Connect with us

Zanimljivosti

NASA OTKRILA TAJNU VOJNU BAZU 35 metara ispod leda Grenlanda

Naučnici NASA otkrili su u aprilu na Grenlandu, ili bolje rečeno ispod naslaga leda na ovom ostrvu, nešto sasvim neočekivano – 65 godina staru vojnu bazu iz vremena Hladnog rata, piše Popular Mechanics.

Tokom leta iznad Grenlandske ledene ploče u aprilu, NASA-in naučnik Čad Grin je snimio radarske slike leda, a bio je zapanjen kada je otkrio ono što je ubrzo potvrđeno kao Kamp Century-65 godina staru vojnu bazu iz Hladnog rata, zakopanu na dubini od 30 metara ispod masivne ledene ploče.

– Tražili smo podlogu leda, a onda se iznenada pojavio Kamp Century – rekao je Aleks Gardner, kriosferni naučnik iz NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon (JPL), koji je vodio projekat i dodao: “Nismo znali šta je to u početku.”

Tajna izgradnja Kampa Century trajala je od juna 1959. do oktobra 1960. godine, a sproveo ju je Inženjerski korpus američke vojske.

Ova baza, poznata i kao “grad ispod leda”, sastojala se od 21 podzemnog tunela ukupne dužine od 3 kilometra, prema izveštaju Interesting Engineeringa. Na radarskim snimcima, mnoge strukture baze su jasno vidljive. Za proučavanje baze, NASA je koristila UAVSAR (radarsku tehnologiju sličnu LiDAR-u, ali umjesto laserskih zraka koristi radio-talase), koja se često koristi za otkrivanje skrivenih struktura, poput majanskih ruševina.

Sjedinjene Države i Danska potpisale su sporazum o odbrani Grenlanda 1951. godine, omogućivši NATO snagama da koriste objekte na Grenlandu radi odbrane sjevernoatlantskog područja. To je omogućilo SAD-u da grade baze na Grenlandu.

Čak i bez temperatura od -70 stepeni i vetrova brzine do 200 kilometara na sat, izgradnja Kampa Century bila je pravi izazov. Baza je izgrađena od 6.000 tona materijala transportovanih teškim saonicama, koje su se kretale brzinom od svega tri kilometra na sat. Materijal je prvo prebacivan do Tule na Grenlandu, a zatim na sankama do lokacije Kampa Century, što je trajalo 70 sati.

Inženjeri su prvo kopali rovove, od kojih je najduži bio prolaz od 300 metara nazvan “Glavna ulica”, prije nego što su izgradili drvene zgrade i čelične krovove koji su činili Kamp Century.

Srce baze bio je jedan od prvih nuklearnih reaktora srednje snage, PM-2, koji je, zbog ekstremnih hladnoća, morao biti pažljivo održavan da bi snabdijevao bazu energijom.

Dok su radili u bazi, naučnici su napravili značajne geološke proboje, poput proučavanja ledenih jezgara i otkrivanja drevne istorije šuma i divljeg svijeta na Grenlandu. Ali, istraživanje je bilo samo paravan.

Sam Kamp Century nije bio tajna – njegova izgradnja bila je poznata činjenica, a vojska je čak snimila promotivni video o projektu. Ipak, naučno istraživanje služilo je kao maska za veliki američki nuklearni strateški plan, poznat kao “Projekat Ledeni Crv”. Plan je predviđao da Kamp Century postane skladište balističkih raketa ispod grenlandskog leda. Planirano je 84.000 kvadratnih kilometara tunela, dovoljno za 600 raketa i 11.000 vojnika koji bi stalno živeli u ovom “gradu ispod leda”.

Ali, projekat nikada nije realizovan zbog brojnih prepreka. Do 1967. godine Kamp Century je napušten, postavši zaleđeni fosil Hladnog rata. Nuklearni plan je objavljen 1997. godine zahvaljujući Danskom institutu za međunarodne poslove.

Danas ostaci baze leže zakopani pod slojevima leda i snega. Međutim, postoji ozbiljna prijetnja. Nuklearni reaktor iz baze, iako uklonjen, ostavio je za sobom 178.000 litara nuklearnog otpada. Sada, taj otpad miruje ispod leda – koji se topi zbog klimatskih promjena.

– Mislili su da nikada neće biti izložena -rekao je Vilijam Kolgan, klimatolog i istraživač glečera sa Univerziteta Jork u Torontu, koji je vodio studiju, za The Guardian.

– U šezdesetim godinama termin ‘globalno zagrevanje’ još nije bio poznat. Ali klima se mijenja, i pitanje je sada da li će ono što je zakopano ostati zakopano – dodao je.

(Telegraf Nauka/Popular Mechanics)

Zanimljivosti

NAJBOLJE SOBNE BILJKE ZA TAMNE PROSTORE! Sačuvajte zeleno i čist vazduh

Zaboravite na brige o nedostatku sunca.

Čak i ako vaš dom nema prozore okrenute ka jugu, ne morate se odreći raskošnog zelenila. Ovaj vodič će vam pomoći da odaberete savršene koje uspijevaju i u uslovima slabe osvjetljenosti.

Zašto su sobne biljke važne?
U urbanom okruženju provodimo do 90 odsto vremena u zatvorenim prostorima. Iako mislimo da je vazduh unutra siguran, često je pun hemikalija koje isparavaju iz nameštaja, boja, tepiha i sredstava za čišćenje. Upravo tu na scenu stupaju sobne biljke.

NASA-ina studija o čistom vazduhu potvrdila je da određene biljke djeluju kao prirodni filteri, apsorbujući te štetne materije.

Kombinujući tu funkcionalnost s niskim zahtjevima za svjetlom, dobili smo savršene cimere za hodnike, kupatila bez prozora ili prostore s prozorima okrenutim ka sjeveru.

Sanseverija (Sansevieria)
Zašto je volimo: Sanseverija je gotovo neuništiva. Izuzetno je tolerantna na sušu i slabo svjetlo. Njeni pravi, mačasti listovi daju enterijeru modernu, minimalističku vertikalnost.

Apsorpcija toksina: Formaldehid, benzen, trihloretilen. Jedinstvena je jer noću otpušta kiseonik, čineći je idealnom za spavaće sobe.

Savjet za njegu: Zalivajte je tek kad se zemlja potpuno osuši. Prekomjerno zalivanje je njen jedini pravi neprijatelj.

ZZ biljka (Zamioculcas zamiifolia)

Zašto je volimo: Ako ste početnik u botanici, ZZ je vaš idealan partner. Njeni sjajni, voštani listovi na lučnim peteljkama izgledaju skulpturalno i sofisticirano. Može preživjeti i ekstremnu tamu i zanemarivanje.

Apsorpcija toksina: Benzen, toluen, etilbenzen.

Savjet za njegu: Preferira slabo svjetlo, ali uspijeva i u umjerenom. Dajte joj kap vode jednom mjesečno; zimi i rjeđe.

Aglaonema (Aglaonema)
Zašto je volimo: Postoje brojne sorte Aglaoneme s prekrasnim šarenim listovima – od ružičaste, crvene do srebrne. Unosi dašak boje u tamne prostore. Što je više šara, to joj treba malo više svjetlosti, ali generalno voli senku.

Apsorpcija toksina: Benzen i formaldehid.

Savjet za njegu: Voli vlagu. Idealna je za kupatila ili kuhinje. Redovno je prskajte i držite je dalje od direktne promaje.

Spatifilum (Spathiphyllum)
Zašto je volimo: Njeni elegantni bijeli cvjetovi u kontrastu s tamnozelenim lišćem unose sofisticiranost. Jedna je od rijetkih cvjetajućih biljaka koja dobro podnosi niske nivoe svjetla.

Apsorpcija toksina: Amonijak, benzen, formaldehid i trihloretilen. Jedna od najdjelotvornijih biljaka za pročišćavanje vazduha.

Savjet za njegu: Javlja vam da je žedna tako što joj listovi opadnu. Nakon zalivanja, brzo se oporavlja. Izbjegavajte da je izlažete direktnom suncu.

Epipremnum aureum (Epipremnum aureum)
Zašto je volimo: Savršena za viseće korpe ili puštanje da se spušta s polica. Njeni dugi, vijugavi pupoljci s jarkozelenim (ili zlatno prošaranim) listovima unose dinamiku. Preživjeće i u gotovo potpunoj tami.

Apsorpcija toksina: Formaldehid, ksilen i benzen.

Savjet za njegu: Što je svjetlost manja, to će šare na lišću biti manje izražene (postaće više zeleni). Odličan je pokazatelj kada ju je potrebno zaliti, jer listovi malo klonu, prenosi B92.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

“Iz njega su navirali NELJUDSKI ZVUCI” Sveštenik iz poznatog manastira u Srbiji kaže da je prisustvovao istjerivanju đavola

Rekao nam je da je došao sam da potraži pomoć, običan mladić, nalik na sve druge tih godina. Nije imao problem ni da se pričesti, ni cjeliva ikonu, što mnoge od obično njih muči. Na prvi pogled, ništa nije govorilo da je đavoiman priča jedan sveštenik koji je prije više godina prisustvovao činu isterivanja đavola u poznatom srpskom manastiru.

“Nemojte to raditi, gorim”
Mladić je, prepričava, krenuo da trči po crkvi i da se sakriva od sveštenika.

– U jednom trenu se popeo uz zid i sišao sa njega. To su neobjašnjive stvari. Ponavaljao je “nemojte to raditi, gorim”, kao da se već nalazi u samom paklu. Govorio je nekim specifičnim jezikom, u nekoliko navrata ga ništa nismo razumjeli. Govorio je sa dva potpuno različita glasa, ne znam kako drugačije da ga nazovem – priča on. Kada je pročitao svih 13 molitvi najstariji monah je dugo molio mladića da se prekrsti, što dečko nije imao snage da uradi tokom čitavog čina.

– Na kraju se prekrstio i smirio. Nakon toga saznali smo da je sam došao u manastir da potraži pomoć. Prije toga je dan i noć čuo glasove koji su mi govorili da ne ulazi u crkvu. Liječio se kod neuropsihijatra, ali iako mu je doktorka na sve načine pokušavala da pomogne, lijekovi nisu donijeli mir. Monah se kasnije u nekoliko navrata čuo sa njim i znam da su mu molitve Svetog Jovana pomogle – zaključuje ovaj sveštenik svoju priču.

Egzorcizam – jedna od najosetljivijih tema
Vekovima unazad egzorcizam se vrši u hrišćanskim crkvama, pa tako i pravoslavnoj. Od svih tema ovo je vjerovatno ona o kojoj crkva najrjeđe priča, smatrajući je jednom od najosjetljivijih, najodgovornijih i najtežih u svojoj službi.

Na pitanje zašto neki čovjek ili dijete, pa čak i kršten, biva “zaposjednut”, crkva nema odgovore. Najčešće se smatra da je to posljedica nekog velikog grijeha, sopstvenog ili roditeljskog, kakvo je bavljenje teškim okultnim radnjama. No, i sami sveštenici kažu da su to samo nagađanja i da konačni odgovor u njihovoj vjerskoj zajednici na svako pitanje mora biti – Božja promisao. – Egzorcizam je posljednja mjera kojoj pravoslavna crkva pribjegava da bi nekome pomogla. Prije toga se uvijek nalažu post, ispovijesti, pričest, molitve, a samo ako i povrh svega toga osoba osjeća duhovni nemir i prisustvo strane sile, šalje se u neki od velikih manastira na čitanje molitvi Svetog Jovana Zlatoustog – otkrivaju sveštenici.

Odlazak ljekaru, pritom, takođe je nešto što duhovnik, uz post i molitvu, savjetuje svom parohijanu ako osjeća da nema mira.

Ne može svaki sveštenik da vrši egzorcizam
U Srbiji i Crnoj Gori molitve za oslobađanje od nečastivog najčešće se čitaju u manastirima Studenica, Crna Reka i Ostrog, ali ne može svaki sveštenik da ih čita. Za to je potrebna posebna dozvola koju je taj duhovnik zavrijedeo svojom posebnom pobožnošću, snagom duha i podvižničkim životom. Sveštena lica ističu da je važna razlika između čina egzorcizama u pravoslavnoj i rimokatoličkoj crkvi, a koja je u nekoj formi popularisana putem medija i filmova, jeste ta što pravoslavni duhovnici ni jednog trena ne pretpostavljaju da istjerivanje đavola vrše oni sami.

Oni ne naređuju demonu da napusti telo čoveka, jer vjeruju da je direktno isterivanje mogao da vrši samo Isus Hrist. Pozivaju na Bibliju u kojoj se kaže da Isus ni apostolima nije dao tu mogućnost, rekavši da se se “ovaj rod (demoni, preim. aut.) isteruje samo molitvom i postom”. Sveštenik može samo da se moli Bogu da usliši njegove molitve i, ako je takva Njegova volja, izbavi osobu od nečastivih sila – baš stoga ne može svaki duhovnik da vrši ovu radnju.

– Nalik filmovima je, ipak, u neku ruku ono kroz šta prolaze obuzeti. Glasovi koji govore iz njih, jezici koje nisu znali, penjanje po zidovima, samopovređivanje, nadljudska snaga, to je ono čega ipak ima – tvrde sveštenici, kao i mnoga duhovna literatura na ovu temu, prenosi Blic. Gdje je mjesto ljekara, a gdje sveštenika?
Ipak, i hrišćani, i ateisti i agnostici širom svijeta u ovom činu vide jedan moguć problem – zloupotrebu. Da li je to činjenica da se na njemu itekako profitiralo sa nizom horor filmova, otvorena je tema. No, još opasnija zloupotreba može da se javi pri nesavjesnoj procjeni duhovnog stanja neke osobe.

Upravo je to zaključak najpoznatijeg čina egzorcizma (tačnije 67 činova) nad Nemicom Analis Mičel, koja je umrla sa 23 godine, teška nepunih 30 kilograma, nakon brojnih egzorcizama i odluke njenih roditelja da je ne povjere ljekaru, već sveštenstvu. Po njenoj priči delom je baziran film “Isterivanje đavola iz Emili Rouz”, a slučaj je još 70-ih godina postao svjetski poznat. Roditelji i sveštenik su čak sudski osuđeni na, doduše, blage kazne, a veliko pitanje postalo je otvoreno – šta ako se neki vid psihoze pogrešno protumači i na taj način ugrozi nečije zdravlje i život?
Srpskainfo

Nastavi čitati

Zanimljivosti

DEŠIFROVAN HITLEROV DNK? Imao rijetki genetski poremećaj koji je uticao na njegovu seksualnost

Autori britanskog dokumentarca tvrde da su dešifrovali DNK Adolfa Hitlera, na osnovu čega su ustanovili da je bolovao od rijetkog, genetskog poremećaja Kalman sindrom, koji je uticao na njegov polni razvoj i nedostatak lučenja polnih hormona.

Trag DNK je navodno otkriven na komadiću tkanine sa krvave sofe na kojoj je Hitler sebi oduzeo život u Berlinu 1945. godine.

Nalazi će uskoro biti predstavljeni u britanskom televizijskom dokumentarcu pod nazivom „Hitlerova DNK: Genom diktatora“.

Emisija daje „zapanjujući uvid u Hitlerov seksualni razvoj“ i pokreće pitanja „u vezi sa njegovim neurološkim razvojem i njegovim mentalnim stanjem“, piše Tajms.

Kako je navela genetičarka Turi King, koja je imala ključnu ulogu u dokumentarcu, ovaj urođeni poremećaj ne može da opravda Hitlerove postupke.

Dijagnostikovani Kalmanov sindrom je, kako se navodi, uticao na Hitlerov pubertet i seksualnost.

Postoji vjerovatnoća od 1 prema 10 da je diktator imao mikropenis, a prethodna istraživanja zvaničnih medicinskih kartona već su pokazala da je „Firer“ vjerovatno patio od urođenog stanja poznatog i kao nespušteni testisi.

Aleks Džej Kej, britanski istoričar sa Univerziteta u Potsdamu, ukazao je da bi ovo objasnilo Hitlerovu veoma neobičnu i gotovo potpunu posvećenost politici, što je isključivalo svaki privatni život, prenosi Špigel.

U kojoj mjeri se Hitlerovi postupci mogu objasniti korišćenjem dokaza kao što je DNK vjerovatno će pokrenuti dalju debatu, a u britanskom dokumentarcu istovremeno su osporene tvrdnje da je on imao jevrejske korene, ili da je patio od šizofrenije.

Nastavi čitati

Aktuelno