Connect with us

Društvo

NAŠ JEDINI NOBELOVAC! Pedeset godina od smrti Ive Andrića!

Ivo Andrić, pisac, vrhunski diplomata, jedini naš dobitnik Nobelove nagrade za književnost, napustio je ovaj svijet 13. marta 1975. godine.

Rođen je oktobra 1892. mjestu Dolac koje je danas sastavni dio Travnika. Djetinjstvo je uglavnom proveo u Višegradu, na Drini, koja će postati njegova velika književna inspiracija. Po okončanju osnovnog školovanja u Višegradu u Sarajevu pohađa gimnaziju. Taj period ispostaviće se kao formativni.

Tu u Sarajevu, Andrić postupno postaje pristalica onog što će postati poznato kao integralno jugoslovenstvo, kretao se među pripadnicima, neformalnim, Mlade Bosne. Sa jedne strane postojao je izvjesno uticaj školskog kruga koji ga je okruživao. Sa druge, na njega je vjerovatno presudno uticao gimnazijski profesor Tugomir Alaupović, rođen takođe u Dolcu, inače rimokatolik, ali veliki pristalica jugoslovenstva, ministar vjera u ranoj fazi Kraljevine SHS, član Društva Svetog Save. Kako se vidi iz njegovih potonjih djela bio je, od najmlađih dana, zadivljen knjigom.

Izgleda da ga je zanavijek određivao taj svojevrsni mistični doživljaj knjige, koja mu je u školskim danima, usled teške sirotinje, bila nedostupna. Studirao je, filozofiju, od 1912. u Zagrebu, nezadovoljan atmosferom nakratko nastavlja u Beču, a zatim od proljeća 1914. u Krakovu. Studije je okončao sticanjem zvanja doktora nauka, iz oblasti istorije, u Gracu, 1924. godine. U to vrijeme nalazio se na poziciji diplomatskog službenika Kraljevine SHS. Doktorska teza bila je “Razvoj duhovnog života u Bosni tokom turske vladavine”.

Po atentatu na Franca Ferdinanda 1914. odlazi u Split. Austrijske vlasti ga hapse ubrzo pošto je Svjetski rat izbio, kao, kako je procijenjeno, nelojalnog podanika, pristalicu jugoslovenstva. Smješten je potom u zatvor u Mariboru. Zatočenje je doživio vrlo dramatično, kako je sam zabilježio “ponižen do skota”. Boravio je potom u nekoj vrsti kućnog pritvora u rodnom Travniku.

Krajem rata, kada su stege popustile, amnestiran je pošto je na presto stupio Karlo Habzburški. Među osnivačima je časopisa Književni jug, u Zagrebu. Bila je to važna publikacija koja je u Zagrebu izlazila tokom 1918. i 1919.

Uređivali su je, u duhu jugoslovenstva, Niko Bartulović, Branko Mašić, Vladimir Ćorović i Ivo Andrić. Pridružili su im se potom Anton Novačan i Miloš Crnjanski. Među saradnicima Književnog juga nalazili su se i Tin Ujević, Miroslav Krleža, Vladimir Nazor, Isidora Sekulić, Antun Barac, Sima Pandurović, Ivo Vojnović, Šantić, Domjanić, Šimunović, Krklec, Cankar, Borivoje Jevtić. Kao literata Andrić se pojavio kao poeta, prvo u Bosanskoj vili 1911. Prvu knjigu objavljuje 1918. pod naslovom “Ex ponto”, bila to poezija u prozi.

U međuratnom periodu, i nadalje, Andrić će pisati ekavicom. Ubrzo je stekao popularnost kao književnik. Postaje član Srpske kraljevske akademije, vrlo mlad, februara 1926. Za redovnog člana primljen je početkom 1939. Kao pripovjedač, opisivao je gotovo isključivo, rodnu Bosnu, što će ostati njegova centralna tema zanavijek, mada je nerijetko bilo vidno da mu opisi negdašnje Bosne služe kao predložak za opšte pa i univerzalne vrijednosti. Bio je to čist realizam, bistar i jasan, oslonjen na temeljnu opštu kulturu i obrazovanost pisca.

Vjerovao je, po svemu sudeći, da umjetnost čovjeku daje izvjesnu natrunu ljepote i smisla, u svijetu prepunom nevolja i jada. Opisivao je Bosnu kao prostor sudara pa i prožimanja svjetova, istočnog i zapadnog hrišćanstva, islama, pa i judaizma, sudara Istoka i Zapada, prostor surovog nasljeđa, terora istorije, iracionalne mržnje. Po okončanju Svjetskog rata na kratko radi u Ministarstvu vjera u Beogradu, gdje ga je doveo Tugomir Alaupović. Odatle prelazi u Ministarstvo inostranih djela. Kao diplomata boravio je u Rimu, Bukureštu, Trstu, zatim u Gracu, gdje će okončati studije.

Potom, poslije boravka u Beogradu, bio je diplomata u Marseju, izvjesno vrijeme provodi u Parizu, gdje je istraživao arhivsku građu francuskog konzulata u Travniku, što će mu docnije poslužiti za oblikovanje “Travničke hronike”.

Diplomatsku službu zatim nastavlja u Madridu. To je period nastanka njegove fascinacije Gojom i njegovim slikarstvom. Nepunu godinu potom provodi u našem poslanstvu u Briselu, a odatle tri godine predstavlja Jugoslaviju pri Društvu naroda u Ženevi. Od 1934. nalazi se u Beogradu, napredujući nadalje u hijerarhiji Ministarstva spoljnih poslova. Kao diplomata vrhunac je doživio u vrijeme vlade Milana Stojadinovića, kada je bio druga ličnost ministarstva.

Stojadinović je predsjedavao Savjetom ministara, Vladom, Kraljevine Jugoslavije od juna 1935. do februara 1939. Knez Pavle ga je aprila 1939. uputio na položaj poslanika na strani, ambasadora Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. Bila je to mučna situacija, Njemačka septembra 1939. započinje Drugi svjetski rat.

Kada je aprila napadnuta i okupirana Kraljevina Jugoslavije, smješten privremeno sa kolegama iz našeg poslanstva u Konstancu, Andrić odbija ponudu da pređe u Švajcarsku, tada omiljeno utočište. Vraća se u okupirani i dobrim dijelom razoreni Beograd.

Narednih godina boravio je u Prizrenskoj ulici u Beogradu u stanu prijatelja Brane Milenkovića, poznatog advokata. Tu živi tokom perioda okupacije i prvih poratnih godina. Tokom okupacije piše njegova centralna djela. Tada nastaju “Travnička hronika”, “Na Drini ćuprija”, “Gospođica”. Postaje predsjedavajući Društva književnika Jugoslavije, ubrzo po oslobođenju. Čak je pristao na članstvo u KPJ, po svemu sudeći bez oduševljenja.

Upravo kao što se tokom okupacije držao sasvim po strani, insistirajući da se njegovi književni radovi ne objavljuju, i nakon oslobođenja je uglavnom bio uzdržan i oprezan. Bio je to izvjesno režim kojim nije bio oduševljen, ali sa druge strane zemlja je bila oslobođena, Jugoslavija obnovljena, a to je njemu bilo najvažnije. U potonjem periodu piše “Prokletu Avliju”.

Prilikom prijema Nobelove nagrade, decembra 1961. u Štokholmu, obratio se kratkim slovom u kom je sa jedne strane govorio o njegovoj zemlji, kako je rekao “maloj među svjetovima”, sa druge, govorio je o ulozi i položaju pisca.

Pomenuvši, pored drugog, davnašnju misao “Razmišljao sam o drevnim danima i sjećao se godina vječnosti”. Kako je nerijetko naglašavao, samo neuki mogu vjerovati da je prošlost mrtva. Vrijedi pomenuti, zamašna sredstva koja Nobelova nagrada podrazumijeva darovao je Bosni i Hercegovini u svrhu izgradnje javnih biblioteka i popunjavanja bibliotečkih fondova.

Njegovo posljednje djelo bilo je nedovršeni, posthumno objavljeni “Omer paša Latas”. Po svemu sudeći nije se oporavio nakon iznenadne smrti supruge Milice Babić, marta 1968. Bila je to mladalačka ljubav. Vjenčali su se septembra 1958. pošto je Miličin prvi suprug preminuo.

Ovaj svijet napustio je 13. marta 1975. u voljenom Beogradu, usamljen, iako predmet opšteg uvažavanja već godinama teško bolestan.

Društvo

KPZ BANJA LUKA KUPUJE KOKE NOSILJE: Traže 1.700 komada, cijena 34.914 KM

Kazneno-popravni zavod Banja Luka- Privredna jedinica Tunjice objavio je javnu nabavku u kojoj traži koke nosilje starosti 18. nedelja.

U pozivu, u koji je Raport imao uvid, Uprava zatvora traži koke nosilje Hibrid Lohmann.

Prema javnom pozivu, KPZ Banja Luka traži 1.700 koka nosilja, a ukupna cijena s uračunatim PDV-om iznosi 34.914 maraka.

Koke se nabavljaju za potrebe zatvorenika. Inače, cijena jedne koke nosilje na internetu kreće se od 20 maraka pa nadalje.

Kada je u pitanju marka, navodi se da koke nosilje starosti 18. nedelja Hibrid Lohmann robusne, mirnog karaktera i veoma lake za držanje. Odlično se snalaze u različitim sistemima uzgoja, uključujući podni, slobodan i kavezni prostor.

Nastavi čitati

Društvo

REGION REAGUJE NA SKOK CIJENA GORIVA, A ŠTA JE SA BiH? Hrvatska, Srbija i Crna Gora smanjile namete

Dok vlade Hrvatske, Srbije i Crne Gore posljednjih mjeseci koriste akcize i druge fiskalne mjere kako bi ublažile udar visokih cijena goriva, u BiH na državnom nivou nema primijenjenog smanjenja akciza. Postojao je prijedlog za njihovo privremeno smanjenje ili ukidanje, ali procedura u Parlamentarnoj skupštini BiH nije završena.

Rast cijena nafte ponovo je otvorio pitanje koliko prostora države imaju da kroz poreze i druge namete ublaže udar na građane i privredu.

Dok su susjedne zemlje u proteklom periodu posezale za različitim mjerama, u Bosni i Hercegovini na državnom nivou nije uvedeno privremeno smanjenje akciza na gorivo.

Hrvatska ponovo smanjila trošarine

Vlada Hrvatske je 21. septembra dodatno intervenisala kako bi ublažila rast cijena goriva.

Trošarina na dizel smanjena je za još 0,03 evra po litru, pa je ukupno spuštena 0,10 evra ispod minimuma propisanog direktivom EU, uz saglasnost Evropske komisije. Istovremeno su uvedene najviše maloprodajne cijene koje važe od 22. septembra.

Prema odluci Vlade Hrvatske, najviša cijena benzina iznosi 1,74 evra, a dizela 1,91 evro po litru.

Vlada navodi da bi, bez ranijih mjera i intervencija, cijena benzina iznosila 1,95 evra, a dizela 2,26 evra po litru.

Crna Gora smanjila akcize do 40 odsto

Istog dana reagovala je i Vlada Crne Gore.

Od 22. septembra benzin i dizel se obračunavaju uz privremeno umanjene akcize – 30 odsto za benzin i 40 odsto za dizel. Maksimalna cijena eurosupera 98 iznosi 1,78 evra, eurosupera 95 1,74 evra, dok je eurodizel 1,95 evra po litru.

Ove cijene važe do 28. septembra, nakon čega slijedi novi obračun.

Srbija produžila niže akcize

I Srbija je posegnula za privremenim smanjenjem akciza.

Vlada Srbije produžila je 19. septembra važenje odluke o smanjenim akcizama na derivate nafte do 27. septembra 2026. godine. Odluka je objavljena u „Službenom glasniku“.

Prema trenutno važećim stopama, akcize su za period do 27. septembra niže nego redovne zakonske stope, čime država dio udara viših svjetskih cijena preuzima na sebe.

Šta je uradila BiH?

Na državnom nivou situacija je drugačija.

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH je 16. marta 2026. godine po hitnom postupku usvojio Prijedlog zakona o dopuni Zakona o akcizama, kojim bi Vijeće ministara dobilo mogućnost da u uslovima poremećaja na tržištu privremeno smanji ili ukine akcize na naftne derivate.

Predstavnički dom je tada pozvao Dom naroda da zakon razmotri po hitnom postupku i u što kraćem roku.

Međutim, sama odluka Predstavničkog doma nije bila dovoljna da mjera počne da se primjenjuje.

Dom naroda je zahtjev za razmatranje ovog zakona imao uvršten na dnevni red hitne sjednice zakazane za 8. april, ali prema dostupnim parlamentarnim podacima nije došlo do njegovog konačnog usvajanja koje bi omogućilo primjenu predložene mjere.

Entiteti reagovali ograničavanjem marži

Za razliku od državnog nivoa, entitetske vlade jesu preduzimale određene mjere.

Vlada Federacije BiH propisala je maksimalnu maržu od 0,06 KM po litru u veleprodaji i 0,25 KM u maloprodaji za neaditivirane naftne derivate, kao mjeru neposredne kontrole cijena. Odluka je donesena sa ciljem ublažavanja posljedica poremećaja na energetskom tržištu.

U Republici Srpskoj takođe su na snazi maksimalne marže od 0,06 KM u veleprodaji i 0,25 KM u maloprodaji, a uvedena je i mogućnost umanjenja cijene benzina i dizela za 0,10 KM po litru na pumpama koje učestvuju u toj mjeri.

To znači da tvrdnja da u BiH „nije urađeno apsolutno ništa“ nije potpuno precizna. Preciznije je reći da na državnom nivou nije uvedeno smanjenje akciza, dok su entiteti koristili druge mehanizme za ublažavanje rasta cijena.

Zašto se ponovo govori o akcizama?

Akcize na gorivo predstavljaju prihod države i jedan su od elemenata konačne cijene koju građani plaćaju na benzinskim pumpama.

Zagovornici smanjenja akciza smatraju da bi dio prihoda trebalo privremeno ustupiti kako bi se smanjio udar na domaćinstva, prevoznike i privredu.

Sa druge strane, smanjenje akciza znači i manji poreski prihod, zbog čega svaka takva mjera ima direktne posljedice po javne finansije.

Predstavnički dom je upravo u martu kao razlog za hitno postupanje naveo ozbiljne poremećaje na tržištu naftnih derivata i njihove posljedice po građane i privredu.

Građani plaćaju i posljedice skupljeg goriva

Redžo Omerbašić, potpredsjednik Kluba potrošača Posavskog kantona, smatra da visoke cijene goriva ne pogađaju samo vozače.

„Imate ljude koji rade, putuju 50 kilometara, koji moraju natočiti gorivo bez obzira na to kolika je cijena. Ti ljudi su pogođeni, ali i svi mi. Osim toga, cijene energenata ‘vuku’ sve druge cijene“, rekao je Omerbašić za „Nezavisne novine“.

Upravo zbog toga pitanje cijena goriva ponovo se našlo u središtu rasprave o tome koliko država može i treba da interveniše kada globalni poremećaji podignu cijene energenata.

Dok su Hrvatska, Srbija i Crna Gora trenutno koristile fiskalne mjere na akcize, u BiH je prijedlog za takvu intervenciju ostao u parlamentarnoj proceduri, dok su entitetske vlasti primjenjivale mjere ograničavanja marži.

Nastavi čitati

Društvo

VIZA ZA VOZAČE IZ BIH: Do godinu dana u Hrvatskoj, Šengen ostaje problem

Vozači teretnih vozila i autobusa iz BiH od danas, 23. septembra, mogu podnijeti zahtjev za hrvatsku dugotrajnu vizu D, koja može važiti do godinu dana, ali im neće omogućiti neograničeno kretanje i boravak u drugim zemljama Šengena, zbog čega prevoznici upozoravaju da ključni problem profesionalnih vozača time nije riješen.

Viza olakšava prevoz sa Hrvatskom, ali ne rješava Šengen
Hidajet Muratović, član Konzorcijuma “Logistika BiH”, kazao je za “Nezavisne novine” da nova mogućnost predstavlja određeno olakšanje za prevoznike koji obavljaju transport između BiH i Hrvatske, ali da ne rješava problem vozača koji robu prevoze u druge zemlje Šengena.

“Odobrenje stoji, ali ako se ta viza koristi za prevoz robe u druge članice Šengena, ona će biti ukinuta, a vozač i prevoznik sankcionisani. Znači, bukvalno, ova viza važi samo za Hrvatsku i ni u jednu drugu zemlju ne može se ući”, kazao je Muratović.

Prema njegovim riječima, Hrvatska ne može izdati odobrenje koje bi važilo za sve članice Šengena, ali će nova mogućnost donijeti određeno olakšanje za linije prema Zagrebu, Rijeci, Pločama i drugim odredištima u Hrvatskoj.

Ističe da i dalje ostaje problem za stotine kamiona iz BiH koji saobraćaju prema Njemačkoj, Austriji, Italiji i Poljskoj.

“Čim vozač prođe Hrvatsku, ponovo mu teče pravilo 90 dana u 180 dana, uz mogućnost deportacije. Tako da ovim nisu riješeni problemi duž cijelog lanca. Džaba što smo mi ovo vidjeli kao određeni vid olakšanja za prevoznike iz BiH, na kraju neće biti tako”, pojasnio je Muratović.

Prevoznici traže dogovore i sa drugim državama
On smatra da je ovim potezom napravljen određeni pomak, ali da nadležne institucije BiH sada treba da pokušaju postići slične dogovore i sa drugim državama.

“Pomjerili smo nešto sa mrtve tačke, ali moramo pokrenuti i druge države. Naše Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo komunikacija i transporta i ostale nadležne institucije treba da pokušaju postići takve sporazume i sa drugim državama”, rekao je Muratović.

Kako ističe, hrvatska viza prvenstveno olakšava bilateralni transport između Hrvatske i BiH, što je značajno imajući u vidu obim robne razmjene dvije zemlje.

“Oni su nam izašli u susret, naravno, štiteći i svoju ekonomiju, jer imamo najveću robnu razmjenu upravo sa Hrvatskom. Naftu i naftne derivate uvozimo iz njihovih luka, kontejnerski terminali su takođe u hrvatskim lukama, a dosta ide i kamenih agregata u Republiku Hrvatsku. Naravno, tu je i druga industrijska roba koju razmjenjujemo”, kazao je Muratović.

Pojasnio je da, uprkos ovom dogovoru, praktično nije riješen problem vozača koji obavljaju međunarodni transport prema drugim članicama Šengena.

“Pomjerilo se nešto sa mrtve tačke, da tako kažem, i moramo hitno iskoristiti taj presedan. Treba otvoriti bilateralne pregovore sa Berlinom, Bečom, Rimom i ostalim članicama Šengena, dok se ne osigura trajno rješenje koje će profesionalnim vozačima omogućiti nesmetanu mobilnost i obavljanje međunarodnog transporta”, zaključio je Muratović.

Problem boravka profesionalnih vozača iz BiH i drugih zemalja regiona posebno je izražen zbog pravila prema kojem državljani trećih zemalja u šengenskom prostoru mogu boraviti najviše 90 dana u periodu od 180 dana.

Viza košta 93 evra
Hrvatsko Ministarstvo inostranih i evropskih poslova objavilo je detaljnu dokumentaciju o uslovima za izdavanje dugotrajne vize D za vozače teretnih vozila i autobusa iz trećih zemalja.

Prema podacima, vizna taksa za dugotrajnu vizu D iznosi 93 evra. Ako se zahtjev podnosi putem viznog centra VFS Global, dodatno se plaća i naknada za uslugu viznog centra.

Ova kategorija vize može se izdati za jedan ili više ulazaka, uz odobreni boravak u Hrvatskoj do 365 dana.

Viza se odnosi na vozače teretnih vozila u međunarodnom cestovnom prevozu robe koji dostavljaju proizvode ili materijale u Hrvatsku ili iz Hrvatske u treću zemlju, kao i na vozače autobusa na redovnim međunarodnim linijama između Hrvatske i treće zemlje.

Šta moraju dostaviti vozači kamiona?
Vozač teretnog vozila prilikom podnošenja zahtjeva mora priložiti popunjen i potpisan obrazac zahtjeva za vizu D, važeći pasoš i fotografiju u boji dimenzija 35 puta 45 milimetara.

Ključni dio dokumentacije odnosi se na dokazivanje profesionalnog statusa i konkretnog posla zbog kojeg vozač ulazi u Hrvatsku.

Potrebna je vozačka dozvola C/CE kao dokaz stručne osposobljenosti.

Vozač mora dokazati i da je zaposlen kod pravnog lica sa sjedištem u trećoj zemlji, za šta su potrebni ugovor o radu i potvrda o prijavi na penzijsko osiguranje.

Drugačiji uslovi za vozače autobusa
Za vozače autobusa traži se odgovarajuća D/DE kategorija vozačke dozvole.

Potrebno je dokazati da je vozač zaposlen kod kompanije sa sjedištem u trećoj zemlji koja je registrovana za obavljanje redovnog međunarodnog linijskog prevoza putnika.

Kao dokaz mogu poslužiti ugovor o radu, potvrda o prijavi na penzijsko osiguranje i izvod iz registra prevoznika.

Vozač takođe mora dokazati da je angažovan na redovnoj međunarodnoj liniji između Hrvatske i treće zemlje, za šta se mogu priložiti vozni red, ugovor o liniji ili radni nalog.

Uz zahtjev je potrebno priložiti i putno zdravstveno osiguranje koje pokriva sve vrijeme namjeravanog boravka u Hrvatskoj.

Osiguranje mora važiti na cijelom području Šengena, a minimalna pokrivenost iznosi 30.000 evra.

Nastavi čitati

Aktuelno