Univerzitetsko – klinički centar (UKC) Republike Srpske raskinuo je ugovor sa firmom “Marković invest R.M.” iz Laktaša jer ni nakon pet godina nije završila parking garažu u blizini ove zdravstvene ustanove za koju je dobila 34,8 miliona maraka.

Direktor UKC-a Vlado Đajić je za CAPITAL kazao da je obavještenje o raskidu upućeno izvođaču radova.

-Jutros (10.oktobar) sam potpisao obavještenje o raskidu ugovora, a na osnovu saglasnosti koje sam dobio od Vlade Republike Srpske. Što se nas tiče, ugovor je raskinut- kazao je Đajić.

Dodaje da će u narednom periodu biti angažovani vještaci koji bi trebali da naprave premjer i predračun budućih radova na osnovu kojih će se tražiti izvođač koji bi završio ovaj projekat.

-Ko bude imao najpovoljniju ponudu i ko da garanciju za posao biće izabran -poručio je Đajić.

Rekao je i da za nastavak projekta ima odriješene ruke Vlade Republike Srpske kao i potreban novac.

Inače, u četvrtak 9.oktobra se o ovom problemu diskutovalo i na sjednici Vlade Republike Srpske koja je Ministarstvu finansija i Ministarstvu zdravlja Republike Srpske dala saglasnost da neutrošenih sedam miliona maraka planiraju u budžetu Republike Srpske za narednu godinu kako bi se završila izgradnja.

-Eventualno nedostajuća sredstva potrebna za punu realizaciju projekta treba da obezbijedi Univerzitetski klinički centar Republike Srpske iz vlastitih sredstava- poručuju iz Vlade u odgovoru Capitalu.

UKC se pored potrage za novim izvođačima radova suočava i sa tužbom firme “Marković invest R.M.” teške 16 miliona maraka, a po osnovu duga i naknade štete.

Iz ovog preduzeća koje je već duže vrijeme u blokadi su nedavno poručili da su ih UKC i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite doveli na rub propasti jer nisu plaćali obaveze.

Naveli su da su nesavjesnim postupanjem investitora koji nije blagovremeno i u skladu sa ugovorenim rokovima ispunjavao svoje obaveze dovedeni u problem jer su morali odustati od većeg broja već ranije zaključenih ili dogovorenih poslova, gdje ih je veliki broj radnika napustio i gdje je došlo i do blokade računa.

Nakon toga i UKC je najavio kontratužbu uz tvrdnju da su sve dospjele obaveze plaćene.

Podsjećamo, gradnja parking garaže kod UKC-a je počela sredinom 2020. godine. Cijeli objekat se prostire na 75.000 kvadrata i obuhvata garažu sa 2.500 parking mjesta na četiri etaže, kao i komercijalne sadržaje koji se trebaju graditi u drugoj fazi.

Do sada je otvoreno samo 500 parking mjesta na krovu objekta i to uz privremenu probnu dozvolu resornog ministarstva.

Sa tržišta Hrvatske opozvan je dečiji griz zaslađen medom jer može da sadrži komade plastike, a potrošači su obaviješteni o mogućim štetnim posljedicama.

Državni inspektorat Republike Hrvatske obavestio je potrošače o opozivu proizvoda HIMMELTAU DEČIJI GRIZ ZASLAĐEN PČELINjIM MEDOM OD 6. MJ., 500 g, EAN/MAN: 9000275500619 / 346834, serija RA25006601, najbolje upotrebiti do 02.07.2026., zbog mogućeg prisustva komadića plastike.

Proizvod nije u skladu s Uredbom 178/2002 o utvrđivanju opštih načela i uslova zakona o hrani, osnivanju Evropske agencije za bezbjednost hrane te utvrđivanju postupaka u oblasti bezbjednosti hrane.

Bezbjednost naših kupaca, posebno djece, veoma nam je važna. Želimo da budemo dosljedni svojoj odgovornosti i da informišemo kupce o mogućim opasnostima, bezbjednosnim napomenama, upozorenjima u vezi s proizvodima i o povlačenjima proizvoda. Ako ste kupili proizvod koji se povlači, možete ga vratiti u bilo koju Müller poslovnicu, a odgovarajući iznos novca biće vam vraćen. U skladu s upozorenjima i bezbjednosnim uputstvima, molimo vas da postupite onako kako je navedeno u obaveštenju – saopštila je kompanija Müller.

Podaci o proizvodu:

Proizvođač: Maresi Austria GmbH, Beč, Austrija

Maloprodaja: Müller trgovina Zagreb d.o.o, Zagreb, Hrvatska

Kako kažu ne mogu se zamisliti u društvu u kojem znanje i trud nisu dovoljni.

Medicinske sestre, ekonomisti, radnici, ljudi s različitim diplomama i godinama iskustva. Mnogi su BiH zamijenili Njemačkom, Švedskom, Slovenijom, Austrijom… Ne zbog snova da će zgrnuti bogatstvo, nego zbog potrebe za sigurnošću i redom.

Sagovornici Srpskainfo kažu da su pokušavali da opstanu u BiH, radeći pošteno i ostati svoji. Ali su se, suočeni s korupcijom, stranačkim zapošljavanjem i životom „od prvog do desetog“ odlučili na drastičan korak otići. Sa nama su podijelili zbog čega su otišli, kako danas žive i da li se planiraju vratiti.

Naš sagovornik je iz Sarajeva prije 6 godina otišao u Švedsku. Kaže da je glavni razlog njegovog odlaska bio osjećaj besperspektivnosti. Radio je, kaže, sve i svašta, samo ne ono za šta se školovao.

-Za moju struku je bilo potrebno ili da pripadam političkoj stranci na vlasti ili da platim za radno mjesto. Dodajte na to i tu vječnu političku krizu u kojoj se vrtimo godinama i eto zašto nisam vidio nikakvu budućnost – kaže on za Srpskainfo.

Švedsku nije izabrao slučajno. Ima prijatelja koji tamo godinama živi. Danas kaže da je to bila ispravna odluka.

-Ovdje se rad i trud cijene. Nemojte misliti da ovdje nema zapošljavanje preko veze ili nepotizma, ali to je baš rijetko. I odmah se reaguje. U Švedskoj sindikat jako drži do radnika i ponekad mi se čini da je radnik jači i važniji od šefa ili vlasnika firme, što se, na žalost ne može reći za BiH, gdje je radnik zadnja rupa na svirali. Svi poslovi su povezani kolektivnim ugovorom, tako da svaki radnik godišnje dobija povećanje plate, bez obzira da li radite mjesec dana ili 10 godina – objašnjava on.

Ističe da se mnogo ulaže u mlade i daju se razni podsticaji, od sporta i obrazovanja, pa do podrške za stambeno zbrinjavanje.

-Što se tiče socijalnog života, ne može se uporediti sa našim. Ovdje se zna da je od ponedjeljka do petka posao najvažniji, a za vikend druženje, zabave, odlasci u neke druge zemlje. Nedjelja je dan odlaska u prirodu, duge šetnje bez obzira na vremenske uslove vani, jer treba izbaciti ono loše iz organizma što se unijelo tokom petka i subote – kroz smijeh priča.

Strahinja iz Banjaluke danas živi u Sloveniji. Već četiri i po godine radi u firmi koja pruža logističke usluge u prevozu. Otišao je sa 30 godina, nakon što je, kako kaže, iscrpio sve opcije u BiH. Početak nije bio lak, ali poručuje da ne žali ni jednog momenta što je otišao. Jer, poručuje, otišao je kada je shvatio da je BiH zemlja bez stabilnosti u svakom smislu, društvenom, političkom, ekonomskom.

-Završio sam ekonomsku školu, pa fakultet. Radio sam razne poslove, ali nikada u struci. Poslovi kojim sam se bavio bili su nepouzdani, plate loše. I kod nas bolje prolaze oni koji imaju poznanstva, a ne znanje i radne navike. U BiH je lakše dobiti posao preko kuma ili tetke, nego preko diplome. A ja sam konačno želio da živim u sistemu gdje postoji red – priča on. Slovenija je trebala biti samo prolazna stanica, ali se snašao. Danas je zadovoljan. Plata je, kaže, dobra, posao stabilan, a mogućnosti za razvoj realne.

-Prilagođavanje, jezik, birokratija. Tražilo je to i vremena i strpljenja. Sada mogu reći da sam zadovoljan, imam posao koji mi odgovara, plata je bolja nego u mnogim poslovima u BiH, mogućnosti za profesionalni razvoj su realne, a životni standard je mirniji – nabraja on benefite života u drugoj državi. Ali, nije sve savršeno. Ističe da su troškovi života visoki, bez obzira na to koliko si integrisan, stranac si, a običaji, kultura i jezik su ipak drugačiji.

Tamara je prije nekoliko godina spakovala kofere i iz Banjaluke otišla u Njemačku. Iako je u BiH radila kao medicinska sestra u privatnoj ambulanti, tamošnja plata i uslovi nisu bili dovoljni za život dostojan čovjeka.

-Završila sam B2 kurs njemačkog jezika. Prvi mjeseci u Njemačkoj bili su su užasno teški. Jezik je bio najveća prepreka. Pitala sam se hoću li se uklopiti, ali vremenom je sve došlo na svoje – priča ona. Danas radi kao medicinska sestra u blizini Vizbadena i ističe da su razlike u odnosu na BiH ogromne.

-Ovdje se rad cijeni. Imamo veća radna prava, bolje uslove, poštovanje. Možete napredovati, školovati se dalje. I što je najvažnije ne moram da brinem za egzistenciju. Nikoga ne zanima kojoj stranci pripadate. Živite svoj život – kaže ona za Srpskainfo.

Zajedničko svim sagovornicima jeste to što, još uvijek, ne planiraju povratak. Kažu da im nedostaju porodica, prijatelji, običaji, ali da se više ne mogu zamisliti u društvu u kojem znanje i trud nisu dovoljni.

-Nije sve savršeno nigdje. I u Švedskoj, Sloveniji, Njemačkoj postoje problemi. Ali tamo imate osjećaj da vas neko cijeni. Ovdje smo, kao radnici, bili zadnja rupa na svirali – poručuje jedan od njih.

I saglasni su u još nečemu. Nisu otišli jer ne vole svoju zemlju, već jer ovdje nisu mogli normalno da žive od plata koje su zarađivali. Saglasni su i da “preko grane” život nije savršen. Nedostaju im prijatelji, porodica, neki naši običaju, često osjećaju nostalgiju. Ali, idu naprijed. I ne namjeravaju da se vraćaju.