Hrvatska iz godine u godinu postaje sve zavisnija od uvoza hrane. Uprkos visokim subvencijama — čak 8 milijardi evra koje su ušle u poljoprivredu od ulaska Hrvatske u Evropsku uniju do kraja 2024. — domaća poljoprivreda mijenja se presporo.

Oovome i drugim ključnim pitanjima u vezi sa uvozom hrane i budućnošću hrvatske poljoprivrede govorilo se na konferenciji „Budućnost hrane i maloprodaje“ u organizaciji Motus Medije.

Zvjezdana Blažić, direktorka i konsultantkinja kompanije Geja savjetovanje, u opsežnoj prezentaciji iznijela je ključne probleme na koje Hrvatska nailazi u pokušajima da postane samodovoljna u proizvodnji hrane.

– Od 2014. godine do danas, uvoz je porastao za 4 milijarde evra i sada iznosi gotovo 6,4 milijarde, dok je izvoz porastao za 2,5 milijarde i sada iznosi 3,8 milijardi evra – rekla je Blažić. Deficit u robnoj razmjeni prešao je 2,4 milijarde evra.

Sve veći deficit i sve manja samodovoljnost

Pokrivenost uvoza izvozom iznosi nešto više od 60 odsto. Od ulaska u EU pa do 2020. godine, spoljnotrgovinska razmjena poljoprivrednih proizvoda bilježila je relativno stabilan deficit, ali je pandemija privremeno usporila uvoz. Međutim, oporavak turizma i rast potrošnje doprineli su novom talasu uvoza.

– Kada gledamo uvoz u vijrednosnom i količinskom smislu, vrijednosno je rastao 8 odsto, količinski samo 5 odsto, što znači da uvozimo skuplju robu – kaže Blažić. S druge strane, izvoz je količinski rastao 11,7 odsto, ali vrijednosno tek 0,5 odsto — što ukazuje na to da izvozimo uglavnom jeftine, sirove poljoprivredne proizvode.

Najviše se uvozi meso (posebno svinjetina), proizvodi od žitarica (kruh i pekarski proizvodi), pića, alkohol, voće, stočna hrana, kakao i povrće. Kod izvoza prednjače kukuruz, žitarice i proizvodi od brašna, kakao proizvodi, alkoholna pića, ribe i rakovi, žive životinje i uljarice.

Hrvatska nije samodovoljna ni u osnovnim prehrambenim proizvodima

– U svim kategorijama samodovoljnost iz godine u godinu opada. Kod žitarica i uljarica imamo višestruku samodovoljnost, ali kod jaja i piletine, gdje smo bili blizu samodovoljnosti — bilježimo pad – rekla je Blažić. Kada je riječ o proizvodima koje građani najviše konzumiraju — kao što su voće, povrće, meso i ulje — Hrvatska nije ni blizu zadovoljenja sopstvenih potreba.

Zaključak: ne proizvodimo dovoljno, niti konkurentno. Proizvodnja se malo pomjerila u odnosu na period prije ulaska u EU. Rast izvoza u nekim godinama zasniva se na višim cijenama, ne na većoj proizvodnji.

Poljoprivrednici bježe od sistema

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, ukupna vrednost prodaje proizvoda iz sopstvene proizvodnje iznosi 904,3 miliona evra (61,3%), dok je otkup od porodičnih poljoprivrednih gazdinstava iznosio 571,6 miliona evra (38,7%).

U 2023. godini bilo je registrovano 162.000 OPG-ova (porodičnih gazdinstava), od čega je 30.000 bilo samoopskrbno. Aktivno ostaje 130.000, ali manje od 5.000 njih su pravi poslovni subjekti. Mnogi OPG-ovi prodaju robu van sistema, što doprinosi sivoj ekonomiji.

– Niko ne kontroliše te podatke. Prodaja OPG-ova se rijetko registruje, jer od toga ne zavise ni porezi ni subvencije. Mnogi se klone širenja proizvodnje upravo zbog straha od ulaska u poreski sistem – ističe Blažić.

Nema konkurentnosti bez ulaganjaDa bi se povećala konkurentnost, potrebno je ulagati ne samo u subvencije, već i u produktivnost. Nažalost, kako Blažić navodi, iako rastu i vrijednost proizvodnje i dohodak, ulaganje u fiksni kapital stagnira. To znači da se ne ulaže dovoljno u opremu, mehanizaciju i infrastrukturu koja bi omogućila konkurentnu proizvodnju.

– Bez produktivnosti nema ni povećanja proizvodnje. A na otvorenom evropskom tržištu niko nas neće zaštititi od uvoza – zaključila je Blažić.

Vlada je, prema njenim riječima, prepoznala probleme, ali ciljevi i strategije nisu usklađeni sa mjerama predviđenim strateškim planom. Hrvatska ima dobre resurse i rastuće domaće tržište, ali ih ne koristi dovoljno. „Svaka zemlja koja može da proizvede hranu, mora da je i proizvodi“, rekla je Blažić.