. naovamo, u prosjeku nismo gubili manje od 25.000 ljudi, te to pomnožimo sa prosječnom cifrom od 100.000 KM, doći ćemo do računice da smo godišnje izgubili 2,5 milijardi KM. Dakle, svake godine izgubite nešto u čije ste obrazovanje uložili 2,5 milijardi KM.

Ili, u postpopisnom periodu, za 12 godina, mi smo, govorim čisto zbog metrike, a moglo bi se i precizno izračunati, izgubili oko 30 milijardi maraka – pojašnjava Čavić.

Sociolog Vladimir Vasić kaže da se ničemu ne može nadati zemlja koja ne zna koliko ima građana u iseljeništvu.

– Ključan resurs u svakom savremenom društvu je čovjek. Institucije BiH ne raspolažu konkretnim brojem koliko nas ima u BiH, a zamislite tek koliko nemaju informacije koliko nas nema, odnosno koliko nas je van granica BiH. Mi imamo demografske pokazatelje koji su zapravo ekvivalentni lošoj politici u BiH. Zato ne iznenađuje zašto nemamo precizne podatke – ističe Vasić za “Nezavisne novine“.

Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, kaže da ne zna da ijedna institucija u BiH evidentira koliko je naših državljana u inostranstvu.

– Neće niko da se petlja u svoj posao, vjerujte mi. Mislim, glupo je da mi iz nevladinog sektora radimo posao koji bi oni trebali. Mi imamo ljude koji se odriču državljanstva i to je evidentirano. To mi jedino možemo znati. To im se naplaćuje, to je prihod od odricanja od državljanstva BiH – rekla je Zukićeva.

Ona ističe da ljudi različitim putevima odlaze vani, te dodaje da je kod nas prisutan problem koji je trebalo davno riješiti, a odnosi se na lokalne vlasti.

– Tu treba da se uvede red. Mi smo imali problema sa lokalnim vlastima. Pitaju otkud vi znate kako je kod nas. Mi kažemo – pa eto, vidjećete, naveče je ugašeno svjetlo, nema nikog – ističe Zukićeva za “Nezavisne novine“.

Nezavisne novine